Connect with us

Svijet

NATO U TRCI SA VREMENOM: “Ovo je rok do kojeg moramo biti spremni za novi rat s Rusima”

NATO mora biti sposoban za vođenje velikog rata s Rusijom u roku od pet do devet godina kako bi Moskvi uskratio bilo kakvu mogućnost da svoj rat protiv Ukrajine proširi na konfrontaciju sa zapadnim vojnim savezom, upozorava se u najnovijem njemačkom izvještaju.

NATO mora da bude sposoban za vođenje velikog rata s Rusijom, uprkos katastrofalnom ratu Moskve u Ukrajini, prema prijedlogu koji je ranije ovog mjeseca objavio njemački savjet za spoljne odnose (DGAP). Prema autorima izvještaja Kristijanu Molingu i Torbenu Šucu, Rusija “predstavlja najveću i najhitniju prijetnju za zemlje NATO-a”. Prema izvještaju, Alijansa je u trci s vremenom, prenosi Jutarnji list.

“Kada se okončaju intenzivne borbe u Ukrajini, režimu u Moskvi će možda trebati samo šest do deset godina da obnovi svoje oružane snage. U tom vremenskom okviru, Njemačka i NATO moraju da obezbijede svojim oružanim snagama sposobnost da odvraćaju i, ako je potrebno, da se bore protiv Rusije. Tek tada će biti u poziciji da smanje rizik od ponovnog izbijanja rata u Evropi. Ako Moskva uspije da osposobi svoje oružane snage poslije samo šest godina, NATO-u će biti sve teže da sustigne Rusiju”, navodi se u izvještaju.

Ruski predsjednik Vladimir Putin i najviši ruski zvaničnici više puta su opisali svoju invaziju na Ukrajinu kao rat protiv “kolektivnog Zapada”, preventivni udar na zapadni blok predvođen Amerikancima koji, prema njihovom narativu, želi da potisne i raskomada Rusiju. Do sada je, međutim, između NATO-a i Rusije održavan nesigurni mir. Čak i dok oružje NATO-a uništava ruske trupe u Ukrajini, Moskva se upustila u tek malo više od nuklearnog “zveckanja”. Iako se NATO širi ka ruskim granicama i sužava, uz pomoć Evropske unije, strateške opcije Moskve, čini se da su obje strane privržene opciji hladnog, a ne vrućeg rata.

“Oni ne misle da se radi o ratu protiv NATO-a. Oni ne žele ovaj sukob. I verujem da su sve njihove nuklearne prijetnje signali NATO-u da ne interveniše direktno. To bi bila noćna mora. I NATO i Rusija od početka rata čine sve da spriječe direktan sukob”, rekao je za Njuzvik Oleg Ignjatov, viši analitičar za Rusiju u istraživačkom centru Krizne grupe, misleći na mogući sukob između Rusije i zapadnog bloka.

Ruski gubici i otpornost

Rusija do sada nije uspjela da ostvari svoje ciljeve u Ukrajini. Ono što je trebalo da bude munjevito brza operacija koja bi demonstrirala nemilosrdnost i stratešku nadmoć Moskve ispostavilo se kao skupo zaglavljivanje u baruštinu. Otvoreni rat Rusije doveo je do stotina hiljada ruskih žrtava, ekonomski i politički izolovao Kremlj i podstakao zapadne neprijatelje Moskve na akciju poslije decenija letargije. Ruska vojska je ozbiljno desetkovana, a granice višedecenijskih napora Moskve da je modernizuje jasno su izložene cijelom svijetu. Međutim, kako navode autori izvještaja, ruskom medvedu nisu odsječene kandže.

“Čak i poslije skoro dvije godine borbi u Ukrajini, ratne sposobnosti Rusije su veće nego što sadašnji utisci sugerišu. Ruske kopnene snage su pretrpjele najveće gubitke u ljudstvu i materijalu, one će predstavljati glavni napor u rekonstituciji snaga. Iako je vazduhoplovstvo takođe izgubilo kvalifikovano osoblje, njeni materijalni gubici su relativno mali (oko 10 do 15 odsto). Istovremeno, obje grane su pokazale svoju prilagodljivost”, navode oni.

Dodaje se i da je ruska ratna mornarica pretrpjela velike gubitke kada je u pitanju Crnomorska flota, ali su zato Baltička, Pacifička i Sjeverna flota i dalje spremne za upotrebu. “I strateške rakete i sajber i svemirske snage će vjerovatno ostati uglavnom netaknute”.

Procjenjuje se da će oni koji su preživjeli pokolj na ukrajinskim ratištima biti vrijedni za obnovu ruskih snaga. Andrus Merilo, komandant 1. estonske brigade, rekao je za Njuzvik ranije ove godine da će budući komandanti ruskih bataljona i brigada biti iskusniji od NATO komandanata. “Naučili su kako da se bore u bliskoj borbi kroz bol, krv i patnju. Ali naučili su”, istakao je Merilo.

Putin ne pokazuje znake odustajanja od svog kockanja u Ukrajini, a poslije dvije decenije njegove autoritarne vladavine, u zemlji ima malo legitimne političke opozicije. U međuvremenu, sankcije nisu uspjele da uruše rusku ekonomiju.

“Rusija koristi prihode od izvoza nafte i gasa da transformiše svoju industriju oružja u ratnu industriju. Pojačala je proizvodnju u nekim segmentima i zadržala važne radnike u proizvodnji. Istovremeno, uspjela je da zaobiđe zapadne sankcije za komponente koje se smatraju kritičnim za ratne napore, kao što su mikročipovi ili kuglični ležajevi i sirovine. Pored toga, Rusija uvozi oružje i municiju iz savezničkih zemalja poput Irana i Sjeverne Koreje”, navodi se u izveštaju DGAP-a.

Počnite s pripremama – odmah

“Rusija se suočava s manje velikih izazova u pogledu otpornosti svog društva od Zapada. Režim silom guši svaku pojavu civilnog društva. Spremnost društva da prihvati gubitak ljudskih života je očigledno visoka, jer je rat u Ukrajini već ‘koštao’ Rusiju više od 250.000 mrtvih i ranjenih”.

Ukrajinu i njene zapadne partnere čeka dug rat, a prema autorima izvještaja DGAP-a, pripreme za sljedeći treba da počnu sada. “Raspored realizacije ovih planova može se jasno utvrditi – on je definisan vremenom koje će ruskim oružanim snagama trebati za njihovu rekonstrukciju, što znači šest do deset godina nakon završetka borbi visokog intenziteta u Ukrajini”, upozoravaju autori i dodaju:

“NATO mora da završi sopstveno repozicioniranje najmanje godinu dana prije nego što Rusija dostigne ratnu sposobnost. To bi Kremlju dalo priliku da na vrijeme prepozna da ruski prozor mogućnosti za uspješan napad na NATO nije otvoren. S obzirom na rusko vrijeme za rekonstituciju, NATO stoga mora da postigne ratnu sposobnost u roku od pet do devet godina, kako bi odvratio Rusiju od ulaska u rat”.

Brzina je od suštinske važnosti, navodi se u izvještaju, i ukazuje se na to da je odvraćanje ključ ruskog strateškog razmišljanja. “Bilo kakve snage ili sistemi koje zemlje NATO-a rasporede samo kratko vrijeme prije nego Rusija obnovi snage neće uticati na razmišljanje Rusije. Rusija bi mogla da potcijeni borbenu gotovost NATO-a i da bude u iskušenju da započne rat”, tvrde autori.

NATO se mobilisao kako bi se suočio sa novom snažnom ruskom prijetnjom nakon što su ruske snage pokrenule invaziju na Ukrajinu u februaru prošle godine. Tenkovi koje je NATO donirao napadnutoj zemlji, artiljerijski sistemi, a uskoro čak i borbeni avioni, već su u akciji protiv ruskih snaga, što se u vrijeme prije ruske invazije smatralo nemogućim.

Finska se takođe pridružila zapadnoj vojnoj alijansi, dodajući još 1.300 kilometara granici NATO-a sa Rusijom, dok se Švedska takođe zalaže da što prije postane članica. Baltičko more, preko kojeg mnoge od najvažnijih ruskih pomorskih i trgovačkih flota imaju kontakt sa svijetom, sada liči na “NATO jezero”, kako su to rekli neki saveznički lideri.

Problem finansiranja

Ali, zapadni savez je takođe bio vrlo spor u odlukama da pristane na slanje svog najnaprednijeg oružja u Ukrajinu i bori se da proširi svoju vojnoindustrijsku bazu kako bi se takmičila sa ruskom ratnom mašinom. Konkretno, proizvodnja artiljerijskih granata se pokazala kao potencijalna slabost Zapada, pošto članice Alijanse ne uspijevaju da zadovolje nezasitne apetite Ukrajine za oružjem.

Većina zemalja NATO-a i dalje ne uspijeva da ispuni cilj dogovoren 2014. da se za odbranu odvoji najmanje dva procenta BDP-a u roku od 10 godina. Među onima koji se i dalje bore da ispune ovu obavezu su ključne zemlje poput Njemačke, Francuske i Italije. Iako je podrška Ukrajini i dalje javno istaknuta širom NATO-a, sve države članice se bore sa globalnim ekonomskim poteškoćama i krizom troškova života, čineći velika povećanja vojne potrošnje politički osjetljivim.

Izvještaj DGAP-a sugeriše da rješenje leži u dugoročnom planiranju. “Ako se pretpostavi da NATO ima još deceniju prije nego što treba da bude u stanju da odvrati Rusiju, potrebni napori postaju politički svarljiviji. Teret javnih budžeta je raspoređen na mandate nekoliko vlada. Izgradnja struktura snaga i nabavke mogu se nastaviti kako je planirano. Industrija može održati svoje proizvodne planove. Zemlje NATO-a bi takođe bi imale više vremena za izgradnju svoje ukupne odbrane”, navode autori.

Autori sugerišu da bi NATO trebao da “dobije na vremenu” forsirajući ukrajinsku pobjedu i maksimalnu rusku vojnu degradaciju, istovremeno integrišući Ukrajinu u odbrambene strukture i industrije EU i NATO-a. Evropa, zaključuje se, mora preuzeti “izbalansiraniji” udio u naporima u Ukrajini nego SAD, dok pooštrava sankcije kako bi dodatno ometala razvoj ruske ratne ekonomije.

Svijet

DRAMA U VAZDUHU: Pobuna na letu Ryanaira, putovanje od tri sata trajalo skoro 12!

 Let Ryanaira iz Londona za Tiranu, koji je trebalo da traje oko tri sata, pretvorio se u gotovo dvanaestočasovnu dramu obilježenu snažnim nevremenom, prinudnim preusmjeravanjima, nestašicom hrane i pića te sukobima putnika sa posadom.

Situacija je u jednom trenutku toliko eskalirala da je nakon slijetanja u Grčku na avion pozvana policija.

Nevrijeme promijenilo plan leta

Avion na letu RK8288 poletio je 3. juna sa londonskog aerodroma Stansted prema glavnom gradu Albanije, ali je zbog jakog nevremena pilot bio primoran da promijeni plan leta.

Putnici su tek nekoliko sati nakon polijetanja obaviješteni da neće sletjeti u Tiranu, već u italijanski Brindizi.

Nakon slijetanja u Italiju avion je gotovo tri sata ostao na pisti, a putnici tvrde da su za to vrijeme dobijali veoma malo informacija o tome šta se dešava. Posada je potom najavila nastavak leta prema Tirani, ali je samo desetak minuta prije planiranog slijetanja saopšteno da se avion ponovo preusmjerava, ovoga puta prema grčkom Solunu, zbog grmljavinskog nevremena iznad Albanije, piše The Sun.

Pobuna putnika ispred kokpita

Tada je među putnicima zavladalo veliko nezadovoljstvo.

“To je trenutak kada su svi izgubili živce i kada je počela pobuna”, ispričao je jedan od putnika za britanske medije.

Grupa muškaraca okupila se ispred kokpita i počela prozivati pilota.

“On je kukavica. Pilot mora da izađe i suoči se s nama kao muškarac”, vikali su nezadovoljni putnici.

Policija intervenisala u Solunu

Po slijetanju u Solun oko 12 putnika zahtijevalo je da im bude dozvoljeno da napuste avion.

“Nema šanse da nas možete zadržati ovdje”, poručivali su.

Prema navodima putnika, na kraju je pozvana grčka policija koja je posadi preporučila da putnicima omogući izlazak iz aviona.

Pijani putnik i nestašica hrane

Problemi su nastavljeni i nakon ponovnog polijetanja. Jedan putnik, za kojeg svjedoci tvrde da je bio “potpuno pijan”, ignorisao je uputstva posade i počeo da hoda kabinom.

Stjuardesa ga je, prema riječima očevidaca, morala fizički vratiti na njegovo sjedište.

“Bukvalno ga je zgrabila, podigla kao dijete i vratila na sjedište. Bilo je nevjerovatno”, ispričao je jedan od putnika.

Neposredno prije trećeg polijetanja još jedan muškarac povratio je po sebi, otrčao u toalet, a nekoliko minuta kasnije vratio se bez majice.

Dodatno nezadovoljstvo izazvala je nestašica hrane i pića. Putnici tvrde da im nakon nekoliko sati više nije bilo dozvoljeno da kupe osvježenje, pa su se morali snalaziti dijeleći među sobom grickalice koje su imali.

“Nisu nam dali ništa besplatno, a neko vrijeme nismo mogli ni da kupimo hranu ni piće. Ljudi su bili žedni i gladni. Već smo četiri sata bili u avionu, možda i duže”, rekao je jedan od putnika.

Posada je kasnije ponovo otvorila prodaju hrane i pića, ali su se zalihe veoma brzo ispraznile te je, prema riječima putnika, ostalo tek nekoliko kesica čipsa.

Aplauz nakon iscrpljujućeg putovanja

Avion je konačno sletio u Tiranu oko pet časova ujutro po lokalnom vremenu.

“Pozdrav, Albanijo”, rekao je pilot nakon slijetanja.

Putnici su njegovu poruku dočekali aplauzom, srećni što je iscrpljujuće putovanje napokon završeno.

Nastavi čitati

Svijet

VENS: Epstin imao veze sa vrhom američkih i izraelskih obavještajnih službi

Potpredsjednik Sjedinjenih Američkih Država Džej Di Vens izjavio je da je osuđeni seksualni prestupnik Džefri Epstin imao veze sa najvišim nivoima američkih i izraelskih obavještajnih službi, dodajući da je administracija predsjednika SAD Donalda Trampa pogrešila u načinu na koji je objavila dokumenta u vezi sa Epstinom i ocijenivši da je cio proces bio loše vođen, posebno komunikacija sa javnošću.

Vens je u podkastu Džoa Rogana rekao da je Epstin “očigledno imao veze sa najvišim nivoima američkih obavještajnih službi”, kao i “sa najvišim nivoima izraelskih obaveštajnih službi”, navodi u srijedu američki Forbs.

Govoreći o Epstinovim vezama sa bivšim izraelskim premijerom Ehudom Barakom, koje su ranije bile predmet medijskih izveštaja, Vens je rekao da je Epstin, kako smatra, bio povezan sa “elementima izraelske duboke države koji pripadaju lijevom centru”, prenosi Tanjug.

“Nije bio posebno povezan sa desnim centrom izraelske politike. U Americi je bio povezan sa svima, imao je prijatelje među republikancima i među demokratama”, rekao je Vens.

Američki potpredsjednik je istakao da aktuelna administracija snosi odgovornost za način na koji su objavljeni dokumenti o Epstinu.

“Ako ljudi žele da kažu da smo pogrešno rukovodili objavom dokumenata o Epstinu, krivi smo. Pogrešno smo to uradili, posebno kada je riječ o komunikaciji”, rekao je Vens.

Odgovarajući na Roganovo pitanje šta je administracija trebalo da učini, Vens je rekao da je dokumenta trebalo objaviti što je prije moguće, ali je dodao da je bilo potrebno vrijeme da se uklone podaci koji bi mogli da otkriju identitet žrtava.

Na Roganovu primedbu da su među zatamnjenim imenima bila i ona za koja se ne čini da pripadaju žrtvama, Vens je rekao da su neke osobe koje su označene kao navodne žrtve istovremeno bile označene i kao navodni saučesnici, zbog čega je, kako je naveo, ponekad teško povući jasnu granicu.

Vens je priznao da je povjerenje američke javnosti u cio taj proces oslabilo nakon što je bivša državna tužiteljka SAD Pem Bondi desničarskim influenserima podijelila fascikle sa dokumentima pod nazivom “Epstinovi dosijei”, od kojih je veliki dio već bio dostupan javnosti.

Dodao je da vjeruje da je Bondi time pokušala da odgovori na “aktuelni politički trenutak”.

Govoreći o Trampu i njegovim ranijim vezama sa Epstinom, Vens je rekao da nikada nije video dokaze da je Tramp učestvovao u bilo kakvim nezakonitim radnjama koje uključuju maloljetnike.

On je dodao da Tramp, kada dosijee o Epstinu naziva “prevarom”, misli na, kako je rekao, “apsurdnu” tvrdnju da je na bilo koji način povezan sa pedofilijom.

Nastavi čitati

Svijet

“NE ŽELIM PREGOVORE”: Napadi na Iran biće nastavljeni dok ne pristanu na sporazum

Predsednik Sjedinjenih Američkih Država Donald Tramp izjavio je da će američki vazdušni udari na Iran biti nastavljeni i narednih dana, uz upozorenje da će biti sve intenzivniji ukoliko Teheran ne pristane na sporazum, dodajući da trenutno ne želi pregovore sa Iranom.

Američki predsednik je istovremeno naveo da kontakti između dve strane nisu prekinuti i da iranski predstavnici i dalje pokušavaju da postignu sporazum.

“Poruka je bila jednostavna – morate da postignete sporazum ili vam neće ostati ništa”, rekao je Tramp u sredu, dodajući da veruje da Iran nema drugog izbora osim da pregovara.

Tramp je, u intervjuu za Foks njuz, rekao da će američke snage nastaviti napade “dok ne proceni da je dovoljno”, ocenivši da su iranski vojni kapaciteti ozbiljno oslabljeni.

“Jedini način da se sa njima pregovara jeste kroz demonstraciju vojne snage”, rekao je Tramp.

On je naveo da su glavni ciljevi američke operacije sprečavanje Irana da razvije nuklearno oružje, očuvanje slobodne plovidbe kroz Ormuski moreuz i dalje slabljenje iranskih vojnih kapaciteta.

Američki predsednik tvrdi da bi Iranu, čak i kada bi se napadi odmah obustavili, bile potrebne decenije da obnovi uništenu vojnu infrastrukturu.

Govoreći o mogućim narednim ciljevima, Tramp je rekao da za sada nije gađana iranska energetska infrastruktura, ali da ni ta opcija nije isključena.

“Energetsku infrastrukturu ostavljam za kraj. Večeras ćemo ih pogoditi veoma snažno, isto će biti i narednih noći, a sledeće sedmice biće još gore ukoliko ne sednu za pregovarački sto”, rekao je Tramp, navodeći da bi među potencijalnim metama mogli da budu elektrane i mostovi.

Na pitanje o mogućnosti kopnene operacije, Tramp nije želeo da iznese detalje, ali je rekao da postoje “drugi koji mogu da vode takvu kampanju”.

Tramp je ocenio da je sporazum o iranskom nuklearnom programu, postignut tokom administracije bivšeg američkog predsednika Baraka Obame, bio “bezvredan dokument” koji je, kako tvrdi, vodio ka razvoju nuklearnog oružja.

On je rekao da američke obaveštajne službe pažljivo prate sva poznata iranska nuklearna postrojenja, uključujući i lokaciju za koju se poslednjih dana spekuliše da bi mogla da bude deo nuklearnog programa, upozorivši da će biti napadnuta ukoliko bude registrovana bilo kakva značajnija aktivnost.

Govoreći o pomorskom saobraćaju kroz Ormuski moreuz, Tramp je rekao da je prolaz otvoren za međunarodnu plovidbu, ali da je blokiran za iranske brodove.

On je u razgovoru za američku televiziju izjavio i da je u početku smatrao da je promena vlasti u Iranu moguća, podsećajući na govor od 28. februara, kada je, najavljujući početak američko-izraelske vojne operacije protiv Irana, pozvao Irance da preuzmu kontrolu nad svojom državom nakon završetka bombardovanja.

Na pitanje da li je tada zaista verovao da bi moglo da dođe do promene režima, Tramp je odgovorio potvrdno, navodeći da nije očekivao da će iranske vlasti biti spremne da upotrebe silu protiv sopstvenog stanovništva.

Nastavi čitati

Aktuelno