Ustavni sud BiH odbio je apelaciju pravnog tima Milorada Dodika, a kojim je traženo da se neustavnim proglase odluke prvostepenog vijeća i apelacionog odjeljenja Suda BiH kojim je Dodik proglašen krivim za „nepoštovanje odluka visokog predstavnika“.

Ustavni sud, u kojem nema dvoje sudija iz Republike Srpske, odlučivao je o apelaciji u meritumu, odnosno o glavnoj stvari. Apelaciju su advokati Milorada Dodika podnijeli još 5. avgusta. Razlog za apelaciju, kako je navedeno, to što presude Suda BiH nisu donesene na osnovu zakona – jer da bi nešto bilo zakon, mora biti doneseno od zakonodavca, odnosno parlamenta.

Na današnjoj onlajn sjednici, koja je počela u 13 časova, Ustavni sud BiH odbacio je apelaciju. To znači da presuda ostaje na snazi, a pravni tim Milorada Dodika, kako su ranije najavili, obratiće se Evropskom sudu za ljudska prava u Strazburu.

Uskoro opširnije..

Danas je na dnevnom redu dopuna Zakona o lokalnoj samoupravi kako bi se obezbijedilo funkcionisanje objedinjene naplate u Gradišci. Objedinjena naknada komunalnih usluga je zaista korisna i za građane koji ostvaruju uštede prilikom plaćanja računa, ali je pozitivna i za komunalna preduzeća.

On je dodao da je PDP uložio amandman kako bi se objedinjena naplata mogla organizovati i putem javnih preduzeća, a ne samo putem Gradske uprave.

– Iz nadležnog ministarstva, nažalost, nema izjašnjenja o amandmanu – zaključio je Kresojević

Pojedini funkcioneri očigledno vjeruju da su iznad zakona.
Ni Luka Petrović, ni njegov štićenik Jovica Vlatković, do dana današnjeg nisu prijavili svoje imovinske kartone — iako su to dužni da urade po zakonu i propisima Centralne izborne komisije.

Građani s pravom postavljaju pitanje: šta to ima da se krije?
Da li su to stanovi u Beogradu, apartmani i stanovi po primorju, zemljište po Hercegovini, automobili i računi koje je teže objasniti nego stepenik na političkoj ljestvici koji su preskočili?

Dok se običan čovek pravda za svaku ratu kredita, njih dvojica se, prema riječima upućenih u Trebinju, smiju svakoj ideji o „transparentnosti“.
Vlatković navodno i sam priznaje u društvu da mu je „jeftinije platiti kaznu za neprijavljivanje nego pokazati sve što ima“.
A Petrović — njegov mentor i zaštitnik ćuti. I ćutanje, u ovom slučaju, vredi više nego bilo kakvo objašnjenje.
Nije tajna da su obojica godinama gradili mrežu poslovnih i porodičnih veza kroz javna preduzeća, tendere i sumnjive projekte.
Ali sada, kada zakon traži da se polože računi — nastaje muk.
Nema kartona, nema podataka, nema ničega… osim glasina koje sve glasnije odzvanjaju Hercegovinom.

Koliko još dugo će institucije žmuriti pred očiglednim? Da li je ćutanju institucija došao kraj?!

I koliko još građani treba da vjeruju da su njihovi lideri „skromni službenici naroda“ dok iza kulisa niču vile, hektari i računi?

Odgovora nema.

Ali jedno je jasno — kad neko bježi od istine, najčešće bježi jer je ima previše.

Banjaluka24