Patrijarh srpski Porfirije u Božićnoj poslanici poručio je da su odrasli uspjeli da stvore društvo u kojem je sve više djece nasilnika, djece zločinaca. Ipak, ističe da srećom “odrastao čovek je sposoban da se vrati djetinjstvu”.

U turobnoj stvarnosti današnjice naš jedini odgovor, dostojan naše pravoslavne hrišćanske vere, jeste božićno slavoslovlje. Zato: “Slava na visini Bogu i na zemlji mir, među ljudima dobra volja”, naglašava patrijarh Porfirije.

A šta vidimo danas, u svijetu i kod nas? Da li djetinjstvo i djecu vole ljudi, odrasli, ali otpali od Boga, kada bez griže savjesti ubijaju desetine hiljada djece? Nije važno čija su to djeca, palestinska, arapska ili jevrejska, ruska ili ukrajinska, ili neka druga, među njima i srpska djeca; samim tim što su djeca, ona pripadaju Gospodu, Životodavcu i Promislitelju, ali i svima nama, vaseljenskoj porodici zvanoj čovječanstvo.

Ko je imao pravo da, na pitanje o nekih pola miliona dece koju je NATO vojska pobila u Iraku, odgovori da se to, uprkos surovosti, isplatilo? Ko je dao pravo Hamasu da jevrejsku djecu otima i drži kao taoce, a ko izraelskoj vojsci da za nepuna dva mjeseca pobije nekih osam hiljada nevine palestinske djece, skoro polovinu od svih ubijenih?

Ko je imao pravo da osudi na smrt dvanaest srpskih beba, prije više od četvrt vijeka u Banjaluci, sve u ime mirotvornih sankcija? Ko je imao pravo da ubije djevojčicu Aleksandru Zec i cijelu njenu porodicu u Zagrebu, malu Milicu Rakić u Batajnici, srpsku djecu u Goraždevcu kod Peći?

Ako nastavimo da nabrajamo žrtve dječje golgote, od Dahaua i Aušvica, Jastrebarskog i Jasenovca, do današnjih stratišta širom svijeta, ova božićna poruka, draga djeco naša duhovna, pretvoriće se u beskrajnu tužbalicu. Treba dodati i zlokobnu činjenicu da su odrasli uspjeli da stvore društvo u kojem je sve više i djece nasilnika, djece zločinaca. Primjera je mnogo – u Americi, u Evropi i drugde – ali, nažalost, i usred Beograda: škola “Vladislav Ribnikar” dovoljno o tome govori. Sve vas, braćo i sestre, pozivamo na usrdnu pokajničku i očišćujuću molitvu za djecu i za sve ljude u našem narodu, ovdje i u rasijanju, osobito za napaćeni, ali uspravni, vjerni i hrabri srpski narod na Kosovu i u Metohiji, kao i za sve ljude i narode na zemlji.

U turobnoj stvarnosti današnjice naš jedini odgovor, dostojan naše pravoslavne hrišćanske vjere, jeste božićno slavoslovlje. Zato: “Slava na visini Bogu i na zemlji mir, među ljudima dobra volja!”

Molimo se za mir svuda u svijetu. Apelujemo na vas da se borite za svetinju braka i porodice, naročito pak za uzrastanje djece “u strahu Gospodnjem”, što znači u pobožnosti i čestitosti, a ne u robovanju samoživosti i bolestima zavisnosti.

Pozivamo vas da Badnje veče proslavite u porodičnom krugu, sa svojom djecom, u duhu vijekovne tradicije srpskog naroda, uz badnjak, u atmosferi koja će vas podsjetiti na ubogu vitlejemsku pećinu, sklonište pastirima i njihovim stadima. U njoj se, na beskrajno smiren način, rodio car slave i bio položen u obične jasle umjesto u kolijevku jer za najvećega gosta, Emanuila ili “Boga koji je s nama”, “ne bijaše mjesta” u ljudskim gostionicama onoga vremena (Luk. 2, 7), kao što ga ni danas nema ne samo u savremenim hotelima nego ni u nekim ljudskim srcima.

Čestitajući svima vama, braćo i sestre, i ovaj Božić, kao i nastupajuću Novu godinu dobrote Gospodnje, prizivamo na vas blagoslov Boga i oca, nas radi rođenoga sina njegova Isusa Hrista i svetoga duha, od kojega – i Prečiste Djeve Marije – on i bi rođen, uz sveradosni božićni pozdrav:

Mir Božji – Hristos se rodi!