Connect with us

Zdravlje

Sezona ambrozije u jeku: Savjeti kako da se lakše izborimo sa alergijom

Alergije su prisutne u svim starosnim strukturama, od najmlađih do najstarijih i rastu iz godine u godinu.

One predstavljaju poremećaj u funkcionisanju imunološkog sistema i njegovu burnu reakciju kao odgovor na izloženost uobičajenim supstancama, hrani ili drugim agensima, koji kod većine ljudi ne izazivaju reakciju.

„Alergije se javljaju kada imunski sistem pogrešno reaguje na određene bezopasne supstance kao da su štetne. Kada su u pitanju alergeni oni mogu da budu inhalacioni, kontaktni i nutritivni. Najčešći su polen trava i drveća, grinje, perut životinja, buđ i hrana poput oraha, kikirikija, pšenice, soje, voća, ribe, školjki, jaja i kravljeg mlijeka. Zatim su to ujedi ili ubodi insekata, lijekovi, lateks i kućna hemija“, kaže za portal N1 prim. dr Slavica Plavšić, specijalista za plućne bolesti.

Kod polenskih alergija korisno je pratiti kalendar polenske aktivnosti. Biljka čiji polen izaziva najčešće i najburnije alergije je ambrozija.

To je jednogodišnja žbunasta korovska biljka koja može da naraste i do dva metra. Stablo joj je uspravno, razgranato, sa listovima jajolikog oblika koji su posuti dlačicama.

Amrozija cvjeta od prve polovine jula do kraja septembra i dijela oktobra i izaziva najburnije alergijske reakcije od svih polenskih biljaka, a u ovom periodu je koncentracija polena veoma intenzivna.

Alergija na ambroziju sve češća

Prema riječima dr Plavšić, alergija na ambroziju je iz godine u godinu sve češća i kod osoba koje predhodno nisu ispoljavale alergijske reakcije na ovu biljku. Zbog toga mnoge osobe imaju simptome alergije ovih dana. Ambrozija proizvodi polen u velikim količinama. Zrela biljka stvara i do osam miliona polenovih zrna, koja su i izuzetno lagana, pa vjetar može da ih raznosi i na udaljenost do sto kilometara. Zrno polena zadržava klijavost i po 40 godina, a u vazduhu se zadržava i duže od 100 dana.

Smatra se, navodi sagovornica portala N1, da je oko 10 odsto stanovništva alergično na polenov prah ambrozije. Ovaj polen sadrži oko 50 alergenih supstanci, a neke od njih mogu da izazovu veoma teške simptome kod osjetljivih osoba.

„Granična vrijednost za ambroziju je 30 polenovih zrna u kubnom metru vazduha, jer je veliki alergen, dok je za ostale granična vrijednost 60. Krajem avgusta i početkom septembra dešava se da izmjerene vrijednosti u Beogradu budu 200, čak i 800 do 900 polenovih zrna po kubnom metru vazduha, a granična vrijednost je 30. Najveća koncentracija polena ambrozije ikada zabilježena u Beogradu je bila 22. avgusta ove godine kada je u jednom kubnom metru vazduha bilo hiljadu polenovih zrna“, ističe dr Plavšić.

Alergijske reakcije na ambroziju se prvenstveno javljaju u gornjim disajnim putevima. Avgust, septembar i oktobar su tri mjeseca u godini kada je alergija na ambroziju u punom jeku.

„Tipični simptomi su svrab i osjećaj peckanja u nosu i očima, intenzivno kijanje i suzenje očiju, obilna sekrecija iz nosa, smanjeno čulo mirisa, nekad i otežano disanje. Simptomi su slični prehladi, s tim što mogu da traju i duže od nedjelju dana. Teži oblici alergije na ambroziju izazivaju razdražljivost, glavobolju, zujanje u ušima, ponekad i napad bronhijalne astme“, kaže doktorka.

Korisni savjeti

U vrijeme jake polenske aktivnosti ambrozije, kao što je sada, trebalo bi držati zatvorene prozore stana ili automobila, da se spriječi ulazak polena.

Takođe bi trebalo izbjegavati izlaske iz kuće kada je vjetrovito, jer se čestice polena lako prenose vjetrom.

Potrebno je da se tuširate i perete kosu svako veče, a ruke bi trebalo češče prati u toku dana.

Preporuka je da se veš ne suši napolju, a jastučnice bi trebalo mijenjati češče nego inače.

Aktivnost bi trebalo planirati u zavisnosti od toga kolika je koncentracija polena u vazduhu, a za vrijeme najveće polenske aktivnosti trebalo bi izbjegavati boravak na otvorenom.

Imajte u vidu da je koncentracija polena najveća u jutarnjim satima i u toku prijepodneva, a najmanja nakon kiše.

Neophodno je organizovano i sistematstko, hemijsko i mehaničko uništavanje ovog korova na javnim površinama i privatnim prostorima što je regulisano zakonima.

„Većina osoba sa alergijama ima genetsku predispoziciju bolesti. Ako oba roditelja imaju alergije njihova djeca imaju mnogo veće šanse da se i kod njih razviju. Ukoliko jedan roditelj ima alergije, dijete će imati od 30 do 50 odsto veće šanse da bude alergično na nešto“, smatra doktorka.

Ona dodaje da ne mora da znači da će i djeca biti alergična na isto na šta su i roditelji.

„U slučaju da oba roditelja pate od alergija, njihova će djeca imati 60 do 80 odsto veće šanse da i sami razviju alergijske reakcije. Naš imunski sistem je kompleksan i najčešće nas brani od potencijalnih napadača, kao što su bakterije i virusi, stvaranjem antitijela, u ovom slučaju stvaranjem IgE antitijela. U kontaktu sa alergenom u tijelu se stvaraju IgE antitijela kao odbrana na unijeti antigen“, objašnjava dr Plavšić.

Doktorka dodaje da prilikom sljedećeg kontakta sa alergenom IgE antitijela vezana za ćelije mastocita reaguju, vezuju alergen pri čemu se iz mastocita oslobađa histamin i druge aktivne materije takozvani medijatori zapaljenskih reakcija.

Prema riječima doktorke, na pojavu alergije kod neke osobe pored genetike utiče i okruženje u kome ona živi i funkcioniše.

„Najčešće alergije koje se javljaju kod ljudi su: alergijski rinitis (nazalna alergija), alergijski konjunktivitis (alergija oka), urtikarija (koprivnjača), alergijski dermatitis, alergija na sunce, alergija na hranu i lijekove i alergijska astma“, ističe dr Plavšić..

Alergije su danas veoma česte naročito kod djece, ali mogu da se jave i u bilo kojoj životnoj dobi. Neke alergije nestaju kako dijete raste, a neke ostaju do kraja života. Odrasli mogu razviti alergiju na supstance na koje nisu prethodno bili alergični.

Mnogobrojni problem mogu da nastanu usljed alergija i da nepovoljno utiče na svakodnevne aktivnosti i kvalitet života. Srećom, većina alergijskih reakcija su blage i mogu da se drže pod kontrolom u velikoj mjeri.

Neke vrste alergija, uključujući alergiju na hranu, lijekove ili ubod insekata, imaju potencijal da izazovu ozbiljnu, po život opasnu reakciju organizma: angioedem, anafilaksu ili anafilaktički šok.

Ovo su veoma hitna stanje i zahtijevaju neodložnu terapiju.

Znaci i simptomi uključuju: nedostatak vazduha, gušenje, pad krvnog pritiska, osip po koži, nesvjesticu, brz i slab puls, mučninu i povraćanje i gubitak svijesti.

Potencijalno opasne alergijske reakcije se javljaju jako brzo nakon kontakta sa alergenom ili unutar šest sati. Ovako teške alergijske reakcije se javljaju rijetko.

Dijagnoza alergija

Dijagnoza se postavlja na osnovu anamneze, kliničkog pregleda, laboratorijskih analiza, kožnim alergijskim probama, po potrebi bronhoprovokacijskim testom i spirometrijom.

Kako bi odredili na šta je tačno pacijent alergičan, vrše se kožne alergijske probe, takozvani Prickov test. Kožne probe se rade pomoću specijalno pripremljenih, laboratorijskih alergena kao što su poleni, kućna prašina, grinje, buđ ili duvan.

„Alergeni se nanose na kožu podlaktice pacijenta i, nakon kraćeg čekanja, nakon pola sata i nakon 24 časa, provjerava se da li na koži postoji reakcija. U bolje opremljenim ustanovama se rade alergotestovi kojima se određuje prisustvo IgE antitijela na određeni antigen korišćenjem uzorka krvi u „in vitro“ uslovima. Ovi testovi sve više koriste i zamjenjuju tradicionalni Prickov test“, objašnjava doktorka.

Terapija

Najefikasniji način kontrole alergije je izbjegavanje alergena koji izaziva reakciju, kad god je to moguće.

„Ako postoji alergija na hranu, trebalo bi je izbjegavati, ali i provjeriti deklaracije proizvoda o alergenima u određenoj hrani. Osobama koje imaju problema sa alergijama na polen savjetuje se da prate polenske aktivnosti na mnogobrojnim sajtovima i aplikacijama koje sada postoje i da tada izbjegavaju boravak u prirodi, naročito ujutru jer je tada koncentracija polena najveća“, kaže dr Plavšić.

Ona takođe kaže da unošenje dovoljnih količina vitamina C, vitamina D, kalcijuma i cinkari može da pomogne. Lijekovi koji se koriste u kontroli simptoma alergijske reakcije su: antihistaminici koji se mogu uzeti kada počnu simptomi reakcije, još bolje prije izlaganja alergenu ukoliko je poznat, da bi se na vrijeme spriječila alergijska reakcija, dekongestivi koji olakšavaju tegobe u izvjesnoj mjeri i sprejevi za nos koji se mogu koristiti za kratkoročno liječenje kod zapušenog nosa.

Tu su losioni i kreme koji mogu da smanje crvenilo kože i svrab kod alergijskog dermatitis, steroidni lijekovi u vidu sprejeva, kapi, krema, inhalatora i tableta, mogu da pomognu u smanjenju crvenila i otoka izazvanih alergijskom reakcijom.

„Za osobe sa težim alergijama, preporučuje se imunoterapija. Ova terapija uključuje izloženost alergenu na kontrolisan način u dužem vremenskom periodu. Hiposenzibilizacija ponekad traje nekoliko godina. To je zapravo, alergen stimulišuća imuno terapija ili hiposenzibilizacija ili takozvana vakcina za alergije, gdje se davanjem određenih doza alergena postiže tolerancija na zadati alergen i organizam onda reaguje smanjenim simptomima“, kaže dr Plavšić.

Ona ističe da je ovo zapravo jedina prava terapija jer djeluje na uzrok, a ne samo na simptome.

Doktorka smatra da su vakcine protiv alergija kod djece bezbjedne, efikasne i preporuka su za svu djecu poslije navršene pete godine koja imaju problema sa alergijom. Efekti mogu biti slabiji ako je neko alergičan na više vrsta alergena, na primjer, na polen, grinje i buđ, ili dlaku psa. Ako je jedna od tih alergija najizraženija, onda se vrši hiposenzibilizacija na taj alergen.

Related Topics:

Zdravlje

HRONIČNI STRES UNIŠTAVA MOZAK! Evo kako prekinuti začarani krug!

Svi se u svakodnevnom životu suočavamo sa različitim nivoima stresa, ali u kom trenutku taj stres prelazi u sagorijevanje (burnout)?

Šta je burnout?
Dr Elizabeta Burki, psihijatar i šef istraživanja u Parasimu, kaže da je burnout “sindrom, dakle skup simptoma, a Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) ga definiše kao fenomen povezan sa radnim okruženjem.”

„Ako razmišljate o burnoutu na radnom mjestu, pomislite na osobu koja se osjeća emocionalno iscrpljeno, distancirano od svojih obaveza i ima osjećaj smanjene efikasnosti na poslu.“

Ona objašnjava da, kada je riječ o simptomima, liči na ono što se opisuje kao “hronično stanje stresa”, prenosi Independent.

„Kada dobijemo zahtjev od šefa, možemo doživjeti fiziološki odgovor ‘bori se ili bježi’, što je akutni stresni odgovor koji nam pomaže da se bolje prilagodimo okruženju“, kaže Burki.

„Međutim, kada se to ponavlja iznova i iznova, dolazi do toga da od efikasnog i korisnog odgovora prelazi u nešto što šteti našem zdravlju i drugim aspektima života.“

Dr Met Rouet, neuropsihijatar i regionalni medicinski direktor za neuropsihijatriju u sjevernom regionu kompanije Cygnet, slaže se i dodaje:

„Hronično visok nivo kortizola može oslabiti imuni sistem i učiniti ljude podložnijim infekcijama, gripu i prehladama. U najgorem slučaju, hronični stres može povećati rizik od kardiovaskularnih bolesti i srčanog udara.“

Ovo je pet ključnih načina na koje burnout može uticati na mozak:
Utiče na kognitivne funkcije

„Kada smo preplavljeni stresom, naše misli mogu d‌jelovati usporeno i možda smo ranije mogli da radimo više stvari od‌jednom, ali sada ne možemo. Na primjer, rokovi i kvalitet rada mogu početi da opadaju“, kaže Rouet.

Burki se slaže i dodaje:

„Burnout može uticati na naše kognitivne funkcije tako što nas čini manje sposobnim za koncentraciju ili donošenje odluka. Pojam ‘magla u mozgu’ (brain fog) može ukratko opisati ono što možete očekivati.

„Pored toga, postoji i aspekt distanciranosti, gd‌je se osjećate manje prisutno.“

Utiče na pamćenje

„Hronični stres može uticati na našu autobiografsku epizodnu memoriju, odnosno sposobnost da pamtimo događaje iz sopstvenog života“, ističe Rouet.

„Na primjer, možda ćete i dalje moći da zapamtite činjenice i brojke, ali nećete moći da se sjetite šta ste radili za rođendan prošle godine, jer burnout utiče na medijalni hipokampus, koji ima važnu ulogu u pamćenju.“

Utiče na regulaciju emocija

„Hronični stres i povišen kortizol utiču na frontalne režnjeve, koji su d‌jelimično odgovorni za regulaciju emocija, motivaciju i pokretačku snagu“, objašnjava Rouet.

„Na primjer, osoba koja je ranije bila smirena može postati neuobičajeno razdražljiva, emotivnija i može planuti na kolegu ili partnera.“

Utiče na mentalno zdravlje

„Burnout može imati katastrofalne posljedice po mentalno zdravlje jer, ako ga osoba i ljudi oko nje ne prepoznaju, može upasti u začarani krug u kojem ima osjećaj da ne uspijeva u stvarima koje su joj važne i može početi da razvija depresiju“, kaže Rouet.

„Osoba može početi da ima veoma negativne misli o sebi i ući u ciklus traženja dokaza koji potvrđuju ono čega se plaši.“

On ističe da se mnogi simptomi depresije preklapaju sa burnoutom.

„Gubite zadovoljstvo, ne spavate dobro, gubite apetit, postajete razdražljiviji i to može negativno uticati na vaše odnose“, kaže Rouet.

„Ako se to ne prepozna i ne započne liječenje, u nekim slučajevima ljudi mogu početi da imaju suicidalne misli.“

Utiče na san

Mozgu je potreban kvalitetan san kako bi se oporavio od emocionalne i kognitivne iscrpljenosti, ali burnout stvara negativan ciklus u kojem iscrpljenost remeti san, što dodatno produbljuje burnout.

„San je ključan za obradu naših sjećanja i iskustava, to je vrijeme kada se tijelo oporavlja, ali stres može uticati na sposobnost ljudi da zaspe“, kaže Rouet.

„Ako se ne odmorimo i ne naspavamo, loše smo pripremljeni da se nosimo sa stresom. Tako možete upasti u začarani krug – teško zaspite, umorni ste, koncentracija opada, radite lošije nego ranije, što vas dodatno stresira i vodi do još lošijeg sna.“

Evo nekoliko strategija stručnjaka za prevazilaženje burnouta:

Budite svjesni

„Svijest o burnoutu je dobar prvi korak, jer ljudi često imaju simptome, ali ne prepoznaju da imaju ovaj sindrom i da im je potrebna pomoć“, kaže Burki.

„Što ranije reagujete, oporavak će biti bolji.“

Uvedite brigu o sebi u rutinu

„Briga o sebi nije luksuz, već nužnost“, kaže Rouet.

„Morate se izboriti za to, jer poslodavci žele da radite posao i neće nužno misliti o vašem blagostanju.

„Briga o sebi izgleda drugačije za svakoga i ne mora biti nešto veliko poput spa vikenda. To mogu biti male svakodnevne stvari – čitanje knjige ili trčanje.“

Dajte prioritet snu

„Dio brige o sebi treba da bude i dobra rutina spavanja“, preporučuje Rouet.

„Radite nešto opuštajuće, poput kupke, kako biste pripremili tijelo za san.“

Praktikujte mindful aktivnosti

„Aktivnosti koje vas mentalno angažuju i pomažu vam da nakratko pobjegnete od realnosti mogu biti korisne“, kaže Rouet.

„To mogu biti meditacija, joga, gledanje filma, slušanje muzike ili kreativne aktivnosti.“

Razmotrite savjetovanje
„Savjetovanje pruža prostor da razmislite o stvarima sa sigurnom osobom“, kaže Rouet.

„Možda ne možete da kažete poslodavcu ili partneru da se mučite, ali možete reći sve svom savjetniku, prenosi RTCG s Independenta.

„Ako imate negativne i iskrivljene misli, umjesto da ih zadržite u sebi, možete ih podijeliti sa terapeutom koji vam može pomoći da sagledate stvari realnije.“

Nastavi čitati

Zdravlje

TIHA BOLEST DUŠE! Štitna žlijezda povezana sa neizgovorenim emocijama!

Fraza „bolest štitne žlijezde je bolest neizgovorenih riječi“ je uobičajeni koncept u holističkim, emocionalnim i metafizičkim zdravstvenim krugovima. Ona ukazuje na metaforičku vezu između poremećaja štitne žlijezde – često lokalizovanih u predjelu grla – i konstantnog potiskivanja emocija, neizrečenih istina ili „gutanja” svega što nas tišti, nedostatka hrabrosti da se suprotstavimo i borimo…

Dok se konvencionalna medicina fokusira na autoimune odgovore (Hašimotova/Grejvsova bolest), nedostatak joda ili genetske faktore, ova holistička perspektiva tvrdi da emocionalni i psihološki stresori doprinose ili pogoršavaju fizičku disfunkciju.

Bolest štitne žlijezde može da izazove emocionalne probleme?
Ljudi sa poremećajima štitne žlijezde često imaju i fizičke i emocionalne ili mentalne zdravstvene simptome. To je posebno slučaj kod ljudi sa hipertireozom (preaktivna štitna žlijezda), hipotireozom (neaktivna štitna žlijezda), bolestima oka povezanim sa štitnom žlijezdom ili rakom štitne žlijezde.

Bez obzira na vrstu poremećaja štitne žlijezde, to stanje može da nas učini emotivnijim nego što smo se osjećali ranije. Otkrivamo kako nam se raspoloženje mijenja, ponekad brzo i nepredvidivo. Endokrinolozi naglašavaju da su uobičajeni emocionalni problemi:

Anksioznost – osjećaj nervoze, ubrzan rad srca i drhtavica ili zbog brige o obavljanju normalnih svakodnevnih aktivnosti uz istovremeno suočavanje sa umorom i gubitkom energije

Depresija – loše raspoloženje i teškoće u uživanju u stvarima, razdražljivost, osjećaj da možemo da se rasplačemo svake sekunde, gubitak apetita i letargija

Promjene raspoloženja – razdražljivost, oštroumnost ili kratkotrajnost.

Koji su najčešći problemi u vezi sa mentalnim zdravljem?

Kognitivni problemi koji mogu da se jave usljed smanjene aktivnosti štitne žlijezde su:
-Teškoće sa koncentracijom (moždana magla)
-Kratkoročni gubici pamćenja
-Nedostatak interesovanja i mentalne budnosti.

Ovi simptomi mogu da navedu neke ljude da se zabrinu zbog trajnog poremećaja pamćenja, koje se često dovodi u vezu sa demencijom, ali u stvari su rijetko tako ozbiljni kao kod demencije.

Šta uzrokuje psihološke simptome?

Abnormalni nivoi hormona štitne žlijezde ponekad mogu da izazovu psihološke simptome. Konkretno, brze promjene nivoa hormona štitne žlijezde mogu da poremete naše emocije. Posebno kod hipertireoze, brza i efikasna kontrola nivoa štitne žlijezde je neophodna za stabilizaciju raspoloženja i važno je osigurati da nivoi štitne žlijezde ostanu stabilni.

Ponekad su psihološki simptomi sporedni efekat liječenja. Na primjer, beta blokatori, koji se ponekad propisuju ako imamo hipertireozu, radi usporavanja srčanog ritma i smanjenja anksioznosti, mogu da učine da se neki ljudi osjećaju umorno, depresivno i mentalno manje budno. Ako se propisuju steroidi, oni mogu da pogoršaju depresiju.

Poremećaj štitne žlijezde takođe može da izazove promjene u izgledu, na primjer, promjene lica zbog bolesti štitne žlijezde i oka, gubitak ili dobijanje na težini i gubitak kose. Ove promjene mogu da budu uznemirujuće i doprinesu osjećaju niskog samopoštovanja ili lošeg raspoloženja, piše “eKlinika“.

Kako stres utiče na štitnu žlijezdu?

Stres ima značajan uticaj na cjelokupnu funkciju tijela, uključujući i štitnu žlijezdu. Kada doživite stres, vaše tijelo oslobađa kortizol, snažan hormon koji aktivira nekoliko tjelesnih funkcija kako bi vas pripremio za reakciju „bori se ili bježi“. Iako je ova reakcija vitalna za preživljavanje u kratkom roku, produženi ili hronični stres može da ima štetne efekte na zdravlje štitne žlijezde i poveća rizik od razvoja ili pogoršanja bolesti štitne žlijezde.

Najčešće bolesti štitne žlijezde često se dovode u vezu sa autoimunim poremećajima, gdje imuni sistem tijela pogrešno napada sopstvenu štitnu žlijezdu. Dvije rasprostranjene autoimune bolesti štitne žlijezde su Grejvsova bolest i Hašimotov tireoiditis. Grejvsova bolest uzrokuje da štitna žlijezda postane preaktivna, što dovodi do hipertireoze, dok Hašimotov tireoiditis rezultira smanjenom aktivnošću štitne žlijezde ili hipotireozom. Važno je napomenuti da stres ne izaziva direktno bolest štitne žlijezde, ali može da pogorša simptome i ometa efikasnost liječenja.

Nastavi čitati

Zdravlje

NEVJEROVATNO, ALI ISTINITO! Ljudi bi izbjegli srčani udar kad bi ovo znali!

Ruski akademik Leo Bokerija, čovjek koji već pola vijeka spasava živote na operacionom stolu, iznio je tvrdnju koja je zaustavila medicinsku javnost: većina operacija mogla se izbjeći da su pacijenti samo malo više hodali!

„Hodanje je zlatni recept. Dostupno je svima, a djeluje bolje od mnogih pilula“, izričit je Bokerija.Signal koji ne smijete ignorisati
Kada se penjete uz stepenice i osjetite kako vam srce „skače“ u grlu, to nije samo znak starenja.Šta se dešava u vašem tijelu nakon samo 100 metara?
Čim zakoračite, u vašim arterijama počinje magija. Ćelije oslobađaju azot-oksid, prirodni „lijek“ koji opušta mišiće krvnih sudova. Krvni sud se širi, pritisak prirodno pada, a krv teče bez prepreka. Bez ikakve hemije!

Noge su vaše „drugo srce“
Srce ima gotovo nemoguć zadatak: da podigne krv iz nogu nagore, direktno protiv gravitacije. Tu mu pomažu mišići potkoljenice. Sa svakim korakom, oni djeluju kao pumpa koja gura vensku krv ka srcu. Ako sjedite cijeli dan, ta pumpa stoji. Rezultat? Oticanje, težina, umor i na kraju – bolest.

Tijelo samo gradi „bajpas“
Klinički su dokazani slučajevi gdje su pacijenti sa teškom aterosklerozom, koji su mogli preći jedva 70 metara od bola, redovnim hodanjem natjerali svoje tijelo na nevjerovatnu reakciju. Kada mišići vape za kiseonikom, oni šalju „molekularni SOS“. Tijelo tada počinje da gradi nove kapilare koji zaobilaze blokirana mjesta. Nakon godinu dana, takvi ljudi su šetali i po 6 kilometara bez ikakvih bolova!

Savjet akademika: Kada je najbolje vrijeme?
Idealno vrijeme za šetnju je između 6 i 7 časova ujutru. Ako tada ne možete, idite poslije 17 časova.

Trik za pritisak: Tri šetnje od po 10 minuta imaju jači efekat na pritisak nego jedna od pola sata!

„Najskuplji medicinski tretman je onaj koji izbjegavate. A najjeftinija preventiva je izlazak napolje“, zaključuje Bokerija. Počnite danas, jer vaše srce ne čeka ponedjeljak, piše Stil.

Nastavi čitati

Aktuelno