Švajcarci kreću u borbu za veće plate radnika sa stručnim obrazovanjem.

Pjer-Iv Majar (Pierre-Yves Maillard), predsjednik Švajcarskog saveza sindikata (SGB), za Blik (Blick) je najavio novu narodnu inicijativu kojom bi svako sa završenim stručnim osposobljavanjem morao da zarađuje najmanje 5.000 franaka (oko 5.350 evra) mjesečno.

“Stručno obrazovanje mora ponovo da se isplati, a plate moraju biti dovoljne za život. Ali to je sve rjeđe slučaj“, rekao je Majar, prenosi Večernji list.

Zašto Švajcarci traže veće plate?
Upozorio je da su plate radnika sa završenim stručnim osposobljavanjem zbog inflacije posljednjih godina realno pale.

“Ovo ne može da se nastavi. Sada je potrebna ofanziva plata“, poručio je.

Sindikat zato ne želi da se ograniči samo na godišnje pregovore o platama. Ako kongres SGB-a krajem sedmice da zeleno svjetlo, biće izrađen prijedlog inicijative, a prikupljanje potpisa moglo bi da počne sljedeće godine. Majar smatra da se problem predugo odlaže.

“Poslodavci promovišu stručno obrazovanje kao idealan put, ali štede na platama“, kaže on.

Sindikalna analiza pokazuje da 28 odsto radnika sa završenim stručnim osposobljavanjem zarađuje manje od 5.000 franaka (oko 5.350 evra) mjesečno, i to za puno radno vrijeme od 40 sati sedmično i uz 13 plata godišnje.

Njih 15 odsto ne dobija ni 4.500 franaka (oko 4.800 evra). Najteže je ženama, svaka treća zarađuje manje od 5.000 franaka, a gotovo svaka peta ispod 4.500.

“Takve plate nisu dovoljne za izdržavanje porodice u Švajcarskoj. Mnogi ljudi žive na ivici egzistencije“, upozorava Majar.

Koja zanimanja imaju najniže plate?
Niske plate najrasprostranjenije su u zanimanjima u kojima radi mnogo žena, poput trgovine, frizerskih salona, uslužnih djelatnosti i vrtića. Međutim, ni automehaničari ni vozači, zanimanja u kojima preovlađuju muškarci, ne prolaze mnogo bolje.

Majara posebno frustrira to što plate godinama stagniraju. Realna medijalna plata kvalifikovanih radnika danas je čak 2,1 odsto niža nego 2016. godine.

“Ne može biti ispravno da neko sa stručnim obrazovanjem iz godine u godinu gubi kupovnu moć. Moramo da zaustavimo to siromaštvo“, naglašava.

Koliko zarađuju radnici sa stručnom i fakultetskom diplomom?
Istovremeno se produbljuje jaz u odnosu na visokoobrazovane. Radnici sa stručnim obrazovanjem na početku karijere u prosjeku zarađuju 4.571 franak (oko 4.890 evra), a do kraja radnog vijeka dostignu 6.289 franaka (oko 6.730 evra). Oni sa fakultetskom diplomom počinju sa 6.189 franaka (oko 6.620 evra) i dostižu 10.438 franaka (oko 11.170 evra).

“Razlika između kvalifikovanih radnika i visokoobrazovanih i dalje raste. Iskustvo se kod stručnih radnika ne cijeni dovoljno“, kaže Majar.

Minimalna plata, dodaje, pomogla bi da se cijela ljestvica podigne i za radnike sa dugim stažom.

Uvjeren je da će prijedlog naići na podršku javnosti.

“Kriza kupovne moći se pogoršala. Kompanije ostvaruju profit, ali radnici to ne vide u svojim novčanicima. To mora da se promijeni“, poručio je.

Koliko građana podržava povećanje plata?
Reprezentativno istraživanje agencije Feldlabor, koje je naručio sindikat, ide mu u prilog. Prijedlog podržava 66 odsto ispitanika, a protiv je njih 25 odsto.

Podrška prelazi stranačke granice: za je 81 odsto ljevičarskih i zelenih birača, 71 odsto birača centra i 62 odsto birača desničarske Švajcarske narodne stranke. Čak i među liberalima više je pristalica nego protivnika, 49 prema 36 odsto.

Sindikat se bori i za mlade koji su tek na stručnom osposobljavanju. Peticiju za osam sedmica godišnjeg odmora za učenike na stručnom osposobljavanju potpisalo je 176.000 ljudi, a SGB sada razmatra da li će i taj zahtjev pretočiti u narodnu inicijativu.

“Zahtjevi prema učenicima na stručnom osposobljavanju dramatično su porasli. Potrebno im je više odmora kako bi se bolje oporavili i efikasnije pripremili za ispite“, objašnjava Majar.

Čitavu deceniju je cilj od 1,5 stepeni Celzijusa služio kao zvijezda vodilja klimatskog djelovanja, granica koje su se države obavezale da će se pridržavati kako bi izbjegle najgora razaranja planete koja se zagrijeva.

Međutim, na ovogodišnjoj globalnoj klimatskoj konferenciji, prvoj otkako su Ujedinjene nacije objavile da će prag od 1,5 stepeni Celzijusa biti premašen, čini se da države nisu sigurne kako da prihvate tu vijest.

Svijet se već zagrijao za oko 1,4 stepena Celzijusa u odnosu na predindustrijski period, a UN je u septembru proglasio da je prelazak granice od 1,5 stepeni Celzijusa, najambicioznijeg ciljanog praga Pariskog sporazuma, neposredan i neizbježan.

Ipak, u Turskoj, gdje su pregovori na konferenciji COP31 na polovini puta, neke države se grčevito drže tog cilja, posebno one na prvoj liniji klimatske krize.

Zašto će svijet premašiti granicu od 1,5 stepeni?
Predsjednik Palaua Surangel Vips Mlađi (Surangel Whipps Jr.), čijoj pacifičkoj ostrvskoj državi prijeti porast nivoa mora, rekao je da 1,5 stepeni Celzijusa nije “apstraktan cilj“.

“To je egzistencijalna prijetnja našoj hrani, našim ekonomijama i suverenitetu“, poručio je svjetskim liderima u Antaliji.

Neke zemlje žele da konačni dogovor na COP31 potvrdi kako 1,5 stepeni Celzijusa ostaje “ispravan cilj“, navodi se u sažetku pregovaračkih stavova koji je objavila Australija, koja predsjedava pregovorima.

Takođe se zagovara formulacija o povratku na 1,5 stepeni Celzijusa “što je prije moguće“ i o tome da se globalne temperature “još uvijek mogu“ sniziti nakon što se taj prag premaši.

Nezvanično, neki pregovarači su skeptični, ali nerado odustaju od cilja koji se smatra ključnim za podsticanje najbržeg mogućeg smanjenja emisija gasova sa efektom staklene bašte koji zagrijevaju planetu.

Koje države žele odustati od klimatskog cilja?
Drugi, ipal vrebaju priliku da odbace cilj od 1,5 stepeni Celzijusa, reklo je za AFP nekoliko posmatrača klimatskih pregovora, koji se vode iza zatvorenih vrata.

To uključuje Arapsku grupu i Grupu istomišljenih zemalja u razvoju (LMDC), naveli su izvori iz dva pregovaračka bloka ekonomija u razvoju u kojima su i Saudijska Arabija i Indija.

Jedan visoki izaslanik zapadne zemlje upozorio je na “potencijalno nazadovanje“ u klimatskom djelovanju ako ti napori uspiju na COP31.

Jasper Inventor, šef delegacije Grinpisa (Greenpeace) u Antaliji, rekao je da se neke zemlje u razvoju plaše da bi “snažnije pozivanje“ na cilj od 1,5 stepeni moglo da znači veći pritisak na smanjenje emisija bez dodatne finansijske pomoći.

Među spiskom željenih pregovaračkih prioriteta objavljenim u četvrtak, neke države su takođe pozvale na odbacivanje “sive literature“, što je indirektna referenca koja se tumači kao mogući udarac na Program UN za životnu sredinu (UNEP).

UNEP je u septembru objavio prvu studiju te vrste o scenarijima “prekoračenja“, istražujući kako bi svijet mogao ponovo da spusti globalne temperature na 1,5 stepeni Celzijusa do 2100. godine nakon što se taj prag probije.

Generalni sekretar UN Antonio Gutereš (Antonio Guterres), koji je svoju deceniju na funkciji proveo okupljajući države oko cilja od 1,5 stepeni, rekao je da svako prekoračenje mora biti “što manje i trajati što kraće“.

Može li se globalna temperatura ponovo sniziti?
Prema Pariskom sporazumu, gotovo 200 država pristalo je da zadrži zagrijavanje „znatno ispod“ dva stepena Celzijusa, uz istovremene napore da ga ograniče na 1,5 stepeni.

Međutim, kako su se naučni dokazi gomilali u godinama nakon sporazuma, niži prag postajao je sve hitniji.

Iznad 1,5 stepeni Celzijusa, upozoravaju naučnici, rizici globalnog zagrijevanja naglo rastu, od razornijih poplava i toplotnih talasa do nepovratnih promjena na planeti poput trajnog nestanka koralnih grebena.

Međutim, zamisao da se zagrijevanje može preokrenuti i vratiti na 1,5 stepeni Celzijusa neizvesna je, rekao je Pjer Fridlingštajn (Pierre Friedlingstein), klimatolog sa Univerziteta u Ekseteru i glavni autor referentne studije Global Carbon Budget.

Da bi se to postiglo, emisije moraju naglo da padnu, dok se ugljenik istovremeno mora uklanjati iz atmosfere prirodnim putem, poput sadnje drveća i obnove močvara, ili pomoću novih tehnologija.

“Masovno uvođenje ovih novih tehnologija“ bilo bi potrebno u ogromnim razmjerama tokom više decenija, rekao je Fridlingštajn za AFP.

“To nije nešto što bih nazvao utopijskim, ali je svakako izuzetno ambiciozno“, zaključio je, prenosi Index.hr.

Američki državni sekretar Marko Rubio zaprijetio je Međunarodnom krivičnom sudu (ICC) riječima rimskog generala Pompeja, a šef Pentagona Pit Hegset je tu poruku ponovio na X.

Rubio je u petak govorio na konvenciji Federalističkog društva (Federalist Society), udruženja konzervativnih pravnika, u Vašingtonu. Prema transkriptu Stejt Departmenta, ICC je nazvao lažnim sudom i neizabranim svjetskim tribunalom koji tvrdi da je iznad zakona i ustava suverenih država, čak i onih koje nikada nisu pristale na to.

– Amerikanci nikada nisu pristali da se podvrgnu autoritetu ICC-a, ali taj sud i njegovi saveznici u globalnoj birokratiji sami su se proglasili sudijom, porotom i izvršiteljem međunarodnog poretka – rekao je Rubio.

Dodao je da sud ne odgovara nikom, a ima moć da istražuje, goni, progoni i zatvara američke građane po zakonima na koje SAD nisu pristale niti ih kontrolišu.

SECRETARY RUBIO: Earlier this year, President Trump made the unprecedented decision to sanction the fake International Criminal Court. A fake court, which is an unelected world tribunal which claims to supersede the laws and constitutions of sovereign states, even those who never signed up for it.

— Department of State (@StateDept) November 13, 2026

Ako su dovoljno glupi da pokušaju nametnuti svoje papirnate dekrete Amerikancima, naš odgovor će vjerovatno biti isti kao odgovor rimskog generala Pompeja onima koji su se protiv njegovih legija pozivali na povelje svojih gradova. Rekao je: „Prestanite citirati zakone ljudima s mačevima“ – kazao je Rubio.

Publika se nasmijala, a on je dodao da to nije politički korektno reći, “ali to je ono što je rekao”.

Prema rimskom historičaru Plutarhu, Pompej je ovu rečenicu izgovorio stanovnicima sicilijanskog grada Mesane, koji su odbijali njegovu sudsku vlast pozivajući se na stari rimski zakon.

U istom govoru Rubio je rekao da se međunarodno pravo poteže protiv gotovo svake veće vanjskopolitičke odluke Trampove administracije, od napada na brodove na Karibima do hvatanja venecuelanskog lidera Nikolasa Madura, te ga nazvao instrumentom globalne elite.

Hegset ponovio velikim slovima

Hegset je na svom profilu na X-u podijelio objavu Stejt Departmenta s Rubijevim riječima i dopisao samo jednu rečenicu: “Stop quoting laws to MEN WITH SWORDS” (Prestanite citirati zakone LJUDIMA S MAČEVIMA).

Trampova administracija je prošlog mjeseca najavila nove sankcije kojima želi onemogućiti rad suda u Hagu, a ranije je sankcionisala njegove tužioce i sudije.

Međunarodni krivični sud osnovan je 2002. godine za procesuiranje ratnih zločina, zločina protiv čovječnosti i genocida. SAD su potpisale Rimski statut kojim je sud osnovan, ali ga nikada nisu ratificirale. Članice suda su sve države Evropske unije i sve članice NATO-a osim SAD-a i Turske, javlja Fena.

Međutim, iako se američki zvaničnici samouvjereno pozivaju na silu i “ljude s mačevima”, istorija nudi i drugu, mnogo poznatiju lekciju sažetu u staroj izreci: “Ko se mača lati, od mača i strada”.

Ova čuvena fraza potiče iz Biblije, tačnije iz Novog zavjeta (Jevanđelje po Mateju 26:52). Prema hrišćanskom predanju, kada su rimski vojnici došli u Getsimanski vrt da uhapse Isusa Hrista, jedan od njegovih učenika (Sveti Petar) izvukao je mač i odsjekao uvo sluzi prvosveštenika. Isus ga je tada prekorio i zaustavio nasilje, rekavši mu: “Vrati mač svoj na njegovo mjesto, jer svi koji se mača maše, od mača će i poginuti.”

Izreka se od tada u gotovo svim svjetskim jezicima koristi kao univerzalno upozorenje da se bahatost, agresija i prijetnje oružjem na kraju uvijek obiju o glavu onome ko ih inicira.