Srbija uskoro izlazi na teren protiv svoje noćne more. Italijani nam već godinama ne daju mira, a u Manili svi Srbi imaju samo jednu želju. Da im konačno vidimo leđa!

“Ma samo te Italijane da …”, reči su koje ovih dana izlaze iz usta bukvalno svakog navijača Srbije koji je doputovao u Manilu. Da se ne lažemo svima nam je muka od cele kampanele – od Poceka preko Spisua i Tonuta do Melija i Polonare. Dokle bre, više?

Sve je išlo kao po loju te 2020. godine kada smo u Beogradu razbili Dominikansku republiku, Filipine i Portoriku, a onda su nas Niko Menion, Simone Fontekio i Akile Polonara zakopali trojkama i ostavili bez Olimpijskih igara. Oni, Bogu hvala, tamo nisu uradili ništa.

Sve je izgledalo sjajno kada je Srbija predvođena Nikolom Jokićem i Vasilijem Micićem protutnjala grupnom fazom Eurobasketa u Pragu i preselila se u Berlin za nokaut dio takmičenja. A onda su nas Marko Spisu i Nikolo Meli zatrpali trojkama i izbacili sa takmičenja u osmini finala. Oni u nastavku Eurobasketa, Bogu hvala, nisu uradili ništa.

Ko je gledao utakmice Italije u prvoj grupnoj fazi odigranoj u “Araneta koloseumu” jasno mu je da ni ovaj put, Bogu hvala, Italijani neće uraditi ništa. E pa valjda je red da ne urade ništa ni protiv nas!

Srbija je imala odličnu pripremu za ovaj meč. Ne samo što smo u pripremnom periodu odigrali jednu utakmicu sa Italijanima i u laganom ritmu na pola dostignute forme je izgubili poenom razlike, već smo igrali sa Portorikom i Južnim Sudanom.

Portorikancu igraju bukvalno istu košarku kao Italija, što će reći ako ne hvataju ofanzivne skokove i ne ide ih šut za tri ne mogu da pobede ni “pet na nula”. Nama takve ekipe ne odgovaraju i vidjelo se to u trećoj četvrtini meča sa Portorikancima, ali kada se vidi cijeli meč – Srbija je 35 minuta igrala kako treba i na kraju je rezultat trebalo da bude i ubjedljiviji od onih 17 poena razlike.

Sa druge strane Južni Sudan je pregažen sa 115:83 i tu smo u jednom trenutku uprkos velikoj prednosti našeg tima vidjeli pokaznu vježbu za “azure”. Igrao se presing preko cijelog terena na koji Sudanci koji su fizički mnogo impresivniji od Italijana nisu mogli nikako da odgovore. Spremite se da i sada bude “ludo i brzo” i to otkako Spisu i Tonut prime loptu pa do kraja napada. Jurićemo ih od ćoška do ćoška terena!

Da li je konačno došlo vrijeme da njih boli glava zbog nas? Ako vjerujete našim navijačima u Manili – jeste! Milan iz Australije nam je ispričao kako je sjeo pored Poceka za ručkom i 25 minuta samo slušao mantru: “Milutinov, Bogdanović, Jović, Milutinov, Bogdanović, Jović…” Ovo je Italijanima biti ili ne biti i pritisak je na njima. Ako ovo izgube nema ništa od prolaska dalje i nema ništa od Olimpijskih igara.

Znate kako kaže ona stara latinska izreka: “Svi putevi vode u Rim”. Vrijeme je da neko počne da pakuje kofere.