Demokrate su na međuizborima u Sjedinjenim Američkim Državama osvojile kontrolu nad oba doma Kongresa, nanijevši težak politički udarac predsjedniku Donaldu Trampu i Republikanskoj stranci. Rezultat glasanja predstavlja jasnu poruku nezadovoljstva dijela birača politikom Bijele kuće, prije svega zbog rasta troškova života, posljedica rata sa Iranom i sve izraženije ekonomske neizvjesnosti.

RAČUNICA KAO KAZNA

Ekonomija je bila jedna od ključnih tema kampanje. Prema rezultatima izlaznih anketa, biračima su svakodnevni troškovi bili među najvažnijim pitanjima, dok su ideološki i kulturološki sporovi, na kojima je Republikanska stranka zasnivala dobar dio kampanje, ostali u drugom planu. Demokrate su rast cijena povezivale sa Trampovom carinskom politikom i ratom sa Iranom, koji je dodatno pojačao pritisak na energetsko tržište. Upozoravale su i na posljedice smanjenja izdvajanja za zdravstvo, dok su republikanci težište stavljali na migracije i kulturološke podjele.

Pokazalo se da takva strategija nije dala očekivani rezultat. Birači su kaznili vlast zbog pitanja koja neposredno utiču na njihov kućni budžet, a Trampova snažna uključenost u kampanju omogućila je demokratama da izbore pretvore u svojevrsni referendum o njegovoj politici.

TEKSAS SIMBOL PORAZA

Posebnu težinu za republikance imaju rezultati iz Teksasa, države koja je decenijama važila za jedno od najpouzdanijih uporišta te stranke. Demokrata Džejms Talariko osvojio je mjesto u Senatu, pobijedivši republikanca Kena Pakstona, dok je Džina Hinohosa preuzela guvernersku funkciju od Grega Abota.

Preokret u jednoj od politički i ekonomski najvažnijih američkih država pokazuje da nezadovoljstvo Trampovom politikom nije ograničeno samo na tradicionalna demokratska uporišta i kolebljive države. Republikanci su izgubili i u Kanzasu, gdje su demokrate osvojile senatorsko mjesto prvi put poslije 1932. godine, te u Južnoj Karolini, koju je Tramp na prethodnim predsjedničkim izborima osvojio ubjedljivom većinom. Ovi rezultati pokazuju da su demokrate uspjele da pridobiju dio birača i u sredinama u kojima su republikanci godinama imali gotovo nedodirljivu poziciju. Takav raspored snaga predstavlja posebno upozorenje za Trampa uoči završnice njegovog mandata.

KONGRES KAO KOČNICA

Preuzimanjem oba doma Kongresa demokrate dobijaju snažan instrument za ograničavanje Trampove politike u preostale dvije godine mandata. Moći će da blokiraju dio zakonodavnih inicijativa, pokreću istrage o radu administracije i poslovima ljudi bliskih predsjedniku, te koriste kongresni nadzor kako bi sporne odluke izvršne vlasti držale pod stalnom političkom lupom.

Tramp, međutim, i dalje ima mogućnost da predsjedničkim vetom blokira zakone koje usvoji Kongres. Da bi ga nadjačale, demokratama bi bila potrebna dvotrećinska većina u oba doma, koju nemaju.

U Predstavničkom domu očekuje se da Hakim Džefris preuzme funkciju predsjedavajućeg, dok će demokratska većina u Senatu imati mogućnost da oteža ili zaustavi potvrđivanje Trampovih kandidata za najvažnije funkcije. Ipak, to ne znači da će predsjednik izgubiti mogućnost sprovođenja svoje politike. Izvršna vlast i dalje je u njegovim rukama, a Bijela kuća zadržava ključnu ulogu u vođenju spoljne politike.

EVROPA I UKRAJINA

Promjena odnosa snaga u Vašingtonu otvara pitanje uticaja demokratske većine na američku politiku prema Evropi, Ukrajini i Bliskom istoku. Demokrate će imati više mogućnosti da traže objašnjenja za poteze administracije, ali i da utiču na zakonodavni okvir i izdvajanja za pojedine spoljnopolitičke prioritete.

Milutin Ilić, predsjednik organizacije “Geopolitikon”, predavač na Evropskom institutu i savjetnik u češkom parlamentu, smatra da izborni rezultat treba posmatrati i kroz sve izraženiji sukob globalističkog i suverenističkog koncepta, koji se iz SAD preliva na Evropu i druge dijelove svijeta. Prema njegovoj ocjeni, jačanje demokrata moglo bi da otvori prostor za povratak ranijih političkih narativa, dok bi Tramp iz izbornog poraza mogao izvući pouke i odlučnije braniti svoj suverenistički kurs. Promjena odnosa snaga u Kongresu, ipak, ne znači automatski i zaokret u američkoj spoljnoj politici. Prostor za najveće nesuglasice mogao bi se otvoriti oko rata sa Iranom, odnosa prema evropskim saveznicima i načina na koji SAD koriste svoju ekonomsku i vojnu moć. Kongres može ograničavati finansijsku podršku, tražiti dodatni nadzor i uslovljavati pojedine odluke, ali ne može samostalno preuzeti vođenje spoljne politike od predsjednika.

BALKAN I DVA VAŠINGTONA

Za Balkan, a posebno BiH i Republiku Srpsku, promjena odnosa snaga u Kongresu ne znači i neposrednu promjenu američkog kursa. Odluke o spoljnoj politici i dalje će u najvećoj mjeri zavisiti od predsjednika i njegove administracije, dok Kongres može uticati na politički okvir, finansiranje i nadzor nad pojedinim potezima.

Aleksandra Joksimović iz Centra za spoljnu politiku ocjenjuje da bi poraz republikanaca mogao da suzi Trampov manevarski prostor u unutrašnjoj politici, ali da se ne očekuje suštinska promjena spoljnopolitičkih prioriteta Vašingtona. Prema njenoj procjeni, administracija bi, suočena sa ograničenjima u Kongresu, mogla biti odlučnija u oblastima u kojima ima više neposrednih ovlašćenja, poput migracione politike.

Ilić, s druge strane, upozorava da bi demokrate novu većinu mogle iskoristiti za povratak ranijih političkih pristupa prema zapadnom Balkanu, a posebno BiH. U fokusu bi, prema njegovoj ocjeni, ponovo mogli biti jačanje institucija BiH, evroatlantske integracije i njihovo tumačenje Dejtonskog sporazuma.

– Mislim da će demokrate ponoviti svoje stare, dobro poznate narative koji se tiču zapadnog Balkana, a posebno BiH. Pokušaće da vrate duh vremena u kojem su imale dominantan uticaj – kaže Ilić.

On smatra da bi novi odnos snaga u Kongresu mogao podstaći i pritiske na Banjaluku zbog njenih odnosa sa Moskvom. Istovremeno, jačanje demokrata moglo bi da podstakne Trampa da odlučnije brani politiku suverenizma i suprotstavi se globalističkom konceptu.

– Mislim da će to i u suverenističkoj Evropi, ali i širom svijeta, dodatno podstaći Trampa da preduzme kontramjere i izvuče pouke iz dešavanja u Americi i Evropi – navodi Ilić.

Za Banjaluku će zato biti posebno važno da prati da li će se političke poruke demokratske većine pretočiti u konkretne inicijative i pritiske. Jer, iako Kongres može promijeniti politički ambijent u kojem djeluje Bijela kuća, stvarni domet tih promjena zavisiće od toga koliko će ih administracija prihvatiti ili im se suprotstaviti.

DVIJE GODINE NADMUDRIVANjA

Američki politički sistem ulazi u period podijeljene vlasti u kojem će važnije inicijative Bijele kuće nailaziti na snažniji otpor u Kongresu. Demokrate će izbornu pobjedu nastojati da iskoriste za pozicioniranje pred predsjedničke izbore 2028. godine, dok republikance očekuje preispitivanje strategije i odnosa prema Trampu.

Koliko je poraz republikanaca značajan, pokazuje i istorija američkih međuizbora. Od 1934. zabilježena su samo dva slučaja u kojima je stranka aktuelnog predsjednika povećala broj mjesta u oba doma Kongresa. Demokratama Frenklina Ruzvelta to je pošlo za rukom 1934. godine, kada su osvojile po devet dodatnih mjesta u Predstavničkom domu i Senatu, dok su republikanci Džordža Buša Mlađeg 2002. dobili osam mjesta u Predstavničkom domu i dva u Senatu. Ovi izuzeci potvrđuju koliko su međuizbori tradicionalno nepovoljni za stranku aktuelnog predsjednika.

NEPISANO PRAVILO

Na to ukazuje i Ilić, ocjenjujući da je riječ o svojevrsnom nepisanom pravilu američke politike. Ukazuje da je jedna od specifičnosti američke demokratije.

– Kada se osvoji mandat, politički procesi često teku sporije zbog demokratskih institucija i mehanizama kontrole, pa se građani na međuizborima često opredjeljuju iz nezadovoljstva i želje da uspostave drugačiju političku ravnotežu – zaključuje Ilić.

Naredne dvije godine tako bi mogle donijeti paradoksalnu situaciju u kojoj će Tramp imati manje prostora za sprovođenje unutrašnje politike, dok će istovremeno nastojati da sačuva autoritet na međunarodnoj sceni. Demokrate će, s druge strane, morati da pokažu da izborna pobjeda može donijeti više od blokiranja predsjednikovih inicijativa i kongresnih istraga. Za zemlje zapadnog Balkana, najvažnije će biti da razlikuju političke poruke iz Kongresa od stvarnih odluka Bijele kuće. Jer, promijenjen odnos snaga u Vašingtonu jeste važan politički signal, ali sam po sebi još nije najava promjene američkog kursa prema regionu.

ZANIMLjIVOSTI

Međuizbori su donijeli i nekoliko istorijskih rezultata. Kiša Lens Botoms postala je prva Afroamerikanka izabrana za guvernera Džordžije, Abdul el Sajed prvi musliman izabran u Senat, dok je Kris Papas postao prvi otvoreno gej muškarac izabran u taj dom Kongresa.

Pažnju privlači i 39-godišnji Džon Osof, koji je odbranio senatorski mandat u Džordžiji, a njegova pobjeda već je podstakla spekulacije o mogućoj kandidaturi demokrata na predsjedničkim izborima 2028. godine.