Mještani Stare Lokve Rogoznice kod Omiša, koji su se tokom velikog požara sami borili protiv vatrene stihije, pet dana nakon požara i dalje nemaju vodu.

Njih 15 tokom noći sa četvrtka na petak pokušavalo je da odbrani kuće od vatre koja im je stigla pred prag, a tvrde da nisu dobili upozorenje sistema SRUUK niti uputstva za evakuaciju, piše Index.

Sada, nakon što je struja ponovo uspostavljena, čekaju vodu kako bi mogli da saniraju štetu i nastave turističku sezonu.
“Skoro smo ostali bez svega u jednoj večeri”

“Skoro smo ostali bez svega u jednoj večeri”, kaže za Index jedan od mještana koji je učestvovao u gašenju požara, prenosi Index.

Petra Špehar, koja je takođe bila među 15 ljudi koji su te noći ostali u selu, ranije je ispričala da nisu dobijali obavještenja niti uputstva nadležnih o evakuaciji, zbog čega su pokušavali sami da zaustave vatru.
Jedan od mještana, koji je želio da ostane anoniman, ispričao je da im pomoć nije stizala, dok se požar širio velikom brzinom. U jednom trenutku vatru su gasili vodom iz bazena jer im je to bio jedini raspoloživi izvor vode.

Kada su vidjeli da im žar zahvata odjeću i kožu, skočili su u bazen kako bi mokri mogli da nastave da gase plamen.

Kako ni kasnije nisu dobili uputstva za evakuaciju, sklonili su se u jednu od kuća, nadajući se da će im protivpožarni aparati pomoći ukoliko vatra prodre unutra.

“Nismo bili svjesni kojom se brzinom širio požar”
“Mi nismo bili svjesni na kojoj je udaljenosti bio požar i kojom se brzinom širio”, kaže mještanin za Index koji je htio ostati anoniman.

“Vidjeli smo automobile na brdu iznad nas kako odlaze, a jedan Nijemac mi je iz auta rekao da bježe jer je situacija opasna po život. Dok sam ja rekao to ostalima u selu i sjeo u auto kako bih izvidio situaciju, nisam prošao ni 500-tinjak metara, a već sam se morao vratiti”.

On smatra da bi situacija bila drugačija da su na vrijeme dobili upozorenje sistema SRUUK ili bilo kakvo uputstvo nadležnih.

“Ja sam već vidio nekoliko požara, ali nikada nije bilo ovako”, kaže.

“Jako dugo smo bili životno ugroženi. Da su stakla u kući popucala od vrućine, zadnje što mi je palo na pamet da možemo napraviti je obraniti se protupožarnim aparatima do izlaska iz kuće, skočiti u bazen, pokriti se mokrim ručnicima i moliti Boga da preživimo, ali tko zna što bi se dogodilo”, ispričao je.

“Kad god nam treba neka pomoć, prepušteni smo sami sebi”

Mještanin tvrdi da ovo nije prvi put da stanovnici tog područja imaju osjećaj da su prepušteni sami sebi zbog udaljenosti od drugih mjesta.

“Kad god nam treba neka pomoć, mi smo prepušteni samima sebi”, rekao je.

Sličnu situaciju doživjela je i Nikolina, sestra 34-godišnje Dragane koja je poginula u požaru. Njih dvije radile su tokom sezone u vili u Stanićima kod Omiša.

Za evakuaciju su, prema Nikolininim riječima, saznale tek kada je komšinica dotrčala do vile i rekla im da moraju odmah da pobjegnu. Kako nisu dobile uputstva nadležnih niti SMS poruke o evakuaciji, nisu znale gdje da se sklone, a za Draganu se bijeg završio tragično.

Pet dana poslije požara još čekaju vodu

Mještani Stare Lokve Rogoznice dobili su struju, ali i dalje čekaju ponovno uspostavljanje vodosnabdijevanja.

Zbog toga strahuju i za nastavak turističke sezone. Ukoliko uskoro ne dobiju vodu i ne osposobe vikendice i kuće za odmor, neki od njih mogli bi da budu primorani da otkažu rezervacije do kraja ljeta.

Mještanin koji je govorio za Index ističe da je zahvalan vatrogascima i radnicima HEP-a na trudu i pomoći, ali kaže da mu nije jasno zbog čega vlasti tvrde da je sve urađeno kako treba i da se situacija normalizovala.

“Veliko pitanje kada će nam se vratiti voda”, kaže.

“Kuću smo moja obitelj i ja gradili posljednjih 20 godina, dizali smo kredite i gradili je sami svojim rukama. Ta kuća je naš život”.

“Želim dati do znanja da stvarnost nije onakva kako se priča. Mi smo stvarno bili prepušteni sami sebi, uspjeli smo se izvući, ali smo bili u situaciji da smo mogli poginuti”, zaključio je.

Izgorjelo oko 1.000 hektara

Požar je izbio 13. avgusta oko 20 časova u šumskom području uz cestu na području Lokve Rogoznice. Nošen snažnim vjetrom, brzo se proširio prema Omišu.

Prema podacima Državnog odvjetništva Hrvatske, požar je zahvatio područje dugo oko 23 kilometra i široko oko kilometar i po, a izgorjelo je približno 1.000 hektara.

Vatra je zahvatila kuće i druge objekte u Ivašnjaku, Starom Selu, Pod Vajlama, Nemiri, Stanićima i Medićima, a izgorjeli su i brojni automobili i plovila.

Prema preliminarnim podacima koje je iznio splitsko-dalmatinski župan Blaženko Boban, potpuno je izgorjelo 28 kuća, 106 vozila i 45 plovila. Djelimično su izgorjele još 43 kuće, 20 vozila i devet plovila.

Konačna procjena štete još nije završena.

Uzrok požara još nije utvrđen i zasad nema osumnjičenih. Državnotužilaštvo i policija nastavljaju istragu, analizirajući snimke nadzornih kamera i materijalne uzorke uzete na mjestu izbijanja požara.

Najavljivana posjeta premijera Ugljeviku tokom vikenda pretvorila se u potpuni politički fijasko. Umjesto svečanog dočeka, uslijedila je tišina, a kako saznajemo iz pouzdanih izvora, premijer je u posljednjem trenutku odlučio da “preskoči” Ugljevik, ostavljajući lokalno rukovodstvo u potpunoj konfuziji.

Dok se na otvaranju “Sajma šljive” očekivao dolazak samog vrha vlasti, stolice su ostale prazne, a nezadovoljstvo među okupljenim funkcionerima SNSD-a bilo je i više nego očigledno.

​Kako tvrde izvori bliski vrhu SNSD-a, razlozi za ovakav potez premijera su višestruki. Prvi i osnovni leži u dubokim podjelama unutar lokalnog odbora. Navodno, premijer je dobio jasne izvještaje da rukovodstvo SNSD-a u Ugljeviku ne radi na terenu u njegovu korist, što je rezultiralo potpunim gubitkom povjerenja.

​Pored unutarstranačkih previranja, situaciju je dodatno usijala Sindikalna organizacija RiTE Ugljevik. Kako nezvanično saznajemo, na adresu premijera, ministra energetike i rudarstva, kao i Inspektorata rada, stigao je “pakleni” dopis sindikalaca u kojem je do detalja ogoljeno katastrofalno stanje u preduzeću.

Sindikat je direktno optužio rukovodstvo za neuplaćene doprinose od januara, opstrukciju rada sindikata i nesavjesno poslovanje, što je očigledno upalilo crveni alarm u Vladi RS.

​”Dolazak na Sajam šljive bio je rizičan potez”, navode naši izvori. Osim političkih nesuglasica, postojala je realna opasnost od direktnog suočavanja premijera sa nezadovoljnim mještanima sela uz sami kop. Mještani, kojima se već godinu dana obećava asfaltiranje puteva do kuća, bili su spremni da iskoriste gužvu i javno pitaju zašto njihovi problemi nisu riješeni.

​Nakon što je postalo jasno da premijer neće doći, opšte rasulo je postalo vidljivo. Prema tvrdnjama očevidaca, nakon protokolarne ceremonije otvaranja sajma, načelnik opštine i direktor RiTE Ugljevik, zajedno sa svojom svitom, bukvalno su “isparili” sa lica mjesta. ​Čini se da je strah od pitanja novinara, sindikalaca i ogorčenog naroda bio jači od potrebe da se sačuva obraz pred javnosti.

​Ostaje pitanje – da li je ovo samo početak kraja za aktuelnu lokalnu strukturu, ili će doći do novog “peglanja” odnosa? Jedno je sigurno: RiTE Ugljevik i Ugljevik su u centru političke oluje, a povjerenje građana je, po svemu sudeći, na istorijskom minimumu.

(BN)

Novac koji je zakonski morao biti uložen u izgradnju novih hidroelektrana i modernizaciju distributivne mreže, holding „Elektroprivreda Republike Srpske“ (ERS) godinama unazad troši na plate prekomjernog broja radnika, krpljenje tekuće nelikvidnosti i kupovinu socijalnog mira. Dokumentacija i zvanični finansijski izvještaji holdinga potvrđuju da je ERS ušao u opasnu zonu u kojoj se investicioni krediti, obezbijeđeni bezuslovnim garancijama Vlade Republike Srpske, dominantno preusmjeravaju u operativne troškove.

Time se direktno krše ugovorne obaveze o namjeni sredstava, dok se rizik vraćanja dugova prebacuje na teret budžeta i džepove poreskih obveznika.

Ekonomski analitičari već duže vrijeme upozoravaju na matricu po kojoj holding funkcioniše. Kada ERS dobije zeleno svjetlo Vlade za višemilionsko zaduženje namijenjeno kapitalnim projektima, stvarna realizacija na terenu izostaje ili kasni godinama.

Novac se, kako tvrde, pod plaštom „održavanja pogonske spremnosti“, prebacuje na račune zavisnih preduzeća – rudnika i termoelektrana – koja grcaju u dugovima.

„Javna je tajna da se overdraft krediti i namjenska sredstva miješaju na istim računima. Kada dođe vrijeme za isplatu plata u preduzećima koja imaju stotine izmišljenih radnih mjesta, povlači se novac sa pozicija koje su bile rezervisane za investicije. ERS je odavno prestao da stvara novu vrijednost i postao je protočni bojler za održavanje socijalnog mira partijske vojske“, kaže izvor iz strukovnih krugova energetskog sektora.

Ključni mehanizam koji omogućava ovakvo poslovanje jesu garancije Vlade Republike Srpske. Budući da su komercijalne banke postale izuzetno oprezne zbog visoke izloženosti i loših finansijskih pokazatelja energetskog sektora, ERS više ne može samostalno podići ni kratkoročne kredite.

Vlada Republike Srpske u ulozi skupštine akcionara redovno donosi odluke o davanju stopostotnih garancija na kredite. Ukoliko ERS ne bude mogao otplatiti rate – što je scenario koji sa trenutnim minusima postaje izvjestan – banke će se naplatiti direktno iz budžeta Republike Srpske.

Gušenje u dugovima postalo je alarmantno nakon što je holding zabilježio istorijski gubitak od 56 miliona KM, praćen višemilionskim zaduženjima u prvoj polovini ove godine za nabavku skupe električne energije sa inostranog tržišta.

Posljedice nenamjenskog trošenja kredita već su vidljive na mrežama koje vape za rekonstrukcijom, ali i na računima za električnu energiju. Umjesto da profit od prodaje struje i krediti donose profit, ERS se bori za golu likvidnost.

Da ERS više ne može samostalno podići ni komercijalni kredit bez pomoći države, dokazuju i najnovije odluke Vlade Repunlike Srpske. Samo tokom jula, Vlada je odobrila garancije za nova kreditna zaduženja ERS-a i RiTE Gacko u iznosu od 40 miliona KM. Od toga, dva kredita od po 10 miliona KM namijenjena su za „izmirenje dospjelih obaveza“, odnosno za vraćanje starih dugova.

A situacija u zavisnim preduzećima je katastrofalna. Međunarodni arbitražni sud u Vašingtonu zvanično je zatvorio spor težak 1,3 milijarde maraka koji je protiv RiTE Ugljevik vodilo „Elektrogospodarstvo Slovenije“. Iako vlasti ovo predstavljaju kao pobjedu, istina je da je pravni kolaps izbjegnut tako što su Egs-Ri, RiTE Ugljevik i ERS potpisali nagodbu o isplati čak 158 miliona evra duga i pripadajućih kamata. Ove astronomske obaveze otplaćivaće se u kvartalnim ratama sve do 2031. godine, a garant za ovu isplatu je ponovo – Vlada Republike Srpske i budžet građana.
I dok se otplaćuju stari dugovi Slovencima, preduzeće se guši u novim dubiozama. Proizvodnja u Ugljeviku je u konstantnoj krizi zbog kašnjenja u skidanju otkrivke i zastarjele mehanizacije. Da stvar bude gora, ruskom oligarhu Rašidu Serdarovu isplaćeno je preko 150 miliona evra (oko 240 miliona KM) za otkup njegovog koncesionog preduzeća „Comsar Energy RS“. Iako je novac poreskih obveznika prebačen na račune Serdarova, RiTE Ugljevik još uvijek nije ušla u posjed površinskog kopa Ugljevik istok 2.

Ništa bolja situacija nije ni u Hercegovini.

Istraživački portali objavili su da će RiTE Gacko platiti nevjerovatnih 660.000 KM samo za naknadu za obradu kredita od 22,2 miliona KM. Banke su zaračunale fiksnu kamatnu stopu od visokih 6,9 odsto, uz naknadu za obradu od čak 2,97 odsto. Garant i ovog kredita su građani, tačnije Budžet Republike Srpske.
Pored ovog zaduženja, Vlada Republike Srpske je tokom jula izdala dodatne garancije za kredit od 20 miliona KM za RiTE Gacko zvanično namijenjen rekonstrukciji rashladnog tornja, čime je ukupan dug ovog zavisnog preduzeća samo u jednom mjesecu porastao za preko 40 miliona maraka.

Tako se „rupe“ u poslovanju ERS zatvaraju isključivo novim zaduživanjima, dok investicioni projekti kasne i ne plaćaju se. Sa druge strane stotine miliona evra daju se za arbitraže, otkup propalih koncesija i lihvarske bankarske naknade. U isto vrijeme energetska mreža u Republici Srpskoj vapi za rekonstrukcijom, a istorijski gubici u poslovanju ERS od 56 miliona KM jasno pokazuju da je kolaps pred vratima.

Pitanje je samo dana kada će komercijalne i strane banke u potpunosti zatvoriti kreditne slavine. Kada se to desi, lažni energetski suverenitet Republike Srpske rasprsnuće se kao balon od sapunice, a ceh će biti ispostavljen direktno na računima za struju građana.

I dok ERS grca u gubicima, a radovi na kapitalnim projektima skoro stoje, uprava ERS-a ne štedi na marketingu i reklamama, iako kao apsolutni monopolista na tržištu i nema nikakvu konkurenciju.

Zvanični planovi nabavki pokazuju da holding redovno izdvaja stotine hiljada maraka za „medijsko predstavljanje i neposredni marketing“.Najveći dio tog finansijskog kolača završava na računima medijskih kuća i agencija koje su direktno bliske vladajućoj strukturi u Republici Srpskoj.

Tako na tenderskim procedurama za medijsko oglašavanje i fiktivno „poboljšanje vidljivosti brenda“ redovno pobjeđuje prorežimski dnevni list „Glas Srpske“ kojem se dodjeljuju ugovori vrijedni i po 750.000 KM.

Pored ovoga, stotine hiljada maraka iz energetskog sektora se kroz sponzorstva sportskih manifestacija i takozvane „promotivne kampanje“ preusmjeravaju marketinškim agencijama bliskim vrhu SNSD-a.
„Ovdje se uopšte ne radi o marketingu, jer ERS nema potrebu da se reklamira – građani moraju kupiti struju od njih, htjeli to ili ne. To je klasičan i zakonom upakovan mehanizam za finansiranje režimskih medija i izvlačenje novca iz javnog sistema u privatne džepove, dok se istovremeno podižu milionski krediti za vraćanje dugova i isplatu plata“, ističu istraživački novinari.
Istraživački portali, poput Capital.ba i InfoRadara, istražili su ključne aktere i fiktivne firme preko kojih se izvlače milioni za marketing ERS-a.

Agencija „XPLODE MEDIA“ iz Trebinja, čiji vlasnik je Nemanja Bodiroga I koja ima jednog zaposlenog postala je apsolutni rekorder kada je riječ o marketingu ERS od kojeg su dobili dva ogromna ugovora: jedan za reklamiranje na sportskim i kulturnim manifestacijama vrijedan 2,5 miliona KM, a drugi za medijsko oglašavanje vrijedan 950.000 KM. U oba slučaja, ova firma sa jednim zaposlenim bila je jedini ponuđač na tenderu Luke Petrovića. Izvori upućeni u poslovanje iza scene ovu i njene poslove sa strukturama bliskim Alternativnoj televiziji, koja je u vlasništvu porodice Dodik.
I RTRS, kao javni servis pod direktnom političkom kontrolom vlasti u Republici Srpskoj, redovno dobija stotine hiljada maraka kroz ugovore za praćenje rada ERS-a, prenos specijalnih emisija o energetici i sponzorstva. Tu je i „Herceg TV“ iz Trebinja, koju u narodu zovu “Lukina televizija”. Ova tv preko takozvanih direktnih sporazuma i namještenih tendera redovno inkasira desetine hiljada maraka javnog novca direktno iz matičnog preduzeća ERS-a i trebinjske gradske uprave za „usluge oglašavanja“.
I zavisna preduzeća u sistemu ERS prate ovu matricu.
Istraživanja organizacije Transparency International BiH pokazala su da se pod stavkom „usluge reklame“ krije svjesno zaobilaženje Zakona o donacijama. Na ovaj način ERS pod plaštom marketinga uplaćuje novac probranim vjerskim zajednicama, udruženjima i sportskim klubovima koji su pod kontrolom lokalnih moćnika, I na taj način, kako tvrde, kupuje glasove pred izbore.

(BN)