Connect with us

Zdravlje

MRAČNA STRANA SAVRŠENOG TENA Katarinina borba za život zbog solarijuma!

FOTO: COCOVIC_KATARINA/INSTAGRAM/SCREENSHOT

Prošlo je dvije godine otkako je Katarina Čočović na mrežama objavila kroz kakav je pakao prošla. Objavila je da su joj “povadili organe u ko zna koliko operacija”, a sve zato što je naivno povjerovala da je povremeno sunčanje u solarijumu “korisno kao priprema za more”.

Usvojoj ispovijesti otkriva kako je sve počelo.

– Idi malo u solarijum, bezveze da goriš na suncu, eto po par minuta, samo pripremi kožu – tako su mi preporučivali dok sam radila u kozmetičkom salonu.

– I išla sam tri do četiri puta nedjeljno po par minuta, od svoje 20. do 27. godine – priča Katarina Čočović (37) iz Valjeva.

U to vrijeme dok je u salonu, nakon završene medicinske škole, radila manikir i pedikir, bila je od onih djevojaka koje žude za preplanulim tenom. Nije ni slutila da će joj to donijeti neznani broj hirurških operacija uz odstranjivanje pojedinih organa, doživotnu terapiju jednom mjesečno na Institutu za onkologiju i radiologiju, status invalidskog penzionera u 32. godini života, tri tretmana gama nožem, tronedjeljni svakodnevni odlazak na iks nož.

– Zapravo sam, odlazeći u solarijum i izlažući se štetnim UV zracima od 11 do 16 časova, obezbjedila sebi maligni melanom IV stadijum – priča Katarina i dodaje kako je jedina u familiji sa djagnozom karcinoma.

Na plaži se, kako kaže, nije pržila i okretala satima, ali jeste često bila na suncu u plićaku, provodila vrijeme na bazenu uz ivicu vode. Kaže i da je svjesna da mnogi u solarijum idu i po 20 minuta, ali da je i ovo što je ona radila – mnogo. Sve je počelo kada se prvi put porodila 2014.

– Nekoliko mjeseci poslije porođaja, primjetila sam da mi je porastao mladež koji je otprilike na boku. Nije svrbio, nije promjenio boju, samo je postao još malo ispupčeniji nego što je inače bio. Ipak, pripisala sam to hormonima od trudnoće i kod ljekara sam otišla tek kad je sin imao 10 mjeseci. U zdravstvenom centru u Valjevu su mi uzeli uzorak i poslali na histopatološki nalaz. Dvije nedelje kasnije, u oktobru 2015, stigao je rezultat – maligni melanom III stadijum – priča ona.

Danas od svega iz tog trenutka najviše pamti osjećaj nemoći – šta sad, kako dalje jer nije mnogo znala o melanomu i liječenju te bolesti.

– Iz Valjeva su me brzo proslijedili na Institut za onkologiju i radiologoju u Beogradu i te 2015 sam postala njihov pacijent. Tu su mi dio oko mladeža očistili hirurškom intervencijom. Tada, a ni danas nažalost, nije postojala terapija za pacijente u trećem stadijumu melanoma koja sprječava metastaze. Samo sam išla na kontrole na tri mjeseca. Nažalost, bolest je prodorna i jako opasna, a ja toga nisam bila svjesna tada – nastavlja Katarina svoju priču.

 

Nakon dvije godine redovnih kontrola, Katarina se poslije konsultacija s ljekarom, odlučila za drugu bebu.

– Sve je bilo dobro dok u sedmom mjesecu nisam napipala čvorić ispod pazuha. Operisali su me tada trudnu u sedmom mjesecu. Onda sam u osmom mjesecu napipala još jedan čvorić. I opet su me operisali. U jednom trenutku kad smo prevodili dokumentaciju na engleski jezik, suprug, brat, snaja i ja nismo mogli da prebrojimo sve operacije koje sam imala od početka bolesti – rekla je ona.

Porođaj je, srećom, prošao dobro i Katarina je dobila još jednog zdravog dječaka.

– U januaru 2018. sam uradila kompletnu evaluaciju, sve neophodne skenere. Pokazali su jako malo organa na kojima nije bilo metastaza. Te 2018. sam dobila donaciju jedne farmaceutske kompanije za liječenje koje nije na listi RFZO. To je imalo vrlo malo efekta i ja sam prošla nebrojeno zračenja i operacija u ovih pet godina. U međuvremenu mi je biološka terapija promijenjena u imunoterapiju o trošku RFZO. Ja, eto, jesam na kraju dobila tu terapiju, ali i dalje nam je u Udruženju za borbu protiv melanoma cilj da se ona omogući pacijentima u III stadijumu kao preventiva od metastaza, a ne samo kad se one već pojave – kaže Katarina koja se zalaže za potpunu zabranu solarijuma, ne samo za mlađe od 18 godina.

 

I sada ono najteže pitanje – šta kažu ljekari?

– Ja sam se sa Institutom za onkologiju pozdravila. Poslali su me kući da provedem još par mjeseci sa porodicom jer ne postoji više ništa dostupno u Srbiji za moje liječenje. Ali ja nisam od takvog materijala da odustajem. U konsultaciji sa doktorkom našla sam moguće rješenje u Izraelu. To dosta košta, za početak oko 150.000 evra. Sada pokušavam da preko fondacije ‘Budi human’ prikupim novac. Sutra će sedam dana od početka apela i nadam se da će do kraja vikenda biti prikupljeno dovoljno. Pritom, kad je određena suma već legla na račun, kontaktirali smo ljekare iz Izraela i sada očekujem njihov poziv nakon razmatranja dokumentacije – kaže Katarina koja ima posebnu podršku.

– Moj stariji sin je vidio kako su se njegovi drugari organizovali da pomognu njegovoj mami i onda je pitao mamu kako on može da pomogne. Oćutali smo tad sat vremena. Nisam znala šta da mu kažem. Onda je on s početka raspusta ispred kuće prodavao stari školski pribor i tada sam ja pravila limunadu jer je bila vrućina, pa su djeca počela da je prodaju za mene. Sin je to nastavio sa mojim suprugom i tako se izrodila akcija ‘Limunada za moju mamu’ – kaže Katarina.

Podsjetimo, doktor Predrag Majcan, specijalista dermatovenerologije, objasnio je jednom prilikom kako da prepoznamo melanom jer izgleda kao mladež.

 

– Melanomi izgledaju kao mladeži, ali zavisi od lokalizacije. Ako imate na licu, vratu ili prednjem dijelu tijela, čovjek može da primjeti promjene. Karcinoma koža ima sve više.

Mislimo da UV zračenja, stres i pad imuniteta dovode do poremećaja strukture kože, tako da su maligne promjene sve češće. Savjet je da jedanput godišnje odete kod dermatologa gdje se vizuelno ili aparatom pregleda koža, a nekad se radi biopsija – rekao je dr Majcan.

Promjene koje moraju da se prate:

asimterija

nepravilni oblik

raste

povećava se

izdiže se iznad nivoa kože

svrab

pecaknje

bol

krv

porodična anamneza, piše Nova.

 

Related Topics:

Zdravlje

HRONIČNI STRES UNIŠTAVA MOZAK! Evo kako prekinuti začarani krug!

Svi se u svakodnevnom životu suočavamo sa različitim nivoima stresa, ali u kom trenutku taj stres prelazi u sagorijevanje (burnout)?

Šta je burnout?
Dr Elizabeta Burki, psihijatar i šef istraživanja u Parasimu, kaže da je burnout “sindrom, dakle skup simptoma, a Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) ga definiše kao fenomen povezan sa radnim okruženjem.”

„Ako razmišljate o burnoutu na radnom mjestu, pomislite na osobu koja se osjeća emocionalno iscrpljeno, distancirano od svojih obaveza i ima osjećaj smanjene efikasnosti na poslu.“

Ona objašnjava da, kada je riječ o simptomima, liči na ono što se opisuje kao “hronično stanje stresa”, prenosi Independent.

„Kada dobijemo zahtjev od šefa, možemo doživjeti fiziološki odgovor ‘bori se ili bježi’, što je akutni stresni odgovor koji nam pomaže da se bolje prilagodimo okruženju“, kaže Burki.

„Međutim, kada se to ponavlja iznova i iznova, dolazi do toga da od efikasnog i korisnog odgovora prelazi u nešto što šteti našem zdravlju i drugim aspektima života.“

Dr Met Rouet, neuropsihijatar i regionalni medicinski direktor za neuropsihijatriju u sjevernom regionu kompanije Cygnet, slaže se i dodaje:

„Hronično visok nivo kortizola može oslabiti imuni sistem i učiniti ljude podložnijim infekcijama, gripu i prehladama. U najgorem slučaju, hronični stres može povećati rizik od kardiovaskularnih bolesti i srčanog udara.“

Ovo je pet ključnih načina na koje burnout može uticati na mozak:
Utiče na kognitivne funkcije

„Kada smo preplavljeni stresom, naše misli mogu d‌jelovati usporeno i možda smo ranije mogli da radimo više stvari od‌jednom, ali sada ne možemo. Na primjer, rokovi i kvalitet rada mogu početi da opadaju“, kaže Rouet.

Burki se slaže i dodaje:

„Burnout može uticati na naše kognitivne funkcije tako što nas čini manje sposobnim za koncentraciju ili donošenje odluka. Pojam ‘magla u mozgu’ (brain fog) može ukratko opisati ono što možete očekivati.

„Pored toga, postoji i aspekt distanciranosti, gd‌je se osjećate manje prisutno.“

Utiče na pamćenje

„Hronični stres može uticati na našu autobiografsku epizodnu memoriju, odnosno sposobnost da pamtimo događaje iz sopstvenog života“, ističe Rouet.

„Na primjer, možda ćete i dalje moći da zapamtite činjenice i brojke, ali nećete moći da se sjetite šta ste radili za rođendan prošle godine, jer burnout utiče na medijalni hipokampus, koji ima važnu ulogu u pamćenju.“

Utiče na regulaciju emocija

„Hronični stres i povišen kortizol utiču na frontalne režnjeve, koji su d‌jelimično odgovorni za regulaciju emocija, motivaciju i pokretačku snagu“, objašnjava Rouet.

„Na primjer, osoba koja je ranije bila smirena može postati neuobičajeno razdražljiva, emotivnija i može planuti na kolegu ili partnera.“

Utiče na mentalno zdravlje

„Burnout može imati katastrofalne posljedice po mentalno zdravlje jer, ako ga osoba i ljudi oko nje ne prepoznaju, može upasti u začarani krug u kojem ima osjećaj da ne uspijeva u stvarima koje su joj važne i može početi da razvija depresiju“, kaže Rouet.

„Osoba može početi da ima veoma negativne misli o sebi i ući u ciklus traženja dokaza koji potvrđuju ono čega se plaši.“

On ističe da se mnogi simptomi depresije preklapaju sa burnoutom.

„Gubite zadovoljstvo, ne spavate dobro, gubite apetit, postajete razdražljiviji i to može negativno uticati na vaše odnose“, kaže Rouet.

„Ako se to ne prepozna i ne započne liječenje, u nekim slučajevima ljudi mogu početi da imaju suicidalne misli.“

Utiče na san

Mozgu je potreban kvalitetan san kako bi se oporavio od emocionalne i kognitivne iscrpljenosti, ali burnout stvara negativan ciklus u kojem iscrpljenost remeti san, što dodatno produbljuje burnout.

„San je ključan za obradu naših sjećanja i iskustava, to je vrijeme kada se tijelo oporavlja, ali stres može uticati na sposobnost ljudi da zaspe“, kaže Rouet.

„Ako se ne odmorimo i ne naspavamo, loše smo pripremljeni da se nosimo sa stresom. Tako možete upasti u začarani krug – teško zaspite, umorni ste, koncentracija opada, radite lošije nego ranije, što vas dodatno stresira i vodi do još lošijeg sna.“

Evo nekoliko strategija stručnjaka za prevazilaženje burnouta:

Budite svjesni

„Svijest o burnoutu je dobar prvi korak, jer ljudi često imaju simptome, ali ne prepoznaju da imaju ovaj sindrom i da im je potrebna pomoć“, kaže Burki.

„Što ranije reagujete, oporavak će biti bolji.“

Uvedite brigu o sebi u rutinu

„Briga o sebi nije luksuz, već nužnost“, kaže Rouet.

„Morate se izboriti za to, jer poslodavci žele da radite posao i neće nužno misliti o vašem blagostanju.

„Briga o sebi izgleda drugačije za svakoga i ne mora biti nešto veliko poput spa vikenda. To mogu biti male svakodnevne stvari – čitanje knjige ili trčanje.“

Dajte prioritet snu

„Dio brige o sebi treba da bude i dobra rutina spavanja“, preporučuje Rouet.

„Radite nešto opuštajuće, poput kupke, kako biste pripremili tijelo za san.“

Praktikujte mindful aktivnosti

„Aktivnosti koje vas mentalno angažuju i pomažu vam da nakratko pobjegnete od realnosti mogu biti korisne“, kaže Rouet.

„To mogu biti meditacija, joga, gledanje filma, slušanje muzike ili kreativne aktivnosti.“

Razmotrite savjetovanje
„Savjetovanje pruža prostor da razmislite o stvarima sa sigurnom osobom“, kaže Rouet.

„Možda ne možete da kažete poslodavcu ili partneru da se mučite, ali možete reći sve svom savjetniku, prenosi RTCG s Independenta.

„Ako imate negativne i iskrivljene misli, umjesto da ih zadržite u sebi, možete ih podijeliti sa terapeutom koji vam može pomoći da sagledate stvari realnije.“

Nastavi čitati

Zdravlje

TIHA BOLEST DUŠE! Štitna žlijezda povezana sa neizgovorenim emocijama!

Fraza „bolest štitne žlijezde je bolest neizgovorenih riječi“ je uobičajeni koncept u holističkim, emocionalnim i metafizičkim zdravstvenim krugovima. Ona ukazuje na metaforičku vezu između poremećaja štitne žlijezde – često lokalizovanih u predjelu grla – i konstantnog potiskivanja emocija, neizrečenih istina ili „gutanja” svega što nas tišti, nedostatka hrabrosti da se suprotstavimo i borimo…

Dok se konvencionalna medicina fokusira na autoimune odgovore (Hašimotova/Grejvsova bolest), nedostatak joda ili genetske faktore, ova holistička perspektiva tvrdi da emocionalni i psihološki stresori doprinose ili pogoršavaju fizičku disfunkciju.

Bolest štitne žlijezde može da izazove emocionalne probleme?
Ljudi sa poremećajima štitne žlijezde često imaju i fizičke i emocionalne ili mentalne zdravstvene simptome. To je posebno slučaj kod ljudi sa hipertireozom (preaktivna štitna žlijezda), hipotireozom (neaktivna štitna žlijezda), bolestima oka povezanim sa štitnom žlijezdom ili rakom štitne žlijezde.

Bez obzira na vrstu poremećaja štitne žlijezde, to stanje može da nas učini emotivnijim nego što smo se osjećali ranije. Otkrivamo kako nam se raspoloženje mijenja, ponekad brzo i nepredvidivo. Endokrinolozi naglašavaju da su uobičajeni emocionalni problemi:

Anksioznost – osjećaj nervoze, ubrzan rad srca i drhtavica ili zbog brige o obavljanju normalnih svakodnevnih aktivnosti uz istovremeno suočavanje sa umorom i gubitkom energije

Depresija – loše raspoloženje i teškoće u uživanju u stvarima, razdražljivost, osjećaj da možemo da se rasplačemo svake sekunde, gubitak apetita i letargija

Promjene raspoloženja – razdražljivost, oštroumnost ili kratkotrajnost.

Koji su najčešći problemi u vezi sa mentalnim zdravljem?

Kognitivni problemi koji mogu da se jave usljed smanjene aktivnosti štitne žlijezde su:
-Teškoće sa koncentracijom (moždana magla)
-Kratkoročni gubici pamćenja
-Nedostatak interesovanja i mentalne budnosti.

Ovi simptomi mogu da navedu neke ljude da se zabrinu zbog trajnog poremećaja pamćenja, koje se često dovodi u vezu sa demencijom, ali u stvari su rijetko tako ozbiljni kao kod demencije.

Šta uzrokuje psihološke simptome?

Abnormalni nivoi hormona štitne žlijezde ponekad mogu da izazovu psihološke simptome. Konkretno, brze promjene nivoa hormona štitne žlijezde mogu da poremete naše emocije. Posebno kod hipertireoze, brza i efikasna kontrola nivoa štitne žlijezde je neophodna za stabilizaciju raspoloženja i važno je osigurati da nivoi štitne žlijezde ostanu stabilni.

Ponekad su psihološki simptomi sporedni efekat liječenja. Na primjer, beta blokatori, koji se ponekad propisuju ako imamo hipertireozu, radi usporavanja srčanog ritma i smanjenja anksioznosti, mogu da učine da se neki ljudi osjećaju umorno, depresivno i mentalno manje budno. Ako se propisuju steroidi, oni mogu da pogoršaju depresiju.

Poremećaj štitne žlijezde takođe može da izazove promjene u izgledu, na primjer, promjene lica zbog bolesti štitne žlijezde i oka, gubitak ili dobijanje na težini i gubitak kose. Ove promjene mogu da budu uznemirujuće i doprinesu osjećaju niskog samopoštovanja ili lošeg raspoloženja, piše “eKlinika“.

Kako stres utiče na štitnu žlijezdu?

Stres ima značajan uticaj na cjelokupnu funkciju tijela, uključujući i štitnu žlijezdu. Kada doživite stres, vaše tijelo oslobađa kortizol, snažan hormon koji aktivira nekoliko tjelesnih funkcija kako bi vas pripremio za reakciju „bori se ili bježi“. Iako je ova reakcija vitalna za preživljavanje u kratkom roku, produženi ili hronični stres može da ima štetne efekte na zdravlje štitne žlijezde i poveća rizik od razvoja ili pogoršanja bolesti štitne žlijezde.

Najčešće bolesti štitne žlijezde često se dovode u vezu sa autoimunim poremećajima, gdje imuni sistem tijela pogrešno napada sopstvenu štitnu žlijezdu. Dvije rasprostranjene autoimune bolesti štitne žlijezde su Grejvsova bolest i Hašimotov tireoiditis. Grejvsova bolest uzrokuje da štitna žlijezda postane preaktivna, što dovodi do hipertireoze, dok Hašimotov tireoiditis rezultira smanjenom aktivnošću štitne žlijezde ili hipotireozom. Važno je napomenuti da stres ne izaziva direktno bolest štitne žlijezde, ali može da pogorša simptome i ometa efikasnost liječenja.

Nastavi čitati

Zdravlje

NEVJEROVATNO, ALI ISTINITO! Ljudi bi izbjegli srčani udar kad bi ovo znali!

Ruski akademik Leo Bokerija, čovjek koji već pola vijeka spasava živote na operacionom stolu, iznio je tvrdnju koja je zaustavila medicinsku javnost: većina operacija mogla se izbjeći da su pacijenti samo malo više hodali!

„Hodanje je zlatni recept. Dostupno je svima, a djeluje bolje od mnogih pilula“, izričit je Bokerija.Signal koji ne smijete ignorisati
Kada se penjete uz stepenice i osjetite kako vam srce „skače“ u grlu, to nije samo znak starenja.Šta se dešava u vašem tijelu nakon samo 100 metara?
Čim zakoračite, u vašim arterijama počinje magija. Ćelije oslobađaju azot-oksid, prirodni „lijek“ koji opušta mišiće krvnih sudova. Krvni sud se širi, pritisak prirodno pada, a krv teče bez prepreka. Bez ikakve hemije!

Noge su vaše „drugo srce“
Srce ima gotovo nemoguć zadatak: da podigne krv iz nogu nagore, direktno protiv gravitacije. Tu mu pomažu mišići potkoljenice. Sa svakim korakom, oni djeluju kao pumpa koja gura vensku krv ka srcu. Ako sjedite cijeli dan, ta pumpa stoji. Rezultat? Oticanje, težina, umor i na kraju – bolest.

Tijelo samo gradi „bajpas“
Klinički su dokazani slučajevi gdje su pacijenti sa teškom aterosklerozom, koji su mogli preći jedva 70 metara od bola, redovnim hodanjem natjerali svoje tijelo na nevjerovatnu reakciju. Kada mišići vape za kiseonikom, oni šalju „molekularni SOS“. Tijelo tada počinje da gradi nove kapilare koji zaobilaze blokirana mjesta. Nakon godinu dana, takvi ljudi su šetali i po 6 kilometara bez ikakvih bolova!

Savjet akademika: Kada je najbolje vrijeme?
Idealno vrijeme za šetnju je između 6 i 7 časova ujutru. Ako tada ne možete, idite poslije 17 časova.

Trik za pritisak: Tri šetnje od po 10 minuta imaju jači efekat na pritisak nego jedna od pola sata!

„Najskuplji medicinski tretman je onaj koji izbjegavate. A najjeftinija preventiva je izlazak napolje“, zaključuje Bokerija. Počnite danas, jer vaše srce ne čeka ponedjeljak, piše Stil.

Nastavi čitati

Aktuelno