Dok građani u BiH plaćaju održavanje računa, izdavanje kartica i niz drugih bankarskih usluga, u razvijenim zemljama banke se bore za klijente i nude im pogodnosti čak i za promjenu banke.
Ekonomski analitičar Igor Gavran tvrdi da je domaće tržište izgubilo zdravu konkurenciju, a bankarske naknade naziva praktično pljačkom.
– Niko vam u razvijenom svijetu ne naplaćuje bankarske usluge koje se kod nas naplaćuju skupo, kao što je takozvano održavanje računa koje u stvari ne postoji, to je jednostavno harač koji banke naplaćuju, ili izdavanje kartica i tome slično.
To se u normalnom, civilizovanom svijetu sa konkurencijom između banaka ne naplaćuje, nego se podrazumijeva, i banke se lome oko toga da dobiju novog klijenta – poručio je Igor Gavran. Njegova ocjena otvara pitanje koliko građani u BiH zaista imaju mogućnosti da biraju banku i izbjegnu visoke troškove. Dok Udruženje banaka BiH odbacuje tvrdnje o monopolskom ponašanju i ekstraprofitu, Gavran upozorava da se konkurencija smanjuje, a prostor za izbor građana postaje sve uži.
Sve manje banaka, sve manje izbora za građane
Gavran ističe da je broj banaka na domaćem tržištu manji nego ranije, a dodatnu koncentraciju mogao bi donijeti i razvoj događaja u vezi sa bankom iz Srbije koja je trebalo da uđe na tržište BiH, ali je izgubila dozvolu.
– Kada je riječ o izboru, taj izbor se uglavnom sužava. Nekada smo mi imali više banaka nego što ih imamo danas, a evo vidimo čak i ova najnovija dešavanja u Srbiji, gdje zbog gubitka dozvole jedne od njenih banaka koja je trebala ući na naše tržište, očekuje se još veća koncentracija, jer jedna od postojećih banaka će najvjerovatnije preuzeti drugu, tako da građani imaju sve manje izbora – kaže Gavran.
On smatra da je još veći problem nedostatak stvarne konkurencije u kvalitetu usluga, visini naknada i kamatnih stopa.
Naknade visoke, cjenovnici gotovo isti
Iako ne tvrdi da među bankama postoji formalni dogovor o cijenama, Gavran ukazuje na gotovo identičnu visinu naknada kod različitih banaka.
– Naravno neću da prejudiciram da se banke dogovaraju, jer bi to bilo kršenje tržišnih uslova koje bi bilo podložno sankcijama, ali činjenica je da imamo neki, da li prećutni ili stvarni dogovor, da su cijene, odnosno visina naknada za usluge banaka u Bosni i Hercegovini više-manje ista i nenormalno je visoka, potpuno apsurdno visoka kad je riječ o samim troškovima usluga.
Kada je riječ o štednji, određena konkurencija ipak postoji, ali su kamate generalno niske. Gavran navodi da neke veće banke uopšte ne nude kamatu na štednju ili su one simbolične, dok druge povremeno imaju nešto povoljnije ponude.
Posebno ukazuje na to da banke rijetko nude značajne pogodnosti klijentima koji odluče da promijene banku.
Kao primjer navodi Veliku Britaniju, gdje građani mogu dobiti i po 200 funti za prelazak u drugu banku, a zatim iskoristiti slične ponude kod narednih promjena, prenosi Srpskainfo.
Građanima naplaćuju i neaktivne račune
Na problem visokih naknada upozoravaju i organizacije za zaštitu potrošača. Prema njihovim ocjenama, prelazak iz jedne banke u drugu često nema mnogo smisla jer su razlike u cijenama minimalne, dok građani uglavnom nemaju mogućnost da posluju bez otvorenog računa.
Dodatni problem predstavljaju komplikovani tarifnici koji mogu imati više od 30 stranica, a u kojima se nalaze brojne naknade koje korisnici teško mogu pregledati i razumjeti.
Održavanje računa građane može koštati od 10 do 30 KM, čak i kada račun nije aktivan.
Gavran smatra da upravo ovakav model poslovanja objašnjava veliki dio rekordne dobiti domaćeg bankarskog sektora.
Milijarda maraka dobiti, a privreda stagnira
Bankarski sektor u BiH prošle godine ostvario je rekordnu dobit od milijardu KM, uz stopu poreza na dobit od svega 10 odsto.
Gavran smatra da značajan dio tog rezultata dolazi od naknada koje banke naplaćuju građanima i privredi, dok regulator ne preduzima dovoljno da ograniči takvu praksu.
– Ova dobit je dobrim dijelom rezultat toga jer su naknade koje banke obračunavaju za svoje usluge apsurdno visoke, regulator ništa ne čini po pitanju njihovog ograničavanja, i jedan ogroman dio, neprirodno veliki dio ukupne dobiti banaka odnosi se na naknade.
Prema njegovim riječima, u većini zemalja banke najveći dio dobiti ostvaruju kroz razliku između kamatnih stopa, dok u BiH naknade imaju neuobičajeno veliki udio u ukupnom profitu.
Problem vidi i u tome što profit banaka nastavlja da raste bez obzira na stanje u realnoj ekonomiji.
– Kada je riječ o kamatnim stopama, također imamo kamatne stope koje su iznad rizika tržišta i generalno, normalno je i da banke budu profitabilne, ali je isto tako normalno da ta profitabilnost ima nekih dodirnih tačaka i usklađenosti sa privredom.
On podsjeća da bi rast dobiti banaka trebalo da prati i rast privrede, odnosno poslovanje kompanija. Međutim, dok industrijska proizvodnja pada, a veliki broj preduzeća posluje na granici rentabilnosti ili sa gubicima, bankarski profit nastavlja da raste.
Gavran predlaže dodatno oporezivanje ekstraprofita
Kao jedno od mogućih rješenja, Gavran navodi dodatno oporezivanje ekstraprofita banaka, što se u pojedinim državama primjenjuje kroz takozvane windfall taxes.
Druga mogućnost je administrativno ograničavanje naknada i kamata kako bi se spriječilo da banke ostvaruju pretjeranu zaradu na račun građana i privrede.
– Suština je da se u svim sektorima koji posluju izvan normalnih tržišnih tokova, da li je to energetika, da li je to bankarstvo ili neki drugi, kad se ostvaruje ekstraprofit iznad normalnog, da se on dodatno oporezuje.
Kao alternativu navodi ograničavanje naknada i kamata na nivo koji bi omogućio bankama da budu podrška ekonomiji, umjesto da poslovanje prvenstveno usmjeravaju na ostvarivanje sopstvene dobiti.
– Banke bi imale ulogu poticaja i održavanja ekonomije, a ne isključivo svoje vlastite dobiti – zaključio je Gavran.
Srpskainfo
