Zdravlje
Sezona ambrozije u jeku: Savjeti kako da se lakše izborimo sa alergijom
Alergije su prisutne u svim starosnim strukturama, od najmlađih do najstarijih i rastu iz godine u godinu.
One predstavljaju poremećaj u funkcionisanju imunološkog sistema i njegovu burnu reakciju kao odgovor na izloženost uobičajenim supstancama, hrani ili drugim agensima, koji kod većine ljudi ne izazivaju reakciju.
„Alergije se javljaju kada imunski sistem pogrešno reaguje na određene bezopasne supstance kao da su štetne. Kada su u pitanju alergeni oni mogu da budu inhalacioni, kontaktni i nutritivni. Najčešći su polen trava i drveća, grinje, perut životinja, buđ i hrana poput oraha, kikirikija, pšenice, soje, voća, ribe, školjki, jaja i kravljeg mlijeka. Zatim su to ujedi ili ubodi insekata, lijekovi, lateks i kućna hemija“, kaže za portal N1 prim. dr Slavica Plavšić, specijalista za plućne bolesti.
Kod polenskih alergija korisno je pratiti kalendar polenske aktivnosti. Biljka čiji polen izaziva najčešće i najburnije alergije je ambrozija.
To je jednogodišnja žbunasta korovska biljka koja može da naraste i do dva metra. Stablo joj je uspravno, razgranato, sa listovima jajolikog oblika koji su posuti dlačicama.
Amrozija cvjeta od prve polovine jula do kraja septembra i dijela oktobra i izaziva najburnije alergijske reakcije od svih polenskih biljaka, a u ovom periodu je koncentracija polena veoma intenzivna.
Alergija na ambroziju sve češća
Prema riječima dr Plavšić, alergija na ambroziju je iz godine u godinu sve češća i kod osoba koje predhodno nisu ispoljavale alergijske reakcije na ovu biljku. Zbog toga mnoge osobe imaju simptome alergije ovih dana. Ambrozija proizvodi polen u velikim količinama. Zrela biljka stvara i do osam miliona polenovih zrna, koja su i izuzetno lagana, pa vjetar može da ih raznosi i na udaljenost do sto kilometara. Zrno polena zadržava klijavost i po 40 godina, a u vazduhu se zadržava i duže od 100 dana.
Smatra se, navodi sagovornica portala N1, da je oko 10 odsto stanovništva alergično na polenov prah ambrozije. Ovaj polen sadrži oko 50 alergenih supstanci, a neke od njih mogu da izazovu veoma teške simptome kod osjetljivih osoba.
„Granična vrijednost za ambroziju je 30 polenovih zrna u kubnom metru vazduha, jer je veliki alergen, dok je za ostale granična vrijednost 60. Krajem avgusta i početkom septembra dešava se da izmjerene vrijednosti u Beogradu budu 200, čak i 800 do 900 polenovih zrna po kubnom metru vazduha, a granična vrijednost je 30. Najveća koncentracija polena ambrozije ikada zabilježena u Beogradu je bila 22. avgusta ove godine kada je u jednom kubnom metru vazduha bilo hiljadu polenovih zrna“, ističe dr Plavšić.
Alergijske reakcije na ambroziju se prvenstveno javljaju u gornjim disajnim putevima. Avgust, septembar i oktobar su tri mjeseca u godini kada je alergija na ambroziju u punom jeku.
„Tipični simptomi su svrab i osjećaj peckanja u nosu i očima, intenzivno kijanje i suzenje očiju, obilna sekrecija iz nosa, smanjeno čulo mirisa, nekad i otežano disanje. Simptomi su slični prehladi, s tim što mogu da traju i duže od nedjelju dana. Teži oblici alergije na ambroziju izazivaju razdražljivost, glavobolju, zujanje u ušima, ponekad i napad bronhijalne astme“, kaže doktorka.
Korisni savjeti
U vrijeme jake polenske aktivnosti ambrozije, kao što je sada, trebalo bi držati zatvorene prozore stana ili automobila, da se spriječi ulazak polena.
Takođe bi trebalo izbjegavati izlaske iz kuće kada je vjetrovito, jer se čestice polena lako prenose vjetrom.
Potrebno je da se tuširate i perete kosu svako veče, a ruke bi trebalo češče prati u toku dana.
Preporuka je da se veš ne suši napolju, a jastučnice bi trebalo mijenjati češče nego inače.
Aktivnost bi trebalo planirati u zavisnosti od toga kolika je koncentracija polena u vazduhu, a za vrijeme najveće polenske aktivnosti trebalo bi izbjegavati boravak na otvorenom.
Imajte u vidu da je koncentracija polena najveća u jutarnjim satima i u toku prijepodneva, a najmanja nakon kiše.
Neophodno je organizovano i sistematstko, hemijsko i mehaničko uništavanje ovog korova na javnim površinama i privatnim prostorima što je regulisano zakonima.
„Većina osoba sa alergijama ima genetsku predispoziciju bolesti. Ako oba roditelja imaju alergije njihova djeca imaju mnogo veće šanse da se i kod njih razviju. Ukoliko jedan roditelj ima alergije, dijete će imati od 30 do 50 odsto veće šanse da bude alergično na nešto“, smatra doktorka.
Ona dodaje da ne mora da znači da će i djeca biti alergična na isto na šta su i roditelji.
„U slučaju da oba roditelja pate od alergija, njihova će djeca imati 60 do 80 odsto veće šanse da i sami razviju alergijske reakcije. Naš imunski sistem je kompleksan i najčešće nas brani od potencijalnih napadača, kao što su bakterije i virusi, stvaranjem antitijela, u ovom slučaju stvaranjem IgE antitijela. U kontaktu sa alergenom u tijelu se stvaraju IgE antitijela kao odbrana na unijeti antigen“, objašnjava dr Plavšić.
Doktorka dodaje da prilikom sljedećeg kontakta sa alergenom IgE antitijela vezana za ćelije mastocita reaguju, vezuju alergen pri čemu se iz mastocita oslobađa histamin i druge aktivne materije takozvani medijatori zapaljenskih reakcija.
Prema riječima doktorke, na pojavu alergije kod neke osobe pored genetike utiče i okruženje u kome ona živi i funkcioniše.
„Najčešće alergije koje se javljaju kod ljudi su: alergijski rinitis (nazalna alergija), alergijski konjunktivitis (alergija oka), urtikarija (koprivnjača), alergijski dermatitis, alergija na sunce, alergija na hranu i lijekove i alergijska astma“, ističe dr Plavšić..
Alergije su danas veoma česte naročito kod djece, ali mogu da se jave i u bilo kojoj životnoj dobi. Neke alergije nestaju kako dijete raste, a neke ostaju do kraja života. Odrasli mogu razviti alergiju na supstance na koje nisu prethodno bili alergični.
Mnogobrojni problem mogu da nastanu usljed alergija i da nepovoljno utiče na svakodnevne aktivnosti i kvalitet života. Srećom, većina alergijskih reakcija su blage i mogu da se drže pod kontrolom u velikoj mjeri.
Neke vrste alergija, uključujući alergiju na hranu, lijekove ili ubod insekata, imaju potencijal da izazovu ozbiljnu, po život opasnu reakciju organizma: angioedem, anafilaksu ili anafilaktički šok.
Ovo su veoma hitna stanje i zahtijevaju neodložnu terapiju.
Znaci i simptomi uključuju: nedostatak vazduha, gušenje, pad krvnog pritiska, osip po koži, nesvjesticu, brz i slab puls, mučninu i povraćanje i gubitak svijesti.
Potencijalno opasne alergijske reakcije se javljaju jako brzo nakon kontakta sa alergenom ili unutar šest sati. Ovako teške alergijske reakcije se javljaju rijetko.
Dijagnoza alergija
Dijagnoza se postavlja na osnovu anamneze, kliničkog pregleda, laboratorijskih analiza, kožnim alergijskim probama, po potrebi bronhoprovokacijskim testom i spirometrijom.
Kako bi odredili na šta je tačno pacijent alergičan, vrše se kožne alergijske probe, takozvani Prickov test. Kožne probe se rade pomoću specijalno pripremljenih, laboratorijskih alergena kao što su poleni, kućna prašina, grinje, buđ ili duvan.
„Alergeni se nanose na kožu podlaktice pacijenta i, nakon kraćeg čekanja, nakon pola sata i nakon 24 časa, provjerava se da li na koži postoji reakcija. U bolje opremljenim ustanovama se rade alergotestovi kojima se određuje prisustvo IgE antitijela na određeni antigen korišćenjem uzorka krvi u „in vitro“ uslovima. Ovi testovi sve više koriste i zamjenjuju tradicionalni Prickov test“, objašnjava doktorka.
Terapija
Najefikasniji način kontrole alergije je izbjegavanje alergena koji izaziva reakciju, kad god je to moguće.
„Ako postoji alergija na hranu, trebalo bi je izbjegavati, ali i provjeriti deklaracije proizvoda o alergenima u određenoj hrani. Osobama koje imaju problema sa alergijama na polen savjetuje se da prate polenske aktivnosti na mnogobrojnim sajtovima i aplikacijama koje sada postoje i da tada izbjegavaju boravak u prirodi, naročito ujutru jer je tada koncentracija polena najveća“, kaže dr Plavšić.
Ona takođe kaže da unošenje dovoljnih količina vitamina C, vitamina D, kalcijuma i cinkari može da pomogne. Lijekovi koji se koriste u kontroli simptoma alergijske reakcije su: antihistaminici koji se mogu uzeti kada počnu simptomi reakcije, još bolje prije izlaganja alergenu ukoliko je poznat, da bi se na vrijeme spriječila alergijska reakcija, dekongestivi koji olakšavaju tegobe u izvjesnoj mjeri i sprejevi za nos koji se mogu koristiti za kratkoročno liječenje kod zapušenog nosa.
Tu su losioni i kreme koji mogu da smanje crvenilo kože i svrab kod alergijskog dermatitis, steroidni lijekovi u vidu sprejeva, kapi, krema, inhalatora i tableta, mogu da pomognu u smanjenju crvenila i otoka izazvanih alergijskom reakcijom.
„Za osobe sa težim alergijama, preporučuje se imunoterapija. Ova terapija uključuje izloženost alergenu na kontrolisan način u dužem vremenskom periodu. Hiposenzibilizacija ponekad traje nekoliko godina. To je zapravo, alergen stimulišuća imuno terapija ili hiposenzibilizacija ili takozvana vakcina za alergije, gdje se davanjem određenih doza alergena postiže tolerancija na zadati alergen i organizam onda reaguje smanjenim simptomima“, kaže dr Plavšić.
Ona ističe da je ovo zapravo jedina prava terapija jer djeluje na uzrok, a ne samo na simptome.
Doktorka smatra da su vakcine protiv alergija kod djece bezbjedne, efikasne i preporuka su za svu djecu poslije navršene pete godine koja imaju problema sa alergijom. Efekti mogu biti slabiji ako je neko alergičan na više vrsta alergena, na primjer, na polen, grinje i buđ, ili dlaku psa. Ako je jedna od tih alergija najizraženija, onda se vrši hiposenzibilizacija na taj alergen.
Zdravlje
TIHI OKIDAČ ZA PSIHIČKE KRIZE! Zašto nas “sitnice” izluđuju i kakvu opasnost kriju
Kasnimo na posao, telefon ne prestaje da zvoni, stiže račun koji nismo očekivali, a neko nam usput kaže nešto neprijatno. Uveče se posvađamo sa članom porodice, teško zaspimo, a već sljedećeg jutra čeka nas novi problem.
Mozak ne mjeri stres prema tome koliko problem izgleda velik drugima
Za mnoge ljude ovakve situacije predstavljaju neprijatan, ali prolazan dio svakodnevice. Kod osoba koje žive sa depresijom, anksioznim poremećajem, bipolarnim poremećajem, posttraumatskim stresnim poremećajem ili drugim mentalnim problemima, niz naizgled malih stresova može imati znatno veće posljedice. Problem nije samo u tome šta se dogodilo, već i u tome kako mozak i tijelo odgovaraju na stres. Kada je sistem za prilagođavanje već opterećen bolešću, novi stresor može pojačati postojeće simptome i otežati svakodnevno funkcionisanje.
Stres je prirodna reakcija organizma na zahtjev, izazov ili moguću opasnost i u određenoj mjeri nam je potreban. Pomaže nam da usmjerimo pažnju, brzo reagujemo i prilagodimo ponašanje situaciji. Kada mozak procijeni da postoji izazov ili prijetnja, aktiviraju se sistemi koji učestvuju u odgovoru na stres, uz promjene hormona, rada srca, krvnog pritiska i nivoa budnosti. Naučna istraživanja potvrđuju da svakodnevni akutni stres kod dijela ljudi prate mjerljive promjene kortizola, srčane frekvencije i krvnog pritiska.
Takva reakcija sama po sebi nije bolest, ali teškoće mogu nastati kada stres traje ili kada se stresori nižu bez dovoljno vremena za oporavak. Posebno su osjetljivi ljudi kod kojih su zbog mentalnog poremećaja već narušeni san, raspoloženje, regulacija emocija ili sposobnost prilagođavanja dodatnom opterećenju.
Kod depresije mala greška može dobiti mnogo veće značenje
Zamislimo osobu koja se liječi od depresije i napravi grešku na poslu. Neko će pomisliti: „Pogriješio sam, ispraviću“, dok kod osobe sa izraženim depresivnim simptomima isti događaj može pokrenuti čitav niz negativnih misli.
„Opet sam pogriješio, ništa ne radim kako treba, sigurno svi vide da nisam dovoljno dobar“ može postati unutrašnji odgovor na relativno mali problem. Sam događaj nije drugačiji, ali njegovo psihološko značenje jeste.
Sistematski pregled istraživanja svakodnevnog života ljudi sa depresivnim raspoloženjem izdvojio je stres, loš san i negativne životne događaje kao faktore povezane sa pogoršanjem raspoloženja. Nasuprot tome, fizička aktivnost i kvalitetni socijalni kontakti pokazali su se kao mogući zaštitni faktori, prenosi “eKlinika”. Anksioznost može pretvoriti reakciju na stres u novi razlog za strah
Sličan začarani krug može nastati kod anksioznih poremećaja. Ubrzano lupanje srca poslije neprijatnog razgovora predstavlja očekivanu reakciju na stres, ali osoba sklona paničnim napadima može upravo toj tjelesnoj senzaciji posvetiti veliku pažnju.
„Zašto mi srce toliko lupa, šta ako mi pozli, da li počinje novi napad?“ – takve misli dodatno povećavaju strah. Strah zatim pojačava tjelesnu pobuđenost, a intenzivnije tjelesne senzacije ponovo hrane strah.
Kod anksioznih poremećaja briga i strah mogu biti intenzivni, teško kontrolisani i praćeni problemima sa koncentracijom, razdražljivošću, napetošću, lupanjem srca i poremećajima spavanja. Zbog toga svakodnevni stresor kod osobe koja već ima anksiozni poremećaj može da se nadoveže na simptome koji već postoje.
Poseban problem nastaje kada stres počne da krade san
Jedna od prvih stvari koje stres često poremeti jeste spavanje. Čovjek legne umoran, ali nastavlja da razmišlja o razgovorima, problemima i obavezama, kao da mozak odbija da prihvati da je radni dan završen.
Sljedećeg jutra nedostatak sna donosi novi problem, jer umorna osoba teže održava pažnju i može postati razdražljivija i emocionalno osjetljivija. Novi stres tada djeluje intenzivnije, a još jedan težak dan može ponovo otežati uspavljivanje.
Tako nastaje krug u kojem stres narušava san, a loš san smanjuje sposobnost čovjeka da se izbori sa narednim stresom. Istraživanja svakodnevnog depresivnog raspoloženja upravo loš san prepoznaju kao jedan od faktora koji mogu prethoditi pogoršanju raspoloženja.
Nije uvijek problem jedan veliki udarac – nekada je to zbir malih
Kada govorimo o stresu, često prvo pomislimo na razvod, gubitak posla, smrt bliske osobe, bolest ili neku drugu veliku životnu krizu. Međutim, psihičko opterećenje ne nastaje samo poslije dramatičnih događaja.
Mogu ga stvarati i problemi na poslu, finansijske brige, porodični sukobi, nedostatak odmora, poremećen san, usamljenost i svakodnevna neizvjesnost. Kada se nekoliko takvih okolnosti spoji i traje dovoljno dugo, čovjeku ostaje sve manje vremena i psiholoških resursa za oporavak.
Velika meta-analiza koja je obuhvatila više od 900.000 ljudi povezala je poremećaje svakodnevnih rutina sa izraženijim simptomima depresije, anksioznosti i opšteg psihološkog distresa. Posebno su se izdvojile promjene povezane sa fizičkom aktivnošću, ishranom i spavanjem.
Zašto dvije osobe na isti problem ne reaguju isto
Ne postoji univerzalna količina stresa koju bi svaki čovjek trebalo da podnese bez posljedica. Na odgovor utiču biološki faktori, prethodna iskustva, mentalno i fizičko zdravlje, trajanje stresora, kvalitet sna, podrška drugih ljudi i način na koji osoba doživljava problem.
Mentalni poremećaji sami uključuju promjene u mišljenju, emocionalnoj regulaciji ili ponašanju, koje mogu izazvati značajnu patnju i narušiti svakodnevno funkcionisanje. Zbog toga dodatni stres kod osobe koja već ima mentalni poremećaj ne pada na „prazan teren“.
Rečenice poput „nije to ništa“, „svi imamo probleme“ ili „moraš da budeš jači“ zato uglavnom ne pomažu. Ono što spolja izgleda kao pretjerana reakcija može biti znak da je sposobnost osobe da podnese novo opterećenje u tom trenutku smanjena.
Promjena ponašanja može biti važnija od veličine samog problema
Povremeno loš dan ili burna reakcija na stres ne znače automatski da se mentalni poremećaj pogoršao. Mnogo je važnije obratiti pažnju na promjenu u odnosu na uobičajeno stanje određene osobe.
Uporna nesanica, velika promjena potrebe za snom, povlačenje od drugih ljudi, gubitak interesovanja, sve izraženija anksioznost ili razdražljivost i teškoće sa koncentracijom mogu biti važni signali. Pažnju zaslužuje i trenutak kada čovjek sve teže obavlja posao, brine o sebi ili održava odnose sa drugim ljudima.
Depresija nije isto što i prolazna tuga ili uobičajena promjena raspoloženja poslije teškog dana. Ona može uticati na san, koncentraciju, energiju, osjećaj sopstvene vrijednosti i sposobnost čovjeka da funkcioniše na poslu, u porodici i društvu.
Otpornost na stres ne znači život bez problema
Cilj nije ukloniti svaki stres iz života, jer to nije ni moguće. Mnogo je važnije na vrijeme prepoznati kada se opterećenje nagomilava i kada organizam više nema dovoljno prostora za oporavak.
Redovniji san, fizička aktivnost prilagođena zdravstvenom stanju, kontakt sa ljudima od povjerenja i očuvanje svakodnevne rutine mogu biti važan dio brige o mentalnom zdravlju. Kod anksioznih poremećaja, na primjer, Svjetska zdravstvena organizacija među korisnim mjerama navodi redovnu fizičku aktivnost, održavanje navika spavanja i ishrane, tehnike relaksacije i vještine upravljanja stresom.
Kod osobe koja se već liječi zbog mentalnog poremećaja ipak nije dovoljno posmatrati samo veličinu jednog stresnog događaja. Važno je koliko dugo opterećenje traje, koliko se problema nakupilo, da li postoji mogućnost oporavka i, prije svega, da li se mijenjaju simptomi i ponašanje koji su toj osobi već poznati.
Upravo male promjene ponekad prve pokažu da svakodnevni stres više nije samo neprijatnost koju ćemo zaboraviti do sutra. One mogu biti signal da je psihičko opterećenje postalo preveliko i da je vrijeme da osoba potraži podršku stručnjaka.
Zdravlje
DA LI JE OVO ZNAK RAKA? Onkolog razrešava dilemu o bolu u leđima, evo kada je hitan pregled neophodan!
Bol u gornjem dijelu leđa najčešće nije znak raka, ali određeni simptomi zahtijevaju pregled. Onkolog objašnjava kada treba potražiti ljekarsku pomoć.
Bol u gornjem dijelu leđa najčešće je posljedica neprilagođene fizičke aktivnosti, nepravilnog položaja tijela, dugotrajnog sjedenja. Ipak, u pojedinim, na sreću rjeđim situacijama, iza bola u leđima mogu da stoje mnogo ozbiljniji zdravstveni problemi. Medicinski onkolog dr Dejl Šepard potvrđuje da je bol u gornjem dijelu leđa uglavnom bezazlenm, ali dodaje i da postoje situacije kada mu treba posvetiti posebnu pažnju.
Postoje situacije u kojima rak može da izazove bol u gornjem delu leđa. Međutim, sam bol obično nije dovoljan razlog da lekari posumnjaju na malignu bolest. “Bol u leđima ne predstavlja nužno znak za uzbunu, bitan je kontekst – navodi dr Šepard. Ovaj simptom je najčešće posledica problema mišićno-koštanog sistema, odnosno tegoba povezanih sa mišićima, zglobovima, tetivama ili načinom na koji se svakodnevno krećemo.”
Znaci upozorenja koji mogu ukazivati na rak
U određenim, ređim situacijama, bol u leđima može biti znak ozbiljnijeg zdravstvenog problema, naročito ako je praćen drugim simptomima, kao što su umor, gubitak tjelesne težine.
Neobičan umor
Određen stepen umora je uobičajen, ali izražena iscrpljenost uprkos dovoljnom snu, česta potreba za dremanjem ili potpuna iscrpljenost nakon minimalne fizičke aktivnosti mogu biti razlog za pregled.
Neobjašnjiv gubitak tjelesne težine
Jedan od znakova koji ne treba zanemariti jeste gubitak telesne težine bez namere da smršate.
Oglas
[+18] Zaigraj za PREMIER MEGA JACKPOT u najjačem casinu u BiH!
Oglas
Zajedno za budućnost mora
Sponsored by Midas
Midas logo
“Nenamjerni gubitak tjelesne težine od oko 10 odsto uvijek je znak da nam je potreban pregled”, kaže dr Shepard.
Čak i kada nam gubitak kilograma djeluje poželjno, važno je utvrditi zbog čega do njega dolazi.
Neobične kvržice i izrasline
Nove kvržice i izrasline, kao i promjene na postojećim, naročito ako ne nestaju, trebalo bi provjeriti. Iako su mnoge kvržice bezopasne, ljekar bi trebalo da ih procjeni.
Bol koji se pogoršava
Bol koji je posljedica naprezanja mišića obično se vremenom smanjuje, naročito nakon odmora. Međutim, ako se bol postepeno pogoršava umjesto da se smanjuje, moguće je da uzrok nije samo istegnuće mišića.
Novi bolovi ili simptomi bez jasnog uzroka
Pažnju treba obratiti i na simptome koji nemaju jasno objašnjenje ili ne prolaze. Dr Šepard navodi da ljudi često pokušavaju da pronađu objašnjenje za svoje tegobe ili ih pripišu nečemu bezazlenom. Međutim, ako se simptomi ne uklapaju u uobičajenu sliku ili jednostavno imate osjećaj da „nešto nije u redu“, potražite savjet ljekara.
“Ako vam se nešto ne čini kako treba, provjerite to kod ljekara. Moguće je da se radi o zdravstvenom stanju koje se lako liječi”, kaže dr Šepard.
Koji karcinomi mogu da izazovu bol u gornjem dijelu leđa?
Bol u gornjem delu leđa ponekad može biti posljedica širenja, odnosno metastaziranja, raka na kosti, uključujući i kičmeni stub. Takav bol obično traje i nije povezan sa očiglednom povredom ili istegnućem.
“Poznato je da se određeni karcinomi šire na kosti. Zato je kod pacijenata koji su ranije imali rak bol u leđima nešto što treba ozbiljnije shvatiti”, kaže dr Šepard.
Posebnu pažnju na bol u gornjem delu leđa, kao i na druge nove bolove, trebalo bi da obrate pacijenti kojima je dijagnostikovan:
rak pluća;
rak prostate;
rak dojke;
multipli mijelom.
Ipak, važno je imati na umu da se metastaze u kosti mogu javiti i kod drugih malignih bolesti.
“Karcinomi ne čitaju udžbenike. Ne ponašaju se uvijek tako da se šire tamo gdje se od njih očekuje da se šire”, nastavlja dr Šepard.
Zbog toga savetuje da se pacijenti koji su ranije bolovali od raka jave ljekaru ako primjete novi, neobjašnjiv simptom.
Drugi uzroci bola u gornjem dijelu leđa
U većini slučajeva bol u gornjem dijelu leđa nije posledica teške bolesti, već svakodnevnih aktivnosti, nepravilnog držanja tela ili preopterećenja mišića.
Naprezanje mišića – podizanje teškog predmeta, nezgodno posezanje ili ponavljani pokreti mogu da opterete mišiće gornjeg dela leđa. Čak i svakodnevne aktivnosti, poput krečenja, čišćenja snijega ili nošenja teške torbe na jednom ramenu, mogu izazvati bol.
Loše držanje tijela- pogrbljeno sjedenje za stolom, gledanje nadolje u telefon ili naginjanje naprijed tokom rada za računarom mogu dodatno opteretiti gornji dio leđa i ramena. Vremenom takvo opterećenje može dovesti do ukočenosti i bola.
Nepravilan položaj tokom spavanja – Jastuk koji ne pruža odgovarajuću potporu vratu, kao i spavanje sklupčano, u uvrnutom bočnom položaju ili na stomaku, mogu tokom noći opteretiti mišiće gornjeg dela leđa i dovesti do bola nakon buđenja.
Stres – Napetost se često ispoljava fizički, naročito u vratu, ramenima i gornjem dijelu leđa. Kada smo pod stresom, mišići mogu da se zategnu i ostanu napeti, što dovodi do dugotrajne nelagodnosti.
Promjene povezane sa starenjem – Kako starimo, normalno trošenje i degenerativne promjene na kičmenom stubu i zglobovima mogu izazvati ukočenost i bol u gornjem dijelu leđa.
Kada treba otići kod ljekara?
Zakažite pregled zbog bola u gornjem dijelu leđa ako:
bol traje duže od nekoliko nedjelja;
onemogućava vam obavljanje svakodnevnih aktivnosti;
imate druge nove ili neuobičajene simptome;
ranije ste bolovali od raka.
Čak i kada nije riječ o ozbiljnom zdravstvenom problemu, pregled zbog bola u gornjem dijelu leđa može biti koristan.
“Ponekad je dovoljno samo obaviti pregled i utvrditi da je sve u redu. Nakon toga možda će pomoći nešto poput fizikalne terapije, ali važno je biti siguran da nismo propustili simptom koji bi mogao ukazivati na nešto ozbiljnije”, objašnjava dr Šepard prenosi Kurir.
Zdravlje
REVOLUCIJA U LIJEČENJU RAKA! Ruski naučnici napravili kapsulu koja napada i uništava tumor!
Specijalisti sa Saratovskog državnog univerziteta N. G. Černiševski, zajedno sa kolegama iz Jermenije, osmislili su “pametnu kapsulu” za laserski potpomognuto uništavanje ćelija tumora, objavljeno je u naučnom časopisu Karent Farmasutikal Bajotehnolodži.
Naučnici objašnjavaju da su mnogi neželjeni efekti u liječenju raka posljedica činjenice da agresivni lijekovi neselektivno napadaju i maligne i zdrave ćelije, a fotodinamička terapija, koja koristi laser, smatra se znatno blažim tretmanom, prenosi RIA Novosti.
Kako funkcioniše fotodinamička terapija?
“Fotodinamička terapija je metoda liječenja tumora koja podrazumijeva unošenje u tijelo posebne supstance fotosenzibilizatora, a zatim zračenje pogođenog područja laserom. Kada je izloženo svjetlosti, ovo jedinjenje počinje da proizvodi reaktivne vrste kiseonika, koje uništavaju ćelije raka. Prednost ove metode je što je minimalno invazivna i ima minimalne neželjene efekte”, objasnila je Olga Inozemceva, vodeći istraživač u Laboratoriji za biomedicinsku fotoakustiku u Naučnom medicinskom centru Saratovskog državnog univerziteta i jedna od autorki studije.
Kapsula poboljšava efikasnost terapije
Prema njenim riječima, nova pametna kapsula olakšava prodiranje fotosenzibilizatora u ćelije.
“Kapsula se sastoji od kalcijum karbonata i ceruloplazmina, proteina koji transportuje jone bakra u ljudskom tijelu, a ceruloplazmin je potreban da bi se fotosenzibilizator zaštitio od uništenja”, rekla je Inozemceva i potvrdila da u bliskoj budućnosti naučnici planiraju da pređu na eksperimentisanje sa životinjama kako bi razvoj ove metode približili kliničkoj primjeni.
-
Politika3 dana agoSTANIVUKOVIĆ O NOVOM DODIKOVOM ZAHTJEVU: „Koliko puta će građani biti prevareni istim scenarijem?“
-
Politika3 dana ago“OVO NIJE SERIJA ‘NARKOS’, OVO JE CRNA REALNOST!” Stanivuković žestoko reagovao na kokainski skandal u vrhu Vlade!
-
Politika3 dana agoPREMIJEROV VOZAČ ŠVERCOVAO DROGU! Službenim autom Vlade i pod rotacijama prevozio kokain iz Srbije!
-
Politika2 dana agoSNSD-OVA HOBOTNICA I PRIVATNI MEDIJI! Kako Grad Istočno Sarajevo puni džepove ATV-a i bivših urednika
-
Politika2 dana agoSTANIVUKOVIĆ NA CENTRALNOJ TRIBINI U PRIJEDORU! Zaustavićemo kopanje na Bukovoj kosi
-
Svijet3 dana agoKAMIONI KRUŽE NJUJORKOM: Na njima snimci života Srba na KiM
-
Politika3 dana agoSTANIŠIĆ: Ovakvu Bijeljinu smo već mogli da imamo
-
Politika14 sati agoSTANIVUKOVIĆ “Ušli kao sirotinja, izašli kao milijarderi LISICE SU RJEŠENJE ZA PLJAČKU RiTE Ugljevik!”
