Novi detalji o posljednjim satima života Kristiana Josipa Periša (32), koji je 21. oktobra preminuo u psihijatrijskoj bolnici u zagrebačkom Jankomiru, otkrivaju šta se događalo prije njegove smrti, koje je lijekove primio i kako je osoblje pokušalo da ga reanimira.

Istovremeno, pojavile su se razlike između tvrdnji bolnice i ranijih policijskih izvještaja.

Direktorica Klinike za psihijatriju Sveti Ivan Majda Grah u dopisu Ministarstvu zdravstva od 7. novembra opisala je postupanje ljekara i medicinskog osoblja, intervencije policije i pokušaje spasavanja Periševog života.

Dokument je Ministarstvo dostavilo Indexu, koji je ranije objavio i detalje policijskog izvještaja o snimcima nadzornih kamera.

Četvorica medicinskih tehničara osumnjičena su za teško ubistvo posebno ranjive osobe. Nalaze se u istražnom zatvoru, a sva četvorica dobila su vanredne otkaze.

Šta se događalo nakon dolaska u bolnicu?
Prema dopisu direktorice, Periš je 21. oktobra oko 14.30 časova dovezen na hitan psihijatrijski pregled u pratnji radnika Hitne pomoći i dvojice policajaca.

Grah navodi da je bio izrazito napet, verbalno agresivan i da je prijetio osoblju. Odbijao je hospitalizaciju, govoreći o neprijatnim iskustvima tokom ranijih liječenja i strahu od ponovnog smještaja na zatvoreni odjel.

Direktorica tvrdi da policajci nisu pružili traženu pomoć pri njegovom smještaju, iako je osoblje zahtijevalo dodatnu asistenciju.

Prema njenim navodima, Periš je u jednom trenutku pokazao metalni bokser i kliješta, zbog čega je procijenjeno da postoji ozbiljan bezbjednosni rizik.

Međutim, policijske bilješke koje je Index ranije objavio donose drugačiji opis pojedinih događaja.

Prema njima, Periš je oko 15.23 časova sjedio na klupi i nije bio agresivan, a nakon razgovora pristao je da uđe u bolnicu.

Policija je ponovo pozvana oko 17 časova, kada je pacijent već bio vezan za bolnički krevet. Prema službenoj bilješci, ljekarka je tada rekla da je uspješno sputan i da policijska pomoć više nije potrebna.

Navela je i da Periš nije prijetio osoblju niti ga ugrožavao.

Koje je lijekove primio prije smrti?
U dopisu se navodi da je Periš nakon prve terapije neko vrijeme bio mirniji i da je zaspao.

Tokom večernje vizite, prema bolničkoj verziji događaja, ponovo je postao izrazito uznemiren, opirao se i pokušavao da nasrne na osoblje.

Ljekarka je tada odredila primjenu tri lijeka putem injekcije: haloperidola, promazina i diazepama.

Pošto se, prema navodima bolnice, nije smirio, razmatrana je dodatna doza haloperidola.

Međutim, tokom pripreme terapije medicinska sestra primijetila je da Periš više ne diše i da nema opipljiv puls.

Direktorica navodi da dodatna doza haloperidola nije primijenjena.

Pokušavali su da ga reanimiraju, smrt proglašena u 21.26
Nakon što je ustanovljeno da pacijent ne diše, započeta je reanimacija i pozvana Hitna pomoć.

Prema bolničkom izvještaju, do dolaska Hitne pomoći primijenjene su tri ampule adrenalina, a tokom nastavka reanimacije još deset.

Korišteni su i drugi lijekovi, uključujući amiodaron i nalokson, a izvedena su i tri defibrilacijska šoka.

Za održavanje disajnog puta korišteno je supraglotičko pomagalo i-gel.

Uprkos pokušajima reanimacije, nije uspostavljena spontana cirkulacija, a smrt je proglašena u 21.26 časova.

Ovi podaci posebno su značajni jer su članovi porodice ranije tvrdili da im je ljekarka povrede na Periševom vratu objašnjavala intubacijom, a smrt zatajenjem srca.

U dopisu se pominje pomagalo i-gel, ali nije razjašnjeno da li je obavljena i endotrahealna intubacija.

Preliminarna obdukcija pokazala je brojne krvne podlive, ogrebotine, prelome više rebara i grudne kosti, kao i edem pluća i mozga.

Tačan uzrok smrti i okolnosti nastanka povreda tek treba da budu utvrđeni vještačenjem.

Šta su pokazali snimci nadzornih kamera?
Prema ranije objavljenom policijskom izvještaju, snimci nadzornih kamera pokazuju kako su četvorica medicinskih tehničara između 20.02 i 20.12 časova postupala prema Perišu dok je bio vezan za krevet.

U policijskom opisu navodi se da su ga pritiskali rukama i koljenima, udarali u glavu i trup te mu stavljali jastuk na lice.

Pojedini postupci, prema istom izvještaju, nastavljeni su i nakon što je prestao pružati otpor.

Direktorica Grah u dopisu Ministarstvu potvrđuje da je 4. novembra pregledala snimke i uočila nepravilno, neetično i nasilno postupanje medicinskih tehničara.

Navodi da su dvojica držala jastuk na Periševoj glavi, što su oni objašnjavali pokušajem zaštite od njegovog grebanja i prijetnji ugrizima.

Potvrdila je i da su dvojica tehničara upotrijebila pretjeranu silu i zadala mu više udaraca u grudi i stomak.

Međutim, u njenom dopisu nisu navedeni svi detalji koje je policija opisala, uključujući pritisak koljenima na vrat i postupanje nakon što je pacijent prestao pružati otpor.

Zašto snimci nisu pregledani ranije?
Iz dopisa proizlazi da je direktorica za Periševu smrt saznala već 21. oktobra, oko 22.25 časova.

Sljedećeg dana zatražena su izjašnjenja zaposlenih i izvještaji o događaju.

Ipak, snimke nadzornih kamera pregledala je tek 4. novembra, gotovo dvije sedmice nakon smrti pacijenta.

Nakon pregleda snimaka pokrenuti su postupci vanrednih otkaza, a slučaj je 5. novembra prijavljen policiji.

Advokat Periševe porodice Leon Zrnić tvrdi da je još 23. oktobra podnio krivičnu prijavu tužilaštvu i Ministarstvu zdravstva uputio zahtjev za inspekcijski nadzor.

Istog dana, prema njegovim riječima, zatražio je od bolnice da sačuva snimke nadzornih kamera.

Policija ih je, prema informacijama Indexa, izuzela tek 6. novembra.

Ministarka zdravstva Hrvatske Irena Hrstić kritikovala je zakašnjelo obavještavanje Ministarstva, ocijenivši da takvo postupanje nije u skladu s protokolima.

Najavila je da će zdravstvena inspekcija utvrditi sve okolnosti slučaja.

Četvorica osumnjičenih medicinskih tehničara nalaze se u istražnom zatvoru, a njihova krivična odgovornost tek treba da bude utvrđena.