Ukoliko nam u što skorijem roku ne pomognete da riješimo naše egzistencijalno pitanje zahtijevam da se ime mog pokojnog oca skine sa naziva ulice, a odlikovanja ću da vam vratim ili ću javno pred svima da ih bacim u smeće. Ne želimo da imamo nikakvog dodira sa zemljom i državom u kojoj nemamo osnovna ljudska prava na život i rad i koja nas tjera da idemo u inostranstvo za hljebom.

Ovo piše u pismu Peđe Koščice, sina poginulog borca Branka Koščice, a koje je sinoć tokom sjednice Narodne skupštine RS pročitao Milan Minja Savanović, poslanik Kluba Za pravdu i red, i koje je izazvalo veliku pažnju svih prisutnih u sali.

U pismu, koje je Koščica dostavio Savanoviću, a u kome su potpisane i njegova majka Dragica i sestra Nina, detaljno je opisao sa kakvim egzistencijalnim problemima se suočava njegova porodica, te, između ostalog, poručio da se njegovog oca, koji je posthumno odlikovan ordenom Miloša Obilića i Medaljom zasluga za narod, a čije ime, podsjećamo, nosi i jedna ulica u Banjaluci, nadležni sjete samo kad su neki bitni datumi ili izbori.

Koščica u pismu navodi da je rođen u Banjaluci, da je po zanimanju diplomirani komunikolog, smjer odnosi s javnošću, te da više od 15 godina pokušava naći bilo kakav posao dostojan čovjeka u rodnom gradu.

“Najveći dio svog života bio sam nezaposlen ili povremeno zaposlen. Veći dio svoje radne karijere radio sam neprijavljen ili na crno, što je rak-rana našeg društva. Kao ni moja sestra, nismo imali nikoga da se zauzme za nas i da nas preporuči, ‘pogura, snalazili smo se kako smo znali i umjeli sa manjim ili većim uspjehom”, napisao je Koščica.

Kazao je i da je krajem 2020. godine ostao bez posla, a da njegova sestra Nina, iako ima završen Ekonomski fakultet, trenutno radi kao sekretarica.

“Prije svakih izbora kandidati pojedinih političkih partija redovno se sjete moje majke, sestre i mene, kada trebaju da skupe političke poene i glasove. Tada su nam se obećavale kule i vile, da bi ti isti dušebrižnici kada sva euforija prođe, zaboravili na nas, što nam je ogadilo ovu vlast i kompletnu državu za koju je moj otac dao život. Tajkunsko-kumovska vlast je dovela do toga da nas je odavno sramota da kažemo da smo porodica heroja Otadžbinskog rata i da nas smatraju maltene za građane drugog reda”, napisao je, između ostalog, Koščica.

Koščica ističe da je njegova majka Dragica od ove godine penzioner, te da je “od silnog stresa i sikiracije koje joj je priredila ova država od početka rata, oboljela od karcinoma štitne žlijezde”.

“A cijeli život je posvetila u podizanju nas. Našu majku je, prema njenim riječima, sramota proći gradom jer ne može gledati više u zemlju kada je na ulici upitaju da li joj sin radi i da li je našao posao”, naveo je Koščica, te dodao:

“Dosta nam je više čekanja i praznih obećanja od kojih nema ništa, dok se djeca političara i bogataša preko veze zapošljavaju na visoke pozicije i sva iole bolja radna mjesta” piše na kraju pisma.

Na ove riječi, prvi je reagovao Danijel Egić, ministar boračko-invalidske zaštite RS koji je kazao da mu se Koščica javi.

Slično je poručila i Zora Vidović, ministrica finansija RS.

“Zamolila bih vas da taj čovjek dođe sutra kod mene, jer u Ministarstvu nemam nikoga ko mi vodi komunikologiju. Imala sam jednu djevojku koja je otišla na veću platu. Neka dođe i popričaćemo, i ako bude zadovoljan tim mjesto i platom, može raditi”, rekla je Vidovićeva.
Nezavisne