Connect with us

Svijet

HRONOLOGIJA UNIŠTENJA Kako bi izgledao nuklearni rat između Amerike i Rusije (VIDEO)

Simulacija nuklearnog rata, koju su razvili istraživači povezani sa Programom nauke i globalne bezbjednosti Univerziteta Prinston (SGS), pokazuje šta bi se dogodilo u slučaju nuklearnog sukoba između Rusije i NATO, piše Njuzvik.

Riječ je o četvorominutnom audiovizuelnom komadu pod nazivom „Plan A“, koji je prvobitno predstavljen 2017. godine, a od 2019. može se pogledati na Jutjubu.

Interesovanje za ovu užasnu simulaciju, nakon prvobitne fascinacije koju je izazvala, ubrzo je splasnulo. Ali nakon ruske invazije na Ukrajinu i njenih zagonetnih prijetnji nuklearnim arsenalom, video je pogledalo više od milion ljudi.

Кoliko možemo da zaključimo, ovo je najozbiljnija nuklearna kriza od kraja Hladnog rata. Iako je rizik od nuklearnog rata još uvijek kategorisan kao nizak, kriza poput ove sa kojom se trenutno suočavamo često dovodi do pogrešne komunikacije. Sve može da se pogorša činjenicom da postoji vrlo malo aktivnih linija komunikacije između Rusije i SAD/NATO – rekao je za Njuzvik Aleks Glejzer, jedan od kreatora Plana A i vanredni profesor na Prinstonu.

Ali čak i prije ukrajinske krize, Rusija i Sjedinjene Države su polako napuštale dugogodišnje sporazume o kontroli nuklearnog naoružanja, počele su da razvijaju nove vrste nuklearnog oružja i proširile niz okolnosti u kojima se to oružje moglo koristiti.

Plan A pokazuje kako bi lokalizovana nuklearna razmjena mogla brzo da eskalira u globalnu katastrofu. Scenario predstavljen u prilogu zasnovan je na dostupnim dokazima.

– Naš tim je koristio nezavisne procjene trenutnih položaja američkih i ruskih snaga, planova nuklearnog rata i ciljeva nuklearnog oružja. Simulacija je takođe podržana skupovima podataka o trenutno raspoređenom nuklearnom oružju, snazi oružja i mogućim ciljevima za određeno oružje, kao što je kao i borbeni red, procjenjuje koje oružje ide na koje mete. Naravno, nismo imali pristup povjerljivim podacima i često smo koristili ‘jednostavna’ pravila prilikom procjene ciljeva – objasnio je Glaser.

Broj smrtnih slučajeva utvrđen je korišćenjem podataka iz NUКEMAP, onlajn alata koji je razvio Aleks Velerštajn sa Tehnološkog instituta Stivens.

– Procjenjuje se da bi u prvih nekoliko sati sukoba bilo više od 90 miliona mrtvih i povrijeđenih. Stvarni broj poginulih bi bio mnogo veći zbog smrtnih slučajeva izazvanih kolapsom medicinskih sistema, kao i nuklearnim padavinama i drugim dugoročnim efektima, uključujući moguću globalnu nuklearnu zimu – objasnio je Glaser.

Hronologija uništenja
Simulacija počinje u kontekstu konvencionalnog sukoba – Rusija lansira nuklearnu raketu iz baze u blizini grada Кalinjingrada. NATO tada uzvraća vazdušnim napadom nuklearnim oružjem.

Nuklearna razmena ubrzano eskalira u Evropi gde Rusi lansiraju 300 bojevih glava da unište baze NATO-a i zaustave napredovanje savezničkih trupa.

Pošto je veći dio Evrope uništen, NATO lansira oko 600 bojevih glava iz američkih raketa sa kopna i podmornica na ruske nuklearne snage. Prije nego što njeni sistemi naoružanja budu uništeni, Rusija ispaljuje rakete iz drumskih vozila i podmornica.

U završnoj fazi sukoba, i Rusija i NATO gađaju 30 najnaseljenijih gradova i ekonomskih centara svojih protivnika – lansirajući 5 do 10 nuklearnih bojevih glava (u zavisnosti od populacije) na svaku metu.

– Ako nuklearni rat počne, biće veoma teško spriječiti da on preraste u sveopšti nuklearni rat – rekao je Glejzer.

Moguće je i da nuklearna razmjena ostane “ograničena”, odnosno da druga strana odstupi ili odgovori samo konvencionalnim oružjem, ali bi se u tom slučaju sigurno stvorio nepodnošljiv pritisak na donosioce odluka da “odgovore na isti način”, prenosi Jutarnji list.

– Posljedice nuklearnog rata za život na Zemlji bile bi nezamislive. Ne bih ni želio da spekulišem koliko će dugo čovječanstvu biti potrebno da se oporavi od toga – zaključio je Glejzer i upozorio na studiju koja je pokazala da bi pet milijardi ljudi umrlo u slučaju nuklearnog sukoba između SAD i Rusije.

Related Topics:

Svijet

UBISTVO ČARLIJA KIRKA PRODUBILO SUKOBE: Umjesto jedinstva – još dublje podjele

Amerika se suočava sa dubokim podjelama i političkim nasiljem koje društvene mreže dodatno produbljuju. Nakon šokantnog atentata, zabrinutost raste, ali pomirenje djeluje daleko dok lideri ne uspijevaju da smire tenzije i ujedine naciju.

“Ovo je bila jedna od najtežih nedjelja u Americi, a rijetki su oni koji se ne pitaju da li zemlja može da se izvuče iz ove spirale mržnje i nasilja. Nakon jednog od najšokantnijih atentata u istoriji SAD-a, guverner Jute apelovao je na Amerikance da smire političke tenzije, ali izgleda da ga gotovo niko ne sluša”, piše američka dopisnica BBC-ja Keti Kej u svojoj analizi.

Gotovo niko sa kim je razgovarala nakon smrti Čarlija Kirka ne vjeruje da će zemlja uskoro izabrati put pomirenja. Novija istorija puna je primjera kada se Amerika odlučila da ne stane zajedno nakon tragedije.

To se nije desilo ni 2011. godine, kada je demokratska kongresmenka upucana u glavu u Arizoni, niti 2017. godine, kada je republikanski kongresmen ranjen tokom bejzbol treninga. Amerikanci se nisu ujedinili ni pred izazovima globalne pandemije – COVID je zapravo samo produbio postojeće podjele.

Sistem koji nagrađuje ekstremizam
Razlog je jednostavan, ali to ne znači da je lako promijeniti situaciju. Mehanizmi koji pokreću američku politiku nagrađuju one koji podižu tenzije, dok oni koji pokušavaju da ih smire ostaju bez podrške.

“Širom zemlje, veća je vjerovatnoća da ćete biti izabrani na političku funkciju ako se kandidujete sa politikom i retorikom koja odgovara vašoj političkoj bazi, a ne centru. To je mračna posljedica prekrajanja izbornih jedinica, osnovni grijeh disfunkcionalne američke politike”, navodi BBC-jeva dopisnica.

Isto važi i za medije. Oni koji iznose ekstremnija mišljenja i podstiču bijes bivaju nagrađeni većom pažnjom, a time i većim prihodima od oglašavanja.

Ova struktura podsticaja čini guvernera Jute, Spensera Koksa, svojevrsnim američkim izuzetkom. Nakon što je Čarli Kirk ubijen, pozvao je Amerikance da se “isključe, dotaknu travu, zagrle člana porodice, izađu i učine nešto dobro u zajednici”. Njegove riječi su zvučale razumno i zdravo – pokušaj pomirenja u moru podjela.

Političko nasilje nije ništa novo u Americi. Tokom šezdesetih godina prošlog vijeka ubijen je američki predsjednik, a kasnije i njegov brat dok je vodio kampanju. U istom periodu likvidirana su i dvojica najistaknutijih vođa pokreta za građanska prava.

Sedamdesetih godina predsjednik Džerald Ford bio je meta dva pokušaja atentata, dok je osamdesetih Ronald Regan ranjen hicem. Nedavno, 2024. godine, Donald Tramp bio je žrtva neuspjelog pokušaja atentata u Pensilvaniji.

Međutim, ono što današnje vrijeme čini drugačijim jeste prisustvo društvenih mreža. Upravo zbog toga guverner Koks izražava zabrinutost. Iako je izbjegavao izjave koje bi dodatno produbile podjele, nije štedio kritike prema kompanijama koje stoje iza društvenih mreža.

“Vjerujem da su društveni mediji direktno učestvovali u svakom atentatu i pokušaju atentata u posljednjih pet-šest godina”, rekao je Koks, dodajući da je riječ “rak” preslaba da opiše štetu koju su nanijeli američkom društvu.

Većina tehnoloških kompanija nije reagovala, ali se oglasio Ilon Mask, vlasnik platforme X, tvrdeći da je “radikalna ljevica hladnokrvno slavila ubistvo Čarlija Kirka” i dodao: “Jedinstvo je nemoguće sa zlim fanaticima koji slave ubistvo.”

“Ovo je kao loš brak”
Zamke sistema koji povezuje društvene mreže i politiku zabrinjavaju čak i najstrastvenije učesnike. Kejtlin Grifits (19), predsjednica ogranka Kirkove organizacije Turning Point USA, jasno kaže: “Društveni mediji su definitivno veoma težak problem za naše društvo. Ne možete ni razgovarati sa nekim ko se ne slaže sa vašim političkim uvjerenjima, i iskreno mislim da je to tragično.”

Samo nekoliko dana nakon Kirkove smrti, politički tabori su se već povukli u suprotstavljene narative. Mnogi sa lijeve strane žele istražiti kako je ubica radikalizovan na internetu, dok mnogi sa desnice sumnjaju da je dio ljevičarske zavjere.

Jedan profesor politike sa Univerziteta u Juti rekao je da se čitava zemlja osjeća “kao u lošem braku”.

“Znate, kada oba partnera znaju da nije dobro, ali niko ne želi da popusti, jer misli da će ga onaj drugi iskoristiti”.

Dok se političari, mediji i birači povlače u svoje rovove, pitanje je da li će Amerika moći da pronađe put ka smirivanju, ili će društvene mreže i dalje sipati ulje na vatru sve dubljih podjela.

Nastavi čitati

Svijet

HUMANITARNA KATASTROFA U GAZI: Amerika ponovo uložila veto, spriječila usvajanje rezolucije UN

Sjedinjene Američke Države su uložile veto na nacrt rezolucije Savjeta bezbednosti UN, koja je zahtijevala momentalni i bezuslovni prekid vatre u Pojasu Gaze i ukidanje ograničenja za humanitarnu pomoć.

Sjedinjene Američke Države uložile su veto na nacrt rezolucije Savjeta bezbjednosti Ujedinjenih nacija kojim se zahtijeva momentalni, bezuslovni i trajni prekid vatre u Pojasu Gaze i zahtijeva da Izrael ukine sva ograničenja na isporuku humanitarne pomoći u palestinsku enklavu.

U tekstu rezolucije koju je sastavilo 10 članica SB UN takođe se zahtijeva trenutno, bezuslovno i dostojanstveno oslobađanje svih izraelskih talaca koje drži Hamas, prenijeli su strani mediji

Za usvajanje je glasalo 14 od 15 zemalja članica SB UN, a ovo je bio šesti put da SAD ulože veto na sličan prijedlog o zaustavljanju rata u Gazi.

Od početka sukoba Izraela sa palestinskom militantnom grupom Hamas, koji je počeo nakon napada Hamasa na jug Izraela u oktobru 2023. godine, u sukobu u Pojasu Gaze stradalo 65.062 osoba.

Nastavi čitati

Svijet

NIŠTA OD DOGOVORA O SMANJENJU ZAGAĐENJA: Evropski ministri raspravljali, jedan potez usporio pregovore

Ministri za zaštitu životne sredine EU nisu uspjeli da postignu dogovor o obavezujućem cilju za smanjenje emisija štetnog gasa do 2035. godine, pa je usvojena samo neobavezujuća izjava o namjeri, uz najavu daljih razgovora na oktobarskom samitu.

Ministri za zaštitu životne sredine zemalja članica Evropske unije nisu uspjeli da se dogovore o obavezujućem cilju za smanjenje emisije gasova sa efektom staklene bašte do 2035. godine. Umjesto toga, usvojena je neobavezujuća izjava o namjeri kojom se predviđa smanjenje emisija između 66,25 i 72,5 odsto u odnosu na nivo iz 1990. godine.

Dogovor izostao zbog podjela među članicama
EU je planirala da ovog mjeseca definiše nove klimatske ciljeve za 2035. i 2040. godinu, ali su pojedine članice, uključujući Njemačku, Francusku i Poljsku, zatražile da se o ciljevima prvo izjasne šefovi država ili vlada na samitu u oktobru. Taj potez usporio je pregovore i o cilju za 2035.

Ministri su se danas sastali u Briselu kako bi raspravljali o izmjenama evropskog zakona o klimi i utvrđivanju ciljeva za naredne decenije, ali zbog prethodnih nesuglasica nije postignut konačan dogovor.

Dansko predsjedništvo je, kako bi izbjeglo potpuni zastoj, predložilo kompromis, neobavezujuću izjavu o namjeri, kako bi EU mogla s nekim dokumentom da nastupi na predstojećim međunarodnim skupovima, uključujući Generalnu skupštinu UN i klimatsku konferenciju COP30, koja se u novembru održava u Brazilu.

Nastavi čitati

Aktuelno