Srbi sa obje strane Drine bi trebalo da podnesu tužbe za genocid nad njima u proteklim ratovima, Prvom i Drugom svjetskom, kao i posljednjem ratu, rečeno je u Beogradu na tribini “Srebrenica protiv genocida – tri decenije manipulacije”, koja je održana u organizaciji Predstavništva Republike Srpske u Sribji, te portala “Fakti” i “Sve o i Srpskoj”.
Istoričar Nemanja Dević ukazao je na osam decenija manipulacije Srebrenicom i podsjetio na zločine koji su u tom kraju vršeni nad srpskim narodom u Prvom i Drugom svjetskom ratu, kao i posljednjem ratu, kao i da su zločini ponavljani nad istim porodicama i u istim srpskim selima, i to od potomaka ustaša.

Dević je rekao da ista sela stradaju 1942. godine i 1943, kao i 1992. i 1993. godine, te da su masakri ponovljeni za iste praznike, a kao primjer naveo je sudbine prodice Erić, kao i Draga Mitrovića iz sela Podravanje koji je sa 17 godina 1943. godine klan i nedoklan, da bi bio zaklan 1992. godine od bojovnika Nasera Orića.

On je rekao da su direktni preci muslimanskih vođa u Srebrenici Nasera Orića, Ćamila Durakovića, Ibrana Mustafića u posljednjem ratu bili pripadnici ustaških snaga, odnosno zloglasne “crne legije”.

“Srpski narod je tokom 1992. i 1993. godine u srebreničkom kraju stradao od istog neprijatelja koji nije bio pobeđen u prethodnim ratovima. Ono što viđamo danas u Zagrebu, koncert /Marka Perkovića/ Tompsona, i regionu pokazuje da sukob, nažalost, nije završen”, rekao je Dević, koji je ukazao na značaj kulture sjećanja na srpske žrtve.

On je podsjetio i na sudbinu majora Koste Todorovića, koji je oslobodio Srebrenicu početkom Prvog svjetskog rata i koji je ubijen, raspet i spaljen sa saborcima na lomači na Krstovdan 1914. godine, te dodao da su takva ritualna mučenja i ubistva pogodila srpski narod i u posljednjem ratu.

Dević je govorio i o ubistvu 250 srpskih civila u Prvom svjetskom ratu za koja niko nije odgovarao, kao i da je nad srpskim narodom u Drugom svjetskom ratu izvršen genocid, kada je svaki srez u NDH, pa i srebrenički sa 2.262 popisane srpske žrtve, bio Jasenovac u malom.

On je rekao da su od tog broja jedna polovina bila d‌jeca mlađa od 15 godina, žene i starci sa više od 70 godina, i da je polovina ubijena hladnim oružjem – maljem, krampom, nožem.

Dević je napomenuo da je bilo i oko 400 muslimanskih civilnih žrtava, ali se može zaključiti da su srpske žrtve bile pet do šest puta brojnije.

Politički filozof Dragoljub Kojičić je rekao da se genocid zaista dogodio, ali nad srpskim narodom, te da slučaj Srebrenice iz jula 1995. godine po definiciji nema nikakve veze sa genocidom.

On je rekao da kod Srba nije postojala namjera da se uništi bošnjačko stanovništvo, koja je ključna za genocid, te ukazuje na evakuaciju bošnjačkih civila, žena i d‌jece, dok su srpske civile, žene i d‌jecu ubijali Bošnjaci

Kojičić je rekao da je u Prvom svjetskom ratu upravo Podrinje bilo izloženo genocidu nad srpskim narodom, kao i Drugom svjetskom ratu.

On je rekao da ima zlokobnu slutnju da postoji perfidnija namjera Bošnjaka, da u koordinaciji sa međunarodnim činiocima koji ne žele dobro ni Srbiji, desubjektivizuju Republiku Srpsku, jer bi to značilo da mogu da izglasaju i optužbu za genocid u Srebrenici i “druga čudesa” i protiv Srbije, za koja nemaju ni pravnog ni logičkog temelja.

Kojičić navodi da bi se tada, po teoriji domina, javili i Hrvati, koji bi tražili od Srbije materijalne odštete, pa bi tako Srbija mogla da završi sa svojim istorijskim trajanjem.

“To je jedan od planova zašto insistiraju na rasturanju dejtonske BiH i da muslimansko stanovništvo izvrši majorizaciju. Mislim da Srbi bez obzira s koje strane Drine bili, treba da podnesu tužbu za genocid nad srpskim narodom”, rekao je Kojičić.

Politikolog Nenad Kecmanović rekao je da zločin u Srebrenici treba istraživati i mimo godišnjica, ali da ne treba imati iluziju da se Bošnjacima može dokazati da to nije bio genocid, jer su za njih Potočari nekakvo svetilište, zaštićeno od racionalnog preispitivanja.

On je rekao da Bošnjaci odbijaju pruženu ruku Srbije i dogovor sa Republikom Srpskom, od koje žele samo njenu teritoriju, odnosno unitarnu BiH, bez kantona i Republike Srpske i bez Srba, koji bi većinom otišli kao poslije Dejtonskog mirovnog sporazuma, “a mali dio se utopio u izblijedili bosanski nacionalni identitet”.

Šef Predstavništva Republike Srpske u Srbiji Mlađen Cicović je ukazao na različita i suprotna sudska i naučna viđenja srebreničke istine, kao i da zapadni narativ o zločinu u Srebrenici svih ovih više od tri decenije ne prepoznaje srpsko stradanje i zločine nad Srbima, koji 33 godine čekaju odgovornost za više od 3.000 Srba pobijenih u Srebrenici i okolini od 1992. do 1995. godine.

On je naveo da je svima jasno da Sreberenica nije bila jedino mjesto zločina u ratu devedesetih godina prošlog vijeka u BiH, te zapitao zašto je onda samo taj zločin izdignut iznad svih drugih i zašto mu je stavljena lenta sa nazivom “genocid”.

Cicović ocjenjuje da se to desilo prije i iznad svega iz političkih i strateških razloga, jer žele da pred svojim narodima i političarima opravdaju bombardovanje srpskog naroda i srpske vojske, te da otvore vrata za nova bombardovanja, bez saglasnosti Savjeta bezbjednosti UN, kao što su to uradili u Srbiji, i što to rade i sada po svijetu.

On je zapitao da li srpske žrtve mogu biti ravnopravne sa bošnjačkim i hrvatskim, sa onim u Srebrenici, te da li Srbi koje su bošnjački vojnici iz Srebrenice pobili u Kravici i drugim srebreničkim selima mogu imati isti status žrtava rata u BiH ili je to rezervisano samo za žrtve koje su kao takve takozvana međunarodna zajednica i njene vojske odredile zbog svojih političkih i vojnih razloga?

Cicović je ukazao da predstavnici međunarodne zajednice svake godine dolaze u Potočare, a nijednom ni u Bratunac, ni u Kravice iti bilo koje mjesto srpskog stradanja u BiH, te ocijenio da ni bošnjačkim žrtvama ne dolaze što ih žale, nego samo iz svojih političkih, geopolitičkih, vojnih i geostrateških interesa.

“Očigledno da to nije bio njihov `propust`, već politički izbor. Sve što se dešavalo u Srebrenici rezultat je namjernog izbora”, rekao je Cicović.

Tribina o Srebrenici je održana u organizaciji Predstavništva Republike Srpske u Sribji, te portala “Fakti” i “Sve o i Srpskoj”.

Vlada Hrvatske je sa sjednice u Sabor uputila na donošenje i izmjene Zakona o odbrani te o službi u Oružanim snagama kojima se, između ostalog, ponovo uvodi obavezno osnovno vojno osposobljavanje.

“Smatramo da su ovi dokumenti itekako potrebni s obzirom na bitno promijenjene globalne sigurnosne okolnosti. Hrvatska od 2008. ima suspendiranu odluku o služenju vojnog roka, na ovaj način s dobro kalibriranim, prilagođenim temeljnim vojnim osposobljavanjem stvaramo preduvjete da mlade generacije steknu vještine koje 17 ili 18 generacija nije steklo i na taj način jačamo snagu Hrvatske vojske”, poručio je premijer Andrej Plenković.

Temeljno vojno osposobljavanje, tzv. vojni rok, u trajanju dva mjeseca, trebalo bi započeti od januara 2026. godine. U vojnu evidenciju se upisuje državljanin Hrvatske kada navrši 18 godina, a na vojnu obuku ga se upućuje u kalendarskoj godini kada navršava 19 godina.

Vanredno se mogu uputiti i ročnici stariji od 19, a do 30. godine. Nakon što regrut dobije poziv za služenje vojnog roka, upućuje se na zdravstveni pregled na kojem se utvrđuje je li sposoban ili ne za vojnu službu, a u slučaju neodazivanja izdaje se nalog policiji za njegovo dovođenje, za što se predviđa i kazna od 250 do 1.320 evra.

Žene ne podliježu regrutnoj obavezi, ali mogu dobrovoljno pohađati vojni rok, koji je jedan od uslova za prijem u vojnu službu, i služiti u pričuvnom sastavu. Linker
Naknada 1.100 evra

Dvomjesečna obuka provodiće se na tri lokacije – u kasarnama Knin, Slunj i Požega.

Plan je obuhvatiti do pet naraštaja godišnje, odnosno do 800 regruta po naraštaju, što bi bilo oko 4.000 godišnje. Ako interes bude i veći, kapaciteti će se proširiti.

Ročnici će tokom vojne obuke biti plaćeni 1.100 evro neto mjesečno uz plaćene troškove prehrane, prevoza, dopusta. Služenje se upisuje u radni staž, a zaposlenom ročniku prava iz radnog odnosa miruju i ne može dobiti otkaz zbog služenja vojnog osposobljavanja.

Nezaposleni ročnici koji prođu obuku, pod jednakim uslovima sa svima ostalima, imaće prednost pri zapošljavanju u tijelima državne uprave i jedinicama lokalne i područne samouprave.

Oni koji se pozovu na priziv savjesti moraće obuku služiti civilno i to kroz dva modela – u Civilnoj zaštiti MUP-a ili u lokalnim jedinicama u mjestu prebivališta.

Obuka kroz Civilnu zaštitu traje tri mjeseca – neprekidno, svaki dan, a služenje u lokalnim jedinicama na poslovima protivpožarne i civilne zaštite, uređenja okoliša, komunalne djelatnosti i održavanja javnih cesta će trajati četiri mjeseca kroz pet radnih dana po osam sati.

Naknada i za civilne ročnike

I civilni će ročnici primati naknadu, samo manju – u Civilnoj zaštiti moguće oko 2.50 evra mjesečno, o čemu će odluku donijeti Vlada, uz plaćeni smještaj, prehranu, radnu i zaštitnu odjeću, dok će u lokalnim jedinicama primati tek određenu naknadu u vidu plaćenog prevoza. Civilni ročnik za vrijeme obavljanja civilne službe ostvaruje pravo na zdravstvenu zaštitu, obvezno zdravstveno osiguranje i prava u slučaju stradanja, oboljenja ili pogoršanja bolesti za vrijeme civilne službe.

Obuka, i vojna i civilna, se može odgoditi do 29. godine života u slučaju studiranja te sportistima, za jednu godinu, radi učestvovanja na svjetskim i evropskim prvenstvima, takođe, najkasnije do navršenih 29 godina. Zakon propisuje i mogućnost odgode u specifičnim slučajevima, a definiše i uslove oslobođenja od služenja, ali i nepozivanja u službu. J

ednako tako, propisuju se i uslovi odbijanja zahtjeva za civilnim služenjem.

Izmjene

Izmjenama Zakona o službi u Oružanim snagama Hrvatske propisuje se da će se u vojnu službu primati i osobe koje imaju samo osnovnoškolsko obrazovanje, uz uslov da do isteka prvog ugovora o vojničkoj službi završi srednjoškolsko obrazovanje, a podiže se i dobna granica za dvije godine za ostanak u službi.

Ključna novina je da će Ministarstvo odbrane Hrvatske, vojnoj osobi mlađoj od 45 godina, koja u mjestu službe nema riješeno stambeno pitanje, sufinansirati dio kamate na stambeni kredit za kupovinu, gradnju ili adaptaciju stana ili kuće, a prepoznala se i potreba za daljim poboljšanjem uslova života, rada i standarda vojnih osoba.

Vlada je donijela i Strategiju obrane Hrvatske, kao i Dugoročni plan razvoja Oružanih snaga RH od 2025. do 2036. godine s primarnom misijom obrane suvereniteta, nezavisnosti i teritorijalne cjelovitosti RH, doprinosa međunarodnoj sigurnosti i podrške civilnim institucijama uz očekivanje o značajno većim izdvajanjima za obranu.

“Naša vizija je osigurati snažne Oružane snage i pridonositi stabilnosti u okviru NATO-a i EU, ali i samostalno”, kazao je ministar odbrane i potpredsjednik Vlade Ivan Anušić, prenosi Index.

Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić izjavio je da diplomatska borba protiv rezolucije o Srebrenici u Generalnoj skupštini nije bila laka, ali da je rezultat bio nevjerovatan uspjeh.

“Pokazali smo zube, borili se, sačuvali obraz ne samo Srbije, već i srpskog naroda. A za njih je to bio, šta god ko govorio, i oni to znaju između sebe, pravi politički fijasko. Jesu li oni izglasali? Jesu. Ali je to u stvarnosti, u realnom životu, bio za njih pravi politički fijasko”, rekao je Vučić.

On je dodao da to pokazuje da su ljudi razumjeli da je riječ o geopolitičkom pitanju, o osveti nekih moćnih zemalja prema jednom malom slobodarskom narodu.

Na pitanje kako je izgledala ta diplomatska borba, objasnio je da je Srbija iz nekoliko obaveštajnih izvora saznala da se sprema donošenje te rezolucije.

Vučić je ocijenio da je tom rezolucijom napravljen nepotreban presedan koji će skupo koštati cijelu svjetsku zajednicu jer će stvoriti primjere genocida i rezolucija da ih svake godine bude “koliko hoćete” i koje neće biti lako odbiti.

Naveo je i da je za Srbiju bilo veoma važno da ni u jednom trenutku nije negirala užasne zločine u Srebrenici, ali da ne želi da joj stavljaju na teret kolektivnu krivicu.

Upitao je i zašto, ako zagovornici rezolucije kažu da je krivica individualna, a ne na narodu, u presudi ili rezoluciji nema nijedno ime da je taj i taj počinio grnocid.

“Nemate nijedno ime, imate već pojedinačne presude koje nisu baš uvek zasnovane na pravnim činjenicama, ali i to nije važno, kažu ostavite po strani”, izjavio je Vučić u intervjuu beogradskom Centru za društvenu stabilnost, koji je organizovan povodom dokumentarnog Filma “Anatomija obmane — Srebrenica” koji je emitovan na Televiziji Prva.

O Svesrpskom saboru je rekao da je važno da se na njemu govorilo o miru, o dobrim odnosima sa svim drugim narodima, da je u usvojenoj Deklaraciji suštinski važan poziv na poštovanje Dejtonskog mirovnog sporazuma.

“Verujem da je to bila dobra ideja u kojoj ćemo uvek koordinisano provoditi naše nacionalne ciljeve ne ugrožavajući mir, međunarodno pravo i bilo koga drugog”, istakao je Vučić.

Za protivnike Deklaracije kaže da je najveći problem što u stvari nemaju odgovor kada je u pitanju Dejtonski mirovni sporazum.

“Jedno od ključnih pitanja je pitanje imovine. I kada ih pitate gde to piše, a oni pošto ne mogu to da pronađu u Dejtonskom sporazumu ili Ustavu BiH, kažu pa to je rekao u nekoj izjavi O’ Brajan. Pa nismo mi potpisivali aranžman i bilo koji sporazum sa njim nego pričamo o ozbiljnim sporazumima koji regulišu budućnost BiH” kaže Vučić, prenosi Srna.