Mlada Hrvatica ovaj vikend je planirala provod na festivalu koji se održavao u pustinji u južnom dijelu Izraela. Na sreću, ne radi se o techno festivalu na koji su upali militanti Hamasa i ubili 260 ljudi.

Sagovornica Indexa, koja je htjela ostati anonimna, u subotu ujutro je primila poruke izraelske vlade kojima je obaviještena o napadima na Tel Aviv i Jerusalim koji su u međuvremenu eskalirali, a život je do sada izgubilo oko hiljadu ljudi.

Ona je za Index ispričala traumatično iskustvo kroz koje je prolazila posljednja dva dana. Nakon što je iz Hrvatske došla u Tel Aviv, zaputila se u pustinju na festival kada su napadi započeli. Tada je morala odlučiti hoće li ostati u pustinji ili se vratiti u Tel Aviv i pokušati kupiti avionsku kartu kako bi što prije napustila Izrael. Odlučila se za drugu opciju i uspjela napustiti državu, kako kaže, “u zadnji tren”. U međuvremenu su gotovo sve avionske kompanije ukinule vezu s Izraelom, pa je otkazan i let kojim je sinoć trebala doći u Veneciju.

U cijelom tom haosu neumorno je pokušavala stupiti u kontakt s hrvatskom ambasadom, no pomoć, a ni bilo kakvu informaciju od njih nije uspjela dobiti, već joj je pomagao njen prijatelj koji uopšte nije bio u Izraelu. Na kraju je jedva uspjela kupiti kartu za let iz Izraela. Trenutno se nalazi u Berlinu nakon što joj je prijatelj uspio pronaći direktan let kako bio što prije otišla iz Tel Aviva.

Kaže kako je u Tel Aviv došla u petak i da je sve bilo normalno, a onda joj je u subotu ujutro stigla poruka izraelske vlade koja ju je upozorila na napade. U međuvremenu je već bila u pustinji na festivalu.

“Kada sam došla u petak, sve je bilo normalno. Putovala sam javnim prvozom do Tel Aviva, autobusi su normalno funkcionisali, kao i sve drugo. Iz Tel Aviva sam se spustila na festival u pustinju. Svi na festivalu su bili u ogromnom šoku, nas otprilike tristo. Inače, radi se o jako lijepom festivalu na kojemu su bile porodice te mladi i stari.

U subotu u osam i trideset dobila sam prvu poruku izraelske vlade, a naknadno još dvije. Bile su to poruke označene crvenim uskličnicima u kojima je pisalo kako se ponašati u slučaju da dođe do raketiranja. Pisalo je da, u slučaju da smo u zgradi, ostavimo otvorena vrata kako bi drugi ljudi mogli u nju ući, da u slučaju alarma odemo u sklonište, ako smo u zgradi, da legnemo na pod i stavimo ruke na glavu.

Kaže kako joj je cijelo vrijeme pomagao stariji prijatelj koji je već prošao ratno iskustvo. Priča kako sama u tim trenucima, zbog šoka i haosa, nije mogla donositi racionalne odluke. Imala je dva izbora – čekati da se oglasi alarm i otrčati u pustinju iz koje satima nema izlaza ili otići u Tel Aviv, kupiti avionsku kartu i što prije napustiti Izrael.

“Neizmjerno sam zahvalna što imam tako dobre prijatelje oko sebe, koji su mi toliko pomogli. Nazvao me jedan stariji prijatelj koji je bio u Hrvatskoj za vrijeme rata. On mi je sve objašnjavao korak po korak jer nisam znala što činiti. Prvi put sam se našla u ovakvoj situaciji i nisam bila u stanju donijeti bilo kakvu odluku zato što su nam rekli da sve činimo na vlastitu odgovornost, a sve je opasno.

S njim sam podijelila svoju lokaciju i on me pratio cijelo vrijeme. Bila sam jako zbunjena. Da nije bilo njega, ostala bih u pustinji jer su nam rekli da je to najsigurnije mjesto. Mnogi ljudi su tamo ostali, ali već danas su otkazani gotovo svi letovi i ne znam kako će se oni vratiti kući. Inače, Gaza je od pustinje u kojoj se održavao festival udaljena svega sat i po, a u blizini se nalazi vojna baza.

“Izraelci su nam rekli da je u pustinji sigurno, da ostanemo i držimo se zajedno, a kad se oglasi alarm, da moramo istrčati na stražnji izlaz i trčati u pustinju. To je bila jedina opcija, da satima sjediš i čekaš alarm kako bi otrčao u pustinju iz koje satima nema izlaza”, ispričala nam je.

Na kraju sam se vratila u Tel Aviv i bila u zgradi u kojoj nisu imali sklonište i svakih deset minuta išli smo na stubište. Alarm se oglasi i imaš pet sekundi da istrčiš na stubište. Bacali su rakete, i nekoliko stotina metara od nas je pala jedna, pa se naša cijela zgrada tresla, nakon čega smo čuli Hitnu pomoć. Za mene je to bilo jako intenzivno i imala sam panične napade. Znala sam da spavati neću i da što prije moram otići otamo. Jedina opcija bila je kupiti bilo koji direktan let iz Tel Aviva”, ispričala nam je.

Cijelu je subotu zajedno sa svojim prijateljima iz Hrvatske i Njemačke pokušavala kupiti direktan let za bilo koji grad u Evropi, samo kako bi što prije napustila Izrael. Na kraju je uspjela, ali uz brojne poteškoće.

“Doći do karte bio je ogroman problem. Tražila sam kartu za bilo gdje u Europi a da je ne platim preko tisuću eura jer su cijene letova momentalno skočile. Imam prijatelje u Berlinu i ovo što smo našli je bio prvi i jedini direktni let iz Tel Aviva. Satima sam pokušavala kupiti kartu, cijelim putem dok smo se vraćali iz pustinje u Tel Aviv. Došla bih do kraja procedure kupnje karte i onda bi me izbacilo iz cijelog procesa. Imala sam bukiran let u nedjelju navečer za Veneciju, ali mi je u međuvremenu stigla obavijest da je otkazan i to me slomilo. Nakon toga su nas počeli obavještavati da i druge avionske kompanije otkazuju svoje letove.

Zato su mi kartu pokušali kupiti prijatelji iz drugih zemalja. Jedan od njih, koji je iz Berlina, prošao je cijelu proceduru i njemu su isto otkazali kupnju. Ipak, nakon nekoliko minuta mu je u spam stigao mail s računom za kartu. Momentalno sam se spakirala i otišla na aerodrom koji je bio krcat. Put do aerodroma je bio vrlo traumatičan. Teroristi su bili na cesti i stalno se oglašavao alarm. Nije bilo signala i sve je bilo jako strašno. Nije se moglo razaznati tko je više uplašen.

Svi letovi su kasnili. Atmosfera na aerodromu je bila poput tihe panike. Otišla sam za Berlin u zadnji tren i čula sam danas da ni jedna kompanija više ne leti. Da sam slušala sebe ili svoju grupu s festivala, ostala bih tamo u pustinji zajedno s njima jer oni danas ne mogu nikamo jer su svi letovi otkazani. Na festivalu je do zadnjeg trenutka bilo prekrasno, pozvala sam ljude od tamo da dođu kod mene, da se sklone i pobjegnu bilo gdje od ovoga”, ispričala je Indexu.

“U međuvremenu sam na internetu pronašla nekoliko brojeva hrvatske ambasade, ali nikog nisam uspjela dobiti, a neki brojevi uopće nisu bili aktivni. Prijateljica mi je uspjela nabaviti jedan broj, zvali su me i nekoliko smo sekundi pričali na telefon. Predstavili su se, pitali me gdje se nalazim, na što sam im rekla da sam na putu za aerodrom, nakon čega su mi prekinuli poziv. Pokušala sam ih nazvati preko WhatsAppa jer je u pitanju strani broj, ali nisam ih mogla naći.

Ne znam što bih rekla na tu cijelu situaciju, jako sam zbunjena. Ne mogu vjerovati da sam bila u Tel Avivu usred signala i da mi se poziv samo tako prekinuo. Njihov WhatsApp nisam našla, a zaustaviti nekoga u toj panici i pitati ga za poziv je bilo doslovno nemoguće”, ispričala nam je.

Na koncu kaže kako je zahvalna za porodicu i prijatelje koji su se toliko angažovali da joj pomognu. Dok su jedni činili sve da ju uspiju spojiti s nekim iz hrvatske ambasade, drugi su joj pokušavali kupiti avionsku kartu. Na kraju su i uspjeli.

“Svima želim takve prijatelje i obitelj, svi zaslužuju imati takve ljude oko sebe. Prijatelji su me zvali i govorili da će mi uplatiti novac za kartu i za sve drugo potrebno. Otkad sam stigla u Berlin, cijelo sam vrijeme na internetu, u kontaktu s prijateljima iz Izraela. Pokušavamo im kupiti karte da što prije odu otamo. Za sada je bilo neuspješno. Samo kompanija EL AL Izrael leti”, ispričala je Indexu mlada Hrvatica.

O nemogućnosti komunikacije Hrvata u Izraelu s hrvatskom ambasadom Index je poslao upit Ministarstvu unutarnjih poslova RH.