Connect with us

Svijet

NJEMAČKA PREPOLOVILA KVOTU ZA RADNIKE SA ZAPADNOG BALKANA: Šta to znači za građane BiH

Njemačka bi od 1. januara naredne godine trebalo da prepolovi godišnju kvotu za radnike sa Zapadnog Balkana – sa sadašnjih 50.000 na 25.000. Promjena bi mogla otežati odlazak dijela radnika iz BiH u Njemačku, dok njemački građevinski sektor upozorava na moguće posljedice zbog manjka radne snage.

Za građane Bosne i Hercegovine koji planiraju odlazak na rad u Njemačku to znači uži prostor kroz takozvanu Zapadnobalkansku regulativu, dok bi domaći poslodavci, prema mišljenju pojedinih ekonomista i predstavnika privrede, mogli imati nešto veći broj radnika na raspolaganju.

Istovremeno, njemački poslodavci upozoravaju da smanjenje kvote dolazi u trenutku kada pojedine djelatnosti i dalje imaju potrebu za stranom radnom snagom.

KVOTA SE VRAĆA NA 25.000 RADNIKA

Zapadnobalkanska regulativa omogućava državljanima Bosne i Hercegovine, Srbije, Crne Gore, Sjeverne Makedonije, Albanije i Kosova da dobiju pristup njemačkom tržištu rada bez obzira na formalnu kvalifikaciju, pod uslovom da imaju konkretnu ponudu zaposlenja i ispune ostale propisane uslove.

Godišnja kvota je 2024. godine povećana sa 25.000 na 50.000 odobrenja.

Planirano smanjenje na 25.000 zato predstavlja povratak na nivo koji je postojao prije povećanja kvote.

Za radnike iz BiH to ne znači da će odlazak u Njemačku biti onemogućen, ali bi kroz ovaj konkretni kanal broj dostupnih mjesta ponovo bio ograničen na 25.000 godišnje za cijeli region.

Važno je i da dio građana BiH koji već imaju regulisan boravak i pravo na rad u Njemačkoj nije obuhvaćen ovom kvotom na isti način kao novi radnici koji tek pokušavaju da odu.

MANJE ODLAZAKA MOGLA BI OSJETITI I DOMAĆA PRIVREDA

Mile Petrović, sekretar Udruženja građevinarstva i industrije građevinskog materijala u Privrednoj komori Republike Srpske, smatra da smanjenje kvote samo po sebi neće imati veliki negativan uticaj na domaću privredu.

Naprotiv, prema njegovoj ocjeni, manje mogućnosti za odlazak mogle bi značiti da dio radnika ostane u domaćim kompanijama.

„To je ohrabrujuće iz jednog prostog razloga – ti radnici se povlače direktno iz naših firmi, iz naših privrednih društava, i odlaze da rade u Njemačku“, rekao je Petrović za „Nezavisne novine“.

Ipak, Petrović smatra da prije zaključaka treba pogledati stvarne podatke o tome koliko radnika iz BiH uopšte koristi ovu mogućnost.

„To bi prije svega trebalo da vidimo – koliko je prošle godine radnika otišlo. Možda su samo oni prilagodili mogućnostima i stvorili jednu bombastičnu izjavu da smanjuju broj ljudi koje će odvoditi“, naveo je Petrović.

Drugim riječima, efekat smanjenja kvote na domaće tržište rada zavisiće i od toga koliko je ljudi u prethodnom periodu zaista odlazilo preko ovog programa.

RADNICI BI MOGLI TRAŽITI DRUGE DESTINACIJE

Ekonomista Igor Gavran smatra da će smanjenje kvote prije svega suziti mogućnosti za dio građana BiH koji planiraju da posao potraže upravo u Njemačkoj.

„Naći će se još manje prilika za zapošljavanje i ostvarivanje prihoda. Neke bi to moglo podstaći, ili natjerati, kako god da na to gledamo, na prihvatanje nepovoljnijih uslova rada i nižih primanja u Bosni i Hercegovini, dok će se drugi samo preorijentisati na traženje posla u nekim trećim zemljama“, rekao je Gavran.

On podsjeća da je značajan broj građana BiH u međuvremenu regulisao dugoročni boravak u Njemačkoj, pa smanjenje kvote neće imati isti efekat na one koji već imaju regulisan status.

Prema njegovoj ocjeni, dio ljudi će i dalje pokušavati da ode u Njemačku, dok bi drugi mogli posao tražiti u Austriji, Sloveniji, Hrvatskoj ili drugim zemljama koje imaju potrebu za stranom radnom snagom.

Gavran smatra da smanjenje kvote prije svega treba posmatrati u kontekstu promjena na njemačkom tržištu rada.

„Mnoge kompanije otpuštaju radnike i zatvaraju cijele fabrike, tako da je logično da Njemačka želi dati prioritet vlastitim građanima prilikom zapošljavanja i da objektivno više ne treba isti broj stranih radnika kao ranije“, rekao je on.

NJEMAČKIM GRADILIŠTIMA I DALJE TREBAJU RADNICI

Dok dio ekonomista u BiH smatra da bi smanjenje odlazaka moglo imati određene pozitivne efekte na domaće tržište rada, njemačko građevinarstvo upozorava na suprotan problem.

Centralno udruženje njemačkog građevinarstva navodi da oko 30 odsto radnih viza izdatih građanima Zapadnog Balkana odlazi u građevinski sektor.

Predsjednik Udruženja Feliks Paklepa upozorava da je na njemačkim gradilištima svaki sedmi zaposleni strani državljanin, zbog čega bi smanjenje broja radnika iz regiona moglo dodatno otežati popunjavanje radnih mjesta.

Njemački građevinski sektor zbog toga traži da kvota ostane na 50.000 radnika godišnje, uz brže i digitalizovano izdavanje viza.

Prema procjeni tog sektora, ukoliko kvota bude prepolovljena, građevinarstvo bi do kraja 2026. godine moglo ostati bez oko 8.000 radnika.

ŠTA TO ZNAČI ZA RADNIKE IZ BIH?

Za građane BiH promjena prije svega znači da će konkurencija za mjesta dostupna kroz Zapadnobalkansku regulativu biti veća.

Istovremeno, smanjenje kvote ne znači da Njemačka zatvara vrata radnicima iz BiH. Postoje i drugi kanali za dobijanje radne dozvole, posebno za kvalifikovane radnike i zanimanja za kojima postoji potražnja.

Zato će stvarni efekat zavisiti od nekoliko faktora: koliko će ljudi iz BiH pokušavati da ode u Njemačku, koliko će njemački poslodavci tražiti radnika, ali i koliko će drugih evropskih država biti spremno da privuče radnu snagu sa Balkana.

Za domaće poslodavce, eventualno smanjenje odlazaka moglo bi značiti nešto veći bazen dostupnih radnika. Međutim, samo ograničavanje odlaska ne rješava osnovni problem – razliku u platama i uslovima rada zbog koje veliki broj ljudi i dalje posao traži u inostranstvu.

Upravo zato će naredni period pokazati da li će se dio radnika zaista zadržati u BiH ili će, umjesto Njemačke, jednostavno početi da traži novu destinaciju.

Related Topics:

Svijet

Orbanova stranka o milionima evra pronađenim u šumama: MIKLOŠ NEMA NIŠTA SA TIM

Stranka bivšeg mađarskog premijera Viktora Orbana, Fides, oglasila se povodom snimaka zapljene desetina miliona evra zakopanih u šumama i skrivenih u skladištima.

Stranka bivšeg mađarskog premijera Viktora Orbana, Fides, saopštila je da fotografije velike količine zaplijenjenog novca koje je objavila Nacionalna kancelarija za povraćaj i zaštitu imovine (NVVH) nemaju nikakve veze sa nekadašnjim ministrom nacionalnog razvoja Miklošem Šestakom.

Saopštenje je uslijedilo nakon što su nadležni organi objavili snimke i fotografije sa koordinisanih istražnih akcija sprovedenih 12. i 13. novembra na više lokacija širom Mađarske. Tokom pretresa, istražitelji su pronašli ogromne količine gotovine zakopane u šumama, kao i skrivene u poljoprivrednim objektima, skladištima i stambenim zgradama.

“Fides – Mađarski građanski savez uvjeren je da fotografije koje je objavila Nacionalna kancelarija za povraćaj i zaštitu imovine nemaju nikakve veze sa Miklošem Šestakom”, navodi se u zvaničnom saopštenju stranke.

Iz ove partije su naglasili da je od promjene političkog sistema svaki izabrani predstavnik u Mađarskoj polagao zakletvu da će poštovati i sprovoditi zakone.

“Fides-KDNP ne može biti dio zajednice sa bilo kim ko se toga ne pridržava”, poručili su iz stranke.

Pronađeno više od pet milijardi forinti, milioni evra i dolara
Nacionalna kancelarija za povraćaj i zaštitu imovine saopštila je u petak da su istražne radnje sprovedene u Budimpešti i županijama Pešta, Bekeš i Nograd, u okviru krivičnog postupka koji se vodi protiv Šestaka. Pored šuma, skladišta i stambenih objekata, dio gotovine otkriven je i u sefu na osamljenoj lokaciji.

Prema zvaničnim podacima NVVH, ukupno je zaplijenjeno:

5.071.632.000 forinti
2.658.350 evra
1.257.100 dolara
Riječ je o novcu čija se ukupna protivvrijednost mjeri desetinama miliona evra, a koji bi, zajedno sa pratećim dokazima, mogao dodatno da ojača poziciju tužilaštva u postupku koji se odnosi na sumnje u koruptivne aktivnosti.

Za šta se tereti bivši ministar?
Kako je ranije objavljeno, tužilaštvo smatra da postupci Mikloša Šestaka, na osnovu trenutno raspoloživih dokaza, mogu predstavljati primanje mita od strane visokog funkcionera, uz zloupotrebu službenog položaja, u okviru organizovane kriminalne aktivnosti. Takođe, sumnja se i na primanje mita u svojstvu saučesnika u krivičnom djelu.

Nastavi čitati

Svijet

PLATA 7.000 EVRA, A RADNIKA NEMA U OVOJ ZEMLJI EU: Traži se 20 zanimanja

Prosječna mjesečna bruto plata veća od 7.000 evra nije dovoljna da se riješi problem nedostatka radnika u jednoj od najbogatijih evropskih država.

Problemi s pronalaženjem radnika veći su ili manji u pojedinim dijelovima Evropske unije, a prema najnovijim podacima Eurostata, čak ni Luksemburg nije pošteđen tih problema.

Riječ je o jednoj od najbogatijih evropskih država, s prosječnim platama koje su među najvišima u zajednici 27 članica.

Konkretno, godišnja plata u Luksemburgu za puno radno vrijeme iznosi 85.600 evra, dakle oko 7.133 evra mjesečno.

Kolike su prosječne plate u drugim državama Evropske unije?
Za poređenje, drugorangirana Danska ima godišnji prosjek plate do 73.500 evra, a Irska 64.400 evra.

Osjetno je to više od svega 41.500 evra, koliko iznosi godišnji prosjek plata Evropske unije.

Međutim, treba naglasiti da su navedeni podaci obuhvatili bruto iznos, te konkretne plate zavise od kvalifikacija, potražnje, iskustva i, konačno, samog poslodavca.

Zašto poslodavci teško pronalaze radnike uprkos visokim platama?
Ipak, luksemburškim poslodavcima sve je teže pronaći kvalifikovane radnike.

Vlasti su stoga brzo reagovale te je Luksemburška agencija za zapošljavanje (ADEM) objavila spisak 20 zanimanja s “posebno izraženim” nedostatkom.

Za takva zanimanja poslodavcima je olakšana procedura zapošljavanja radnika iz zemalja izvan Evropske unije, a među traženim stručnjacima s tog spiska su zaposleni iz oblasti finansijskog sektora, IT industrije, zdravstva te građevinski i industrijski radnici.

Kako je olakšano zapošljavanje radnika izvan Evropske unije?
Za ove sektore ADEM sada može izdati potvrdu potrebnu za zapošljavanje stranog radnika za svega pet radnih dana od prijema zahtjeva, međutim to ne znači automatsko dobijanje radne i boravišne dozvole.

Koliko košta stanovanje u zemlji s platama većim od 7.000 evra?
Premda Luksemburg ostaje privlačno mjesto za kvalifikovane radnike, zanimljivo je istaći da uz visoke plate ova zemlja ima i visoke životne troškove.

Tako je luksemburško Ministarstvo stanovanja u junu objavilo istraživanje prema kojem za više od polovine analiziranih stanova mjesečna kirija iznosi između 1.000 i 1.750 evra.

Neki ih plaćaju i više od 2.000 evra, ali sada bi cijene za nove stanare mogle biti i drugačije, prenosi Tportal.

Nastavi čitati

Svijet

SVIJETU PRIJETI NOVI VELIKI RAT, A OPASNOST SE NE VIDI: Krvavi sukobi mogli bi da se spoje u jedan, velike sile vuku poteze, kriza na ivici eksplozije

Američki predsjednik Donald Tramp možda jeste proglasio rat između Sjedinjenih Američkih Država (SAD) i Irana “praktično završenim”, ali njegove dugoročne posljedice prijete da doliju ulje na vatru još jednog razornog sukoba koji bi mogao da preraste u opšti regionalni rat.

reko Crvenog mora, naspram sukoba između Saudijske Arabije i jemenskih Huta, koje podržava Iran, dve države na Rogu Afrike nalaze se na ivici velike eskalacije, prenosi Blic.

Etiopija je optužila susjednu Eritreju da pomaže pobunjeničkom savezu koji je u septembru pokrenuo veliku ofanzivu u nemirnom regionu Tigraj, čime preti obnova rata iz perioda 2020-2022. godine, jednog od najsmrtonosnijih sukoba u 21. vijeku.

Eritreja se tokom prethodnog rata u Tigraju borila na strani Etiopije, ali ove dvije zemlje imaju složenu istoriju. To uključuje i međusobni rat od 1998. do 2000, vođen pet godina nakon što je Eritreja stekla nezavisnost – čime je Etiopija, danas najveća država na svijetu bez izlaza na more, izgubila strateški izlaz na Crveno more, koji do danas pokušava da povrati.

U međuvremenu, Etiopija se nalazi u središtu još nekoliko sporova koji narušavaju njene odnose sa zemljama u regionu, uključujući Egipat, Somaliju i Sudan, gdje krvavi građanski rat između suprotstavljenih frakcija sada prijeti da se “sudari” sa nadolazećom krizom na Rogu Afrike.

– Rat u Etiopiji rizikuje da se preklopi sa ratom u Sudanu i pokrene novi rat između Etiopije i Eritreje. Regionalne sile koje su već uvučene u rat u Sudanu mogle bi uskoro da se nađu upletene u još jedan rat na Rogu Afrike, tik uz Crveno more – izjavio je za “Njuzvik” Alan Bozvel, direktor projekta za Rog Afrike u Međunarodnoj kriznoj grupi.

Strateški značaj Crvenog mora i pomorskog puta ka Sueckom kanalu dodatno je porastao otkako je plovidba kroz Ormuski moreuz poremećena usljed američko-iranskog rata.

Istorijat sukoba u Etiopiji
Etiopija se već dugo suočava sa tenzijama koje uključuju uticajne oružane pokrete organizovane po etničkoj i regionalnoj osnovi. Najmoćniji među tim grupama je Narodni oslobodilački front Tigraja (TPLF), koji je 1991. predvodio svrgavanje komunističke vlasti u zemlji.

TPLF je gotovo tri decenije dominirao vladajućom koalicijom u Etiopiji, sve dok Abij Ahmed 2018. godine nije postao premijer, nakon perioda masovnih protesta i političkih previranja.

Ahmed je krenuo u popravljanje odnosa sa Eritrejom, što je izazvalo oštar otpor TPLF-a. Tenzije su prerasle u oružane sukobe i brutalan rat u kojem su poginule stotine hiljada ljudi, a milioni su raseljeni, sve do potpisivanja mirovnog sporazuma 2022.

Ipak, tenzije su se nastavile – etiopske snage su sprovodile napade dronovima u pokrajini Tigraj, a prošle godine su poništile registraciju TPLF-a kao političke stranke. TPLF se u septembru ove godine udružio sa još šest partija i osnovao Savez za opstanak etiopskih narodnih snaga, sa ciljem svrgavanja vlade Abija Ahmeda.

Obrt u 2025. godini – ko sve podržava TPLF
Nekada ljuti neprijatelji, Eritreja i TPLF su se od 2025. sve više zbližavali protiv Ahmedove vlade, dijelom zbog zabrinutosti Eritreje usljed sve agresivnijih zahtjeva Etiopije za suverenim izlazom na Crveno more.

Etiopija je za podršku pobunjeničkoj koaliciji u Tigraju optužila i Egipat, kao i Sudan. Četvrta zemlja u regionu, Somalija, takođe je u sukobu sa Etiopijom zbog njenog sporazuma iz 2024. sa otcijepljenim regionom Somalilend, kojim je predviđeno da Etiopija dobije izlaz na obalu Crvenog mora u zamjenu za moguće priznanje nezavisnosti Somalilenda.

– U sukobu na sjeveru Etiopije prepliću se brojne krize i suprotstavljeni interesi susjednih država, šireg regiona Roga Afrike i svih zemalja koje imaju interese u Crvenom moru. Postoje znaci upozorenja da bi dalja eskalacija mogla da dovede do direktnog međudržavnog rata između Etiopije i susjedne Eritreje ili Sudana, ili u najgorem slučaju čak do regionalnog rata u koji bi bio uključen i Egipat – rekao je za “Njuzvik” Lijam Kar, vođa tima za Afriku u Projektu za kritične pretnje pri Američkom institutu za preduzetništvo (AEI).

Bliskoistočna veza
Intrige i uplitanje oko produbljivanja sukoba u Etiopiji nisu ograničeni samo na njene neposredne susjede. Sa druge strane Crvenog mora, akteri koji se bore za uticaj u geopolitičkom poretku koji se ubrzano mijenja u sjenci američko-iranskog rata, usmerili su pogled i ka Africi.

Prošlog mjeseca izraelski premijer Benjamin Netanjahu hvalio se mapom na kojoj su Etiopija, Somalilend i sudanske Snage za brzu podršku prikazani kao dio saveza “Heksagon”, predvođenog Izraelom i Ujedinjenim Arapskim Emiratima.

Dva mjeseca ranije, na istoj mapi su Eritreja, Sudan i Somalija označeni kao dio “Sunitskog dijamanta” pod vođstvom Egipta, Pakistana, Saudijske Arabije i Turske. Ankara, Rijad i Islamabad su u avgustu potpisali i zvanični pakt o međusobnoj odbrani.

Iran, čija “Osovina otpora” obuhvata mrežu savezničkih oružanih grupa širom Bliskog istoka takođe je posljednjih godina proširio svoje veze u Africi. Pojedini izveštaji ukazuju i na prećutnu saradnju između Huta i militantne grupe El Šabab u Somaliji.

Trampova uloga u sporu
Kada je riječ o Vašingtonu, Trampova administracija je ukinula sankcije Eritreji samo nekoliko dana prije objavljivanja etiopskog pobunjeničkog saveza i izveštaja o upadu eritrejskih trupa u Tigraj. Ta odluka se vremenski gotovo poklopila sa trenutkom kada su Huti preuzeli kontrolu nad jemenskom obalom strateškog moreuza Bab el Mandeb na Crvenom moru od vladinih snaga koje podržava Saudijska Arabija.

Tramp je ranije kritikovao Etiopiju jer nije podržala predlog postignut uz posredovanje SAD u njenom sporu sa Egiptom oko Velike etiopske brane preporoda, za koju je američki lider tokom svog prvog mandata 2020. sugerisao da bi Egipat mogao da je “digne u vazduh”.

Tramp je u međuvremenu spor između Etiopije i Egipta uvrstio na listu od osam sukoba koje je riješio tokom svoja dva neuzastopna mandata.

Prema rečima Lijama Kara, iako se previranja na Bliskom istoku odugovlače, ona “ni na koji način nisu zaustavila sukobe” u regionu Roga Afrike, već bi “dugoročno mogla i da ih pojačaju”.

– SAD i regionalni akteri takođe su svjesni da bi regionalna eskalacija dodatno destabilizovala područje Crvenog mora i stvorila prilike za zlonamerne aktere – od država poput Irana i Rusije, do nedržavnih aktera kao što su Huti i džihadističke grupe. Međutim, rat sa Iranom i najnovije poglavlje građanskog rata u Jemenu samo su naglasili strateški značaj bezbjednosti ključnih pomorskih prolaza i ekonomske diverzifikacije, što su glavni pokretači nadmetanja bliskoistočnih zemalja na Rogu Afrike – zaključio je Kar.

Nastavi čitati

Aktuelno