Connect with us

Svijet

ŠVEDSKA NEMA RJEŠENJE: Ljude ubijaju na ulicama

Ne bih rekao da je imigracija pošla po zlu. Prije se to dogodilo s integracijom, kaže na temu bandi koje terorišu Švedsku Jens Lapidus, sagovornik Financial Timesa, u sklopu reportaže britanskog lista iz grada Upsale.

Upsala je ranije najpoznatija bila kao dom najstarijeg švedskog univerziteta (1477.) koje još radi, a danas po gangsterskom nasilju. Lapidus je advokat, branilac specijalizovan za krivična djela, ali i autor koji je iskustvo sa suda pretočio u krimiće i scenarije za krimi serije.

Tema rasplamsalog rata bandi, u kojem sve češće učestvuju starija djeca, uglavnom druga generacija švedskih imigranata, nije ugodna, pogotovo za liberalnu i progresivnu Švedsku, dugo godina jednu od per capita najnaseljivanijih zemalja Evropi. Međutim, sa sve češćim obračunima na ulici, podmetanjem bombi, mafijaškim likvidacijama, slanjima mladih atentatora, pri čemu sve više stradaju i oni “ni krivi ni dužni”, javna rasprava je od presudne važnosti.

“Nekada smo išli u Sjedinjene Države na obuku”, govori za FT ljekar Fredrik Linder iz hitne službe bolnice u Upsali. “Tada su na prijem stizale dvije žrtve ranjene vatrenim oružjem godišnje. Sada ih vidimo u prosjeku jednu svake sedmice. Sasvim novi svijet”, rekao je Lidner.

Od izuzetno sigurne države do zemlje u problemu Švedska je, pokazuju statistike, prešla put u samo jednoj deceniji. “Ovo je društveni potres u Švedskoj”, komentariše Jesper Brodin, izvršni dirketor švedskog ekonomskog giganta, Ikee, jedan od poznatiji švedskih biznismena.

“Ako se ovo nastavi idućih 20 godina, Švedska će biti izgubljena”, kaže britanskim reporterima Richard Jomshof, poslanik u Riksdagu iz krajnje desne stranke Švedski demokrati, stranke čiji su korijeni neonacistički. Povećanje obračuna vatrenim oružjem nije prošlo bez pokušaja desnice da kapitalizuje opasni trend. Međutim, stranke s cijelog spektra priznaju da integracija u zemlji nije uspjela.

“Bili smo naivni”
Za masovni prilazak mladih bandama okrivljava se postojanje paralelnih društva odnosno marginalizacija i getoizacija imigrantskih zajednica koja je vidljiva u svim većim sredinama. Praktično ne postoji grad koji nema barem jedno “ranjivo područje”, kako se nazivaju kvartovi s pretežnim imigrantskim stanovništvo, u kojem je visoka nezaposlenost, nisko obrazovanje, a povezanost i isprepletenost sa starosjedilačkim dijelom Švedske nikakva.

Švedska televizija, navodi FT, objavila je da u Stokholmu policija ima 150 kuća i zgrada koje mora nadzirati zbog mogućnosti da budu meta napada. Zbog velikog broja ubistava premijer je najavio slanje vojske na ulicu.

Pitate li desne, krivi su imigranti i ljevičari koji su, napominje FT, u zemlju pustili dva miliona ljudi u proteklih nekoliko decenija. Lijevi naglašavaju lošu integraciju, s čime se svi slažu.

Advokat i pisac Lapidus iz prve ruke može reći da su mu u stvarnom životu klijenti uglavnom bili rođeni Šveđani, a ne novopridošlice.

“Ovdje si rođen, ali i dalje se osjećaš kao stranac. Ovdje si rođen, a dalje osjećaš da su ti vrata zatvorena i da ti ne dozvoljavaju da uđeš”, opisuje Lapidus, scenarista Netflixove serije Brza lova.

I političari s desnog centra, poput Farishte Sulaimana, lokalne vijećnice iz Umjerene stranke (M), smatraju da su švedske politike masovnog useljavanja bile pogrešne.

“Političari su naprosto bili naivni. U Malmeu imate ljude koji decenijama žive na socijalnoj pomoći i ne govore ni riječi švedskog. Kako smo mogli dozvoliti da budu tako pasivni”, pita se ona.

I Lapidus u razgovoru s FT-jem spominje naivnost. Prema njemu, Šveđani imaju “naivan stav o ljudskoj dobroti” i sporo su uviđali “da na svijetu ima i loših osoba”.

Jomshof iz Švedskih demokrata ističe švedsku sporost.

“Danska je počela gaziti bande još prije 20 godine”, kaže on.

Slaže se i Manne Gerell, švedski kriminalista sa Univerziteta Malme. “Niko nasilje nije ozbiljno shvatio dok nije postalo prekasno”.

Lapidus smatra da je važan katalizator bila i velika neravnoteža bogatstva u Švedskoj. Posljednjih godina jaz u društvu raste. Na lijevoj strani političkog spektra kao jedan od faktor vidi se privatizacija socijalnog sistema. U Švedskoj se dogodio veliki pomak i sada privatne firme vode velik broj škola, bolnica i domova za penzionere ili nezbrinutu djecu. To je promjena došla s Umjerenima.

Sve mlađe bande
Financial Times napominje ne toliko spominjani element priče o Švedskoj kao zemlji potonuloj u probleme zbog loše integracije. FT tako piše da bande u Švedskoj evoluiraju odnosno primarna im niša više nije trgovina drogom. Policija i lokalni političari tvrde da je sve više dokaza da bande sada primarno zarađuju na prevarama i čak da vode dijelove socijalne države.

Jedna procjena, piše FT, govori o 570 miliona dolara profita, što je dva put više od zarade u biznisu s drogom.

“Imamo sistem gdje bande vode škole i domove. Iza nas je 20 godina deregulacije, a bili smo prenaivni. Imamo školski sistem koji radi protiv integracije segregacijom”, kaže Erik Pelling, gradonačenik Upsale.

Naime, siromašna područja obično imaju najgore škole. Niko, piše FT, ne zna koliko je inflitracija daleko odmaknula. Bezbjednjaci smatraju da se proširila i na neke stranke. Posljednji slučaj koji je odjeknuo, i hrani spomenuti narativ je slučaj službenice s jednog švedskog suda protiv koje se vodi istraga pod opužbom da je odavala informacije kriminalcima i da je čak dozvolila kriminalcima da koriste njen službeni kompjuter. Žena negira optužbe.

Jedna od specifičnosti situacije u Švedskoj je da su članovi bandi sve mlađi. Kao počinioci najvećih zločina hapšeni su dječaci od 14 godina. Jedan od razloga leži u činjenica da pravosuđe predviđa niže kazne. Tako mladić od 25 godina za detonaciju bombe dobija pet godina zatvora, a maloljetni saučesnik deset mjeseci u popravnom domu. Bande, kaže policija, sve češće regrutuju svoje “pješake” upravo iz tih domova.

Gradonačelnik Upsale Pelling za FT kaže kako atentatori u slučajevima u Upsali često dolaze kao unajmljene ubice iz drugih dijelova zemlje.

Sagovornici FT podsjećaju kako je nekada Malme bio najgori grad po pitanju nasilja i kriminala. No, ono je sada mnogo gore u drugim švedskih gradovima dok se grad na jugu Švedske oporavio po tom pitanju. Tamošnje vlasti kažu da nije samo riječ o policijskim racijama, istragama i operacijama. Dobar dio, vjeruju, rezultat je rada s lokalnom zajednicom. Tu se slažu i vijećnica Sulaiman i kriminolog Gerell. “Treba raditi s trogodišnjacima da s deset godina ne bi bili lak plijen bandama, kažu oni. “Najbolja vakcina za neulazak u bandu je završetak srednje škole. A sve veći broj klinaca jedva završava osnovnu u Malmeu”, kaže Sulaiman.

Related Topics:

Svijet

Rezulucija koju usvaja Generalna skupština UN je politički akt i NEMA PRAVNU SNAGU

Rezolucije koje usvaja Generalna skupština Ujedinjenih nacija nisu pravni akti i ne obavezuju države članice skupštine po bilo kom osnovu.

Generalna skupština UN u Njujorku danas će raspravljati i odlučivati o prijedlogu rezolucije o Srebrenici koja je podigla mnogo prašine i stvorila političke tenzije, prije svega u Bosni i Hercegovini i Srbiji.

U ove dvije zemlje stvorena je politička atmosfera koja u stvarnosti ne odgovara stvarnom značaju i snazi rezolucije koju usvaja Generalna skupština UN. Suštinski i veći problem je motiv, način iniciranja, sponzorisanja i lobiranja za donošenje rezolucije koji je očigledno zaobišao ustavne i zakonske procedure koje Ustav BiH predviđa u vođenju spoljne politike i samim tim je narušio (krhke) političke odnose u RS i FBiH.

Profesor Ustavnog prava Milan Blagojević za Mondo pojašnjava da je rezolucija Generalne skupštine UN (GS UN) politički akt i upravo zato nema pravnu snagu te ne može pravno obavezivati.

“Prema Statutu Međunarodnog suda pravde, pravno obavezujući akti su Povelja Ujedinjenih nacija i međunarodni ugovori, pri čemu ugovori mogu biti pod tim nazivom, ali i pod nazivom sporazuma, konvencija, paktova, jer su i to nazivi koji označavaju ugovore po svojoj pravnoj prirodi”.

Blagojević dodaje da je u GS UN uspostavljena praksa donošenja rezolucija pa zbog te prakse taj akt ja mogu nazvati samo tako – rezolucija.

“Nigdje u Povelji UN ne piše riječ rezolucija, da Generalna skupština UN donosi akte pod tim nazivom”, naglasio je Blagojević.

U Generalnoj skupštini UN 193 države imaju pravo glasa. Pretpostavka je da će sada već famoznu rezoluciju podržati skoro sve zemlje zapadnog bloka i veliki broj islamskih zemalja, ali i da će veliki broj zemalja biti uzdržan prilikom glasanja jer i u nekim muslimanskim zemljama rezoluciju vide kao politički čin i “skretanje pažnje” sa stradanja u Gazi.

Političko tumačenje deklarativno ideoloških rezolucija nije novo. U novembru prošle godine je treći komitet Ujedinjenih nacija usvojio rezoluciju o borbi protiv glorifikacije nacizma i neonacizma, a Zlatko Lagumdžija, ambasador BiH u UN je glasao protiv usvajanja!

Rezolucija je usvojena sa 112 glasova za, 50 protiv i 14 suzdržanih. Lagumdžija nije podržao borbu protiv glorifikacije nazicma i neonacizma svrstavši se uz Ukrajinu, SAD, Veliku Britaniju, Kanadu, Njemačku i druge zemlje ЕU. Razlog? Rezoluciju je predložila Rusija.

Mondo

Nastavi čitati

Svijet

ERDOGAN PRIČAO O GAZI, pa se sjetio Alije Izetbegovića

Tokom govora na ceremoniji dodjele međunarodnih nagrada za dobročinstvo u glavnom gradu Ankari, turski predsjednik Redžep Tajip Erdogan je govorio o trenutnoj situaciji u Gazi, spominjući i primjer prvog predsjednika BiH Alije Izetbegovića.

“Veoma sam zadovoljan današnjim najavama Norveške, Irske i Španije da će priznati državu Palestinu”, rekao je Erdogan.

Odluka da se prizna država Palestina dolazi u trenutku kada Izrael nastavlja brutalnu ofanzivu na Pojas Gaze od 7. oktobra 2023. godine, uprkos rezoluciji Savjeta bezbjednosti UN-a kojom se zahtijeva hitan prekid vatre u enklavi.

“Oni koji pružaju logističku, vojnu podršku okupatorima snose istu odgovornost za krv koja teče u Gazi kao i sami okupatori”, istakao je Erdogan.

Erdogan je izrazio želju da se nastavi rad filantropa na širenju dobrote, bratstva i ljepote u Turskoj i u različitim dijelovima svijeta.

Erdogan se zatim sjetio Alije Izetbegovića, radnog lidera Bošnjaka i kasnijeg člana Predsjedništva dejtonske BiH, za kojeg je rekao da je bio “pobornik i državnik koji je svoj život posvetio slobodi Bosne i Hercegovine, veliki mislilac, ali i iskusan političar koji je vrlo dobro poznavao funkcioniranje globalnog sistema”

“Kada je trebalo, skinuće svoje odijelo i obući vojnu uniformu za svoju zemlju i naciju. Toliko je bio patriota, hrabar, hrabar i uzoran vođa u svakom pogledu. Ne samo njegova borba, nego i njegove ideje, savjeti i riječi bili su primjer. O genocidu u Srebrenici rekao je sljedeće: ‘Šta god učinili, ne zaboravite genocid, jer će se genocid koji se zaboravi ponoviti'”, kazao je Erdogan, prenio je Kliks.

Turski predsjednik je napomenuo da su, nažalost, svi svjedoci bolne istine koja se očituje u primjeru Gaze.

“Od 7. oktobra u Gazi je pred očima cijelog svijeta počinjen jedan od najbrutalnijih genocida ovog stoljeća. Nažalost, više od 15 hiljada djece je ubijeno, 35 hiljada nevinih je ubijeno, više od 80 hiljada Palestinca je stradalo. Gotovo cijela Gaza je pretvorena u ruševine. Zbog toga su Gazu, koja je već bila zatvor na otvorenom, uvelike izgubili ubijajući bebe u inkubatorima, bombardirajući bolnice i bogomolje, napadajući kamione koji dostavljaju pomoć i bacajući bombe na nedužne civile koji čekaju u redu za hranu”, istakao je Erdogan.

Dodao je kako su to sve raditi oružjem, bombama, avionima i bezuslovnom diplomatskom podrškom “onih koji godinama uče ljudskim pravima i slobodama”.

“Niko se ne bi trebao rugati našoj pameti. Niko nas ne smije gledati u oči i lagati. Oni koji pružaju logističku i vojnu podršku osvajačima jednako su odgovorni za krvoproliće u Gazi. Nemojte misliti da tuga jadnih ljudi koji su umrli u Gazi neće biti zapamćena, nemojte misliti da će se tlačitelji izvući sa svojim djelima, nikada. Krv potlačenog naroda Gaze zalijepljena je za čela okupatora i njihovih zaštitnika”, istakao je Erdogan.

Nastavi čitati

Svijet

MAKRON STIGAO U NOVU KALEDONIJU: Najavio ostanak policijskih snaga

Francuski predsjednik Emanuel Makron doputovao je u Novu Kaledoniju, francusku prekomorsku teritoriju pogođenu nasilnim protestima, gdje je najavio da će 3.000 francuskih policajaca ostati na tom ostrvu dokle god to bude potrebno.

“U predstojećim satima i danima, velike nove operacije će biti predviđene gdje je to neophodno”, rekao je Makron na sastanku sa političkim i poslovnim vođama ostrva, istakavši da će poredak biti ponovo uspostavljen u potpunosti jer “nema drugog izbora”.

On je dodao da će 3.000 francuskih policajaca ostati na tom ostrvu, ako bude potrebno, i za vrijeme Olimpijskih igara u Parizu.

“Lično vjerujem da vanredno stanje ne treba da bude produženo”, kazao je Makron, kao i da ono treba da bude ukinuto kada demonstranti uklone barikade sa puteva.

Na sastanku sa Makronom je bio premijer Nove Kaledonije Luj Mapu, ali i predsjednik Kongresa Roš Vamjtan, potpisnik Numeanskog sporazuma iz 1998. godine kojom je utrt put postepenoj nezavisnosti za Novu Kaledoniju, navodi Rojters, prenosi Tanjug.

Ovaj sporazum je istekao 2021. godine, do kad su propala tri referenduma o nezavisnosti, čije rezultate ne priznaju pripadnici domorodačkog naroda Kanak.

Vamjtan je lider Kaledonijskog sindikata, najveće stranke u koaliciji za nezavisnost FLNKS u čijem se saopštenju prije sastanka navodi da se nadaju da će Makron “udahnuti novi život” u pregovore svih strana nekadašnjeg sporazuma.

Makron je napomenuo da “smirivanje ne može da znači zanemarivanje” većinskog stava na Novoj Kaledoniji.

Protesti na ostrvu traju više nedjelja, a postali su nasilni 13. maja zbog najavljenog glasanja u francuskom parlamentu o promjenama u ustavu Nove Kaledonije 14. maja. Promjena bi podrazumjevala proširenje prava glasa u Novoj Kaledoniji na francuske građane koji žive na tom ostrvu više od 10 godina, što je protivno Numeanskom sporazumu prema kojem niko ko se doselio na ostrvo poslije 1998.godine nema pravo glasa.

Francuska vlada smatra da je to isključenje jedne petine ljudi iz glasanja “apsurdno”, ali separatisti Nove Kaledonije smatraju da bi proširenje glasačkog spiska pogodovalo profrancuskim političarima, prenosi Rojters.

Pošto je riječ o ustavnoj reformi, za njeno usvajanje je potrebno izglasavanje u oba doma francuskog parlamenta, za šta Makron i dalje nije najavio datum.

FLNKS je u saopštenju zatražila od Makrona da pruži više vremena za postizanje političkog dogovora o budućnosti ostrva.

Francuska je anektirala Novu Kaledoniju 1853. godine, a iz statusa kolonije je prešla u status prekomorske teritorije 1946. godine.

“Nova Kaledonija je treći najveći proizvođač nikla na svijetu, ali je taj sektor u krizi i oko 20 odsto njenih stanovnika živi u siromaštvu”, piše Rojters.

Francuski zvaničnici su saopštili da je od početka nereda do subote šest osoba poginulo, a da su dvije povrijeđene tokom razmjene vatre na barikadi na sjeveru ostrva.

Vlasti su proglasile vanredno stanje koje uključuje noćni policijski čas, kao i zabranu javnih okupljanja, prodaju alkohola i nošenja oružja.

Na ostrvu je ostalo više hiljada turista zbog zatvaranja jedinog aerodroma za komercijalne letove, a Francuska, Australija i Novi Zeland su organizovali letove za izvođenje tih turista iz Nove Kaledonije

Nastavi čitati

Aktuelno