Connect with us

Društvo

NIŠTA MU NIJE TEŠKO! Mitar Medović, banjalučki humanitarac pomaže i na pragu stote

Mitar Medović iz Banjaluke u oktobru će napuniti 98 godina, a kao volonter Gradske organizacije Crvenog krsta i veliki humanitarac ni nakon 55 godina ne posustaje, pomaže ugroženim i siromašnim sugrađanima, a tako će vjerovatno do kraja života.

U razgovoru s njim, a povodom Svjetskog dana humanitarnih radnika, sa osmijehom nam je ispričao da ga i dalje pokreće i daje mu snagu to što zna da će nekome pomoći.

Ovaj bivši milicionar, još pun entuzijazma i vitalan, rođen u jesen 1925. godine u Rudom, već 70 godina živi u Banjaluci, a član je humanitarne organizacije grada Banjaluke cijelih 65 godina. No, on je jedan od najstarijih i najaktivnijih volontera Organizacije Crvenog krsta Banjaluke već 55 godina.

Cijeli svoj život posvetio je pomaganju drugima, a više od pet decenija nije ni pomislio da zatraži da mu se plati za njegov rad.

I danas na štakama prošeta do Centra za socijalni rad ili do mjesne zajednice Crvenog krsta, a s obzirom na to da je njen predsjednik više od 30 godina, napiše dopis za donaciju paketa za nekoliko osoba, preuzme, te podijeli zajedno sa volonterima.

Kako kaže, takvim tempom će vjerovatno nastaviti do kraja života.

“Sve to vidi narod i Gospod Bog. I danas me ljudi pozdravljaju i javljaju mi se i to me hrani, daje mi moralnu snagu”, priča Medović za “Nezavisne”.

U Banjaluku je došao sada već davne 1952. godine, bio je policajac 22 godine, od 1945. do 1967, a nakon odlaska u penziju, a s obzirom na to da je i u svom radu povezan sa Crvenim krstom, Centrom za socijalni rad i sl., odlučio je da nastavi sa humanitarnim radom.

“Ja sam oduvijek pomagao ljudima, prosto sam imao tu želju, niko me nije tjerao na to. Savjest me tjerala da pomažem ljudima, siromašnima, starima, nemoćnima, teško pokretnima, koji nemaju ništa ili imaju tek minimalna sredstva za život. Svaki dan sam pomagao, čak i subotom i nedjeljom, bez obzira na to koje je godišnje doba, i to po najvišim temperaturama ili najhladnijoj zimi. Uvijek sam išao pješice ili biciklom pomagati, često slabo obučen i obuven, više gladan nego sit”, priča nam Medović.

Iako je prije nekih sedam godina slomio kuk, više nije toliko aktivan, ali i dalje ne odustaje.

“Malo sam smanjio aktivnosti kada sam prije sedam godina pao na stepenicama i slomio kuk. Tada sam operisan, pa sam nastavio da radim, jer nisam klonuo duhom i posustao. Imam dvije štake, hodam, radim, pa tako i sa 98 godina, zajedno sa volonterima, obilazim bolesnike, siromašne, kad god mogu”, ističe ovaj humanitarac.

Prema njegovim riječima, bolesnima pomaže da dobiju pomoć, a pored svega toga, prikuplja i dobrotvorne priloge od donatora.

“Ja od donatora tražim nekih deset paketa pomoći, ili nešto novca, a godišnje podijelim 100 paketa, a prošle godine čak 200. I mladima bih poručio da se uključe u humanitarni rad, da pomažu drugima”, kazao je on.

Dodaje da nikad nije pravio diskriminaciju među ljudima, za njega su svi jednaki, sve vjere, nacije, te sve štiti i pomaže.

“Za vrijeme rata je bilo najgore. Tada smo svi zajedno pružali pomoć ranjenima, izbjeglicama, i to su bile najteže godine mog volonterskog posla”, zaključio je Medović.

Njegova kćerka Ljubinka kaže da je i sada uporan, ne odustaje, iako mu je, ističe ona, 100 puta sam rekla da prekine s tim, da malo odmori, no, kako kaže, to je za njega nemoguće.

On je iskazao zahvalnost brojnim donatorima, bankama, marketima, firmama koji pošalju pakete pomoći i odgovore na njegove dopise.

Odlikovan brojnim ordenima

Humanitarac Mitar Medović je odlikovan i brojnim ordenima, a kako kaže, ima 25 odlikovanja.

“Imam Orden rada od Tita, koji sam dobio 1964. godine, te Orden za vojne zasluge Narodne vojske Jugoslavije, a sedamdesetih sam dobio Orden za narod, te Zlatni orden Crvenog krsta”, rekao je Medović.

Bio je, kako kaže, prvi komandir Stanice Narodne milicije u Višegrada i najbolji policajac u Banjaluci, a 1965. grad Banjaluka ga je proglasio za počasnog građanina, dok je odlikovan i Krstom milosrđa od predsjednika Republike Srpske.

Related Topics:

Društvo

CIJENE LETE U NEBO: Voće postalo luksuz, frizerske usluge skuplje nego ikad

Da građani BiH sve teže podnose troškove života, pokazuje podatak da je iznos sindikalne potrošačke korpe za protekli mjesec bio 3.168,90 KM.

Radi se o minimalnim troškovima četveročlane porodice, čije kućne budžete najviše “guta“ hrana. Ta stavka u potrošačkoj korpi je iznosila 1.421,10 KM.

Međutim, koliko su cijene dramatično porasle u posljednjih pet godina pokazuje činjenica da je potrošačka korpa u aprilu 2020. godine iznosila 1.987,72 KM.

Tako su troškovi života za pet godina nabujali za gotovo 1.200 KM. Prije pet godina minimalni troškovi koje je četveročlana porodica izdvajala za hranu iznosili su 917,70 KM ili 503,40 KM manje u odnosu na trenutnu situaciju.

O kakvom skoku cijena hrane je riječ, pokazuju podaci dostupni na stranicama Federalnog ministarstva trgovine prema kojima je, naprimjer, prosječna cijena riže po kilogramu u Sarajevu, trenutno, 5,21 KM, a u Mostaru 6,81 KM.

U istom periodu 2020. godine kilogram riže u Sarajevu je u prosjeku koštao 3,79 KM, a u Mostaru 4,30 KM.

Kilogram hljeba u Mostaru je prije pet godina koštao 2,58 KM, a sada 3,59 KM, a u Sarajevu je ta cijena sada 4,52 KM, što je u odnosu na pet godina prije skuplje za 2,06 KM.

Drastično su porasle cijene mesa pa se tako kilogram junetine bez kosti prije pet godina kretao u rasponu od 11 do 13,50 KM, a sada je ta cijena oko 23 KM!

Kilogram piletine se kreće od 6,50 do 7,50 KM, dok je prije pet godina taj raspon bio između 4,40 i 5,13 KM.

Voće je luksuz

Cijena jaja po komadu je u parilu 2020. godine iznosila 0,25 KM, a sada oko 0,45 KM.

Kilogram maslaca sada je, uglavnom, oko 40 KM, a prije pet godina ta se cijena kretala oko 22 KM.

Litar mlijeka trenutno se kreće po cijeni od oko 2,40 KM, što je za marku više nego pet godina ranije.

Kada je riječ o voću, kako smo pisali, kilogram trešanja na sarajevskim, ali i pijacama širom Bosne je dostigao cijenu od 20 KM.

Istina, na hercegovačkim pijacama to voće ima prilično nižu cijenu, i to od trenutnih šest do sedam KM. Međutim, prije pet godina trešnje su prodavane po cijeni od tri do četiri KM po kilogramu.

Šišanje i feniranje

Poskupljenja su se, jasno, prelila i na brojne usluge. Tako je muško šišanje prije pet godina u prosjeku koštalo 6,50 KM, a sada je približno 12 KM.

Pranje kose srednje dužine s feniranjem prije pet godina je koštalo 10 KM, a sada od 12,50 do 20 KM.

Nastavi čitati

Društvo

HUMANOST NA DJELU: Odbornici iz Bileće donirali svoje mjesečne dodatke djeci sa Kosova i Metohije

Grupa od devet odbornika Skupštine opštine Bileća poklonila je svoju mjesečnu odborničku naknadu u ukupnoj vrijednosti od 2.700 KM za pomoć djeci i mladima sa poteškoćama u razvoju sa Kosova i Metohije.

Skupština opštine Bileća ima 17 odbornika, a njih devet Dražen Dunđer, Slobodan Čomić, Rajko Vuković, Milan Dučić, Miodrag Šešlija, Anastasija Aleksić, Danilo Ilić, Željko Samardžić i Srđan Samardžić za humanost se odreklo odborničke mjesečne naknade od 300 KM, saopšteno je iz Odbora za pomoć Kosovu i Metohiji.

Moramo naglasiti da je Dražen Dunđer još prije nekoliko godina pokazao humanost i koliko mu znači Kosovo i Metohija i donirao 1.000 KM ličnih sredstava za izgradnju Dnevnog centra „Podrži me – 9. januar“ u Kosovskoj Mitrovici, koji je namijenjen djeci i mladima sa poteškoćama u razvoju – naveli su iz Odbora.

Tih 2.700 KM biće usmjereno na djecu i mlade sa poteškoćama iz Dnevnog centra u Kosovskoj Mitrovici koja nemaju sredstva za odlazak na rehabilitaciju u narednim mjesecima ove godine.

Iz Odbora su zahvalili humanim ljudima iz Bileće što podržavaju svoj narod i srpsku djecu na Kosmetu.

– Ovo je prva grupa humanih ljudi, koji poslije poslaničkog kluba SNSD u Narodnoj skupštini Republike Srpske, posredstvom našeg odbora pomažu na ovaj način srpski narod i opstanak na svetom Kosovu i Metohiji – , naveli su iz Odbora.

Nastavi čitati

Društvo

Građani često biraju između lijekova i hrane, VLAST NIJEMA

Inflacija ne popušta, a potrošačka korpa u Republici Srpskoj sve je praznija.

Navike se mijenjaju, ne iz komfora, već zbog golog preživljavanja. Čak i osnovne namirnice mnogima postaju luksuz.

Kampanja „Društveno odgovorni“ zvučala je obećavajuće. No, kao i mnogo toga do sada, ostala je prazno slovo na papiru. Proizvodi s liste popusta često nisu ono što građanima zaista treba.

A Vlada RS još ništa konkretno nije uradila da olakša svakodnevni život, kaže Snežana Šešlija iz dobojskog udruženja potrošača.

Lično mislim da se sama politika cijena u RS, pa i u cijeloj BiH uopšte ne vodi da bi građani, tj potrošači imali korist od toga.

Jer kako smo donjeli politiku cijena i kako smo donjeli odluke o tome da trgovci određuju marže, tako isto možemo donjeti podzakonska akta ili pravilnike da se te marže ograniče, kaže Snežana Šešlija,predsjednica Udruženja potrošača “ToPeer” iz Doboja.

Takvi pravilnici bi mogli biti prva konkretna mjera, ali njih još nema.

Ako nemate maržu, dva posto, na proizvode te, te i te, bićete kažnjeni. Mislim da je krajnje vrijeme da Vlada krene sa kreiranjem novih politika.

Građani ovdje nisu stavljeni u prioritet. Mi smo u debeloj ekonomskoj krizi. Da državne institucije nisu u mogućnosti da određenim preventivnim mjerama zaštite standard potrošača, u smislu, ili poboljšanja naših primanja. Jer i ova mjera Vlade o najnižoj plati nije doprinijela ničemu već da se ljudi otpuštaju, kaže Šešlija.

Vladajući se godinama prave da ne vide tešku svakodnevnicu. Glasovi onih koji bi trebalo da štite građane, bivaju ignorisani. Kao rješenje godinama se spominje i socijalna karta. No, ona i dalje postoji samo u teoriji.

Jer onda vi znate da imate kategorije stanovnika kojima je potrebna zaštita. Mi sad ovako trošimo tu zaštitu, pomoć, svi podjednako jer ako smanjite proizvod, koji je dvije marke, meni, vi ste ga smanjili i onome ko nije u socijalnoj potrebi, objašnjava Šešlija.

U državi bez zaštite potrošača, kredit postaje sredstvo preživljavanja. Građani se sve više zadužuju iz čiste muke.

Po pet kredita se diže. Prvi se podigne da bismo kupili zimnicu. To je bilo u decembru. Danas se dižu krediti gdje se otplaćuje onaj prvi, jer su očekivanja bila da će penzije ili plate bar nešto porasti pa ću moći da iznosem taj kredit. Međutim ne, kaže Šešlija.

Inflacija jede i plate i strpljenje. Političke mjere i kad ih ima, stižu kasno i često više odmognu nego što pomognu.

Građani prinuđeni da prave izbore između hrane i lijekova, kredita i grijanja- pitaju, ako se prioriteti institucija ne promjene – koliko će običan čovjek još moći izdržati?

Nastavi čitati

Aktuelno