Connect with us

Zdravlje

Naučnici razvili test iz krvi za mjerenje stepena anksioznosti

Istraživači su razvili test krvi kako bi odredili rizik od razvoja anksioznosti kod ljudi, a istovremeno daju uvid u trenutnu težinu poremećaja, ako je prisutan i tako pružaju bolji izbor načina liječenja.

Test, zasnovan na biomarkerima koji su snažno povezani sa poremećajem raspoloženja, takođe može predvideti vjerovatnoću toga – da li će određena osoba postati anksiozna u budućnosti, i kako druge stvari, poput promena u hormonima, mogu uticati na ovaj poremećaj. Tim, koji je razvio test, predvođen je istraživačima sa Medicinskog fakulteta Univerziteta u Indijani.

„Mnogi ljudi pate od anksioznosti, koja može uticati na određene sposobnosti čoveka i ometati mu svakodnevni život“, kaže psihijatrijski neuronaučnik Aleksandar Nikulesku sa Medicinskog fakulteta Univerziteta u Indijani.

„Imati nešto ovako, kao što je ovaj test, gde možemo da znamo kakvo je nečije trenutno stanje, kao i njihov budući rizik i koje opcije lečenja odgovaraju njihovom profilu, veoma je moćno u smislu pomaganju ljudima“, dodao je Nikulesku.

Nedavna studija koristila je tehnike koje su članovi tima razvili u ranijim istraživanjima, što je dovelo do stvaranja krvnih testova za depresiju, posttraumatski stresni poremećaj, bipolarni poremećaj i bol.

Testiranje uzoraka krvi je praktičan, objektivan način da saznate šta se dešava u našim telima i mozgovima. Dijagnoze koje se u velikoj meri oslanjaju na samoprijavljivanje ili posmatranje ponašanja mogu biti upitne zbog teškoća u komunikaciji ili varijacija u simptomima.

Merenjem količine proteina, enzima, hormona ili nekog drugog molekula koji je snažno povezan sa nekim stanjem, specijalisti imaju još jedno sredstvo za donošenje odluke pri donošenju definitivne dijagnoze.

Da bi identifikovali odgovarajuće biomarkere anksioznosti, Nikulesku i njegove kolege su regrutovali pacijente u Medicinskom centru Indijanapolisa i dodelili ih jednoj od tri grupe.

Prvu grupu, nazvanu grupa za otkrivanje biomarkera, činilo je 58 ljudi (41 muškarac i 17 žena) čiji se nivo anksioznosti menjao bar jednom iz jedne posete u drugu. Ova grupa je omogućila timu da traži moguće biomarkere koji bi mogli biti povezani sa promenama u anksioznosti.

Najbolji kandidati za biomarkere koji su pronađeni u ovoj „grupi za otkrivanje“ testirani su na drugoj grupi volontera, koju je činilo 40 ljudi (32 muškarca i 8 žena). Ova grupa je nazvana grupa za validaciju biomarkera. Ovaj proces validacije je bio važan kako bi se osiguralo da biomarkeri mogu predvideti promene u anksioznosti na pouzdan i tačan način.

Potvrđeni biomarkeri su korišćeni u testiranju biomarkera za predviđanje stanja visoke anksioznosti i klinički teške anksioznosti u trećoj grupi. Ova grupa za testiranje biomarkera sastojala se od 161 muškarca i 36 žena za predviđanje stanja visoke anksioznosti i 159 muškaraca i 36 žena za predviđanje klinički teške anksioznosti.

Na kraju, koristeći dokaze iz sve tri grupe, istraživači su pronašli i potvrdili 19 krvnih biomarkera koji se mogu koristiti za predviđanje promena koje su u vezi sa anksioznošću.

Mogućnost za razvoj uspešnijih terapija

Anksiozni poremećaji su česti i značajno utiču na kvalitet života ljudi, pa je važno pokušati da ih razumete, dijagnostikujete i lečite bolje, prenosi sciencealert.com.

Postoji niz socijalnih i psiholoških, kao i fizioloških terapija za anksiozne poremećaje, ali je doktorima teško da pronađu ravnotežu između lekova ili terapije u pravim količinama i u pravo vreme.

„Trenutni pristup je da se razgovara sa ljudima o tome kako se ljudi osećaju da bi se videlo da li bi mogli da uzimaju lekove, ali neki lekovi mogu da izazovu zavisnost i da izazovu više problema“, kaže Nikulesku.

„Želeli smo da vidimo da li bi naš pristup identifikaciji biomarkera krvi mogao da nam pomogne da povežemo ljude sa postojećim lekovima koji će bolje funkcionisati i koji bi mogli da budu izbor koji ne izaziva zavisnost.

Štaviše, ako lekari mogu da uoče specifične biomarkere koji predviđaju rizik od anksioznih poremećaja u budućnosti, mogli bi da počnu da sprečavaju anksiozne poremećaje pre nego što počnu ili se vrate.

„Postoje ljudi koji imaju anksioznost i ona nije pravilno dijagnostikovana, onda imaju napade panike, ali misle da imaju srčani udar i završe u hitnoj sa svim vrstama fizičkih simptoma”, dodaje Nikulesku.

„Ako to možemo ranije da znamo, onda se nadamo da možemo da izbegnemo ovaj bol i patnju i da ih ranije tretiramo nečim što odgovara njihovom profilu.

Važna je, zaključuju istraživači, činjenica da svi pacijenti ne reaguju isto na tretmane što pokazuje koliko je neophodno nastaviti sa istraživanjem kako bi se pronašli novi i bolji tretmani svima koji pate od anksioznosti.

(Glas Srpske)

Zdravlje

TIHI OKIDAČ ZA PSIHIČKE KRIZE! Zašto nas “sitnice” izluđuju i kakvu opasnost kriju

Kasnimo na posao, telefon ne prestaje da zvoni, stiže račun koji nismo očekivali, a neko nam usput kaže nešto neprijatno. Uveče se posvađamo sa članom porodice, teško zaspimo, a već sljedećeg jutra čeka nas novi problem.

Mozak ne mjeri stres prema tome koliko problem izgleda velik drugima

Za mnoge ljude ovakve situacije predstavljaju neprijatan, ali prolazan dio svakodnevice. Kod osoba koje žive sa depresijom, anksioznim poremećajem, bipolarnim poremećajem, posttraumatskim stresnim poremećajem ili drugim mentalnim problemima, niz naizgled malih stresova može imati znatno veće posljedice. Problem nije samo u tome šta se dogodilo, već i u tome kako mozak i tijelo odgovaraju na stres. Kada je sistem za prilagođavanje već opterećen bolešću, novi stresor može pojačati postojeće simptome i otežati svakodnevno funkcionisanje.

Stres je prirodna reakcija organizma na zahtjev, izazov ili moguću opasnost i u određenoj mjeri nam je potreban. Pomaže nam da usmjerimo pažnju, brzo reagujemo i prilagodimo ponašanje situaciji. Kada mozak procijeni da postoji izazov ili prijetnja, aktiviraju se sistemi koji učestvuju u odgovoru na stres, uz promjene hormona, rada srca, krvnog pritiska i nivoa budnosti. Naučna istraživanja potvrđuju da svakodnevni akutni stres kod dijela ljudi prate mjerljive promjene kortizola, srčane frekvencije i krvnog pritiska.

Takva reakcija sama po sebi nije bolest, ali teškoće mogu nastati kada stres traje ili kada se stresori nižu bez dovoljno vremena za oporavak. Posebno su osjetljivi ljudi kod kojih su zbog mentalnog poremećaja već narušeni san, raspoloženje, regulacija emocija ili sposobnost prilagođavanja dodatnom opterećenju.

Kod depresije mala greška može dobiti mnogo veće značenje

Zamislimo osobu koja se liječi od depresije i napravi grešku na poslu. Neko će pomisliti: „Pogriješio sam, ispraviću“, dok kod osobe sa izraženim depresivnim simptomima isti događaj može pokrenuti čitav niz negativnih misli.

„Opet sam pogriješio, ništa ne radim kako treba, sigurno svi vide da nisam dovoljno dobar“ može postati unutrašnji odgovor na relativno mali problem. Sam događaj nije drugačiji, ali njegovo psihološko značenje jeste.

Sistematski pregled istraživanja svakodnevnog života ljudi sa depresivnim raspoloženjem izdvojio je stres, loš san i negativne životne događaje kao faktore povezane sa pogoršanjem raspoloženja. Nasuprot tome, fizička aktivnost i kvalitetni socijalni kontakti pokazali su se kao mogući zaštitni faktori, prenosi “eKlinika”. Anksioznost može pretvoriti reakciju na stres u novi razlog za strah

Sličan začarani krug može nastati kod anksioznih poremećaja. Ubrzano lupanje srca poslije neprijatnog razgovora predstavlja očekivanu reakciju na stres, ali osoba sklona paničnim napadima može upravo toj tjelesnoj senzaciji posvetiti veliku pažnju.

„Zašto mi srce toliko lupa, šta ako mi pozli, da li počinje novi napad?“ – takve misli dodatno povećavaju strah. Strah zatim pojačava tjelesnu pobuđenost, a intenzivnije tjelesne senzacije ponovo hrane strah.

Kod anksioznih poremećaja briga i strah mogu biti intenzivni, teško kontrolisani i praćeni problemima sa koncentracijom, razdražljivošću, napetošću, lupanjem srca i poremećajima spavanja. Zbog toga svakodnevni stresor kod osobe koja već ima anksiozni poremećaj može da se nadoveže na simptome koji već postoje.

Poseban problem nastaje kada stres počne da krade san

Jedna od prvih stvari koje stres često poremeti jeste spavanje. Čovjek legne umoran, ali nastavlja da razmišlja o razgovorima, problemima i obavezama, kao da mozak odbija da prihvati da je radni dan završen.

Sljedećeg jutra nedostatak sna donosi novi problem, jer umorna osoba teže održava pažnju i može postati razdražljivija i emocionalno osjetljivija. Novi stres tada djeluje intenzivnije, a još jedan težak dan može ponovo otežati uspavljivanje.

Tako nastaje krug u kojem stres narušava san, a loš san smanjuje sposobnost čovjeka da se izbori sa narednim stresom. Istraživanja svakodnevnog depresivnog raspoloženja upravo loš san prepoznaju kao jedan od faktora koji mogu prethoditi pogoršanju raspoloženja.

Nije uvijek problem jedan veliki udarac – nekada je to zbir malih

Kada govorimo o stresu, često prvo pomislimo na razvod, gubitak posla, smrt bliske osobe, bolest ili neku drugu veliku životnu krizu. Međutim, psihičko opterećenje ne nastaje samo poslije dramatičnih događaja.

Mogu ga stvarati i problemi na poslu, finansijske brige, porodični sukobi, nedostatak odmora, poremećen san, usamljenost i svakodnevna neizvjesnost. Kada se nekoliko takvih okolnosti spoji i traje dovoljno dugo, čovjeku ostaje sve manje vremena i psiholoških resursa za oporavak.

Velika meta-analiza koja je obuhvatila više od 900.000 ljudi povezala je poremećaje svakodnevnih rutina sa izraženijim simptomima depresije, anksioznosti i opšteg psihološkog distresa. Posebno su se izdvojile promjene povezane sa fizičkom aktivnošću, ishranom i spavanjem.

Zašto dvije osobe na isti problem ne reaguju isto

Ne postoji univerzalna količina stresa koju bi svaki čovjek trebalo da podnese bez posljedica. Na odgovor utiču biološki faktori, prethodna iskustva, mentalno i fizičko zdravlje, trajanje stresora, kvalitet sna, podrška drugih ljudi i način na koji osoba doživljava problem.

Mentalni poremećaji sami uključuju promjene u mišljenju, emocionalnoj regulaciji ili ponašanju, koje mogu izazvati značajnu patnju i narušiti svakodnevno funkcionisanje. Zbog toga dodatni stres kod osobe koja već ima mentalni poremećaj ne pada na „prazan teren“.

Rečenice poput „nije to ništa“, „svi imamo probleme“ ili „moraš da budeš jači“ zato uglavnom ne pomažu. Ono što spolja izgleda kao pretjerana reakcija može biti znak da je sposobnost osobe da podnese novo opterećenje u tom trenutku smanjena.

Promjena ponašanja može biti važnija od veličine samog problema

Povremeno loš dan ili burna reakcija na stres ne znače automatski da se mentalni poremećaj pogoršao. Mnogo je važnije obratiti pažnju na promjenu u odnosu na uobičajeno stanje određene osobe.

Uporna nesanica, velika promjena potrebe za snom, povlačenje od drugih ljudi, gubitak interesovanja, sve izraženija anksioznost ili razdražljivost i teškoće sa koncentracijom mogu biti važni signali. Pažnju zaslužuje i trenutak kada čovjek sve teže obavlja posao, brine o sebi ili održava odnose sa drugim ljudima.

Depresija nije isto što i prolazna tuga ili uobičajena promjena raspoloženja poslije teškog dana. Ona može uticati na san, koncentraciju, energiju, osjećaj sopstvene vrijednosti i sposobnost čovjeka da funkcioniše na poslu, u porodici i društvu.

Otpornost na stres ne znači život bez problema

Cilj nije ukloniti svaki stres iz života, jer to nije ni moguće. Mnogo je važnije na vrijeme prepoznati kada se opterećenje nagomilava i kada organizam više nema dovoljno prostora za oporavak.

Redovniji san, fizička aktivnost prilagođena zdravstvenom stanju, kontakt sa ljudima od povjerenja i očuvanje svakodnevne rutine mogu biti važan dio brige o mentalnom zdravlju. Kod anksioznih poremećaja, na primjer, Svjetska zdravstvena organizacija među korisnim mjerama navodi redovnu fizičku aktivnost, održavanje navika spavanja i ishrane, tehnike relaksacije i vještine upravljanja stresom.

Kod osobe koja se već liječi zbog mentalnog poremećaja ipak nije dovoljno posmatrati samo veličinu jednog stresnog događaja. Važno je koliko dugo opterećenje traje, koliko se problema nakupilo, da li postoji mogućnost oporavka i, prije svega, da li se mijenjaju simptomi i ponašanje koji su toj osobi već poznati.

Upravo male promjene ponekad prve pokažu da svakodnevni stres više nije samo neprijatnost koju ćemo zaboraviti do sutra. One mogu biti signal da je psihičko opterećenje postalo preveliko i da je vrijeme da osoba potraži podršku stručnjaka.

Nastavi čitati

Zdravlje

DA LI JE OVO ZNAK RAKA? Onkolog razrešava dilemu o bolu u leđima, evo kada je hitan pregled neophodan!

Bol u gornjem dijelu leđa najčešće nije znak raka, ali određeni simptomi zahtijevaju pregled. Onkolog objašnjava kada treba potražiti ljekarsku pomoć.

Bol u gornjem dijelu leđa najčešće je posljedica neprilagođene fizičke aktivnosti, nepravilnog položaja tijela, dugotrajnog sjedenja. Ipak, u pojedinim, na sreću rjeđim situacijama, iza bola u leđima mogu da stoje mnogo ozbiljniji zdravstveni problemi. Medicinski onkolog dr Dejl Šepard potvrđuje da je bol u gornjem dijelu leđa uglavnom bezazlenm, ali dodaje i da postoje situacije kada mu treba posvetiti posebnu pažnju.

Postoje situacije u kojima rak može da izazove bol u gornjem delu leđa. Međutim, sam bol obično nije dovoljan razlog da lekari posumnjaju na malignu bolest. “Bol u leđima ne predstavlja nužno znak za uzbunu, bitan je kontekst – navodi dr Šepard. Ovaj simptom je najčešće posledica problema mišićno-koštanog sistema, odnosno tegoba povezanih sa mišićima, zglobovima, tetivama ili načinom na koji se svakodnevno krećemo.”

Znaci upozorenja koji mogu ukazivati na rak

U određenim, ređim situacijama, bol u leđima može biti znak ozbiljnijeg zdravstvenog problema, naročito ako je praćen drugim simptomima, kao što su umor, gubitak tjelesne težine.

Neobičan umor

Određen stepen umora je uobičajen, ali izražena iscrpljenost uprkos dovoljnom snu, česta potreba za dremanjem ili potpuna iscrpljenost nakon minimalne fizičke aktivnosti mogu biti razlog za pregled.

Neobjašnjiv gubitak tjelesne težine

Jedan od znakova koji ne treba zanemariti jeste gubitak telesne težine bez namere da smršate.

Oglas
[+18] Zaigraj za PREMIER MEGA JACKPOT u najjačem casinu u BiH!
Oglas
Zajedno za budućnost mora
Sponsored by Midas
Midas logo
“Nenamjerni gubitak tjelesne težine od oko 10 odsto uvijek je znak da nam je potreban pregled”, kaže dr Shepard.

Čak i kada nam gubitak kilograma djeluje poželjno, važno je utvrditi zbog čega do njega dolazi.

Neobične kvržice i izrasline

Nove kvržice i izrasline, kao i promjene na postojećim, naročito ako ne nestaju, trebalo bi provjeriti. Iako su mnoge kvržice bezopasne, ljekar bi trebalo da ih procjeni.

Bol koji se pogoršava

Bol koji je posljedica naprezanja mišića obično se vremenom smanjuje, naročito nakon odmora. Međutim, ako se bol postepeno pogoršava umjesto da se smanjuje, moguće je da uzrok nije samo istegnuće mišića.

Novi bolovi ili simptomi bez jasnog uzroka

Pažnju treba obratiti i na simptome koji nemaju jasno objašnjenje ili ne prolaze. Dr Šepard navodi da ljudi često pokušavaju da pronađu objašnjenje za svoje tegobe ili ih pripišu nečemu bezazlenom. Međutim, ako se simptomi ne uklapaju u uobičajenu sliku ili jednostavno imate osjećaj da „nešto nije u redu“, potražite savjet ljekara.

“Ako vam se nešto ne čini kako treba, provjerite to kod ljekara. Moguće je da se radi o zdravstvenom stanju koje se lako liječi”, kaže dr Šepard.

Koji karcinomi mogu da izazovu bol u gornjem dijelu leđa?

Bol u gornjem delu leđa ponekad može biti posljedica širenja, odnosno metastaziranja, raka na kosti, uključujući i kičmeni stub. Takav bol obično traje i nije povezan sa očiglednom povredom ili istegnućem.

“Poznato je da se određeni karcinomi šire na kosti. Zato je kod pacijenata koji su ranije imali rak bol u leđima nešto što treba ozbiljnije shvatiti”, kaže dr Šepard.

Posebnu pažnju na bol u gornjem delu leđa, kao i na druge nove bolove, trebalo bi da obrate pacijenti kojima je dijagnostikovan:

rak pluća;

rak prostate;

rak dojke;

multipli mijelom.

Ipak, važno je imati na umu da se metastaze u kosti mogu javiti i kod drugih malignih bolesti.

“Karcinomi ne čitaju udžbenike. Ne ponašaju se uvijek tako da se šire tamo gdje se od njih očekuje da se šire”, nastavlja dr Šepard.

Zbog toga savetuje da se pacijenti koji su ranije bolovali od raka jave ljekaru ako primjete novi, neobjašnjiv simptom.

Drugi uzroci bola u gornjem dijelu leđa

U većini slučajeva bol u gornjem dijelu leđa nije posledica teške bolesti, već svakodnevnih aktivnosti, nepravilnog držanja tela ili preopterećenja mišića.

Naprezanje mišića – podizanje teškog predmeta, nezgodno posezanje ili ponavljani pokreti mogu da opterete mišiće gornjeg dela leđa. Čak i svakodnevne aktivnosti, poput krečenja, čišćenja snijega ili nošenja teške torbe na jednom ramenu, mogu izazvati bol.

Loše držanje tijela- pogrbljeno sjedenje za stolom, gledanje nadolje u telefon ili naginjanje naprijed tokom rada za računarom mogu dodatno opteretiti gornji dio leđa i ramena. Vremenom takvo opterećenje može dovesti do ukočenosti i bola.

Nepravilan položaj tokom spavanja – Jastuk koji ne pruža odgovarajuću potporu vratu, kao i spavanje sklupčano, u uvrnutom bočnom položaju ili na stomaku, mogu tokom noći opteretiti mišiće gornjeg dela leđa i dovesti do bola nakon buđenja.

Stres – Napetost se često ispoljava fizički, naročito u vratu, ramenima i gornjem dijelu leđa. Kada smo pod stresom, mišići mogu da se zategnu i ostanu napeti, što dovodi do dugotrajne nelagodnosti.

Promjene povezane sa starenjem – Kako starimo, normalno trošenje i degenerativne promjene na kičmenom stubu i zglobovima mogu izazvati ukočenost i bol u gornjem dijelu leđa.

Kada treba otići kod ljekara?

Zakažite pregled zbog bola u gornjem dijelu leđa ako:

bol traje duže od nekoliko nedjelja;
onemogućava vam obavljanje svakodnevnih aktivnosti;
imate druge nove ili neuobičajene simptome;
ranije ste bolovali od raka.
Čak i kada nije riječ o ozbiljnom zdravstvenom problemu, pregled zbog bola u gornjem dijelu leđa može biti koristan.

“Ponekad je dovoljno samo obaviti pregled i utvrditi da je sve u redu. Nakon toga možda će pomoći nešto poput fizikalne terapije, ali važno je biti siguran da nismo propustili simptom koji bi mogao ukazivati na nešto ozbiljnije”, objašnjava dr Šepard prenosi Kurir.

Nastavi čitati

Zdravlje

REVOLUCIJA U LIJEČENJU RAKA! Ruski naučnici napravili kapsulu koja napada i uništava tumor!

Specijalisti sa Saratovskog državnog univerziteta N. G. Černiševski, zajedno sa kolegama iz Jermenije, osmislili su “pametnu kapsulu” za laserski potpomognuto uništavanje ćelija tumora, objavljeno je u naučnom časopisu Karent Farmasutikal Bajotehnolodži.

Naučnici objašnjavaju da su mnogi neželjeni efekti u liječenju raka posljedica činjenice da agresivni lijekovi neselektivno napadaju i maligne i zdrave ćelije, a fotodinamička terapija, koja koristi laser, smatra se znatno blažim tretmanom, prenosi RIA Novosti.

Kako funkcioniše fotodinamička terapija?
“Fotodinamička terapija je metoda liječenja tumora koja podrazumijeva unošenje u tijelo posebne supstance fotosenzibilizatora, a zatim zračenje pogođenog područja laserom. Kada je izloženo svjetlosti, ovo jedinjenje počinje da proizvodi reaktivne vrste kiseonika, koje uništavaju ćelije raka. Prednost ove metode je što je minimalno invazivna i ima minimalne neželjene efekte”, objasnila je Olga Inozemceva, vodeći istraživač u Laboratoriji za biomedicinsku fotoakustiku u Naučnom medicinskom centru Saratovskog državnog univerziteta i jedna od autorki studije.

Kapsula poboljšava efikasnost terapije
Prema njenim riječima, nova pametna kapsula olakšava prodiranje fotosenzibilizatora u ćelije.

“Kapsula se sastoji od kalcijum karbonata i ceruloplazmina, proteina koji transportuje jone bakra u ljudskom tijelu, a ceruloplazmin je potreban da bi se fotosenzibilizator zaštitio od uništenja”, rekla je Inozemceva i potvrdila da u bliskoj budućnosti naučnici planiraju da pređu na eksperimentisanje sa životinjama kako bi razvoj ove metode približili kliničkoj primjeni.

Nastavi čitati

Aktuelno