Connect with us

Zanimljivosti

MISTERIJA JOŠ TRAJE! Čudna stakla iz Libije možda NISU PORIJEKLOM sa Zemlje

Čudna vrsta stakla koja je pronađena 1933. godine u Libijskoj pustinji možda je potekla od meteorita, pokazala je analiza naučnice Elizavete Kovaleve, piše “Lajv Sajens”, uz napomenu da se sve uklapa, osim kratera, koji i dalje nedostaje.

Velika pješčana pustinja prostire se na površini od oko 72.000 kvadratnih kilometara (skoro kao Srbija), i povezuje Egipat i Libiju.

Ako se pronađete u njoj, na određenom mjestu, na jugu pustinje, možete primijetiti komadiće žutog stakla koje je raspršeno po pijesku.

Ovo je prvi put opisano u naučnom radu 1933. godine, i poznato je kao staklo iz Libijske pustinje. Kolekcionari minerala ga cijene zbog njegove ljepote, relativne rijetkosti i misterije koja ga okružuje.

Privjezak pronađen u grobnici faraona Tutankamona sadrži komadić ovog stakla. Prirodno formirana stakla mogu se naći širom svijeta: tu su modlaviti iz kratera Ries u Evropi i tektiti sa Obale Slonovače.

Ali ništa nije toliko bogato silicijumom kao Staklo iz Libijske pustinje, niti može da se nađe u tako velikim količinama i grumenovima.

Porijeklo ovog stakla je bilo predmet debate među naučnicima u posljednjih 90 godina. Neki su mislili da je ono nastalo u vulkanima na Mjesecu, neki drugi da je nastalo od udara groma (fulguriti – staklo koje se formira fuzijom pijeska i tla u koje udari grom).

Druge teorije kažu da je ono rezultat sedimentarnih ili hidrotermalnih procesa, da je nastalo masivnom eksplozijom meteora u vazduhu, ili da je porijeklom iz obližnjeg kratera meteorita.

Sada, zahvaljujući uznapredovaloj mikroskopskoj tehnologiji, naučnici vjeruju da konačno imaju odgovor. Zajedno sa kolegama sa univerziteta i naučnih centara u Njemačkoj, Egiptu i Maroko, Kovaleva je identifikovala porijeklo Stakla iz Libijske pustinje – ono je nastalo udarom meteorita u površinu Zemlje.

Svemirski sudari su primarni procesi u Sunčevom sistemu, pošto se planete i njihovi sateliti sudaraju sa asteroidima i embrionima planeta (zvanim i planetizimali). Ovakvi sudari su pomogli i pri stvaranju Zemlje.

1996. godine naučnici su ustanovili da je ovo staklo staro oko 29 miliona godina, a kasnija studija utvrila je da je izvorni materijal sastavljen od zrnaca kvarca prekrivenim mješovitim mineralima gline i oksidima gvožđa i titanijuma.

Kasniji pronalasci otvorili su nova pitanja, pošto je staklo starije od materijala koji može da se pronađe u relevatnom dijelu Velike pješčane pustinje. Ili jednostavnije: ovi materijali nisu postojali na toj lokaciji prije 29 miliona godina.

Za studiju Kovaleve, ko-autor je obezbijedio dva komada stakla, od lokalnog stanovnika koji ih je pronašao u regiji Al Džauf u jugoistočnoj Libiji.

Uzorci su izučavani pomoću najnovije transmisione tehnike elektronske mikroskopije (TEM), koja omogućava da se vide maleni delići materijala, 20.000 puta manji od debljine lista papira. Pomoću ove tehnike, pronađeni su majušni minerali u ovom staklu – različiti tipovi cirkonijum oksida (ZrO2).

Minerali su sastavljeni od hemijskih elemenata, čiji atomi stvaraju regularne trodimenzionalne “pakete”. Kovaleva piše da treba da se zamisli da neko stavi jaja ili flašice gaziranih pića na police supermarketa: slojevi naređani jedni na druge osiguravaju najefikasnije moguće pakovanje.

Na sličan način, kaže ona, atomi se ređaju u kristalne rešetke koje su jedinstvene za svaki mineral. Minerali koji imaju isti hemijski sastav, ali drugačiju atomsku strukturu (različite načine “pakovanja” atoma u kristalnu rešetku) zovu se polimorfi.

Jedan polimorf ZrO2 koji je pronađen u Libijskoj pustinji zove se kubični cirkonijom – kakav se viđa u nekim zlatarama kao zamjena za dijamant. Ovaj mineral se može formirati samo na visokim temperaturama između 2.250 i 2.700 stepeni Celzijusa.

Drugi polimorf ZrO2 koji je izučavan je veoma rijedak, i zove se orto-II ili OII. On se formira pri veoma velikom pritisku – na oko 130.000 atmosfera.

Ova činjenica je i bila dokaz da je udar meteorita uzrok stvaranja ovog stakla, pošto ovakvi uslovi na Zemljinoj kori mogu da se stvore samo udarom meteorita ili eksplozijom atomske bombe.

Ako je sve ovo tačno, piše Kovaleva, krater koji je za sobom ostavio meteorit trebalo bi da je negdje u blizini. Najbliži poznati krateri, zvani GP i Oaza, imaju prečnik od 2 i 18 kilometara, ali su prilično daleko od mjesta gdje je pronađeno staklo.

Oni su premali i predaleko da bi bili “roditeljski krateri” ovako velike količine udarnog stakle, koncentrisanog na jednom mjestu.

Kovaleva zaključuje da ostaju otvorena mnoga pitanja: gdje je roditeljski krater, koliko je on veliki, da li ga prekriva pijesak…

Zanimljivosti

BIZARAN HOROR U MRTVAČNICI! Zaboravili na pokojnika, pa ga u hladnjači držali neverovatnih 14 GODINA?!

Mišel Menar je važio za usamljenika u selu na jugu Francuske, u kojem je živio. Zvanično je bio nezaposlen, a najveći dio vremena provodio je u oronulom zamku, okruženom vinogradima.

Njegova komšinica viđala ga je samo kada bi prolazila pored imanja. Tada bi ga primjetila kako nepomično gleda kroz prozor.

Niko nije alarmirao nadležne

I njegova smrt 2012. bila je jednako neobična. Tada 58-godišnji Francuz, pronađen je u toaletu svog zamka, a njegovo tijelo već je bilo djelimično u stanju raspadanja.

Vjerovalo se da je bio mrtav nedjeljama, a da to niko nije primjetio. Nakon toga o njemu se više ništa nije čulo – sve do sada, prenosi HLN.

Naime, njegovi posmrtni ostaci su pronađeni tokom pregleda mrtvačnice Univerzitetskog medicinskog centra u Tuluzu. Ispostavilo se da je tijelo čak 14 godina ležalo u rashladnoj komori!

Za to vrijeme, nijedan član porodice nije se javio kako bi preuzeo brigu o pokojniku. U mrtvačnici, po svemu sudeći, niko nije alarmirao nadležne zbog višegodišnjeg prisustva tijela Mišela Menara.

Gradonačelnica mjesta u kojem je živio, Virdžini Bispeli-Bejri, ispričala je francuskim medijima da ju je bolnica kontaktirala još 2012. godine. Tada su pitali da li opština možda poznaje nekog njegovog rođaka koji bi mogao da organizuje sahranu.

“Mislili smo da ima porodicu i prenijeli smo im tu informaciju. Poslije toga više ništa nismo čuli. Zato smo pretpostavili da su posmrtni ostaci predati porodici“, rekla je.

Međutim, to se nije dogodilo. Niko se nije pobrinuo za tijelo čovjeka koje je usamljeno ležalo u mrtvačnici.

Slučaj je otkriven ranije ove godine, kada je francusko pravosuđe pokrenulo istragu zbog sumnje na nepravilnosti u radu mrtvačnice. Tamo su, navodno, u jednoj kesi za smeće pronađeni ostaci dva fetusa i dve bebe.

Istražitelji su došli u ustanovu kako bi provjerili šta se tamo događa. Tada su naišli na tijelo Mišela Menara, kojeg francuski mediji nazivaju “zaboravljenim pokojnikom“.

Pre dvije nedjelje, gradonačelnica je primila telefonski poziv i od policije saznala da je njegovo tijelo nađeno u rashladnoj komori.

“Zanijemela sam od šoka. Negdje je došlo do ozbiljnog propusta, ali gde? Ko je napravio grešku?”, ispričala je.

Francusko pravosuđe istražuje bizaran slučaj. Univerzitetski medicinski centar u Tuluzu, u čijem se sastavu nalazi mrtvačnica, saopštava da će sačekati rezultate istrage i da do tada neće komentarisati slučaj.

(Telegraf.rs)

Nastavi čitati

Zanimljivosti

ZBOG NJEGOVIH SENDVIČA LJUDI STOJE U REDOVIMA! Poznati kuvar podijelio tajnu koja pravi nevjerovatnu razliku!

Za ukusan sendvič nisu neophodni skupi sastojci, već pažljivo usklađeni ukusi, malo hrskavosti i dobar raspored namirnica. Kuvar Mejson Hereford, poznat po kreativnim sendvičima u restoranu “Turkey and the Wolf” u Nju Orleansu, izdvaja tri savjeta koja se lako mogu primijeniti u kućnoj kuhinji.

Njegove kombinacije daleko su od uobičajenih: među omiljenim sendvičima gostiju nalaze se onaj s prženom kobasicom bolonja i čipsom te topli sendvič po uzoru na Ruben, u kojem je usoljenu govedinu zamijenilo raštansko zelje, navodi FaW.

Deceniju nakon otvaranja restoran i dalje privlači redove gostiju, a Hereford smatra da je tajna u kreativnosti i pažnji posvećenoj svakom sastojku.

“Svaki potez je prilika”, poručuje kuvar.

Kako postići ravnotežu ukusa?

Iako se sendvič često priprema kao brz obrok, Hereford savjetuje da mu se pristupi s jednakom pažnjom kao bilo kojem drugom jelu.

“Mnogi ljudi razmišljaju o sendvičima gotovo kao o zamjeni za tanjir hrane, ali ne zaboravite da i dalje pripremate kompletno jelo. So, kiselost, svježina, masnoća, ljutina – sve je to podjednako važno kada pravite sendvič”, objašnjava.

Posebno izdvaja kiselost, koju ljudi često zaboravljaju. Nekoliko kapi limunovog soka može osvježiti punjenje, dok se zelena salata prije dodavanja može začiniti malom količinom sirćeta.

Najjednostavnije rješenje može biti i kiseli krastavac poslužen uz sendvič. Kiselkasti dodatak naglašava ostale ukuse i pomaže da cijeli obrok djeluje uravnoteženije.

Kako dodati hrskavost?

Različite teksture jedan su od najlakših načina da običan sendvič postane zanimljiviji.

“To što je nešto između dvije kriške hljeba ne znači da ne možete dodati tostadu ili krupnije sjeckane orašaste plodove ili sjemenke kako biste dobili teksturu”, kaže Hereford.

Tostada, odnosno hrskava prepečena ili pržena tortilja, samo je jedna od mogućnosti. Ako pri ruci nemate poseban hrskavi dodatak, dovoljno je promijeniti način pripreme sastojaka koje već koristite.

Hljeb možete tostirati malo duže ili u sendvič staviti čvrste, hrskave dijelove listova ajsberg salate, umjesto da ih bacite.

Važno je i gdje odlažete tostirani hljeb.

“Tostirani hljeb stavite na žičanu rešetku, umjesto na radnu površinu ili dasku za sječenje. Tako ćete dobiti hljeb koji je hrskav sa svih strana, a ne krišku koja se ovlažila od sopstvene pare i izgubila čvrstinu”, savjetuje kuvar.

Kojim redoslijedom slagati sastojke?

Raspored namirnica uglavnom zavisi od ličnog ukusa, ali nekoliko promjena može uticati na konačan rezultat.

Hereford sastojke koji se dobro dopunjuju stavlja neposredno jedne uz druge.

“Na primjer, volimo da nam zelena salata dodiruje prelive”, objašnjava.

S druge strane, preporučuje razdvajanje sastojaka koji su previše slični. Ako sendvič sadrži kremastu salatu od kupusa i kremasti preliv, između njih se može staviti drugi sastojak kako se njihovi ukusi ne bi potpuno stopili.

“Pažljivo raspoređenim sastojcima razdvajamo ukuse za koje želimo da dođu do izražaja sami za sebe”, kaže Hereford.

Njegovi savjeti pokazuju da dobar sendvič može nastati i od onoga što već imate u kuhinji. Malo kiselosti, hrskavi dodatak i promišljeno slaganje dovoljni su da poznata kombinacija dobije drugačiji ukus i teksturu.

Nastavi čitati

Zanimljivosti

KREMASTO ČUDO OD KOKOSA! Najbrži rolat bez pečenja koji se doslovno topi u ustima!

Ako volite kokos i jednostavne kolače za koje ne morate da uključujete rernu, rolat od kokosa je pravi izbor.

Najbolje od svega je što vam za pripremu ne treba posebno kulinarsko iskustvo. Dovoljno je da napravite smjesu, pripremite krem, uvijete rolat i pustite ga da se dobro ohladi.

Detaljna priprema: Kako napraviti neodoljivi kokos rolat?

Za tamnu koru od keksa

300 g mljevenog keksa

100 g kokosa

100 g šećera u prahu

100 g otopljenog maslaca

120 ml mlijeka

2 kašike kakao praha

Za bijeli fil i dekoraciju

100 g omekšalog maslaca

100 g šećera u prahu

150 g kokosa

80 ml mlijeka

30-50 g kokosa za posipanje

nekoliko listića badema ili rendana čokolada (po želji)

Priprema kore:

U većoj posudi pomiješajte mljeveni keks, kokos, šećer u prahu i kakao. Dodajte otopljeni maslac i postepeno sipajte mlijeko. Miješajte dok ne dobijete kompaktnu smjesu koja može da se oblikuje.

Ako vam je smjesa previše suva, dodajte još sasvim malo mlijeka, ali postepeno, kako ne bi postala previše mekana.

Priprema fila:

Zatim pripremite fil za rolat od kokosa. Umutite omekšali maslac sa šećerom u prahu, dodajte kokos i mlijeko, pa sve dobro sjedinite. Fil treba da bude dovoljno gust da se ravnomjerno nanese na koru.

Oblikovanje rolata:

Na radnu površinu stavite papir za pečenje ili providnu foliju. Preko njega rasporedite smjesu od keksa i oblikujte pravougaonik. Najlakše ćete je razviti oklagijom između dva lista papira za pečenje, pa se neće lijepiti.

Preko tamne kore ravnomjerno rasporedite bijeli fil, a uz ivice ostavite malo slobodnog prostora. Koru pažljivo uvijajte u rolat, pomažući se papirom za pečenje. Nemojte žuriti, kako se kora ne bi raspala.

Važan korak: Koliko dugo rolat od kokosa treba da stoji u frižideru?

Gotov rolat pospite kokosom (i listićima badema ili čokoladom, po želji), umotajte ga u foliju i stavite u frižider na najmanje 3 do 4 sata, a najbolje preko noći.

Prije služenja ohlađen rolat isjecite na jednake kolutove i uživajte u savršenom spoju čokolade i kokosa, prenosi Krstarica.

Nastavi čitati

Aktuelno