Hrvatske vlasti nisu dovoljno dobro istražile slučajeve nestanka beba iz porodilišta u Slavoniji tokom 1990, 1993. i 1994. godine, pa je Hrvatska zbog toga na Evropskom sudu za ljudska prava kažnjena zbog kršenja prava na porodični život tri majke.

Svakoj od njih, država će morati da plati i 2.000 evra odštete, te nadoknaditi sudske troškove koje su imale do sada. Pred Evropskim sudom za ljudska prava zastupala ih je zagrebački advokat Antonija Galić Kondža, prenosi N1.

U porodilištima su majkama govorili da su njihove bebe iznenada umrle nakon poroda. No, žene nikada nisu vidjele tijela svoje dječice, niti im je objašnjeno što se zaista dogodilo. Zato su posumnjale da su novorođenčad oteta i data na nezakonito usvajanje.

Iako su prije par godina podnijele prijave i tražile od nadležnog državnog tužilaštva u Vukovaru da provede istragu, nakon nekoliko mjeseci sve je odbačeno uz obrazloženje da je nastupila zastara. Majke se nisu predavale, te su sada i dokazale da hrvatski istražioci nisu napravili dovoljno kako bi utvrdili sudbinu njihove djece.

Detalji tužbe protiv Hrvatske

U tužbi su opisale kako su nakon poroda uspjele vidjeti svoje bebice i uzeti ih u naručje, da bi im naknadno radnici bolnice rekli da su se djeca naglo razboljela i preminula. Prema navodima iz tužbe, bebe koje su bile rođene 1990. i 1993. iz vukovarske bolnice prebačene su u Novi Sad gdje su navodno umrle, dok je dijete koje je bilo rođeno 1994, prema tvrdnjama osoblja, preminulo u bolnici u Vukovaru.

Godinama kasnije, tačnije 2019. dvije mame vidjele su dokumentarac “Nestale bebe” koji je govorio o nestaloj novorođenčadi u Srbiji. Pomislile su da je možda ista sudbina, odnosno nezakonito usvajanje, snašla i njihove bebe. Kontaktirale su bolnice u Vukovaru i Novom Sadu, tražeći dokumentaciju o porodima i smrti svoje djece. Na kraju su podnijele i krivičnr prijave zbog sumnje da su im djecu oteli radnici vukovarske i novosadske bolnice. Ipak, početkom 2022. prijave su odbačene jer je nastupila zastara.

Kako se država pravdala?

Zastarom je zastupnica Hrvatske pred Evropskim sudom za ljudska prava Štefica Stažnik odgovarala na tužbu protiv države. Naprosto, kaže, država zbog zastare kaznenog progona nije mogla učiniti ništa. Osim toga, hrvatske vlasti nisu imale kontrolu nad bolnicom u ono vrijeme, pa stoga nema ni odgovornosti Republike Hrvatske.

Ipak, Evropski sud za ljudska prava primijetio je da se državno tužilaštvo iz Vukovara niti u jednom trenutku nije pozvalo na činjenicu da nije nadležno za ovaj slučaj, već da bi se radilo o nadležnosti Republike Srbije, prenosi N1.

Šta je utvrdio Evropski sud?

Sud je rekonstruisao da na zahtjeve ove tri mame za informacijama o sudbini njihove djece uglavnom od hrvatskih institucija dobijale samo medicinsku i matičnu dokumentaciju. Kada su one ukazale na nedostatke i nedosljednosti u tim dokumentima i zatražile ekshumaciju, DNK testove i ispitivanje medicinskog osoblja te službenika matične službe, vlasti nisu preduzele ništa ni u jednom od ovih slučajeva.

Doduše, prvotno je vukovarske policija provjeravala je li ekshumacija moguća i zna li se na kojem je groblju dijete sahranjeno, te čuva li vukovarska bolnica baze podataka o tkivima uzetim za potrebe obdukcije. Nakon toga nije više preduzeto ništa, zbog čega je Evropski sud za ljudska prava zaključio da je majkama koje nisu saznale sudbinu svojih beba Republika Hrvatska povrijedila pravo na porodični život koji garantuje Konvencija o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda.

“Hrvatska mora napraviti mehanizme uz pomoć kojih će se utvrditi sudbina beba koje su navodno otete iz rodilišta tokom 1980-ih i ranih 1990-ih”, poručio je sud.

Penzioneri u BiH podržavaju inicijativu poslanika SDP-a Saše Magazinovića, koju je uputio u parlament BiH i kojom traži da svi stariji vozači, te oni sa umanjenom zdravstvenom sposobnošću, ne plaćaju taksu za produženje vozačke dozvole u punom iznosu, što je trenutno 60 KM.

Kao što je poznato, obnova vozačke dozvole u BiH obavezna je svakih deset godina, ali to ne važi u slučaju penzionera i građana koji imaju umanjenu zdravstvenu sposobnost, koji to moraju raditi svake tri, odnosno dvije godine.

I tako dok “običan” vozač plati 60 KM svake desete godine kako bi produžio vozačku dozvolu, penzioner koji posjeduje automobil to mora uraditi čak tri puta u istom periodu i za to platiti minimalno 180 KM. Ali, ni to nije konačan iznos.

“Tamo još nije navedeno da penzioner prilikom produžetka vozačke dozvole mora vaditi i ljekarsko uvjerenje, dok to drugi ne moraju. Znači, mora platiti ljekarsko još 40-50 KM, ako nije i skuplje sada. Dakle, plati to, pa vozačku 60 KM i to ga košta 100-110 KM. To je za deset godina 300 KM, što je pet puta više”, kaže za “Nezavisne novine” Zoran Uletilović, predsjednik Udruženja penzionera grada Banjaluka.

On ističe da je Magazinovićeva inicijativa više nego dobra.

“To bi izuzetno dobro došlo penzionerima, svaka marka koja se uštedi na bilo koji način je dobra, pogotovo onima sa najnižim penzijama”, dodaje Uletilović.

I iz Federacije BiH pozdravljaju ideju. Međutim, predstavnici penzionera smatraju da bi političari morali više da se brinu o položaju najstarije populacije.

“Ideja je više nego dobra, ali se bojim da to ne budu neke njihove igre. Razočaran sam debelo svim što rade i sumnjam da se radi o nekom političkom manevru. Da je pošteno ovo što sada predlažu, i ranije bi bilo usvojeno, jer su penzioneri u veoma lošoj situaciji u cijeloj BiH”, poručuje Suljo Bekan, predsjednik Udruženja penzionera grada Goražda i član UO Saveza penzionera FBiH.

Izričito naglašava da su “penzioneri u teškoj poziciji i da se niko od političara ne pita kako ti ljudi preživljavaju”.

“A oni se sada bave time da li će se obnova vozačke plaćati 60, 40 ili 6 KM. Mnogo bih sretniji bio kada bi oni povećali penzije tim penzionerima, jer isti su penzioneri u Banjaluci kao i Goraždu i bilo gdje u BiH, a kome se vozi, neka plati. Ovo je dobra ideja Saše Magazinovića, ali imaju oni mnogo boljih ideja, neka vide kako će poboljšati životni standard penzionera i ne treba da se kriju iza jeftinijih i sitnih poteza”, rekao je Bekan za “Nezavisne novine”.

U još nezavidnijoj situaciji su oni sa umanjenom zdravstvenom sposobnošću, jer moraju u nekim situacijama obnoviti vozačku i svake dvije godine, odnosno čak pet puta u periodu od deset godina.

Poslanik Saša Magazinović ovu inicijativu uputio je u parlament BiH krajem prošle sedmice, a uskoro bi trebalo da se nađe i na dnevnom redu Kolegijuma.

“Inicijativa će, pretpostavljam, prvo pred Komisiju za finansije i budžet ili onu za saobraćaj. To će odrediti Kolegij, nakon toga će se o tome izjasniti parlament. Ako bude inicijativa usvojena, ona ide na implementaciju prema IDEEA”, pojašnjava Magazinović.

Ističe da bi inicijativa trebalo da obuhvati više građana nego što je on pretpostavio, a to je oko 200.000 (oko 170.000 penzionera koji imaju vozačku, te nekoliko desetina hiljada ljudi sa umanjenom zdravstvenom sposobnošću).

“Dobio sam mnogo mejlova od građana koji navode svoja iskustva. U ovaj broj od oko 200.000 uopšte nisu uračunati ljudi koji su godina starosti iznad 55 i koji takođe ne mogu dobiti vozačku dozvolu na deset godina, pa kad napune 65, onda dobijaju na svake tri godine”, naveo je Magazinović za “Nezavisne novine”.

Smatra da je inicijativa zdravorazumska. Ali, ukoliko bi se desilo da inicijativa ne prođe parlament BiH, on ne isključuje i potez ka Ustavnom sudu BiH.

“Po mom mišljenju, to je klasična diskriminacija za koju vjerujem da bi i Ustavni sud imao šta reći ukoliko to ne riješimo u ovoj redovnoj proceduri. To je novac koji je, po mom mišljenju, dosad već naplaćen diskriminatorno”, dodao je poslanik SDP BiH.

Nezavisne

U duhu praznika portal Blink pitao je građane Banjaluke šta bi poklonili predsjedniku Republike Srpske Miloradu Dodiku za Novu godinu.

Odgovori su bili različiti, a svaka izjava donijela je malo humora i zanimljivih razmišljanja.

Jedan gospodin je sa osmijehom izjavio “Lutku neku, na primjer erotsku“.

S druge strane, jedna gospođa je bila malo ozbiljnija u svom odgovoru.

– Sve najbolje u životu, da mu proradi malo pamet i srce – navodi ona za BLink.

Ipak, jedan gospodin nije želio ni da čuje za njegovo ime.

– Nemoj mi ga spominjati – navodi on.

Razgovor je završio uz smijeh kada je nasmijani gospodin rekao šta bi mu poklonio.

– Rakije – navodi on.

Iako su odgovori bili različiti, svi su se složili u jednom, a to je da građani Republike Srpske imaju različite poklone za predsjednika Republike Srpske, ali i iskrene želje za promjenama, bez obzira na političku situaciju.

Šta su još gradjani Banjaluke odgovorili, možete pogledati u anketi koja se nalazi u okviru teksta, piše portal Blink.