Javna ustanova “Vode Srpske” započinje identifikaciju i evidentiranje nelegalno izgrađenih stambenih i poslovnih objekata na javnom vodnom dobru, s ciljem zaštite životne sredine, vodnih resursa i bezbjednosti građana, dok stručnjaci iz ove oblasti pozdravljaju ovakvu odluku i ističu da smo sve češće svjedoci bespravne gradnje ovakvih objekata.

Nenad Spasojević, načelnik Odjeljenja za pravne i imovinske poslove u “Vodama Srpske”, kazao je da će evidentirati sve nelegalne stambene i poslovne objekte izgrađene na javnom vodnom dobru i o tome informisati nadležna ministarstva, uz prijedloge mogućih rješenja ovog sve izraženijeg društvenog problema.

Istakao je da nelegalna gradnja na vodnim površinama predstavlja ozbiljnu prijetnju za životnu sredinu, ekosistem i bezbjednost građana, budući da su rijeke, jezera, izvori i druge vodne površine od opšteg interesa i kao takve u isključivom vlasništvu Republike Srpske.

“Ovaj problem posebno je izražen u srednjem toku rijeke Drine, gdje su primjetne čitave zone nelegalno izgrađenih vikendica, naročito u okolini Zvorničkog i Višegradskog jezera. Slična situacija zabilježena je i na Vrbasu, Uni, Sani i drugim vodotocima”, naglasio je Spasojević.

Prema njegovim riječima, nelegalni objekti su svi objekti izgrađeni bez odgovarajućih dozvola ili suprotno pozitivno-pravnim propisima Republike Srpske.

Dodaje da Zakon o vodama jasno propisuje da je zemljište javnog vodnog dobra u vlasništvu Republike i da je gradnja dozvoljena isključivo u posebnim slučajevima, kao što su objekti javne infrastrukture, zaštitni objekti i sadržaji iz oblasti sporta, turizma i rekreacije, koji su usklađeni sa planskom dokumentacijom.

“Gradnja na vodnom dobru bez dozvole ima višestruke posljedice. Ugrožava se snabdijevanje vodom, narušava prirodna ravnoteža, degradira životna sredina i smanjuje bioraznolikost. Poseban problem predstavljaju objekti bez kanalizacije, jer otpadne vode često završavaju direktno u rijekama i jezerima”,rekao je Spasojević.

Dodao je da ovakva gradnja može dovesti i do promjene toka rijeka, oštećenja riječnih korita i povećanja rizika od poplava tokom visokih vodostaja.

Spasojević pojašnjava da, iako Zakon o vodama ostavlja mogućnost da dio zemljišta izgubi status javnog vodnog dobra, te, kako navodi, ako je riječ o starom koritu koje više nije u funkciji, to se ne odnosi na objekte koji su podignuti bez ikakvog odobrenja, saglasnosti i uvida nadležnih institucija.

“Imajući u vidu da je riječ o stotinama nelegalnih objekata, prvi korak ka rješavanju problema biće njihovo evidentiranje i eventualno formiranje jedinstvenog digitalnog registra, sa odgovarajućim mapama i katastarskim podlogama”, istakao je Spasojević.

Vladimir Topić iz Centra za životnu sredinu kazao je u razgovoru za “Nezavisne novine” da godinama iz Centra upozoravaju na brojne probleme koji pogađaju naše rijeke, bilo da je riječ o zagađenju, izgradnji hidroelektrana, brana ili o sve prisutnijoj nelegalnoj gradnji.

“U posljednje vrijeme svjedočimo stihijskom povećanju broja objekata na riječnim obalama, od kuća i vikendica do betonskih konstrukcija koje se grade direktno u koritima rijeka. Ova pojava ne samo da narušava prirodni ambijent, već dugoročno stvara ozbiljne probleme, posebno u kontekstu poplava i regulacije vodotoka”, kazao je Topić.

Pojasnio je da rijeka nije samo vodotok, ona obuhvata čitav riječni pojas koji ima ključnu ulogu u očuvanju ekosistema i regulisanju tokova vode.

“Izgradnjom u tim zonama, posebno kada se koriste čvrsti materijali poput betona, mijenja se prirodna dinamika rijeke. Umjesto živog riječnog sistema, stvaramo protočne kanale koji gube svoju funkciju i otpornost na prirodne nepogode”, pojašnjava Topić.

Kako je rekao, zakonski je jasno definisano da u pojasu od osam do 15 metara od obale, u zavisnosti od veličine rijeke, nije dozvoljena gradnja objekata koji se ne mogu ukloniti brzo i jednostavno, posebno ako nisu građeni od prirodnih materijala.

“Nažalost, praksa pokazuje suprotno, sve češće svjedočimo bespravnoj gradnji, naročito na rijekama poput Une, gdje gotovo svakog mjeseca, niču novi nelegalni objekti, naročito u rejonima Novog Grada, Kostajnice i Dubice.

Iako se cijene goriva u Evropi drastično razlikuju, Bosna i Hercegovina i Crna Gora se pozicioniraju kao jedne od najpovoljnijih destinacija za vozače u regionu

Cijena goriva u Crnoj Gori je među najnižim u regionu, pokazuju najnoviji podaci portala GlobalPetrolPrices. Tako litar benzina od 95 oktana košta 1,42 EUR, što je niže nego u Sloveniji, Hrvatskoj i Srbiji. Niže cijene benzina od Crne Gore, kada govorimo o regionu, imaju Bugarska i Bosna i Hercegovina.

Kako piše Seebiz, najnoviji podaci o cijenama goriva u Evropi pokazuju velike razlike među državama. Prema analizi portala GlobalPetrolPrices, na dan 18. avgusta 2025. litar benzina od 95 oktana najskuplja je na Islandu, gdje stoji čak 2,097 EUR.

Odmah iza Islanda nalaze se Danska s 1,941 EUR i Holandija s 1,904 EUR. Visoke cijene bilježe i Švajcarska (1,793), Albanija (1,786) te Grčka (1,744 EUR po litru).

S druge strane, najjeftinije gorivo u Evropi imaju Bjelorusija (0,666 EUR) i Rusija (0,672 EUR), što je gotovo triput manje nego u državama s najvišim cijenama.

U Hrvatskoj litar benzina stoji 1,482 EUR, što zemlju svrstava u sredinu europske ljestvice. Cijena je viša nego u Sloveniji (1,443) i Crnoj Gori (1,430), ali niža nego u Austriji (1,498) ili Srbiji (1,519). Najbliže Hrvatskoj po cijeni su Mađarska s 1,483 EUR i Slovenija s 1,443 EUR.

Dok su u većini zapadnoeuropskih zemalja cijene goriva iznad 1,7 EUR, srednja i jugoistočna Europa bilježe znatno niže cijene, koje se u prosjeku kreću oko 1,3 do 1,5 EUR. Posebno se ističu Bugarska (1,218) i Bosna i Hercegovina (1,201), gdje su cijene znatno niže od prosjeka Evropske unije.

(eKapija)

Sindikalna potrošačka korpa za juli 2025. godine u Republici Srpskoj iznosila je 2.750 KM, a prosječna neto plata od 1.556 KM pokrivala je svega 56,58 odsto njenih troškova, saopšteno je iz Saveza sindikata RS.

Najviše novca porodice su u julu trošile na prehranu – 1.269 KM. Za stanovanje i komunalne usluge bilo je potrebno 667 KM, za prevoz 226 KM, dok je za odjeću i obuću izdvojeno 221 KM. Troškovi tekućeg održavanja domaćinstva iznosili su 161 KM.

Prosječna neto plata isplaćena u julu bila je manja za 8 KM u odnosu na jun. Najviša prosječna plata isplaćena je u oblasti finansijskih djelatnosti i osiguranja – 2.007 KM, dok je najniža bila u građevinarstvu i iznosila 1.206 KM.