Connect with us

Društvo

Mine ostaju, donatori odlaze

Ni skoro tri decenije nakon završetka rata nisu uklonjene sve zaostale mine i druga eksplozivna sredstva u zemlji, a dodatni problem mogao bi nastati jer zbog nemara domaćih vlasti i donatori okreću leđa BiH.

U izvještaju o radu Komisije za deminiranje u BiH za prošlu godinu navedeno je da, prema najnovijim procjenama, sumnjiva opasna površina na mine iznosi 869,64 kilometra kvadratna, što je 1,69 odsto teritorije BiH.

– Pored propisno postavljenih znakova minskog upozoravanja, zbog loše ekonomske situacije u zemlji stanovništvo BiH svjesno ulazi u sumnjive rizične površine uglavnom zbog prikupljanja ogreva i sakupljanja sekundarnih sirovina – navedeno je u izvještaju pomenute komisije.

Direktor Centra za uklanjanje mina u BiH (BHMAC) Saša Obradović rekao je da se proces deminiranja u BiH odvija sporo jer nije izdvojen novac za te namjene sa svih nivoa vlasti u BiH.

– Novac je obećan pri izradi Strategije o protivminskom djelovanju za period 2019 – 2025. Nažalost, jedna osoba je prošle godine stradala od mina, kada je zalutala i ušla u minsko polje. Sa svim svojim kapacitetima obilježavamo minska polja i smanjeno je stradanje ljudi i deminera i povećana kontrola inspekcije – rekao je “Glasu Srpske” Obradović.

Naglasio je da će ove godine uslijediti i revizija Strategije o protivminskom djelovanju.

– Nadam se i da će svi nivoi vlasti u BiH shvatiti da zajedničkim snagama treba da deminiramo i uklonimo mine sa područja Srpske, FBiH i Brčkog jer se donatori polako okreću ka Ukrajini, Siriji i drugim zemljama. Bojim se da će BiH ubuduće o ovom pitanju biti zaboravljena od donatora – poručio je Obradović.

Postoji i strah da bi BiH mogla, ukoliko Savjet ministara i Parlament BiH ne verifikuju sporazum o 10 miliona evra koji su obećani ispred Evropske komisije, ostati bez tog novca.

– Taj iznos novca je dovoljan za deminiranje tokom dvije godine. To su stvari oko kojih politike moraju da se dogovore kako će da izdvajaju novac za deminiranje u BiH jer donatori se polako povlače iz zemlje, a sumnjive površine pod minama ostaju – naglasio je Obradović.

Kada je riječ o Strategiji o protivminskom djelovanju 2019 – 2025. godine, Obradović je dodao da je odobreno produženje važenja tog dokumenta do 2027. godine.

– Ova godina u reviziji će nam jasno dati pokazatelje koja je to godina u budućnosti do kada bi trebalo da bude završen proces deminiranja. Mnogi faktori utiču na ovaj proces, koji je opasan i otežan jer nema sluha za deminiranje i pomoć stanovništvu koje više od 25 godina živi pored minskih polja – zaključio je Obradović.

Zakon

Saša Obradović rekao je da je Zakon o deminiranju BiH na snazi od 2002. godine.

– Taj zakon još nije usklađen sa evropskim legislativama i ostalim propisima koji se primjenjuju u BiH. Prije dvije, tri godine tražili smo da se taj zakon promijeni kako bi se deminerima doznačio beneficirani radni staž i podigao nivo kvaliteta Centra za uklanjanje mina u BiH – naveo je Obradović.

 

(Glas Srpske)

Društvo

VREMENSKA PROGNOZA! Prije podne sunčano, popodne mogući pljuskovi

U Republici Srpskoj i Federaciji BiH /FBiH/ prije podne biće pretežno sunčano, a u drugom dijelu dana očekuje se razvoj oblačnosti koji će usloviti lokalne pljuskove i grmljavinu.

Jutarnja temperatura vazduha iznosiće od sedam do 12, u planinskim predjelima od četiri stepena Celzijusova, a maksimalna dnevna od 22 do 29, u višim predjelima od 16 stepeni Celzijusovih, prognoza je Republičkog hidrometeorloškog zavoda.

Duvaće vjetar slab istočnog i jugoistočnog smjera, najavljeno je iz Federalnog hidrometeorloškog zavoda.

Nastavi čitati

Društvo

EVO ŠTA NIKAKO ne biste trebali raditi na Vaskrs

Pravoslavni vjernici danas slave Vaskrs, praznik koji Srpska pravoslavna crkva naziva praznikom nad praznicima.

Najveći vjerski praznik Vaskrs slave svi hrišćani, jer je tada Isus Hristos pobijedio smrt i vaskrsao među žive. Svojim vaskrsenjem Isus je ljudima, kako se vjeruje, otvorio put u vječni život.

Na dan Hristovog vaskrsenja sa svih zvonika pravoslavnih hramova dugo zvone sva zvona i najavljuju dolazak velikog praznika. Porodice sa djecom odlaze na vaskršnju službu da bi se nakon toga međusobno pozdravljali riječima “Hristos vaskrse” i “Vaistinu vaskrse”.

Za Vaskrs su, takođe, vezani lijepi običaji u našem narodu.
Domaćica rano budi ukućane da se umiju vodom. Rano se odlazi u crkvu, na jutrenje i Vaskršnju liturgiju, sa sobom se nose jaja, jedan dio podijeli se po crkvi, a drugi poslije bogosluženja komšijama, prijateljima, rođacima, pred crkvom…

Domaćin, po povratku iz crkve, prvi uzima jedno farbano jaje, a za njim svi ukućani. Zatim slijedi jedna vrsta takmičenja čije je jaje jače. Prilikom tucanja izgovara se: “Hristos Vaskrse” i “Vaistinu Vaskrse”. Na Vaskrs se prvo jede kuvano vaskršnje jaje, a onda ostalo jelo.

Ima, međutim, u narodnoj tradiciji i vjerovanja prema kojima bi na ovaj veliki praznik obavezno trebalo izbjeći dvije stvari. Naime, vjeruje se da nikako na ovaj veliki praznik ne treba – kasno da se ustaje i kasno leže… Vjerovalo se, naime, da to donosi “zastoj u napretku

Nastavi čitati

Društvo

KONAČNO LIJEPA PRIČA! Dervenćanka običaje čuva od Montevidea do Los Anđelesa

Još dok smo bili na fakultetu, prijavila sam se na program za dadilje koje žive sa porodicom i tako sam došla u Njujork, a poslije je sve nekako išlo svojim tokom.

Iza tih riječi krije se jedna Dervenćanka, jedna Vanja koju je sudbina prije deceniju i po odvela u Ameriku, gdje i danas živi pod prezimenom Brubaher Đekić i majka je dvojice dječaka. Jedan ima dvije i po godine, a drugi četiri mjeseca.

Prisjećajući se vremena kada je odlučila da iskusi život na drugom kontinentu, kaže da je Federika upoznala preko “Fejsbuka”. Poslije nekog vremena dopisivanja su se i zvanično upoznali. Kada je završila program, otišla je kod njega u Urugvaj, opet na sasvim drugi kraj svijeta. Federikova porodica živi u Montevideu.

Tamo su se vjenčali 2010, a naredne godine veselje je bilo i u Srpskoj.

– U Urugvaju se za Vaskrs ne farbaju jaja, a bilo je teško doći do boja. Ipak, dok smo živjeli tamo, on je dobio ponudu za posao kao programer u Los Anđelesu. Kada je riječ o praznicima daleko od kuće, u Urugvaju je bilo malo neobično jer je tamo u decembru i januaru, kada slavimo Božić, ljeto pa u vrijeme kada ukrašavamo jelku haraju vrućine. U Los Anđelesu isto nema snijega, ali zna biti hladno, tako da je malo bolje. Imamo i dvije crkve, Svetog Stefana i Svetog Save, i više naših pravoslavaca. U crkvu uvijek idemo za velike praznike i nekada i nedjeljom – priča Vanja za “Glas”.

Kao ni u Urugvaju, ni Amerikanci ne farbaju jaja.

– Nije im to običaj. Oni više vole čokoladna jaja, ali mi Srbi farbamo, pa i prijatelji Jermeni. Jedna prijateljica prije dvije godine nas je pozvala da farbamo jaja kod njih. Malo je teže doći do boja, nisu kao naše dobre, kupujemo ih mahom putem interneta. Uvijek pokušavamo i prirodnim bojama kao što je luk, cvekla … – kazala je Vanja, poslije čega se osvrnula na to kako im izgleda trpeza za vaskršnje praznike.

Govoreći da vole ujutru na velike praznike otići u crkvu, dodaje da i tamo imaju ručak i za Vaskrs kao i za Božić koji se “rezerviše”, odnosno uplati ranije.

– Obično bude prasetina ili jagnjetina, tako da ručamo u crkvi, djeca se igraju, a onda uveče, kada dođemo kući, supa, pogača. Trenutno nam pomaže i moja mama koja i jeste zadužena za pogaču. Ispečemo neko meso, piletinu ili nešto prasetine jer je ovdje malo teže ispeći cijelo prase. Ne smije se to raditi u dvorištu, ali postoje mjesta gdje se može kupiti – priča Vanja.

I dok čuva pravoslavne običaje sa ognjišta u Srpskoj, usvaja i druge.

– S obzirom na to da imam djecu, ovdje vole taj običaj, kako zovu, lov na jaja. Uzmu plastične kutijice od, na primjer, “kinder” jaja, napune ih igračkicama i razbacaju po dvorištu, sakriju u žbun, pa ih onda djeca traže. To je jedini običaj što se tiče Vaskrsa. Za Božić se dijele pokloni, a ne paketići – priča ona.

Na kraju ne krije da ipak nedostaje ono nešto, kako reče, naše.

– Nedostaje porodica, prijatelji, ali s obzirom na to da i ovdje imamo dosta našeg društva, to se malo ublaži. Nedostaje i naša hrana, ali ne hrana kao hrana. Više taj ritual sjedenja kraj ražnja, ustajanje ranije. A ostalo se sve nađe i spremi – poručila je kraju za “Glas Srpske” Vanja Brubaher Đekić uz poruku: “Hristos vaskrse, vaistinu vaskrse”.

Glas Srpske

Nastavi čitati

Aktuelno