Činjenica da rebalans budžeta Grada Banjaluka nije izglasan i da je nastavak vanredne sjednice prolongiran do daljnjeg, otkrio je još neke, političke, teško vidljive detalje.

Dok s jedne strane pljušte optužbe između SNSD-ovih Đajića i Umičevića, s druge strane se nije ni osušilo mastilo na saopštenju predsjednice NF Jelene Trivić, a dešavanja su je odmah demantovala. Trivićeva je činjenicu da su tri odbornika SNSD glasala za uvrštavanje na dnevni red rebalansa, od ukupno 11 koliko ova stranka ima u Skupštini grada Banjaluka, iskoristila da napadne gradonačelnika Draška Stanivukovića, ali i predsjednika PDP Branislava Borenovića, optužujući ih za koaliranje sa SNSD. Ni dva sata nakon toga, sjednica je prekinuta, a od rebalansa budžeta, za sada, nema ništa.

Kakvo je to koaliranje, ako dvije najveće stranke u gradskoj skupštini, u toj navodnoj koaliciji, ne mogu obezbijediti većinu, pitaju se iz PDP.

Priča o simbiozi se već primila među biračima, ali postavlja se pitanje kako onda nije došlo do dogovora oko rebalansa budžeta.

Međutim, iako se izjašnjavaju kao opozicija, od osnivanja NF, njihovi napadi su najviše usmjereni na Stanivukovića i PDP.

O programu se nije moglo mnogo čuti, sem na osnivačkoj skupštini. Sam program NF-a pretežno je sličan PDP-ovom, a osim programa u svoju novoosnovanu stranku Trivićeva je odvukla i poslanika PDP-a Radislava Dončića. Pitanja poput toga šta je cilj i želja ovakvog cijapanja opozicije, ostali su pretežno bez odgovora. Iz PDP-a, ali i dobrog dijela opozicije, stigle su optužbe da je osnivanje nove stranke isključivo lični interes Trivićeve. Posebno se ističe i to da se nije gadila ni na „režimskog poslanika“ Željka Dubravca, koji je, nakon što je podržao novi saziv Vlade Republike Srpske i SNSD-ovog četvrtog delegata u Domu naroda PS BiH.

Prema dobro obavještenim izborima, Trivićeva je, nakon kandidature za predsjednika Republike Srpske, bila prvi pik za ministra u Savjetu ministara, da je opozicija uspjela da formira vlast na nivou BiH. U slučaju da joj je bila obezbijeđena sigurna ministarska fotelja, Trivićeva bi zaboravila na nezadovoljstvo zbog, kako tvrdi, pokradenih izbora.

OD KOMPENZACIJE DO POTPISA ZA PROTESTE

Interesantno je da Trivićeva, koja ni dan danas ne odustaje od priče da je pokradena na izborima, nije bila hrabra na djelima, koliko na riječima. Naime, u uzavreloj političkoj situaciji nakon izbora, kada je opozicija organizovala velike proteste kojima su branili njen rezultat, za koji i danas tvrde da je bio pobjednički, Trivićeva nije potpisala zahtjev za održavanje skupa, niti je garantovala bezbjednost skupa, što nije bilo jednostavno kada uzmemo u obzir da su tu bile hiljade ljudi, a politička situacija napeta, nego su to svojim potpisima garantovali Branislav Borenović, Milan Radović i Nebojša Vukanović, svaki za jedan skup, od ukupno tri održana. I nakon toga, pored Stanivukovića, Trivićkine prve političke „mete“ su Borenović i Vukanović, što bi vjerovatno bio i Radović da se nije povukao iz politike. Zbog toga joj bivše kolege spočitavaju da je zaboravila na zahvalnost što su u tim momentima ne samo deklarativno, nego i organizaciono, pa na kraju i svojim potpisima kojima su mnogo rizikovali, stali uz nju.

Dobro upućeni kažu da ni to ne čudi, ako uzmemo u obzir njenu političku prošlost. Nakon što je bila član Gradskog odbora SDS Banjaluka, u vrijeme velikih previranja u ovom odboru prešla je, na velika vrata, u PDP. Prvo je imenovana za predsjednicu Ekonomskog savjeta te stranke, a zatim, ni godinu dana po učlanjenju, dobila visoko drugo mjesto na kompenzacionoj listi PDP. To joj je omogućilo mandat, a „saborništvo“ sa, prvo u tom momentu najpopularnijim mladim političarem Stanivukovićem, a zatim i sa Vukanovićem, veliku popularnost. Iz te popularnosti je crpila politički kapacitet za kandidaturu za predsjednika Republike Srpske, na koju je, prema vlastitom priznanju pretendovao i Stanivuković. Međutim, potpis za kandidaturu od strane predsjednika PDP Borenovića je dobila upravo Trivićeva, koja je ovih dana svim sredstvima udara upravo ka Borenoviću.

Nedavno je PDP objavio snimak na kojem se jasno čuje i vidi Jelena Trivić koja se zahvaljuje Borenoviću za mjesto na kojem jeste, i to samo nekoliko mjeseci prije nego što će početi da iznosi kritike na njegov račun. Još interesantniji je dio gdje se Trivićeva u govoru za rođendan PDP, 26. septembra 2022. godine, zahvaljuje Drašku Stanivukoviću, iako je priča o njegovom navodnom približavanju Dodiku tada već uveliko uzela maha. To Jeleni Trivić očigledno nije smetalo samo da bi osigurala Stanivukovićevu podršku. Iako ga je optuživala da je podrška izostala, brojevi govore drugačije: razlika između Jelene Trivić i Milorada Dodika u Banjaluci, na 31 kandidata, bila je oko 11.000 glasova, što je više nego što je Stanivuković samom sebi obezbijedio u trci sa jednim protivkandidatom, kada je imao nešto više od 9.000 glasova prednosti.

Jelena Trivić je uspjela da za vrlo kratko vrijeme od sebe rastjera sve dojučerašnje „saborce“, a prije svega one na osnovu kojih je gradila političku karijeru. Od nje javnost čuje samo kritike, a rješenja nema. I po nacionalnim, i po ekonomskim pitanjima, Trivićkini poslanici su obavezno bili protiv samo zbog toga što prijedlozi dolaze od vlasti ili od onih koje ona smatra za saradnike vlasti u opoziciji.

Mnogi analitičari i poznavaoci političkih prilika kažu da dosadašnje iskustvo pokazuje da je politika stalnog kritikovanja kratkog daha, te da potezi Jelene Trivić i Narodnog fronta do sada idu samo na ruku SNSD-u i koalicionim partnerima u vlasti.

Izvor: Tanjug Srpske