Connect with us

Svijet

TAJNI DOSIJEI: SAS-ovci sa Orićem pripremali teren za “NEŠTO UŽASNO”

Dosijei britanskog Ministarstva odbrane sa kojih je skinuta oznaka tajnosti otkrivaju da je MI6 znao da se napad na Srebrenicu sprema i prije nego što ga je Vojska Republike Srpske i planirala, ali i da su SAS-ovci imali značajnu ulogu u kreiranju dešavanja u ovoj enklavi i oko nje u spornom periodu njenog pada.

Navodi ovo u svom najnovijem tekstu istraživački novinar Kit Klarenberg koji godinama istražuje ulogu obavještajnih službi u oblikovanju geopolitičkih procesa, a posebnu pažnju je posvetio dešavanjima na prostorima bivše Jugoslavije. Prema riječima Klarenberga, osim aktivnog učešća u događajima u vezi sa Srebrenicom, britanski obavještajci su, kako ukazuju dokumenta u koje je imao uvid, odigrali značajnu ulogu i u prikupljanju dokaza o ratnim zločinima.

– Britanske vlasti, uključujući SAS, preuzele su vođstvo u hvatanju optuženih Srba. Jedan od osuđenih za genocid bio je i Radovan Karadžić. Ali, ni u jednom trenutku tokom suđenja nije pomenuta tajna jedinica SAS, koja je djelovala u Srebrenici, a kamoli pozvana da svjedoči – ističe Klarenberg u svom tekstu objavljenom na portalu “Siva zona” (Grejzone).

Navodi i da je iz dostupnih dosijea teško utvrditi da li to implicira da bi njihovo svjedočenje moglo da izazove probleme tužiocima MKSJ-a.

Iz deklasifikovanih dosijea holandskih obavještajaca, ali i najnovijih britanskog Ministarstva odbrane, vidljivo je prisustvo “operativne britanske jedinice u Srebrenici”. U izvještaju “holandskih posmatrača” je navedeno da su to bile jedinice Specijalne vazdušne službe (SAS), koja je sprovodila “izviđačke misije” i “specijalne zadatke” po naređenju generala Majkla Rouza, koji je tokom rata predvodio britanske mirovne snage UN u BiH. Iako su detalji o konkretnim operacijama SAS-a oskudni, Klarenberg kaže da se nadležnost SAS-ovaca proteže daleko od pukog prikupljanja obavještajnih podataka.

Kada je u pitanju pad Srebrenice, kaže da su i sami istražioci Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju koji je, kako kaže, stvorio i finansirao NATO, zaključili da je planiranje napada na Srebrenicu počelo tek 30. juna. Ovo, prema riječima ovog novinara, otvara pitanje kako su i MI6 i muslimanske snage znali da se priprema napad čak 30 dana ranije. Prema tim navodima, VRS je prvobitno namjeravala da otjera muslimanske vojne jedinice koje su djelovale oko Srebrenice, a zatim da je opkole da bi bili spriječeni dalji napadi na srpsku teritoriju. Nije bilo riječi o udaru na samu enklavu. Odluka da enklava bude zauzeta donesena je 9. ili 10. jula, smatra Klarenberg.

U dopisu britanskog Ministarstva odbrane od 11. jula navodi dalje ovaj istraživački novinar, navedeno je da je “nedavni napad VRS na Srebrenicu bio podstaknut stalnim (muslimanskim) napadima”. Klarenberg smatra da postaje očigledno da su lokalne muslimanske snage očekivale vazdušne napade NATO-a kada VRS stigne, a Britanci su im očigledno dali dovoljno osnova da vjeruju da će do njih doći. On to sve povezuje sa izjavama generala Filipa Moriona, koji je komandovao mirovnim snagama UN, koji je tvrdio da je Alija Izetbegović namjerno sabotirao napore za evakuaciju, jer nije bio u poziciji da strateški dobije bitku: “Njegov cilj je bio da osigura intervenciju međunarodnih snaga”.

– Morion je 1993. predvidio da će se u Srebrenici dogoditi “nešto užasno” zbog Orićevog korišćenja enklave za napad na teritoriju Srba i ubijanje srpskih civila. Orićeve snage su se provlačile pored mirovnih snaga UN i u više navrata napale civilne oblasti u blizini enklave, rušile i palile kuće, krale stoku, ubijale civile. Priznanje da bi takve akcije neizbježno mogle da izazovu odmazdu moglo bi da objasni zašto je muslimanska vojska upozorila holandski bataljon da predstoji napad na Srebrenicu – navodi Klarenberg u svom tekstu.

Podsjeća i na upozorenja generala Moriona da je masakr upravo ono što su zapadne snage i muslimansko rukovodstvo željeli. Uostalom, kako kaže, to se može vidjeti i iz izjava ratnog načelnika srebreničke policije koji je u nekoliko navrata istakao da mu je Izetbegović rekao da će do NATO intervencije doći ako VRS zauzme enklavu i pobije 5.000 muslimana.

– Kako je Izetbegović prognozirao, NATO intervencija je konačno došla krajem avgusta 1995. godine, u vidu jednomjesečne kampanje bombardovanja položaja Vojske Republike Srpske, u kojoj je ubijeno do 2.000 civila – poručio je na kraju svog autorskog teksta ovaj istraživački novinar.

Skrivanje

Tajna dokumenta pokazuju i da je MI6 dijelio svoje obavještajne podatke sa Amsterdamom. Holandska obavještajna služba je u nekoliko navrata, prema riječima Kalenberga, uredno tražila dozvolu da ih citiraju u svojim izvještajima o Srebrenici. Ali, kako navodi ovaj istraživački novinar, London je to po pravilu odbijao, navodeći kako je zabrinut zbog zaštite izvora, ali i brige da se njihov “materijal” eventualno iskoristi u “pravnim postupcima koji nisu u Velikoj Britaniji”.

Related Topics:

Svijet

TEHERAN POSTAVIO ULTIMATUM VAŠINGTONU! Nema više praznih obećanja na papiru – ispunite ovih 7 uslova!

Iran više neće da prihvata obećanja Sjedinjenih Američkih Država na papiru, već očekuje konkretne poteze Vašingtona prije nego što otvori prostor za novu fazu diplomatskih pregovora, izjavio je danas zamjenik sekretara Vrhovnog savjeta za nacionalnu bezbjednost Irana Ali Bageri Kani.

On je za iransku državnu televiziju IRIB, govoreći o mogućnosti novih pregovora sa SAD i ulozi posrednika, rekao da Vašington najprije mora da sprovede sedam uslova koje je postavio Iran.

Zašto Iran ne vjeruje SAD-u?

Bageri Kani je ocijenio da su SAD tokom prethodnih godinu i po dana više puta prekinule diplomatske procese “neprijateljskim potezima i kršenjem obaveza”, navodeći kao primjere pokretanje ratnih operacija i aktiviranje mehanizma “snapback”.

“To je pravo Islamske Republike Iran – da prilikom ulaska u novu diplomatsku fazu ne prihvati samo američke obaveze na papiru”, rekao je Bageri Kani.

Prema njegovim riječima, Iran mora svojim očima da vidi konkretne poteze SAD.

“Kada ti potezi budu sprovedeni, biće otvoren prostor za novu diplomatsku fazu”, dodao je on.

Iran i Rusija: Strateško partnerstvo

Komentarišući nedavnu posjetu sekretara Savjeta Mohsena Rezaiija Moskvi, Bageri Kani je rekao da je Rezai prenio predsjedniku Rusije Vladimiru Putinu poruku iranskog vrhovnog vođe, ajatolaha Sejeda Modžtabe Hamneija, koja se odnosi na bilateralnu saradnju i buduće odnose dvije zemlje.

On je naveo da su tokom razgovora razmatrani strateški odnosi Irana i Rusije, kao i ubrzanje realizacije Međunarodnog transportnog koridora Sjever-Jug.

Razgovarano je i o mogućnosti prenosa ruskog gasa u Iran, najprije korišćenjem postojećih kapaciteta, a zatim njihovim proširenjem kako bi se omogućio transport većih količina gasa, uključujući i njegov dalji izvoz.

On je ocijenio da bi ti projekti mogli da ojačaju položaj Irana u regionu i smanje mogućnost pritiska drugih zemalja, uključujući SAD.

Novi saveznici na Bliskom istoku

Govoreći o regionalnoj bezbjednosti, Bageri Kani je rekao da Iran, Rusija i Kina podržavaju uspostavljanje novih bezbjednosnih aranžmana na Bliskom istoku.

Kao važan korak izdvojio je četverostrani sastanak Irana, Turske, Saudijske Arabije i Pakistana u Teheranu, ocijenivši da bi takva saradnja mogla da doprinese regionalnoj bezbjednost bez oslanjanja na spoljne sile.

Nastavi čitati

Svijet

UMRO DŽEJ ROKFELER! Član čuvene porodice proveo tri decenije u američkom Senatu

Bivši američki senator Džon Džej Rokfeler Četvrti, nasljednik jedne od najpoznatijih i najbogatijih porodica u Sjedinjenim Američkim Državama, preminuo je u petak u 89. godini u svom domu u Vašingtonu, objavio je „Vašington post“, a prenosi Rojters.

Porodica nije saopštila uzrok smrti političara koji je tri decenije proveo u američkom Senatu, gdje se posebno zalagao za zdravstvenu zaštitu siromašnih i oštro kritikovao način na koji je administracija predsjednika Džordža Buša Mlađeg vodila rat u Iraku.

Rokfeler, demokrata liberalnih političkih stavova, prvi put je izabran u Senat 1984. godine, a potom je osvojio još četiri šestogodišnja mandata, predstavljajući saveznu državu Zapadnu Virdžiniju. Prije toga je u dva mandata bio guverner te države, poznate po rudnicima uglja i visokoj stopi siromaštva.

Bio je praunuk legendarnog naftnog magnata Džona D. Rokfelera, osnivača jedne od najvećih američkih poslovnih dinastija. Njegov stric Nelson Rokfeler bio je guverner Njujorka i potpredsjednik Sjedinjenih Američkih Država.

Iako je odrastao u izuzetno bogatoj porodici, Džej Rokfeler je političku karijeru posvetio borbi protiv siromaštva i unapređenju zdravstvenog sistema.

Nakon diplomiranja na Harvardu, od 1964. do 1966. godine učestvovao je u programu društvenog rada u siromašnim ruralnim oblastima Zapadne Virdžinije, što je značajno uticalo na njegov kasniji politički angažman.

Kao senator imao je važnu ulogu u stvaranju programa iz 1997. godine kojim je američka država omogućila zdravstveno osiguranje milionima djece iz porodica koje nisu imale odgovarajuću zdravstvenu zaštitu.

Podržavao je neuspješnu reformu zdravstva predsjednika Bila Klintona tokom devedesetih godina, a kasnije i reformu Baraka Obame, koja je usvojena 2010. godine.

Posebno se zalagao za uvođenje državnog zdravstvenog osiguranja koje bi građanima predstavljalo alternativu privatnim osiguravajućim kompanijama, ali taj njegov prijedlog nije prihvaćen.

Jedna od najkontroverznijih odluka u njegovoj političkoj karijeri bila je podrška rezoluciji iz 2002. godine kojom je predsjedniku Džordžu Bušu omogućeno pokretanje rata protiv Iraka.

Rokfeler je kasnije priznao da je ta odluka bila greška, a kao predsjednik senatskog Odbora za obavještajne poslove optužio je Bušovu administraciju da je rat započela na osnovu lažnih pretpostavki o iračkom oružju za masovno uništenje.

„Da sam tada znao ono što znam sada, glasao bih protiv“, izjavio je Rokfeler 2004. godine.

Tvrdio je da su obavještajni podaci i njihova tumačenja bili prilagođeni političkim ciljevima administracije, kao i da je Buš već bio odlučan da započne rat.

Kada je 2013. godine, u 75. godini, objavio da se neće kandidovati za šesti mandat u Senatu, Rokfeler je poručio da je pomaganje najugroženijima bilo njegova životna misija.

„Borba za one kojima je pomoć najpotrebnija bila je moj životni poziv i nikada neću prestati da se borim kako bih poboljšao živote ljudi koji mi toliko znače“, rekao je tada Rokfeler.
Glas

Nastavi čitati

Svijet

ŠOK ZA ZAPADNE LIDERE! Pao tajni dogovor Trampa i Putinovog čovjeka od povjerenja, Evropa više nikada neće biti ista!

Američki predsjednik Donald Tramp najavio je mogućnost postizanja velikog sporazuma o okončanju rata u Ukrajini, koji bi mogao da promijeni bezbjednosnu arhitekturu cijele Evrope.

On je potvrdio da se u četvrtak, 5. novembra, u Bijeloj kući sastao sa Kirilom Dmitrijevim, specijalnim izaslanikom ruskog predsjednika Vladimira Putina, ističući da je kraj rata sve bliži.

Istovremeno je otkrio da se nije sastao sa ukrajinskim zvaničnicima koji su se istog dana nalazili u predsjedničkoj rezidenciji povodom događaja koji je organizovala prva dama Sjedinjenih Država Melanija Tramp.

Trampove izjave dolaze u važnom trenutku diplomatskih napora za okončanje sukoba.

Dok je ruski izaslanik boravio u Vašingtonu, američki predstavnici razgovarali su sa ukrajinskim i evropskim zvaničnicima u sjedištu NATO-a u Briselu o bezbjednosnim garancijama za Kijev i budućem bezbjednosnom poretku Evrope.

Sljedeće nedjelje očekuje se sastanak delegacija Sjedinjenih Američkih Država, Rusije i Ukrajine u Abu Dabiju, što bi bili prvi trilateralni mirovni pregovori od februara.

Trampova najava sporazuma, koji bi mogao da obuhvati cijelu Evropu, dodatno je otvorila pitanja o tome koliko će pregovori biti široki i kakvu će ulogu u njima imati evropski saveznici.

Tramp optimističan 

Obraćajući se novinarima u Bijeloj kući, Tramp je izrazio veliki optimizam u pogledu mogućnosti diplomatskog rješavanja sukoba.

“Doći će do sporazuma. Biće to veliki sporazum i obuhvatiće mnogo više od Ukrajine… Mogao bih čak da kažem da bi mogao da uključi cijelu Evropu. Biće to veliki, izvanredan sporazum i svi će biti oduševljeni”, izjavio je Tramp.

Potvrdio je da se sastao sa Dmitrijevim, ali nije iznio detalje njihovog razgovora. Sa druge strane, priznao je da nije razgovarao sa ukrajinskom delegacijom, koja se takođe nalazila u Bijeloj kući.

Nije objasnio zbog čega do susreta nije došlo, a američka administracija nije se oglasila povodom tog pitanja.

Ovakav razvoj događaja posebno je zanimljiv imajući u vidu da je Tramp više puta kritikovao ukrajinskog predsjednika Volodimira Zelenskog, pripisujući mu odgovornost za usporavanje pregovora zbog odbijanja da prihvati teritorijalne i druge ustupke.

Istovremeno, tokom posljednjih nedjelja kampanje za međuizbore u SAD, Tramp je sa Putinom postigao dogovor o ukidanju sankcija na izvoz ruskog dizela, što predstavlja još jedan primjer šireg približavanja Vašingtona i Moskve.

U Briselu su, u međuvremenu, američki predstavnici razgovarali sa zvaničnicima Ukrajine, NATO-a i evropskih država. Među njima je bio i Trampov zet Džared Kušner, koji je razgovore ocijenio kao produktivne i suštinske.

Kako je naveo u objavi na društvenoj mreži X, razgovori su bili usmjereni na dva međusobno povezana pitanja: bezbjednosne garancije za Ukrajinu i stvaranje šireg evropskog bezbjednosnog sistema.

“Intenzivno radimo sa svim stranama kako bismo pronašli praktična rješenja koja bi mogla da okončaju ovaj rat i postave temelje za trajni mir”, poručio je Kušner.

Za sada, međutim, nije jasno šta tačno Tramp podrazumijeva pod sporazumom koji bi mogao da obuhvati cijelu Evropu, niti da li se razgovara o konkretnim promjenama u odnosima Rusije i NATO-a.

Primirje u Oleškiju 

Dolazak Dmitrijeva u Bijelu kuću bio je povezan i sa događajem koji je organizovala Melanija Tramp, a koji se odnosio na nedavno šestodnevno primirje između Rusije i Ukrajine u Oleškiju, gradu u Hersonskoj oblasti na jugu Ukrajine, koji se nalazi pod ruskom kontrolom.

Privremena obustava vatre trajala je od 27. oktobra do 1. novembra i predstavljala je jedno od značajnijih lokalnih primirja od početka rata u Ukrajini u februaru 2022. godine.

Cilj je bio dopremanje humanitarne pomoći i evakuacija civila iz grada, u kojem su se životni uslovi dramatično pogoršali.

Prema riječima Melanije Tramp, tokom operacije iz Oleškija je evakuisano gotovo 800 stanovnika.

Kada je primirje stupilo na snagu, procjenjivalo se da je u gradu ostalo oko 2.000 ljudi. Stanovnici su mogli da se evakuišu u područja pod ukrajinskom ili ruskom kontrolom, ali i da ostanu, uz mogućnost snabdijevanja novim količinama hrane i lijekova.

Prva dama SAD objasnila je da je kontakte u vezi sa ovom inicijativom pokrenula nakon što je na događaju održanom na marginama Generalne skupštine Ujedinjenih nacija u septembru upoznata sa humanitarnom situacijom u gradu.

Kako je navela, zajedno sa svojim bliskim saradnikom Markom Bekmanom, direktno je sarađivala sa ruskim i ukrajinskim rukovodstvom kako bi bili dogovoreni uslovi privremenog primirja.

Melanija Tramp izrazila je nadu da će primjer Oleškija postati početak šireg i trajnijeg dogovora o prekidu vatre.

“Neka Oleški bude mala iskra iz koje će se rasplamsati trajni plamen mira”, poručila je ona.

Prva dama SAD je tokom protekle godine imala sve aktivniju ulogu u humanitarnim inicijativama povezanim sa ratom u Ukrajini, uključujući napore za ponovno spajanje porodica razdvojenih zbog sukoba.

Neizvjesnost u vezi s pregovorima

Diplomatska situacija dodatno se komplikuje nakon pobjede Demokratske stranke na međuizborima u Sjedinjenim Državama 3. novembra, koja je promijenila odnos snaga u Kongresu. Demokrate su pobjedom na izborima preuzele i Senat i Predstavnički dom.

Šefica evropske diplomatije Kaja Kalas izrazila je očekivanje da će novi saziv Kongresa vršiti “veći pritisak na Rusiju”, ukazujući na drugačiji pristup evropskih saveznika u rješavanju rata.

Predstojeći razgovori u Abu Dabiju trebalo bi da pokažu da li optimizam Trampa može da se pretvori u konkretne obaveze Moskve i Kijeva, prenosi Euronews.

Ključno pitanje više nije samo kako okončati rat u Ukrajini, već i šta će sadržati širi sporazum o kojem govori američki predsjednik i kakvu će ulogu evropske države imati u njegovom oblikovanju.

Nastavi čitati

Aktuelno