Američki državni sekretar Marko Rubio izjavio je da je kubanska revolucija propala i da vlasti u Havani imaju priliku da pokrenu političke i ekonomske promjene koje bi zemlju usmjerile ka drugačijoj budućnosti. Rubio je, gostujući u emisiji “Hannity” na Fox Newsu, govorio o situaciji na Kubi, politici administracije američkog predsjednika Donalda Trampa, ali i nedavno postignutom sporazumu u vezi sa Grenlandom.

Zašto Rubio tvrdi da je kubanska revolucija propala?
Rubio je ocijenio da problemi Kube nisu novi i da je, prema njegovom viđenju, višedecenijski politički i ekonomski model te zemlje doživio neuspjeh.

“Kubanska revolucija je propala. Propada već više od 60 godina. Ona je i sada neuspješna”, rekao je Rubio, dodajući da smatra da i unutar kubanskog sistema postoji svijest o tome da dosadašnji model nije uspio.

Prema njegovim riječima, ključno pitanje sada je šta bi moglo da zamijeni postojeći sistem. Ocijenio je da kubanske vlasti imaju priliku da počnu sa promjenama koje bi zemlju usmjerile na, kako je rekao, nepovratan put prema napretku i boljoj budućnosti.

Kakve promjene Vašington očekuje od Havane?
Rubio je naglasio da bi takav proces, prema stavu američke administracije, morao da obuhvati i političke i ekonomske slobode.

Američki državni sekretar rekao je da je Vašington otvoren za poteze koji bi mogli da pokrenu proces promjena, ali je upozorio da eventualna tranzicija ne bi bila jednostavna.

Rubio je prethodno, govoreći o politici Trampove administracije prema Kubi, rekao da Sjedinjene Američke Države daju prednost političkim i pregovaračkim rješenjima, dok nije želio da spekuliše o mogućnosti vojne akcije.

Tramp je tokom obraćanja Generalnoj skupštini Ujedinjenih nacija rekao da se njegova administracija zalaže za “fundamentalnu promjenu” situacije na Kubi, navodeći da se tamošnji komunistički sistem nalazi pod velikim pritiskom. Američki predsjednik tada je potvrdio i da Rubio vodi pregovore sa Kubom.

Šta Rubio kaže o sporazumu o Grenlandu?
Rubio se u razgovoru osvrnuo i na sporazum koji su Sjedinjene Američke Države postigle sa Danskom i Grenlandom, a kojim je Vašington dobio trajna prava vezana za vojno prisustvo i bezbjednost na ovom strateški važnom arktičkom ostrvu.

Prema riječima američkog državnog sekretara, sporazum garantuje američke bezbjednosne interese na Arktiku i trebalo bi da spriječi protivnike SAD da uspostave vojno prisustvo na Grenlandu i u njegovom okruženju.

“Greenland će zauvijek biti dio strateške odbrambene zone Sjeverne Amerike i isključiće svakog protivnika iz nje i okolnog područja”, rekao je Rubio.

Sporazum, prema informacijama Fox Newsa, sprečava Kinu, Rusiju i druge zemlje koje nisu članice NATO-a da uspostavljaju vojne baze ili raspoređuju svoje snage na Grenlandu. Predviđena su i ograničenja za ulaganja potencijalnih protivnika SAD u osjetljive sektore koji bi mogli predstavljati rizik za američku nacionalnu bezbjednost.

Zašto je Grenland važan Sjedinjenim Državama?
Rubio je rekao da Danska i Grenland nemaju finansijske mogućnosti da samostalno obezbijede odgovarajuću odbranu ostrva u slučaju ozbiljne prijetnje ili napada, dok Sjedinjene Američke Države, prema njegovim riječima, raspolažu potrebnim kapacitetima.

Fox navodi da je dogovor postignut nakon višemjesečnih pregovora predstavnika SAD, Danske i Grenlanda, koji su vođeni daleko od očiju javnosti.

Tramp je ranije poručio da sporazum Sjedinjenim Američkim Državama daje mogućnost da preduzmu mjere potrebne za odbranu američkog kontinenta, ali i Evrope, te da američkim protivnicima neće biti dozvoljeno da uspostavljaju vojno prisustvo ili obavljaju osjetljiva ulaganja na Grenlandu bez saglasnosti Vašingtona.

Njemačka bi od 1. januara naredne godine trebalo da prepolovi godišnju kvotu za radnike sa Zapadnog Balkana – sa sadašnjih 50.000 na 25.000. Promjena bi mogla otežati odlazak dijela radnika iz BiH u Njemačku, dok njemački građevinski sektor upozorava na moguće posljedice zbog manjka radne snage.

Za građane Bosne i Hercegovine koji planiraju odlazak na rad u Njemačku to znači uži prostor kroz takozvanu Zapadnobalkansku regulativu, dok bi domaći poslodavci, prema mišljenju pojedinih ekonomista i predstavnika privrede, mogli imati nešto veći broj radnika na raspolaganju.

Istovremeno, njemački poslodavci upozoravaju da smanjenje kvote dolazi u trenutku kada pojedine djelatnosti i dalje imaju potrebu za stranom radnom snagom.

KVOTA SE VRAĆA NA 25.000 RADNIKA

Zapadnobalkanska regulativa omogućava državljanima Bosne i Hercegovine, Srbije, Crne Gore, Sjeverne Makedonije, Albanije i Kosova da dobiju pristup njemačkom tržištu rada bez obzira na formalnu kvalifikaciju, pod uslovom da imaju konkretnu ponudu zaposlenja i ispune ostale propisane uslove.

Godišnja kvota je 2024. godine povećana sa 25.000 na 50.000 odobrenja.

Planirano smanjenje na 25.000 zato predstavlja povratak na nivo koji je postojao prije povećanja kvote.

Za radnike iz BiH to ne znači da će odlazak u Njemačku biti onemogućen, ali bi kroz ovaj konkretni kanal broj dostupnih mjesta ponovo bio ograničen na 25.000 godišnje za cijeli region.

Važno je i da dio građana BiH koji već imaju regulisan boravak i pravo na rad u Njemačkoj nije obuhvaćen ovom kvotom na isti način kao novi radnici koji tek pokušavaju da odu.

MANJE ODLAZAKA MOGLA BI OSJETITI I DOMAĆA PRIVREDA

Mile Petrović, sekretar Udruženja građevinarstva i industrije građevinskog materijala u Privrednoj komori Republike Srpske, smatra da smanjenje kvote samo po sebi neće imati veliki negativan uticaj na domaću privredu.

Naprotiv, prema njegovoj ocjeni, manje mogućnosti za odlazak mogle bi značiti da dio radnika ostane u domaćim kompanijama.

„To je ohrabrujuće iz jednog prostog razloga – ti radnici se povlače direktno iz naših firmi, iz naših privrednih društava, i odlaze da rade u Njemačku“, rekao je Petrović za „Nezavisne novine“.

Ipak, Petrović smatra da prije zaključaka treba pogledati stvarne podatke o tome koliko radnika iz BiH uopšte koristi ovu mogućnost.

„To bi prije svega trebalo da vidimo – koliko je prošle godine radnika otišlo. Možda su samo oni prilagodili mogućnostima i stvorili jednu bombastičnu izjavu da smanjuju broj ljudi koje će odvoditi“, naveo je Petrović.

Drugim riječima, efekat smanjenja kvote na domaće tržište rada zavisiće i od toga koliko je ljudi u prethodnom periodu zaista odlazilo preko ovog programa.

RADNICI BI MOGLI TRAŽITI DRUGE DESTINACIJE

Ekonomista Igor Gavran smatra da će smanjenje kvote prije svega suziti mogućnosti za dio građana BiH koji planiraju da posao potraže upravo u Njemačkoj.

„Naći će se još manje prilika za zapošljavanje i ostvarivanje prihoda. Neke bi to moglo podstaći, ili natjerati, kako god da na to gledamo, na prihvatanje nepovoljnijih uslova rada i nižih primanja u Bosni i Hercegovini, dok će se drugi samo preorijentisati na traženje posla u nekim trećim zemljama“, rekao je Gavran.

On podsjeća da je značajan broj građana BiH u međuvremenu regulisao dugoročni boravak u Njemačkoj, pa smanjenje kvote neće imati isti efekat na one koji već imaju regulisan status.

Prema njegovoj ocjeni, dio ljudi će i dalje pokušavati da ode u Njemačku, dok bi drugi mogli posao tražiti u Austriji, Sloveniji, Hrvatskoj ili drugim zemljama koje imaju potrebu za stranom radnom snagom.

Gavran smatra da smanjenje kvote prije svega treba posmatrati u kontekstu promjena na njemačkom tržištu rada.

„Mnoge kompanije otpuštaju radnike i zatvaraju cijele fabrike, tako da je logično da Njemačka želi dati prioritet vlastitim građanima prilikom zapošljavanja i da objektivno više ne treba isti broj stranih radnika kao ranije“, rekao je on.

NJEMAČKIM GRADILIŠTIMA I DALJE TREBAJU RADNICI

Dok dio ekonomista u BiH smatra da bi smanjenje odlazaka moglo imati određene pozitivne efekte na domaće tržište rada, njemačko građevinarstvo upozorava na suprotan problem.

Centralno udruženje njemačkog građevinarstva navodi da oko 30 odsto radnih viza izdatih građanima Zapadnog Balkana odlazi u građevinski sektor.

Predsjednik Udruženja Feliks Paklepa upozorava da je na njemačkim gradilištima svaki sedmi zaposleni strani državljanin, zbog čega bi smanjenje broja radnika iz regiona moglo dodatno otežati popunjavanje radnih mjesta.

Njemački građevinski sektor zbog toga traži da kvota ostane na 50.000 radnika godišnje, uz brže i digitalizovano izdavanje viza.

Prema procjeni tog sektora, ukoliko kvota bude prepolovljena, građevinarstvo bi do kraja 2026. godine moglo ostati bez oko 8.000 radnika.

ŠTA TO ZNAČI ZA RADNIKE IZ BIH?

Za građane BiH promjena prije svega znači da će konkurencija za mjesta dostupna kroz Zapadnobalkansku regulativu biti veća.

Istovremeno, smanjenje kvote ne znači da Njemačka zatvara vrata radnicima iz BiH. Postoje i drugi kanali za dobijanje radne dozvole, posebno za kvalifikovane radnike i zanimanja za kojima postoji potražnja.

Zato će stvarni efekat zavisiti od nekoliko faktora: koliko će ljudi iz BiH pokušavati da ode u Njemačku, koliko će njemački poslodavci tražiti radnika, ali i koliko će drugih evropskih država biti spremno da privuče radnu snagu sa Balkana.

Za domaće poslodavce, eventualno smanjenje odlazaka moglo bi značiti nešto veći bazen dostupnih radnika. Međutim, samo ograničavanje odlaska ne rješava osnovni problem – razliku u platama i uslovima rada zbog koje veliki broj ljudi i dalje posao traži u inostranstvu.

Upravo zato će naredni period pokazati da li će se dio radnika zaista zadržati u BiH ili će, umjesto Njemačke, jednostavno početi da traži novu destinaciju.

Evropska unija priprema novu fazu politike proširenja koja bi kandidatima mogla donijeti konkretnije koristi i prije formalnog članstva. U fokusu su postepena integracija u pojedine sektore Jedinstvenog tržišta, reforme unutar same EU i mehanizmi kojima bi se proces proširenja učinio funkcionalnijim.

Dokument koji se u javnosti posljednjih dana ponovo nalazi u centru pažnje nosi naziv „Pre-enlargement reforms and policy reviews“, odnosno preispitivanje politika i reformi prije proširenja.

Važno je, međutim, napraviti razliku između ranije komunikacije Evropske komisije i novog paketa sektorskih analiza koji se očekuje ove jeseni. Komisija je osnovni dokument o reformama prije proširenja usvojila još u martu 2024. godine, dok od 2025. i 2026. radi na detaljnijim preispitivanjima pojedinačnih politika kako bi EU bila spremna za buduće članice.

Prema posljednjim informacijama iz Brisela, objava novog paketa pomjerena je sa prvobitno očekivanog 30. septembra na 6. oktobar, nakon čega bi o njegovim ključnim elementima trebalo da se razgovara na sastanku Evropskog savjeta 15. i 16. oktobra.

ŠTA SE MIJENJA ZA ZAPADNI BALKAN?

Suština novog pristupa je ideja da države kandidati ne moraju nužno čekati dan formalnog članstva da bi osjetile dio ekonomskih koristi evropskih integracija.

Koncept postepene integracije već je ušao u evropsku politiku. Evropski parlament je u martu 2026. podržao ideju da se kandidatima koji ostvaruju značajan napredak omogući postepeno i reverzibilno uključivanje u pojedine politike EU, uključujući Jedinstveno tržište. Istovremeno je naglašeno da takva integracija ne može zamijeniti punopravno članstvo.

Još konkretniji prijedlog stigao je u maju ove godine od Austrije, Češke, Italije, Slovačke i Slovenije. Pet država članica predložilo je sektorsko uključivanje zemalja Zapadnog Balkana u Jedinstveno tržište, uz uslov da prethodno ispune kriterijume i usklade svoje propise sa pravilima EU.

U prijedlogu se kao mogući sektori navode energetika, transport, digitalno tržište, kritične sirovine i mobilnost mladih.

To bi praktično značilo da bi se evropske integracije mogle odvijati korak po korak, umjesto da najveći dio koristi bude vezan isključivo za trenutak formalnog ulaska u EU.

JEDINSTVENO TRŽIŠTE PRIJE PUNOPRAVNOG ČLANSTVA?

Ideja nije da kandidat preko noći postane član EU, niti da dobije sva prava koja imaju države članice.

Umjesto toga, princip bi bio: što više reformi i usklađenosti sa pravilima EU – to više pristupa pojedinim evropskim politikama i tržištima.

Austrijski non-paper, koji su podržale još četiri države članice, upravo predlaže merit-based pristup, odnosno postepeno uključivanje u pojedine sektore Jedinstvenog tržišta nakon dovoljnog nivoa usklađenosti sa pravnom tekovinom EU.

Evropska komisija je već navela da se postepena integracija koristi u oblastima kao što su telekomunikacije, roaming, plaćanja, bankarstvo, carine i energetika. U slučaju Zapadnog Balkana, Plan rasta upravo predstavlja jedan od mehanizama za približavanje regiona evropskom tržištu prije punopravnog članstva.

Takav model mogao bi biti posebno važan za zemlje koje godinama čekaju na napredak u pregovorima, jer bi reforme mogle donositi vidljive ekonomske koristi prije formalnog završetka cijelog procesa.

MMF: REGION BI MOGAO OSTVARITI DIO KORISTI I PRIJE ČLANSTVA

Nova analiza Međunarodnog monetarnog fonda dodatno je pojačala ekonomsku argumentaciju za ovakav pristup.

MMF je u septembru 2026. objavio rad o produbljivanju ekonomske integracije Zapadnog Balkana sa EU. Analiza procjenjuje da trgovinske prepreke koje nisu klasične carine – poput regulatornih, carinskih i granično-logističkih prepreka – predstavljaju ekvivalent od oko 8 do 14 odsto vrijednosti trgovine industrijskim proizvodima.

Prema procjeni MMF-a, njihovo smanjivanje, zajedno sa dubljom integracijom u poljoprivredi i uslugama, moglo bi Zapadnom Balkanu omogućiti da ostvari približno četvrtinu do polovinu ekonomskih koristi koje bi donijelo punopravno članstvo u EU.

Druga analiza MMF-a objavljena ovog mjeseca procjenjuje da bi BDP po stanovniku u regionu i Moldaviji, pod odgovarajućim uslovima, mogao porasti za približno trećinu tokom naredne decenije. Kao ključne faktore navodi domaće strukturne reforme, dublju integraciju u Jedinstveno tržište i efikasno korištenje evropskih fondova.

Drugim riječima, ekonomsko približavanje EU ne mora nužno čekati formalni datum članstva.

PLAN RASTA VEĆ JE POSTAVIO TEMELJE

Jedan od temelja takvog pristupa već postoji kroz Plan rasta za Zapadni Balkan.

EU je za period od 2024. do 2027. uspostavila Reform and Growth Facility vrijedan 6 milijardi evra, od čega su dvije milijarde bespovratna sredstva, a četiri milijarde zajmovi. Novac je uslovljen provođenjem reformi iz usvojenih reformskih agendi.

Plan ima četiri osnovna cilja: približavanje regiona Jedinstvenom tržištu, jačanje regionalne ekonomske saradnje, ubrzavanje reformi povezanih sa EU i povećanje finansijske podrške.

To pokazuje da Brisel već pokušava da dio koristi članstva „spusti“ u period prije formalnog pristupanja.

SRBIJA VEĆ OSJETILA JEDAN DIO TE INTEGRACIJE

Jedan od konkretnih primjera je SEPA, Jedinstveno područje plaćanja u eurima.

Evropski platni savjet je 22. maja 2025. odobrio uključivanje Srbije u geografski prostor SEPA. Srbija je time postala 41. zemlja u geografskom obuhvatu SEPA šema, iako nije članica EU. Najraniji operativni datum za srpske pružaoce platnih usluga bio je određen za maj 2026. godine.

To je upravo primjer kako određeni dio evropskog ekonomskog prostora može postati dostupan prije formalnog članstva.

SEPA, međutim, nije isto što i članstvo u EU. Ona pokazuje samo kako sektorska integracija može funkcionisati nezavisno od konačnog datuma pristupanja.

A ŠTA JE SA REFORMOM SAME EU?

Druga strana priče odnosi se na samu Evropsku uniju.

Komisija priprema preispitivanja u oblastima koje bi mogle biti posebno pogođene novim proširenjem – od vladavine prava, jedinstvenog tržišta i budžeta do hrane, energije, odbrane, migracija i institucionalnog funkcionisanja. Evropska komisija je još ranije navela da cilj nije samo pripremiti kandidate za članstvo, već i pripremiti samu Uniju za veći broj članica.

To je važno jer bi eventualno novo proširenje moglo dodatno otvoriti pitanja odlučivanja, budžeta, raspodjele evropskih sredstava i funkcionisanja institucija.

U evropskoj debati zato se govori i o tome kako pojednostaviti odlučivanje i gdje je moguće koristiti kvalifikovanu većinu umjesto jednoglasnosti. Međutim, to su i dalje pitanja političkih pregovora među državama članicama, a ne već usvojena pravila koja automatski mijenjaju pristupne pregovore.

NEMA „PREČICE“ DO ČLANSTVA

Najvažnija stvar za zemlje Zapadnog Balkana jeste da postepena integracija ne znači ukidanje uslova za članstvo.

Evropski parlament je izričito naglasio da gradualna integracija treba da bude zasnovana na zaslugama i da može biti reverzibilna. Istovremeno, ona ne može zamijeniti punopravno članstvo niti stvoriti trajnu kategoriju „polučlanstva“.

I sama Evropska komisija naglašava da proces ostaje zasnovan na ispunjavanju kriterijuma i napretku svake zemlje pojedinačno. Za države Zapadnog Balkana to znači da će vladavina prava, funkcionisanje institucija, ekonomske reforme i usklađivanje sa pravnom tekovinom EU i dalje biti ključni.

Drugim riječima, nova ideja ne znači da će vrata EU biti otvorena bez uslova. Znači da bi se neki dijelovi evropskog prostora mogli otvoriti prije nego što se otvore sva vrata članstva.