Ako radite u dvije smjene, sigurno ćete doći u situaciju da u popodnevnim satima, kad su vrtići uglavnom zatvoreni, ne znate gdje ćete sa djetetom. Još je teže ako ste samohrani roditelj, svjedoči za BL portal Suzana Kojić iz Banjaluke, kojoj je to godinama bio problem. O tim godinama odrastanja knjigu bih mogla napisati, kaže Suzana i prisjeća se kako se sve “dovijala”.

Sve bi bilo bar malo lakše da su imali vrtić koji je radio duže, a i sad, kad je dijete poodraslo, ima situacija kad zaškripi.

“Radim u smjenama, a radno vrijeme vrtića ne pokriva moje radno vrijeme. Željela sam da dijete upišem u vrtić, prvo jer je jeftinije, a potrebno je i da se dijete druži i nešto nauči. Međutim, nisam imala gdje i morala sam da se odlučim za angažovanje žene koja će ga čuvati”, priča Suzana.

Kaže da je posebno teško roditeljima čija su djeca bolešljiva, a koji rade kod privatnika, jer će malo ko tolerisati izostanke s posla i imati razumijevanja za takvu situaciju.

“Ja imam sreću da mi je dijete zdravo i da sam rijetko morala da izostajem s posla. Generalno, u našoj državi nedostaje razumijevanja za majke sa malom djecom. Sve i da imamo jasno precizirane zakone, oni se ne poštuju”, tvrdi Suzana.

Što se vrtića u Banjaluci tiče, njihovo prosječno radno vrijeme je do 18 časova, a jedan od rijetkih koji radi do 21 čas je Bambini. Iz tog vrtića za BL portal kažu da imaju mnogo zahtjeva roditelja za upis djece upravo zbog te druge smjene, ali i zbog toga što djecu čuvaju i subotom do 16 časova. Kako kažu, ranije su radili i duže, ali su morali skratiti radno vrijeme, jer su u istom ,,sosu“ i vaspitačice.

,,Nažalost, mi nemamo dovoljno kapaciteta za to. Problem nam je pronaći veći prostor, a da kirija nije ogromna. Takođe, mali broj vaspitačica pristaje da radi u dvije smjene, jer svi mi se na neki način borimo sa istim problemima. Problem je oko organizacije i ljudi, nema vaspitača ni na birou, a velika je i odgovornost“, Katarina Rajčević, vlasnica vrtića Bambini.

Katarina je neko ko ima bogato iskustvo u prosvjeti, ali je jedno vrijeme radila i u tržnom centru i baš tu je, kako kaže, vidjela koliko je potreban vrtić koji radi i poslije 16 časova. Danas je prava rijetkost pronaći posao koji ima samo jednu smjenu, pa roditeljima zaista nije lako. Olakšica je, kaže Katarina, ako imate ,,baka servis“, ali mnogi to nemaju.

,,Vidjela sam kako se roditelji muče. Ako im djeca idu u vrtić, onda moraju tražiti tetu zbog druge smjene, pa tako skoro cijela plata ode na to. Često se supružnici organizuju tako da ne rade u istoj smjeni, da bi jedan roditelj mogao da bude sa djecom“, objašnjava Katarina i dodaje da bi im rado pomogla i izašla u susret, ali trenutno za to nema dovoljno prostora. U kontaktu je i sa ostalim vrtićima u Banjaluci i jasno joj je zašto se malo ko odlučuje da produži radno vrijeme, jer i ona je, kako kaže, u sve to ušla ,,kao grlom u jagode“.

Situacija u državnim vrtićima u Banjaluci je malo drugačija, kaže za BL portal direktorica Centra za predškolsko vaspitanje Banjaluka, Jelena Kurtinović. Prema njenim riječima, oni su morali zbog male potražnje da zatvore poludnevni boravak koji je “radio” od 15 do 21 čas.

,,Mi u Centru za predškolsko imamo cjelodnevni boravak od 6 do 18 časova u velikim objektima, a u malim od 7 do 17 časova. Što se tiče poludnevnog boravka, to je program koji smo ranije imali u šest naših objekata. Zbog male zainteresovanosti roditelja u tih šest objekata, prvo smo u jednom morali potpuno da ga zatvorimo, a kasnije smo u pet objekata imali ukupno 16 djece. Mi smo procijenili da je to neisplativo, zato što u svakom moramo da imamo po jednog izvršioca, najmanje. Utvrdili smo da to nije ni jedna puna grupa djece“, objašnjava Kurtinovićeva za BL portal.

Ona dodaje da je svjesna da roditeljima sigurno nije lako, ali se Centru za predškolsko vaspitanje u Banjaluci obratio mali broj njih.

U programu predškolskog vaspitanja i obrazovanja Republike Srpske, koje je propisalo Ministarstvo  prosvjete i kulture i u Zakonu o predškolskom vaspitanju i obrazovanju, navedeno je da je u predškolskim ustanovama, i državnim i privatnim, moguće realizovati i cjelodnevni program, kao i poluboravke.

Larisa Pejić iz Kluba za djecu “Maslačak”, predsjednik Udruženja privatnih predškolskih ustanova u Banjaluci, smatra da se nešto mora uraditi kako bi roditelji mogli nesmetano da rade, ali i provode vrijeme sa djecom.

,,Praznici su takođe situacije kada se vidi neusklađenost, budžetski korisnici imaju praznike, a mnogi roditelji su tokom praznika prinuđeni da rade. Predškolske ustanove, takođe, za praznike ne rade, tako da se i tada vidi ta nepodudarnost i drugačiji uslovi na poslu i u životu“,  kaže Pejićeva za BL portal.

Željka Pavlović, BL portal