Skuplje gorivo sve snažnije pritiska transport, trgovinu i proizvodnju u Bosni i Hercegovini. Prevoznici upozoravaju da bi nastavak rasta cijena mogao pokrenuti novi lanac poskupljenja, dok potrošači i sindikati traže reakciju institucija.

Rast cijena goriva već se preliva na pojedine troškove poslovanja u Bosni i Hercegovini, a privrednici upozoravaju da bi duži period visokih cijena mogao donijeti novi talas poskupljenja robe i usluga.

Poseban problem predstavlja transport, jer gotovo svaki proizvod prije dolaska do potrošača mora proći kroz neki oblik prevoza. Zbog toga se povećanje troškova goriva može preliti na trgovinu, industriju, poljoprivredu i druge djelatnosti.

U BiH se cijene razlikuju od pumpe do pumpe. Prema podacima sa tržišta, prosječna cijena dizela trenutno je oko 3,8 KM po litru, dok se na pojedinim benzinskim pumpama cijena približava ili prelazi četiri KM.

Prevoznici upozoravaju: „Može nastupiti stampedo“

Momčilo Sladoje, predsjednik Skupštine Udruženja auto-prevoznika pri Privrednoj komori Republike Srpske, upozorava da transportni sektor sve teže apsorbuje povećanje troškova.

„Mi nemamo dovoljno kondicije da istrpimo ovako dug period, jer je destabilizacija tržišta naftnih derivata počela u februaru i traje više od sedam mjeseci“, rekao je Sladoje za Nezavisne novine.

Prema njegovim riječima, prevoznici imaju dvije mogućnosti – da nastave da trpe finansijski pritisak ili da koriguju cijene svojih usluga.

„Krajnji korisnik plaća sve nestabilnosti u bilo kom vidu poslovnog okruženja. Međutim, mi se ustežemo od nepopularne mjere podizanja cijena, jer znamo kakva je platežna sposobnost korisnika naših usluga“, naveo je Sladoje.

Posebno upozorava na posljedice eventualnog povećanja cijena teretnog transporta.

„To je stampedo u cijenama sve robe i usluga“, poručio je Sladoje.

Drugim riječima, rast troškova prevoza mogao bi postati novi kanal kroz koji bi poskupljenja stigla do krajnjih potrošača.

Trgovci: Poskupljenja se već vide

Erina Lasić, direktorica Sektora za trgovinu i usluge Privredne komore FBiH, smatra da će rast cijena goriva neminovno uticati i na cijene robe i usluga.

„Naravno da će rast cijena goriva uticati na rast cijena robe i usluga. Vidite da je svaki dan, kada dolazite u trgovinu, sve skuplje i skuplje. Juče je bila jedna cijena, danas je već druga“, rekla je Lasić za Nezavisne novine.

Ona je navela i da je hljeb već poskupio, dok rast ostalih ulaznih troškova dodatno pritiska trgovce.

Problem je posebno izražen kod proizvoda koji imaju duži ili složeniji transportni put, jer se trošak goriva pojavljuje u više faza – od proizvođača i distributera do trgovine.

Sindikati traže reakciju institucija

Predsjednik Saveza samostalnih sindikata BiH Samir Kurtović poručuje da građani ne mogu beskonačno podnositi rast troškova života.

„Mi pozivamo institucije BiH i entitete da zaustave ovaj proces, da se nađu kvalitetna rješenja, te da cijena goriva bude normalna“, rekao je Kurtović.

Posebno upozorava na odnos plata i potrošačkih cijena.

„Plate su jako niske i vrlo je teško nastaviti život uzevši u obzir rast potrošačkih cijena“, naveo je.

Njegova upozorenja dolaze u trenutku kada su troškovi života već pod pritiskom, pa svaki novi rast energije dodatno smanjuje kupovnu moć domaćinstava.

„Danas jedna, sutra druga cijena“

Predsjednica Udruženja potrošača Kakanj Ferida Kulović kaže da potrošači već primjećuju česte promjene cijena.

„Čim poskupi gorivo, odmah automatski idu i ostale cijene. Kupite danas nešto, otiđite sutra i vidjećete da je druga cijena“, rekla je Kulović.

Ona smatra da bi jedan od mogućih poteza bilo smanjenje akciza, ali upozorava da sama poreska intervencija ne bi bila dovoljna ukoliko se njeni efekti ne bi prenijeli na krajnje cijene.

„Nije dovoljno smanjiti taj namet, već treba pratiti i krajnju cijenu“, poručila je.

BiH zasad bez mjere kakvu su koristile neke zemlje regiona

Dok se u BiH ponovo govori o mogućem smanjenju fiskalnog opterećenja goriva, susjedne zemlje su već posezale za različitim mjerama.

Hrvatska je intervenisala kroz regulisanje cijena goriva, Crna Gora je smanjila akcize, dok je Srbija produžavala mjere smanjenja akciza. BiH na državnom nivou nije uvela uporedivu novu intervenciju.

U Crnoj Gori je Vlada 21. septembra ponovo smanjila akcize na bezolovni benzin i dizel, za 30 odnosno 40 odsto, uz maksimalnu cijenu eurodizela od 1,95 eura po litru za period od 22. do 28. septembra.

To ne znači da su cijene goriva u BiH nužno najviše u regionu – naprotiv, trenutni prosjek dizela u BiH i dalje je ispod cijena u Srbiji i Crnoj Gori. Međutim, razlika se može smanjivati ukoliko cijene nafte nastave rasti.

Gavran: Potrebna kombinacija mjera

Ekonomski stručnjak Igor Gavran smatra da bi eventualni novi poremećaji na svjetskom tržištu nafte mogli dodatno povećati troškove goriva, transporta i drugih proizvoda i usluga.

On navodi da ne postoji jedna mjera kojom bi se problem riješio, već da bi trebalo kombinovati kratkoročne i dugoročne poteze.

Među mogućim mjerama koje Gavran izdvaja su privremena suspenzija akciza na gorivo i dodatno ograničavanje marži. Kao dugoročnije rješenje naveo je i ponovno pokretanje Rafinerije nafte u Bosanskom Brodu.

Takvi prijedlozi, međutim, zavise od odluka nadležnih institucija, stanja rafinerije, ekonomskih uslova i pravnog okvira.

Zašto je gorivo toliko važno za cijene?

Uticaj goriva na inflaciju ne završava na benzinskoj pumpi.

Prevoz robe predstavlja trošak za gotovo sve privredne djelatnosti. Kada dizel poskupi, transportna kompanija ima veće troškove, proizvođač plaća skuplju dostavu sirovina, trgovac skuplji transport robe, a potrošač na kraju može dobiti višu cijenu proizvoda.

Isti princip važi i za usluge. Od građevinarstva i poljoprivrede do komunalnih i logističkih usluga, gorivo je dio šire strukture troškova.

Zbog toga se rast cijena goriva ne mora odmah vidjeti u svim prodajnim cjenovnicima, ali što duže traje, to je veći pritisak da se dio troška prebaci na krajnjeg korisnika.

Građani ponovo plaćaju najveći račun

Pitanje koje se sada postavlja jeste koliko će dugo privreda moći da apsorbuje povećane troškove bez novog rasta cijena.

Prevoznici upozoravaju na gubitke, trgovci na sve manje prostora u maržama, sindikati na pad životnog standarda, dok udruženja potrošača traže konkretniju reakciju institucija.

Za građane bi novi talas poskupljenja značio dodatni pritisak na kućni budžet, posebno ako se istovremeno nastave rasti cijene hrane, stanovanja i drugih osnovnih troškova.

Ukoliko se visoke cijene goriva zadrže duže vrijeme, pitanje više neće biti samo koliko košta litar dizela, već koliko će skuplji transport podići cijenu svega što građani kupuju i koriste svakog dana

Šestorica zeničkih rudara, članova Sindikalnog odbora Rudnika mrkog uglja Zenica, treću noć su proveli u Domu rudara, gdje štrajkuju glađu zbog kašnjenja plata.

Osnovni zahtjev zeničkih rudara je isplata makar dvije plate od četiri koliko im se ukupno duguje.

Član Sindikalnog odbora Elvedin Alić ističe da se, osim iscrpljenosti, svi zdravstveno osjećaju dobro, te da nemaju namjeru da prekinu štrajk.

Alić očekuje da im u toku dana resorni federalni ministar Vedran Lakić javi da li je otvoren račun kod poslovne banke za prijem sredstva Svjetske banke za rudnik iz kojih će biti isplaćene zaostale plate.

Zenički rudnik, odnosno dvije preostale jame – Raspotočje i Stara jama, odavno ne proizvode ugalj, te se iz njih izvlači oprema kako bi bile i potpuno zatvorene, javljaju federalni mediji.

Osim izvlačenja opreme, koja će biti prodata rudniku Kreka u Tuzli, rudari u Zenici obavljaju redovne inspekcijske poslove, te poslove otplinjavanja i ispumpavanja voda.

Sindikalna potrošačka korpa u Republici Srpskoj u avgustu je dostigla 2.936,62 KM, dok je prosječna neto plata iznosila 1.695 KM. To znači da jedna prosječna plata nije dovoljna ni za tri petine osnovnih troškova koje sindikat koristi za obračun korpe.

Brojke o platama i troškovima života u Republici Srpskoj ponovo pokazuju veliki jaz između primanja zaposlenih i izdataka potrebnih za osnovne životne potrebe.

Prema podacima Saveza sindikata Republike Srpske, sindikalna potrošačka korpa za avgust iznosila je 2.936,62 KM, dok je prosječna neto plata od 1.695 KM mogla pokriti svega 57,7 odsto tog iznosa. Razlika između plate i vrijednosti korpe iznosila je 1.241,62 KM.

To znači da bi porodici koja raspolaže samo jednom prosječnom platom za pokrivanje svih stavki iz sindikalne korpe nedostajalo više od 1.200 KM.

Hrana odnosi najveći dio novca

Najveća stavka u avgustovskoj sindikalnoj korpi bila je prehrana, za koju je bilo potrebno izdvojiti 1.353,71 KM.

Na stanovanje i komunalne usluge odlazilo je 731,34 KM, dok je za odjeću i obuću bilo potrebno 244,70 KM.

Troškovi prevoza iznosili su 225,75 KM, a za tekuće održavanje domaćinstva bilo je potrebno 167,60 KM. Na higijenu i njegu zdravlja izdvajalo se 120,50 KM, dok je za obrazovanje i kulturu predviđeno 93,02 KM.

Kada se sve sabere, najveći dio porodičnog budžeta odlazi upravo na ono od čega se najteže može odustati – hranu, stanovanje i osnovne kućne troškove.

Plata jeste porasla, ali je realno pala

Prosječna neto plata u Republici Srpskoj u avgustu iznosila je 1.695 KM i bila je nominalno veća za sedam KM nego u julu.

Međutim, zbog rasta cijena, realna vrijednost plate u odnosu na prethodni mjesec bila je manja za 0,9 odsto. Na godišnjem nivou prosječna neto plata bila je nominalno veća za devet odsto, a realno za 3,8 odsto.

Istovremeno, potrošačke cijene u avgustu bile su u prosjeku 1,3 odsto više nego u julu, dok je godišnji rast cijena iznosio pet odsto.

Zato nominalni rast plate ne znači automatski i veći životni standard.

Najveći problem: koliko ostane nakon hrane i računa?

Murisa Marić iz Udruženja građana „Don“ upozorava da građani već duže vrijeme čekaju konkretnije ekonomske mjere.

Ona smatra da rast cijena ne bi trebalo automatski opravdavati samo kretanjima cijene nafte i svjetskog tržišta.

„Mi smo nekad imali na svjetskom tržištu i znatno skuplji barel nafte, a da cijena goriva u našoj zemlji nije bila ni približno četiri marke. Tako da mislim da ovdje definitivno ima prostora za sniženje cijena“, rekla je Marić za Srpskainfo.

Prema njenoj ocjeni, građani su predugo čekali ozbiljnije mjere poput promjena u poreskoj politici i smanjenja pojedinih nameta, dok su umjesto toga, kako kaže, uglavnom dobijali kratkoročne ili ograničene mjere.

U predizbornoj kampanji manje se govori o standardu?

Marić ukazuje i na činjenicu da se, prema njenoj ocjeni, pitanje svakodnevnog standarda građana ne nalazi dovoljno u fokusu političke kampanje.

„U ovom predizbornom periodu niko ne priča o ovako teškom životu, nego se ponovo daju obećanja o nekom divnom životu“, rekla je.

Ovo je njena ocjena političke kampanje, dok podaci o platama i potrošačkoj korpi daju konkretnu sliku odnosa primanja i troškova domaćinstava.

Za avgustovsku korpu najveći pojedinačni trošak bila je upravo hrana, koja je činila oko 46,1 odsto ukupne vrijednosti korpe.

Ko zarađuje najviše, a ko najmanje?

Prosjek, međutim, skriva velike razlike među djelatnostima.

Najviša prosječna neto plata u avgustu isplaćena je zaposlenima u stručnim, naučnim i tehničkim djelatnostima – 2.286 KM.

Na drugom kraju su zaposleni u djelatnostima smještaja, pripreme i posluživanja hrane, hotelijerstva i ugostiteljstva, gdje je prosječna plata iznosila svega 1.286 KM.

Razlika između te dvije djelatnosti iznosi tačno 1.000 KM.

To dodatno pokazuje zašto prosječna plata ne govori dovoljno o položaju svakog zaposlenog. Zaposleni sa primanjem od 1.286 KM pokriva znatno manji dio sindikalne korpe nego radnik koji zarađuje prosječnih 1.695 KM.

Građani pokušavaju da izdrže rast troškova

Problem za domaćinstva nije samo cijena hrane. Poskupljenja se istovremeno osjete kroz stanovanje, komunalne usluge, prevoz, održavanje domaćinstva i druge svakodnevne izdatke.

Podaci Saveza sindikata pokazuju da je vrijednost korpe u avgustu bila 2.936,62 KM, dok je prosječna plata ostala gotovo 1.242 KM ispod tog iznosa.

Zbog toga porodice u kojima postoji samo jedna prosječna plata moraju dio potreba pokrivati drugim prihodima, štednjom ili odustajanjem od pojedinih troškova.

Poseban problem predstavljaju domaćinstva sa zaposlenima koji primaju plate ispod prosjeka, jer je njihova razlika između prihoda i vrijednosti osnovne potrošačke korpe još veća.

Cijene rastu brže nego što se osjeća povećanje plata

Iako plata na papiru raste, realni pokazatelji daju drugačiju sliku.

U avgustu je prosječna neto plata nominalno povećana, ali je realno smanjena u odnosu na juli. Istovremeno su cijene nastavile rasti, pa je dio povećanja zarade praktično „pojeo“ rast troškova života.