Zvanični finansijski izvještaji za 2025. godinu ogolili su stanje u elektroenergetskom sektoru Republike Srpske, pokazujući drastičnu razliku u poslovanju između privatnog i državnog sektora, navodi se u autorskom tekstu prof. dr Slobodana Stanića.

Uporedna analiza tri termoelektrane iste instalisane snage – po 300 megavata (MW) – otkriva poražavajuću sliku za javna preduzeća. Dok privatna TE Stanari bilježi rekordan rast i višemilionske profite, dvije termoelektrane u sistemu Elektroprivrede Republike Srpske (RiTE Gacko i RiTE Ugljevik) suočavaju se sa ogromnim gubiciima i poslovnom stagnacijom.

​Brojke koje ruše izgovore

Privatni sektor: TE Stanari je tokom 2025. godine ostvarila poslovne prihode od 269,5 miliona KM, uz čistu neto dobit od nevjerovatnih 85,6 miliona KM, što predstavlja rast od preko 100 posto u odnosu na prethodnu godinu.

Državni sektor: Sa druge strane, RiTE Ugljevik je završio godinu u dubokom minusu od 27,89 miliona KM, trošeći znatno više nego što je privredno isporučio. Istovremeno, RiTE Gacko se zadržalo na simboličnom plusu od svega 2,52 miliona KM, što stručnjaci ocjenjuju kao statističku grešku za postrojenje tog obima.

​Gdje curi novac građana?

​U tekstu se postavlja ključno pitanje: kako postrojenje identične snage u privatnim rukama može donijeti skoro 86 miliona maraka čiste zarade, dok dva javna giganta sa istim resursima i sopstvenim rudnicima gomilaju dugove?

​Kao glavni uzroci sunovrata državnih preduzeća označeni su partijsko zapošljavanje, netransparentni i namješteni tenderi, kao i izvlačenje novca preko povlaštenih privatnih firmi bliskih vlasti. Dok privatni vlasnik strogo kontroliše troškove, održavanje i produktivnost, državne termoelektrane su, prema riječima autora, pretvorene u socijalne biroe i kasice-prasice za uske interese.

​Poziv na odgovornost

​Zastarjela oprema, česti neplanski zastoji i potpuna neodgovornost rukovodstva doveli su do toga da strateški resursi Republike Srpske postaju finansijski teret umjesto pokretača razvoja.

​„Ova tabela nije samo skup ekonomskih pokazatelja – ona je optužnica protiv načina na koji se upravlja javnim dobrom“, ističe se u tekstu, uz upozorenje da bi krajnji ishod ovakve politike mogao biti priprema terena za takozvano „spasonosno preuzimanje“.

​Autor: Prof. dr Slobodan Stanić

Dok građani u BiH plaćaju održavanje računa, izdavanje kartica i niz drugih bankarskih usluga, u razvijenim zemljama banke se bore za klijente i nude im pogodnosti čak i za promjenu banke.

Ekonomski analitičar Igor Gavran tvrdi da je domaće tržište izgubilo zdravu konkurenciju, a bankarske naknade naziva praktično pljačkom.

– Niko vam u razvijenom svijetu ne naplaćuje bankarske usluge koje se kod nas naplaćuju skupo, kao što je takozvano održavanje računa koje u stvari ne postoji, to je jednostavno harač koji banke naplaćuju, ili izdavanje kartica i tome slično.

To se u normalnom, civilizovanom svijetu sa konkurencijom između banaka ne naplaćuje, nego se podrazumijeva, i banke se lome oko toga da dobiju novog klijenta – poručio je Igor Gavran. Njegova ocjena otvara pitanje koliko građani u BiH zaista imaju mogućnosti da biraju banku i izbjegnu visoke troškove. Dok Udruženje banaka BiH odbacuje tvrdnje o monopolskom ponašanju i ekstraprofitu, Gavran upozorava da se konkurencija smanjuje, a prostor za izbor građana postaje sve uži.

Sve manje banaka, sve manje izbora za građane
Gavran ističe da je broj banaka na domaćem tržištu manji nego ranije, a dodatnu koncentraciju mogao bi donijeti i razvoj događaja u vezi sa bankom iz Srbije koja je trebalo da uđe na tržište BiH, ali je izgubila dozvolu.

– Kada je riječ o izboru, taj izbor se uglavnom sužava. Nekada smo mi imali više banaka nego što ih imamo danas, a evo vidimo čak i ova najnovija dešavanja u Srbiji, gdje zbog gubitka dozvole jedne od njenih banaka koja je trebala ući na naše tržište, očekuje se još veća koncentracija, jer jedna od postojećih banaka će najvjerovatnije preuzeti drugu, tako da građani imaju sve manje izbora – kaže Gavran.

On smatra da je još veći problem nedostatak stvarne konkurencije u kvalitetu usluga, visini naknada i kamatnih stopa.

Naknade visoke, cjenovnici gotovo isti
Iako ne tvrdi da među bankama postoji formalni dogovor o cijenama, Gavran ukazuje na gotovo identičnu visinu naknada kod različitih banaka.

– Naravno neću da prejudiciram da se banke dogovaraju, jer bi to bilo kršenje tržišnih uslova koje bi bilo podložno sankcijama, ali činjenica je da imamo neki, da li prećutni ili stvarni dogovor, da su cijene, odnosno visina naknada za usluge banaka u Bosni i Hercegovini više-manje ista i nenormalno je visoka, potpuno apsurdno visoka kad je riječ o samim troškovima usluga.

Kada je riječ o štednji, određena konkurencija ipak postoji, ali su kamate generalno niske. Gavran navodi da neke veće banke uopšte ne nude kamatu na štednju ili su one simbolične, dok druge povremeno imaju nešto povoljnije ponude.

Posebno ukazuje na to da banke rijetko nude značajne pogodnosti klijentima koji odluče da promijene banku.

Kao primjer navodi Veliku Britaniju, gdje građani mogu dobiti i po 200 funti za prelazak u drugu banku, a zatim iskoristiti slične ponude kod narednih promjena, prenosi Srpskainfo.

Građanima naplaćuju i neaktivne račune
Na problem visokih naknada upozoravaju i organizacije za zaštitu potrošača. Prema njihovim ocjenama, prelazak iz jedne banke u drugu često nema mnogo smisla jer su razlike u cijenama minimalne, dok građani uglavnom nemaju mogućnost da posluju bez otvorenog računa.

Dodatni problem predstavljaju komplikovani tarifnici koji mogu imati više od 30 stranica, a u kojima se nalaze brojne naknade koje korisnici teško mogu pregledati i razumjeti.

Održavanje računa građane može koštati od 10 do 30 KM, čak i kada račun nije aktivan.

Gavran smatra da upravo ovakav model poslovanja objašnjava veliki dio rekordne dobiti domaćeg bankarskog sektora.

Milijarda maraka dobiti, a privreda stagnira
Bankarski sektor u BiH prošle godine ostvario je rekordnu dobit od milijardu KM, uz stopu poreza na dobit od svega 10 odsto.

Gavran smatra da značajan dio tog rezultata dolazi od naknada koje banke naplaćuju građanima i privredi, dok regulator ne preduzima dovoljno da ograniči takvu praksu.

– Ova dobit je dobrim dijelom rezultat toga jer su naknade koje banke obračunavaju za svoje usluge apsurdno visoke, regulator ništa ne čini po pitanju njihovog ograničavanja, i jedan ogroman dio, neprirodno veliki dio ukupne dobiti banaka odnosi se na naknade.

Prema njegovim riječima, u većini zemalja banke najveći dio dobiti ostvaruju kroz razliku između kamatnih stopa, dok u BiH naknade imaju neuobičajeno veliki udio u ukupnom profitu.

Problem vidi i u tome što profit banaka nastavlja da raste bez obzira na stanje u realnoj ekonomiji.

– Kada je riječ o kamatnim stopama, također imamo kamatne stope koje su iznad rizika tržišta i generalno, normalno je i da banke budu profitabilne, ali je isto tako normalno da ta profitabilnost ima nekih dodirnih tačaka i usklađenosti sa privredom.

On podsjeća da bi rast dobiti banaka trebalo da prati i rast privrede, odnosno poslovanje kompanija. Međutim, dok industrijska proizvodnja pada, a veliki broj preduzeća posluje na granici rentabilnosti ili sa gubicima, bankarski profit nastavlja da raste.

Gavran predlaže dodatno oporezivanje ekstraprofita
Kao jedno od mogućih rješenja, Gavran navodi dodatno oporezivanje ekstraprofita banaka, što se u pojedinim državama primjenjuje kroz takozvane windfall taxes.

Druga mogućnost je administrativno ograničavanje naknada i kamata kako bi se spriječilo da banke ostvaruju pretjeranu zaradu na račun građana i privrede.

– Suština je da se u svim sektorima koji posluju izvan normalnih tržišnih tokova, da li je to energetika, da li je to bankarstvo ili neki drugi, kad se ostvaruje ekstraprofit iznad normalnog, da se on dodatno oporezuje.

Kao alternativu navodi ograničavanje naknada i kamata na nivo koji bi omogućio bankama da budu podrška ekonomiji, umjesto da poslovanje prvenstveno usmjeravaju na ostvarivanje sopstvene dobiti.

– Banke bi imale ulogu poticaja i održavanja ekonomije, a ne isključivo svoje vlastite dobiti – zaključio je Gavran.

Srpskainfo

U Banjaluci je problem posebno izražen, dok ranija incijativa gradonačelnika Banjaluke o uklanjanju kladionica iz blizine škola nije dobila zeleno svjetlo.

U BiH su registrovane 2.343 kladionice, a tokom 2025. u igre na sreću uplaćeno je 1,875 milijardi KM. Pa dobri moji vjernici, a njih je po popisu iz 2013. godine oko 95%, zaradi li se sta?!!

Iznio je ove šokantne podatke na društvenim mrežama sociolog Srđan Puhalo.

Ovo je i podsjetnik na to da je BiH prva zemlja u Evropi po broju kladionica pu odnosu na broj stanovnika. I nesplavno prvo mjesto na evropskoj isti drži već godinama, ako je sudeći prema podacima koji se objavljuju iz godine u godinu.

U Bosni i Hercegovini nastavlja se ekspanzija industrije igara na sreću. U zemlji su registrovane 2343 kladionice, od čega se dvije trećine nalaze u Federaciji BiH, a građani su tokom prošle godine u kladionicama i kockarnicama potrošili čak milijardu i 875 miliona KM. Takođe, u entitetske proračune od naknada i poreza na dobit uplaćeno je ukupno 367 miliona KM.

Razmjere problema posebno su vidljive u Banjaluci, gdje pojedine ulice već nose nadimak banjalučkog Las Vegasa. U jednoj od njih, nedaleko od središta grada, nalazi se šest kladionica na udaljenosti od svega stotinjak metara, dok je otvaranje sedme već u pripremi.

Prema podacima Republičke uprave za igre na sreću, u Republici Srpskoj registrirana je 741 kladionica, 869 poslovnih jedinica za priređivanje igara na automatima te 1429 poslovnih jedinica za elektroničke igre. Prihodi od naknada za priređivanje igara na sreću i poreza na dobitke utrostručeni su u odnosu na 2020. godinu, što dodatno pokazuje razmjere širenja ove industrije.

U takvim okolnostima predsjednik SNSD-a Milorad Dodik najavio je inicijativu kojom bi se zabranilo otvaranje novih kladionica i kockarnica, postavljanje automata u ugostiteljskim objektima te oglašavanje igara na sreću u medijima i na društvenim mrežama, piše BHRT.

Međutim, najava je izazvala kritike, naročito zbog dosadašnje politike vlasti prema ovoj djelatnosti. Gradonačelnik Banjaluke Draško Stanivuković ocijenio je Dodikovu inicijativu licemjernom, podsjećajući da je Skupština grada čak 20 puta odbila njegove prijedloge za ograničavanje rada kladionica i kockarnica.

Stanivuković tvrdi da je njegova gradska administracija pokušavala povećati naknade za priređivače igara na sreću kako bi smanjila njihov broj, ali da su takvi prijedlozi nailazili na otpor SNSD-a.

-SNSD je to kategorički odbijao. Mi smo htjeli povećati takse, da time smanjimo broj kockarnica i kladionica i potpuno ih ukinemo u najvećem gradu Republike Srpske. Ako želite ukinuti kockarnice i kladionice, zašto ste dali te poslove kumovima, mijenjali zakon 2019. i napravili monopolistički pristup? Ako ste protiv toga, vi vodite Republiku Srpsku 20 godina, a u posljednjih 17 godina otvoreno je 2800 poslovnica- poručio je Stanivuković.

Kladionice u neposrednoj blizini škola

Poseban problem predstavlja dostupnost kladionica maloljetnicima i njihova blizina obrazovnim ustanovama. Istraživanje Detektora pokazalo je da se deseci kladionica nalaze u neposrednoj blizini osnovnih i srednjih škola. Dok je u Federaciji BiH propisana minimalna udaljenost od 100 metara, u Republici Srpskoj takvo zakonsko ograničenje ne postoji.

Direktor BIRN-a BiH Denis Džidić upozorava i na povezanost pojedinih političkih struktura s industrijom igara na sreću, što otežava donošenje učinkovitijih propisa.

-Kroz medijski rad vrlo je poznato do koje su mjere određene vladajuće strukture povezane s pojedinim kladionicama, kao što su HDZ i druge velike stranke, i prirodno je da takve stranke blokiraju regulaciju tržišta. To je tržište vrijedno nekoliko miliona maraka godišnje- upozorio je Džidić.

Osim finansijskih i političkih interesa, sve ozbiljniji problem postaju posljedice kockanja na mlade. Džidić upozorava da se dobna granica osoba koje počinju kockati drastično spušta te da se s tim oblikom ovisnosti suočavaju i djeca osnovnoškolske dobi.

Prema njegovim riječima, zabilježeni su slučajevi djece u šestom razredu osnovne škole koja već počinju kockati, dok pojedini učenici prvih i drugih razreda pokazuju obilježja patološkog kockanja. Upozorio je i na slučajeve mladih koji su počinili samoubistvo zbog dugova nastalih kockanjem.

Psiholog Marko Romić upozorava na dodatnu dimenziju problema, posljedice koje ovisnost o kockanju jednog roditelja ostavlja na djecu. Umjesto sigurnosti i stabilnosti, djeca u takvim porodicama odrastaju uz narušene porodične odnose, gubitak povjerenja te ozbiljno ugroženo samopouzdanje i osjećaj vlastite vrijednosti.

Dok se političari međusobno optužuju za odgovornost za širenje industrije igara na sreću, brojke pokazuju koliko je riječ o unosnom poslu. Gotovo dvije milijarde maraka potrošenih u godinu dana, hiljade poslovnica i sve mlađi ljudi koji dolaze u kontakt s kockanjem otvaraju pitanje koliko su postojeći zakoni i nadzor uopšte učinkoviti u zaštiti građana.
Blink