U Bosni i Hercegovini više od 12 odsto stanovništva nema obezbijeđen siguran obrok. U 57 javnih kuhinja, hrani se 19.000 ljudi a u 70 opština i gradova, javna kuhinja ne postoji, istrživanje je UNDP-a. Siguran obrok je osnovno ljudsko pravo. Nephodno je prepoznati pravo na prisup hrani u domaćoj legislativi.
Razgovarano je sa predstavnicima javnih kuhinja iz Banjaluke, Prijedora i Sarajeva.

Ovo je siguran obrok za korisnike Javne kuhinje ‘’Obrok ljubavi’’ u Banjaluci, gdje ove žene dnevno pripreme oko 800 obroka radnima danima. Vikendom i do 1.200 obroka.

“Stanje na terenu je jako lose. Ljudi nemaju od čega da žive. Ja sam maloprije bio na doručku, prišle su mi dvije osobe, žele na neki način da dobiju pomoć od javne kuhinje”, s ovim riječima predsjednik Udruženja građana “Mozaik prijateljstva” Miroslav Subašić opisuje trenutnu situaciju u “Obroku ljubavi”.

Siromaštvo, divljanje cijena i nedostatak hrane, problem je koji datira decenijama unazad. Javne kuhinje često su u problemu zbog nedostatka hrane.

Porazno zvuči činjenica da se u 57 javnih kuhinja, hrani 19.000 ljudi, podaci su koje je mapirao UNDP na području BIH. Realnost je da su potrebe još veće, prenosi UNA.

“Oko 12 procenata ukupnog stanovništva Bosne i Hercegovine nije sigurno da li će imati naredni obrok obezbijeđen. Imamo jako puno stračkih domaćinstava koja nemaju prisup javnim kuhinjama. U 70 opština i gradova u BIH javna kuhinja ne postoji uopšte, tako da su ti građani lišeni svog prava na topli obrok ako nisu u stanju da ga sami kupe ili naprave”, ističe Amina Omičević iz Razvojnog programa UNDP u BIH.

Prema procjenama godišnje se u BIH baci hrane u vrijednsoti oko 130 miliona maraka. Polovinom šestog mjeseca, usvojeno je ukidanje PDV-a na doniranu hranu.
Što znači, da će brojne komapnije hranu pred istek roka, moći donirati onima kojima je potrebna.

Iz prijedorske Javne kuhinje “Optimist” ističu da su prije dvije godine pokrenuli pitanje saradnje sa velikim trgovinskim centrima ali pozitivnih primjera, kažu, nije bilo. Finansijsku pomoć u vrijednosti od 30.000 KM kao i veliku količinu hrane prošle godine, dobili su od Vlade Republike Srpkse. Na taj način, kažu, radili su bez problema.

“Nismo dobili ni jednu čačkalicu od tih velikih tržnih centra. Trebalo bi da budemo oprezni u ovoj situaciji kako će se to odvijati. Dogovrili smo da sve bude transparentno. Daj Bože da bude toliko hrane, ali slika na terenu će sasvim drugačije”, rekao je Zijad Čanić iz Udruženja građana Narodna kuhinja “Optimist”.

Za razliku od ove javne kuhinje, sarajevsko Udruženje “Pomozi.ba” ima veliku podršku domaćih kompanija.

“Mi već vidimo veliko interesovanje kompanija koje žele da doniraju hranu koja je pred istek roka trajanja, tako da smo sigurni da će broj donacija biti znatno veći, ne samo prema našoj organizaciji nego i prema drugim humanitarnim udruzenjima”, poručila je Maja Arslanagić portparolka Udruženja “Pomozi.ba”.

Iz banjalučkog “Mozika prijateljstva” kažu:

“Ovako siromašna zemlja, toliko hrane se baca, a toliko potrebe za hranom”, mišljenje je Subašića.

Naši sagovornici ističu da je u BIH prisustan problem društvene stigmatizacije.

“Veliki broj njih osjeća nelagodu što uopšte traži neku vrstu pomoći. Mnogo njih se našlo odjenom u situaciji prehrambene nesigurnosti. Svako od nas može vrlo lako naći u toj situaciji, da nije siguran da će imati za idući obrok”, poruka je Amine Omičević iz Razvojnog programa UNDP-a u BIH.

Korisnicima javnih kuhinja nije lako stajati ispred vrata i čekati koricu hljeba. I kao što reče naša prethodna sagovrnica, svako od nas može doći u ovu situaciju. Narodna izreka kaže, sit gladnom ne vjeruje. I baš zato, nemojte zaboraviti na ono ljudsko u nama, empatiju i solidarnost.