U Bosni i Hercegovini  se očekuje pretežno oblačno vrijeme, uz povremenu kišu koja će biti najizglednija na području Hercegovine i istoku Bosne.

U većem dijelu Bosne moguća je lokalna, slabija kiša, dok će u pojedinim krajevima tokom dana biti i kraćih sunčanih perioda.

Vjetar će puhati slab sjevernog i sjeveroistočnog smjera, bez značajnijih promjena u jačini.

Jutarnje temperature zraka kretat će se između 3 i 7 stepeni Celzijusa, dok će na jugu zemlje biti osjetno toplije, od 9 do 13 stepeni.

Najviša dnevna temperatura očekuje se između 10 i 16°C, a na jugu zemlje i do 19°C.

Oblačno i svježe vrijeme obilježit će kraj radne sedmice, pa se građanima preporučuje slojevito odijevanje i oprez u saobraćaju zbog moguće mokre kolovozne podloge.

Kumstvo je u srpskoj tradiciji mnogo više od običaja. To je duhovno srodstvo, veza koja se ne raskida ni vremenom ni udaljenošću. Kum nije samo svjedok na vjenčanju ili osoba koja drži dijete na krštenju – on postaje dio porodice, duhovni stub i svjedok jednog zavjeta pred Bogom.

Kod nas se često kaže da “kum nije dugme” – i to nije bez razloga. Kumstvo se ne bira olako. Ono podrazumijeva poverjenje, poštovanje i trajnu odgovornost. Zato se kroz vijekove vjerovalo da kum predstavlja nešto sveto, neraskidivo, gotovo mitsko.

Kum je onaj koji stoji uz vas kad ste najslabiji – kad ulazite u brak, kad krštavate dijete, kad se zadužujete pred Bogom da ćete čuvati vjeru i porodicu. I zato, za Srbe, kum je više od prijatelja, on je duhovni svjedok vašeg života.

Ali šta ako odbijete da budete kum? Stara narodna vjerovanja kažu, to nije bez posljedica.

Jedno od njih tvrdi da onaj ko odbije da kumuje na vjenčanju, u životu nikada neće pronaći svoju srodnu dušu. Navodno, takvu osobu prati nesreća u ljubavi i usamljenost, jer je odbila da pred Bogom i ljudima posvjedoči o ljubavi dvoje ljudi.

Još mračnije je ono koje se odnosi na kumstvo pri krštenju, vjeruje se da onaj ko odbije da krsti dijete nikada neće imati „poroda“, jer nije bio spreman da preuzme duhovnu obavezu i zaštiti nečiji novi život.

Verski analitičar Živica Tucić objašnjava da se kum pri krštenju zaklinje pred Bogom da će brinuti o djetetu, kao o svom.

– To je moralna odgovornost kuma, da, ako se roditeljima nešto desi, preuzme brigu o djetetu. Po hrišćanskom pravilu, on postaje staratelj tog djeteta, navodi Tucić, uz napomenu da se po zakonu starateljstvo ipak povjerava bližim rođacima.

Arhimandrit Nikitović je rekao da kumstvo nije stvar luksuza, nego časti.

– Danas ljudi prvo razmišljaju imaju li novca da budu kumovi, a ne razumiju da se ta uloga ne mjeri materijalno. Dešava se da kum bude biran po imovini, što je potpuno pogrešno. Kum se bira srcem, ne novčanikom, objašnjava on.

Kumstvo kao zavjet, ne formalnost

Prava vrijednost kumstva nije u poklonima, nego u prisustvu, brizi i lojalnosti. To je zavjet između ljudi i Boga, veza koja naddživljava sve.

Zato, ako vas neko odabere da mu budete kum – prihvatite to s ponosom. To nije samo uloga, to je čast. Kumstvo je simbol vjere, povjerenja i duhovne bliskosti, a onaj ko ga nosi časno, nosi blagoslov.

Jer, kako narod kaže: kumstvo ne zastarijeva, a kum se ne odbija.

Brutalan napad na dječaka nije samo vijest – to je ogledalo našeg društva. Bolno je gledati da dijete od 16 godina leži nepomično na ulici, a da se sve svede na još jedan snimak i prolaznu reakciju.

Poručila je ovo Adriana Basara, predsjednik Savjeta za porodicu, omladinu i socio-demografsku politiku PDP ističući da ovaj tragičan događaj mora biti alarm za sve institucije i građane.

– Kao majka, kao neko ko radi s porodicama, i kao neko ko vjeruje u Banjaluku koja ima dušu – ne mogu to prihvatiti. Ovo nije izolovan slučaj, već upozorenje da moramo ozbiljno preispitati sistem koji bi trebalo da štiti najosjetljivije. Svako dijete ima pravo na bezbjednost, a svaki odrasli – obavezu da ga zaštiti – poručila je Basara.

Ona naglašava da institucije moraju reagovati brže i odlučnije, ali i da se promjena ne može očekivati bez lične odgovornosti svakog pojedinca.

– Moramo biti hrabriji kao ljudi, odgovorniji kao institucije i glasniji kao društvo. Ćutanje nije rješenje – ono je saučesništvo. Ako pristanemo da nasilje postane svakodnevica, onda smo izgubili sve ono što nas čini ljudima. Zato moramo govoriti, reagovati i štititi jedni druge – jer svaki put kad spasimo jedno dijete, spasili smo bar dvije porodice, njegovu sadašnju i onu koju će u budućnosti osnovati. Spašena porodica je spašeno društvo – zaključila je Basara.