Connect with us

Politika

IVANIĆ “Šmit ne treba i ne smije nametniti tako suštinsku stvar kao što je pitanje imovine”

Poprilično sam siguran da se domaći akteri neće dogovoriti oko Izbornog zakona BiH. Da su željeli, imali su tri, četiri nedjelje nakon što je bilo priče o dogovoru u Bakincima.
Jednom broju njih to i ne treba jer izmjene Izbornog zakona bi značile manje mogućnosti manipulacije, a evidentno je da su vladajući znali da iskoriste slabosti zakona i da su puno manipulisali, rekao bih čak zloupotrijebili izborni proces.

To u intervjuu za Srpskainfo kaže bivši srpski član Predsjedništva BiH i počasni predsjednik PDP, Mladen Ivanić.

Govoreći o tome kolike su šanse da Kristijan Šmit nametne izmjene Izbornog zakona BiH, Ivanić kaže da to zavisi od odnosa unutar same međunarodne zajednice.

-Postoje strukture, mislim da su to prvenstveno SAD i Velika Britanija, koje bi to željele, dok je EU u principu protiv nametanja. Bez unutrašnje saglasnosti u međunarodnim institucijama mislim da Šmit neće imati neki prostor da sam odlučuje. Moguće je da će se stvari promijeniti ako ne bude izmjena zakona. Ako toga ne bude, moguće je da će to biti razlog da se stvori veće jedinstvo pa da onda Šmit nametne izmjene – kaže Ivanić.

Hoćemo li u martu dobiti početak pregovora sa EU?
Što se tiče odnosa sa EU, BiH nije iskoristila povoljan politički ambijent koji se stvorio zbog rata u Ukrajini. EU je tada željela da poklopi cijeli taj prazan prostor, posebno kroz kandidatske statuse Ukrajine i Moldavije, ali i kroz otvaranje pregovora na ovom prostoru, da pokaže da je to zona kojom dominira EU. Međutim, da bi se to dobilo morao je postojati minimum, ali minimum nekog napretka unutar BiH. Nažalost, toga nije bilo. Postojale su svađe, tenzije, izmišljeni problemi sa svih strana i nije bilo ni minimuma političkog ambijenta koji bi dao prostor EU da dones odluku o početku pregovora. To ne znači mnogo, ali je ipak jako veliki iskorak.

Ne vjerujem da ćemo u martu dobiti početak pregovora i volio bih da griješim. Ne vidim iz konkretnih poteza vladajućih bilo kakav argument koji su spremni da daju EU. Dio ovih opštih zakona je više po naslovu evropski nego što je po sadržaju. Mislim da to, nažalost, neće biti dovoljno. Jer i u samoj EU ima zemalja koje smatraju da prvo EU treba unutar sebe urediti pa tek onda ići u eventualno dalje proširenje.

Ako cilj domaćih aktera nije dogovor, čemu onda sporazum iz Laktaša?

Biću vrlo sretan ako oni to realizuju. Ali, šta je konkretno urađeno i ko pokazuje inicijativu da želi da taj dogovor uspije?

Je li tačno da ga “buše” stranci, kako tvrde iz SNSD?
Nisam siguran. Možda nisu srećni i zadovoljni sa nekim od rješenja, ali ne misli da ga oni buše. Mislim da ga buše lokalni akteri. Znate, kao kada sjednu pa se dogovore, pa onda odu kući i neko im kaže: “Ajoj, šta si ovo uradio”. Tada odjednom počinje cirkus. S obzirom da je na političkoj sceni malo ljudi koji, kada se jednom dogovore, to izvrašavaju bez obzira na posljedice – onda imate to bježanje od dogovora, izvlačenje. Mislim da je tu dominantan nedostatak hrabrosti i dosljednosti onih koji su dogovorili da to i realizuju. To je generalno jedan od najvećih problema funkcionisanja BiH.

Proteklih sedmica imali smo posjete visokih zvaničnika EU i SAD. Da li je za Srpsku dobro to što se nalazimo u fokusu zapadne politike?
Ne mora biti loše kada ste u fokusu ako niste u sukobu s njima. Problem je što je aktuelna vlast, gospodin Dodik lično, ušao u sukob sa predstavnicima SAD i Velike Britanije. Rekao bih da je davao vrlo teške izjave i povodom nekih drugih. Ja mislim da to nije pametno i ne vidim koju korist on (a, manje mi je važno šta je sa njim) a koju korist Republika Srpska iz tog sukoba može imati. Ne vidim ni jednu korist. Vidim samo potencijalnu opasnost koja se nad RS nadvija jer jedan dio tih ljudi može kreirati negativnu sliku o RS, a ona se već ozbiljno kreira u zapadnom dijelu svijeta. Kreira se slika da je zbog retorike koju Dodik koristi, Republika Srpska ta koja je problem.

Obzirom da malo ljudi iz RS ima mogućnost da iziđe i učestvuje u tome, mali broj nas je u stanju da kaže: Stanite, nije Dodik isto što i Republika Srpska. U RS je Dodik imao podršku nekih 47 odsto, nije imao čak ni 50 odsto. Ali, s obzirom na to kako teče međunarodna politika, koliko je ona crno-bijela, jednom kada vam natovare na leđa taj teret, trebaće godine da se to promijeni. A, to znači da smo mi u nekoj vrsti defanzivne politike. Većina ljudi smatra da Rusija brani RS. Mislim da je brani kada je u pitanju Dejtonski sporazum, ali trenutno ne postoji komunikacija na relaciji Zapad – Rusija tako da smo mi u ovom trenutku pod velikim uticajem zapadnih zemalja, isključivo. Mislim da treba snažno voditi računa da se zbog retorike koju Dodik izgovara ne dovede u opasnost pozicija RS.

Mislite li da Dodik treba da prećuti kada ga američki ambasador u BiH naziva glavnim, možda i jedinim remetilačkim faktorom u BiH?
To ne. Ali ga ne treba nazivati budalom, kretenom, idiotom i slično. Treba da mu odgovori, ali na jedan puno, puno kulturniji, primjereniji i argumentovaniji način. I nije Dodik jedini koji je imao te probleme. Period u kome sam ja bio politički aktivan je bio još gori od ovog sada. Tada je visoki predstavnik bio Pedi Ešdaun, u odnosu na koga je Kristijan Šmit vrlo blaga verzija. Pa smo odgovorili na način da se ne zatvore vrata. Dakle, ne mislim ja da on ne treba da odgovori. Treba. Ali ovakav način je kontraproduktivan njemu, a onda i Republici.

Džejms O’Brajen je isprozivao Dodika, Čovića i Izetbegovića. Da li je to signal da SAD definitivno žele njihovo uklanjanje sa političke scene, s tim što je SDA već izgubila izbore?
Evidentno je da postoji vrlo visok stepen kritičnosti kada je u pitanju Amerika i odnos prema ta tri lidera, što je na neki način i logično zato što su oni tu dugo, oni su bili ključni igrači zadnjih 20 godina. A, u tom periodu nije došlo do nekog ozbiljnijeg iskoraka. Šta drugo mogu očekivati? To je jadna od naznaka da nije dobro kada su lideri predugo na sceni zato što i sami izgube osjećaj realnosti i sebi počnu davati osjećaj da poslije njih nema nikoga. Dakle, vidljivo je da postoji pritisak. Dokle će ići, vidjećemo. Nije slučajno onakvo prozivanje imenom i prezimenom. Ono je očito suštinska odluka i to je pitanje i samih tih lidera da vide kojim će se načinom boriti protiv toga. Najbolji način bio bio da se dogovore, da se ova zemlja uvede u mirnije tokove. Ali, bojim se da to ne žele, a i zbog načina na koji su birani, ne mogu. Jer, zamislite da oni koji su kreirali svoju političku budućnost i sadašnost samo na sukobu, da odjednom postanu kompromisni.

Milorad Dodik je nekoliko puta zaprijetio da će NSRS proglasiti nezavisnost Republike ako Kristijan Šmit nametne zakon o državnoj imovini. Dugo poznajete Dodika, vjerujete li da bi to zaista i učinio?
Ne mogu sa sigurnošću tvrdi da bi, ili da ne bi. Ali mogu tvrditi da Šmit ne treba i ne smije nametniti tako suštinsku stvar kao što je pitanje imovine. Zato mislim da on to neće uraditi jer bi to kreiralo vrlo nagatvnu sliku i da niko iz RS to ne bi mogao da prihvati. Ni vlast, ni opozicija. Mislim da njegov napor treba da bude pritisak na lokalne lidere da se dogovore. Ja bih se ponovo vratio na davni dogovor iz Doboja po kome sve što treba institucijama BiH, pripada tim institucijam, a sve ostalo je vlasništvo entiteta. Bilo kakav pokušaj da se to dramatično promijeni, da se imovina digne na nivo BiH, bio bi štetan. Primjera radi, jedan od objekata koji je u centru Sarajeva, kasarna “Maršal Tito” je potpuno raspodijeljena. Odluku su donijele vlasti FBiH, Kantona i grada Sarajevo. Nikakve veze to nije imalo sa institucijama BiH. Kako onda ti ljudi koji su to uradili sada mogu da pozivaju da sve bude imovina BiH?

Može li se suđenje Dodiku posmatrati kao njegov lični problem, ako znamo da mu sude za ono što je uradio kao predsjednik Republike?
Pa i gospodin Šarović je bio u sudskom procesu za ono što je radio kao član Predsjedništva BiH ili predsjednik RS. Ja sam bio na sudu zato što sam to radio ako predsjednik Vlade RS. Povod je bio taj što nisam želio da predam Šume RS u vlasništvo “Balkan Amerike”, jedne firme koja je željela da dominira na ovim prostorima. Nisam rekao da je suđenje meni – suđenje Republici Srpskoj. Je li bilo – bilo je i tada politički uslovljeno. Srpska ima i mora da ima svoju budućnost sa bilo kojim političarem i bez njega. Ja to nikad ne bih vezivao, koliko god u dubini duše vjerujem da je to povezano i politički. Ali, zbog implikacija na Republiku ja to ne bih povezivao. I za razliku od njega, ja se njegovom suđenju ne radujem. On se mom suđenju radovao i vrlo ga često politički zloupotrebljavao. I to je velika razlika između mene i njega.

Spominajli ste Rusiju, kako tumačite izjavu Vladimira Putina da se njegova procjena situacije na terenu podudara sa procjenom rukovodstva RS?
Ne znam šta je Putin mislio, mogu da kažem kakvo je moje iskustvo bilo u diplomatskim aktivnostima sa Rusijom. Rusija je uvijek branila ustavnu poziciju RS, ali nikada nije pokazala ni minimum da se BiH kao cjelina ugrozi. Ako Putin doživljava da je to ovo što radi Dodik na tom planu, onda je to to.

Može li ekonomija RS dugoročno da izdrži pritisak u uslovima kada joj je otežan dolazak do novca na međunarodnom tržištu?
Nemaju naši privredni subjekti još nikakvih problema kada je saradnja sa svijetom u pitanju, posebno sa EU. Još nemaju nikakav formalni, sadržajni, suštinski problem da izvezu svoje robe, oni koji su okrenuti tom tržištu. Ti ljudi su izdržali težak period proboja, danas prestavljaju vjerovatno najstabilniji dio naše privrede, koji imaju najmanje oscilacija. Vlast ima problem pristupa tržištu, iz dva razloga. Jedan je politički ambijent koji je stvoren, a drugo je osjećaj prevelike zavisnosti od kredita izvana. Politički razlog je daleko važniji. Evidentno je da na Zapadu ne gledaju dobro na zaduživanje RS na tim tržistima, zato više nema priče o berzi u Beču, o berzi u Londonu… Očito je da vlast sredstva traži negdje drugo, bila je priča o berzi u Šangaju, ali vidim da se i oko toga ućutalo.

Spominjali su i emitovanje narodnih obveznica?
Moguće je da se zadužuju kod sopstvenog naroda. Ako to urade, vidjećemo koliko ljudi je zaista spremno da svoju štednju uloži u obveznice i koliko ih vjeruje da je to sigurno. Može to biti jedna vrsta političkog testa koliko narod vjeruje u sopstvenu vlast. Ako vjeruje, kupiće obveznice.

Smatrate li da je odluka o povećanju najniže plate u RS bila opravdana i dobro odmjerena?
Ta odluka je vjerovatno imala dva aspekta. Da se politički malo dodvori jednom dijelu strukture, a drugi da preko viših minimalnih plata porastu doprinosi i porezi, da dođe do povećanja prihoda u penzioni, zdravstveni fond i u sam budžet. Ekonomisti će vam uvijek reći da uplitanje vlasti u takve stvari nije u skladu sa tržištem. Tržište rada je to koje utiče na određivanje plate. Svaka intervencija odmah ima i svojih negativnih strana. Mnogi tvrde da je povećanje na 800-850 KM bilo realno, da je 900 previše i da će imati negativne posljedice. Suviše je rano govoriti, imaćemo priliku da vidimo posljedice toga. Ali iskreno mislim da je za vlast dominantno bilo to da povećanje minimalca znači da će se morati usklađivati i neke druge plate, a to će onda dovesti do povećanja prihoda.

Mislim da je ova vlast vodila računa samo o kratkoročnim, nikad o dugoročnim implikacijama svojih odluka.

OPOZICIJA DA POBIJEDI SUJETE
Da li Draško Stanivuković ponovo treba da bude kandidat za gradonačelnika Banjaluke, pa i u situaciji da ga ne podrže sve opozicione stranke?

Na takvo pitanje ne mogu direktno odgovoriti zato što se ja ne bavim operativnom politikom. Svjesno sam odlučio da se izvučem iz tih stvari. Rekao sam više puta javno da mislim da je jedino razumno da se opozicija dogovori, da isključe sve svoje sujete. Svi učesnici u tome mogu sebi naći opravdanje za vlastite poteze, sve strane imaju dovoljno argumenata. Ali, realni rezultat je ono najvažnije, ono što se mjeri.
Moraju preći sujete i postići dogovor. Kakav će on biti zavisi od njih.

Politika

DODIK NE ODUSTAJE “Žele da me smjene prije nego što razgovaram sa Trampom”

Pokušaj smjene van izbornog procesa bio je očekivan za predsjednik Republike Srpske, koji smatra da pomenuto nije izolovan čin, već najnoviji u dugom lancu onoga što on naziva “ostatkom Bajdenove ere”, piše The Pavlovic Today.

– To sračunat pokušaj, da me spriječe da razgovaram sa Trampom – naveo je Dodik.

Neizvinjavajući se protiv “prosvećenih” kritičara onoga što on naziva “liberalnom hobotnicom” koja je progutala svijet, Dodik opisuje Donalda Trampa kao “spasitelja naše civilizacije”. Govori sa otvorenom, neužurbanom sigurnošću čovjeka ubjeđenog da ga je politički establišment Klintona i Bajdena označio za smjenu.

– Sada od toga prave slavlje. Žele da me vide kako odlazim – rekao je Dodik.

U centru političke oluje je Kristijan Šmit – čovek za koga Dodik ističe da ga nikada nije izabrao nijedan građanin.

– U mom slučaju, on je usvojio zakon kojim je nepoštovanje tzv. “visokog predstavnika” krivično djelo – rekao je Dodik.

Šmit, tvrdi Dodik, drži svoju poziciju nelegitimno bez potvrde Savjeta bezbjednosti UN i bez saglasnosti Republike Srpske, potpisnice Dejtonskog mirovnog sporazuma kojim je okončan rat u BiH.

– Kristijan Šmit se ovde pojavljuje kao privatno lice i počinje da radi. Naravno, iza njega je stajala Bajdenova administracija i EU i on je počeo da se ponaša, bukvalno, kao bik u prodavnici porcelana – izjavio je Dodik.

Za Dodika, srž borbe za oduzimanje mandata tiče se legitimiteta sudstva. Šmitova ovlašćenja potiču iz takozvanih “bonskih ovlašćenja” – sveobuhvatnih prava na nametanje zakona i smjenjivanje zvaničnika, koja nisu deo originalnog Dejtonskog sporazuma, već su usvojena 1997. godine na sastanku Savjeta za sprovođenje mira u BiH.

Za Dodika, to je nedemokratsko otimanje političkog procesa. Za njegove pristalice, to je strani napad na volju naroda. Za njegove kritičare, to je zakašnjela odgovornost. Za svakoga ko obraća pažnju, to je studija slučaja pitanja sa kojima se BiH sada suočava. Pitanja sa kojima se nijedna demokratija ne oseća prijatno, a koja se protežu daleko izvan političke sudbine jednog čovjeka.

EXCLUSIVE: President @MiloradDodik tells The Pavlovic Today Biden loyalists are trying to remove him “before I can speak to Trump.”

In a no-holds-barred interview, Dodik opens up as never before on @JoeBiden, @realDonaldTrump, Putin, @PM_ViktorOrban and the future of… pic.twitter.com/WPzQpxXBXy

— Ksenija Pavlovic McAteer | The Pavlovic Today (@ksenijapavlovic) August 17, 2025
Kako neizabrani evropski zvaničnik može da poništi demokratski proces? Upravo to pitanje je pokrenulo debatu o Bregzitu — pa ipak, EU sada ima takav autoritet u zemljama u kojima ne odobrava vladu ili ishod izbora.

Da li je BiH “poslednja kolonija Evrope”? Ko zaista vlada zemljom? Koliko dugo “privremene” moći, nametnute prije tri decenije u ime mira, mogu ostati pre nego što postanu sam sistem? I ako bi ista pravila važila i negde drugdje – ako bi neki stranac mogao da obori mandat aktuelnog predsjednika u Vašingtonu – kako bi Amerika reagovala? Ili Britanija? Ili Francuska?

– To je apsurdna odluka. Venecijanska komisija Savjeta Evrope, “ako to još uvek ima ikakvu težinu”, jasno je stavila do znanja 2005. godine da je Ustav BiH vrhovni pravni autoritet zemlje. Entitetski ustavi, uključujući i ustave Republike Srpske, postoje u njegovom okviru. Nijedan od njih ne može biti prepisan ili poništen bilo kojim zakonom ili statutom nižeg ranga – izjavio je Dodik.

One koji vrište za njegovu smjenu van izbornog procesa, Dodik voli da podsjeti da Ustav Republike Srpske kaže da predsjednik Republike Srpske može izgubiti mandat samo u dve situacije — ako predsjednik podnese ostavku ili ako predsjednika opozovu građani, proces koji se, prema važećem zakonu, sprovodi putem referenduma.

– I to je sve. Nijedna druga situacija nije moguća – jasan je Dodik.

Dodik tvrdi da Centralna izborna komisija BiH, nema ovlašćenja da sprovodi izbore za predsjednika republike.

– Nema ovlašćenja da sprovodi izbore za lokalne zajednice – a ipak ih sprovodi. Oduzeli su nam ta ovlašćenja – rekao je Dodik.

Sa izborima u Republici Srpskoj koji su za godinu dana, postavlja se očigledno pitanje: Zašto baš sada?

– Da pošaljem Trampu poruku da je “Dodik kriminalac”. Ako ostanem na vlasti, možda bih mogao da dođem do Trampa, objasnim mu stvari i nekako apelujem na njegove emocije kako bi mogao da razumije šta se ovde dešava – izjavio je predsjednik Srpske.

Ukazao je na sopstveni dosadašnji rezultat – dvije decenije na čelu Republike Srpske tokom 30-godišnje istorije tog entiteta – i na jake rezultate u anketama, “još bolje” nego ranije.

– Jedini način da me uklone, da unište moju političku stranku i da potkopaju mogućnost da Republika Srpska nastavi da postoji, jeste da me uklone nedemokratskim sredstvima – istakao je Dodik.

Dodik kaže da su Trampove riječi emotivno pogodile njega kada je na inauguraciji predsjednik izjavio: “Postoje samo dva pola, muški i ženski”.

Kao čovjek vjere, dodao je Dodik, “ne može da gleda dekadenciju koja je obuzela Evropljane. Bože sačuvaj”.

Dodik insistira da “Tramp zaista mijenja svijet” i da je to samo po sebi “nešto što daje nadu“. Trampov opstanak – od impičmenta do pokušaja atentata – bio je lični motivator.

– Ta njegova politička pobeda je pobjeda nad tim izmišljenim političkim procesima – naveo je predsjednik Srpske.

Postoje trenuci, priznaje Dodik, kada ga neravnoteža moći između velikih i malih nacija ostavlja da se osjeća nemoćno.

– Arogancija velikih sila ponekad odbija da se upusti u detalje, držeći se umjesto toga linije nametanja i mnogih drugih stvari – kaže Dodik.

Ali kada razmotri kako je Tramp vodio kampanju nakon svojih pravnih istraga i pokušaja atentata, Dodik kaže da zaključuje da “nema ni razloga ni prava da gubi snagu” u sopstvenoj političkoj borbi za svoj narod u Republici Srpskoj.

– Ako Tramp kaže da je Bajdenova administracija bila najgora u istoriji SAD, onda možete zamisliti kakve je mjere uvela širom svijeta, uključujući i ovde u Republici Srpskoj i BiH – istakao je predsjednik Srpske.

Brzo je ukazao na zatvaranje USAID-a kao primjer onoga što naziva “pravim potezom” Trampove administracije, tvrdeći da je agencija “radila prljave poslove”. Samo dio njene potrošnje, tvrdi on, bio je vidljiv u BiH, “dok je veći dio novca dodijeljen kompanijama zvaničnika USAID-a u Sjedinjenim Državama”.

Dodik kaže da ima sve detalje.

– Imam sve informacije o tome – napomenuo je Dodik, naglašavajući da su svi obavješteni i da je istraga u toku.

– Naša policija sprovodi istragu – jasan je Dodik.

I sa tim, Dodik se nagnuo naprijed, spreman da ispriča svoju priču.

Prvo su došle sankcije
Prema sopstvenom priznanju, Milorad Dodik je podržavao Donalda Trampa od trenutka kada se njujorški biznismen spustio niz zlatne pokretne stepenice u Tramp kuli. Ali ta lojalnost se nije dobro završila po njega.

– Prve američke sankcije sam dobio dva dana prije prve inauguracije predsjednika Trampa u njegovom prvom mandatu 2016. godine. To se dogodilo zato što sam ohrabrivao članove srpske zajednice Republike Srpske u određenim dijelovima Amerike da glasaju za Trampa. Zatim sam dobio poziv za inauguraciju. Dva dana prije inauguracije predsejdnika Trampa, Obamina administracija mi je blokirala vizu i uvela sankcije – podsjetio je Dodik.

Tokom Trampovog prvog mandata, Dodik je rekao: “Nisam mogao da kontaktiram njega ili njegove ljude da objasnim situaciju”.

Dodao je da ga od tada progone Trampovi zakleti neprijatelji.

Dodik je rekao da je pritisak SAD na njega eskalirao nakon što se Bajden vratio na dužnost 2021. godine, navodeći potez Ustavnog suda BiH da ukine Dan Republike Republike Srpske 9. januara, koji se poklapa sa pravoslavnim praznikom Svetog Stefana.

Dodik je napomenuo da je Republika Srpska obilježavala svoj nacionalni praznik 25 godina pre nego što je ukinut “sudskom odlukom – sa tri strane sudije i dvije muslimanske sudije — koji su ga proglasili nezakonitim, rekavši da je uvredljiv za muslimane u BiH, iako i oni mogu da uzmu slobodan dan”.

Kao rezultat toga, Dodik je rekao da je 56 ljudi – uključujući visoke zvaničnike, ministre, parlamentarce, cijelokupno njegovo osoblje, pa čak i tehničko osoblje – sankcionisala Bajdenova administracija “samo zato što su učestvovali u proslavi tog hrišćanskog praznika”.

Napad na porodicu
Na pitanje kako je objasnio sankcije svojoj porodici, glas Milorada Dodika se ublažio.

– Moja porodica je dovoljno izdržala tokom svih tih godina – rekao je Dodik.

Ponosan je, rekao je, na to kako su mu djeca vaspitana.

– Moja kćerka ima četvoro djece. Neki moji prijatelji su mi rekli da su moja kćerka i sin imali sve prilike da ispadnu loše jer im je otac bio predsjednik — ali nisu. Ostali su pristojni, završili su studije i bave se ozbiljnim poslom – naveo je Dodik.

Ipak, žalio se da je “sama činjenica da su to moja deca” dovela do onoga što je opisao kao kriminalizaciju vođenu medijima.

Onda je zastao.

– Zamislite ovo, u sankcijama protiv moje kćerke i sina, zapravo piše: “Sankcije su uvedene zato što su podržavali svog oca”. Pa, koga bi drugog trebalo da podržavaju ako ne svog oca? Nevjerovatno – izjavio je Dodik.

Za Dodika, kampanja sankcija je bila “više stvar poniženja”.

On je ispričao kako je njegova kćerka – lokalno poznata po svom prisustvu na društvenim mrežama – vidjela kako je njen restoran sankcionisala Bajdenova administracija i kako je njena dobrotvorna organizacija, koja je gradila stanove za porodice sa više djece, zatvorena nakon što joj je zatvoren bankovni račun.

– Cilj je bio da se okalja naša porodica – rekao je Dodik, dodajući da je sama sumnja na veze sa njima bila dovoljna da zatvori preduzeća i “uništi velike kompanije”.

Kao primjer je naveo Prointer – tehnološku firmu sa 140 inženjera i godišnjim prometom od 80 miliona dolara, koja je bila primorana da se zatvori nakon što je povezana sa njegovim sinom Igorom.

– Moj sin nije imao nikakve veze sa tim, znamo to. Iako je tamo imao neke prijatelje. Računi kompanije su zamrznuti, njeno poslovanje zabranjeno, a inženjeri su ostali bez posla, jednostavno zato što je neko rekao: “O da, to je Igor Dodik, sin Milorada Dodika” – podsjetio je Dodik.

Zatvoreni bankovni računi
Dodik je rekao da je kampanja koju je Bajden pokrenuo protiv njega dosegla svaki kutak njegovog ličnog života, a američke sankcije su njega i njegovu porodicu odvojile od osnovnih alata modernog postojanja – uključujući pristup bankarskom sistemu.

– Ja, moja žena, moj sin i kćerka, moj zet, moja snaja i svih sedmoro mojih unučadi — svaki bankovni račun je zatvoren – rekao je Dodik.

– U bankama ne možemo ništa da uradimo. Platu primam poštom. Moja plata se isplaćuje u gotovini na blagajni, a poštar mi je donosi kući – rekao je predsjednik Srpske.

Na pitanje pod čijim ovlašćenjem su računi zatvoreni u entitetu čiji je on predsjednik, Dodik je rekao da je bivši američki ambasador Majkl Marfi “prijetio” bankama sankcijama ako nastave da služe njemu ili njegovim rođacima.

– Još uvijek nemam račun i ne mogu da otvorim nijedan račun ni u jednoj banci. Ovdje su banke uglavnom u stranom vlasništvu, a postoji samo jedna banka u vlasništvu domaćih pojedinaca, ali i ona je privatna. Nema državne banke. Čak su prijetili da će im oduzeti pristup SWIFT-u – izjavio je Dodik.

Ambasador na koga se Dodik osvrnuo je Majkl Marfi, veteran sa 29 godina iskustva u Ministarstvu spoljnih poslova SAD.

Prema Dodikovim riječima, Marfi je ranije bio pomoćnik Ričarda Holbruka, koji se smatra arhitektom Dejtonskog sporazuma.

– Došao je ovdje i ponašao se kao nasilnik. Ambasador Marfi je imao dobre veze sa državnim sekretarom Blinkenom, i ponašali su se kao neka vrsta udruženog zločinačkog poduhvata u vezi sa onim što se ovde dešavalo – rekao je Dodik.

– Propisi nisu bili važni, Ustavi nisu bili važni, ništa što je napisano nije bilo važno. Važno je bilo pogađati “duh zakona” ili njegove lične želje, ko ga je lobirao i u kom trenutku – rekao je Dodik.

Ubrzo nakon Trampovog drugog mandata, Dodik je rekao da se nada da će se “stvari promijeniti” pod novom administracijom.

– Vidimo da je još uvijek ostalo mnogo Bajdenovog naslijeđa — Bajden i dalje kontroliše OFAC i određene druge agencije — a predsjednik Tramp i dalje ima poteškoća da uspostavi potpunu kontrolu nad svim segmentima vladine politike. To je razumljivo, ali mi zbog toga patimo. Želimo da se nepravda koja nam je učinjena sve ovo vrijeme ispravi jednim pravednim potezom Sjedinjenih Država i ove administracije na njenom čelu – izjavo je Dodik.

Dodik je napomenuo da “kada čujemo neke ljude kako kažu da se sudske odluke moraju poštovati”, to je suprotno onome što on opisuje kao Trampovo istorijsko obećanje da se neće miješati u poslove drugih zemalja.

Dodao je da su neki iz Stejt departmenta došli u Sarajevo prije oko 20 dana i ohrabrili muslimane, govoreći im: “Stav SAD je da se odluka suda mora poštovati”.

Po njegovom mišljenju, to je značilo prihvatanje presude bez ispitivanja njene relevantnosti.

– Odmah nakon toga sam dobio sudsku presudu nepovoljnu za mene i odmah je počeo ovaj proces protiv mene – naveo je Dodik.

Dodik smatra da ostaci iz prethodne administracije “nastavljaju da djeluju” i da “Tramp nije upoznat sa detaljima”.

Šmitov faktor i mineralne rezerve Republike Srpske
Predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik ima mišljenje o tome zašto se međunarodni pritisak na prenos imovinskih prava iz Republike Sršske intenzivirao poslednjih godina: litijum, zlato i drugo zakopano bogatstvo.

Decenijsko istraživanje mineralnih rezervi Republike Srpske, rekao je, završeno je 2021. godine, a identifikovana su nalazišta magnezijuma, litijuma, borne kiseline i zlata.

– A onda ovaj Nijemac dolazi i kaže da svu imovinu, svu sredstva, treba prebaciti na BiHu. Ja se, naravno, protivim tome. U našem Ustavu – kao i u Ustavu SAD – stoji da samo ono što je eksplicitno dodijeljeno BiH pripada BiH, a sve ostalo pripada entitetima. A među onim što je eksplicitno dodijeljeno, imovina se ne pominje – naglasio je Dodik.

Za Dodika, tajming nije bio slučajan.

Nijemac na koga je pomenuo je Kristijan Šmit,

– Nijemci su se ovde previše upleli – rekao je Dodik, povezujući Šmitov pritisak da se vlasništvo nad zemljištem i imovinom direktno prenese na nivo BiH sa otkrićima minerala.

Rekao je da napori za centralizaciju kontrole nad imovinom sežu do “samog prvog dana potpisivanja Dejtonskog sporazuma” kojim je okončan rat u Bosni od 1992. do 1995. godine.

Podsjetio se ranijih ustupaka – poput prenosa Iružanih snaga na nivo BiH – kao stratešku grešku.

– Nije imalo apsolutno nikakvog smisla da tri strane, koje su donedavno bile u ratu, sada stvaraju jedinstvenu vojsku – rekao je Dodik.

Opisujući trenutni pritisak kao politički “eksperiment”, dodao je: “Muka nam je od svega toga. Ali, kao što stara izreka kaže, gruba sila ne traži Božju dozvolu”.

Poziv Stejt departmenta na uzdržanost
Stejt department je u nedavnoj izjavi za The Pavlovic Today naveo da „Sjedinjene Države ostaju posvećene stabilnosti, suverenitetu i teritorijalnom integritetu BiH i pozivaju sve strane da izbjegavaju bilo kakve akcije koje bi dalje eskalirale situaciju.

Upitan da to prokomentariše, Dodik je rekao da je to bio apel koji je stigao prekasno.

– Šta sad? Ako se borim, ja sam taj koji eskalira situaciju. Ali oni koji su dozvolili pojedincu da nametne zakon tako da muslimani sude hrišćanima – oni ne eskaliraju? Oni ne eskaliraju, ali ja eskaliram? – upitao je Dodik.

U saopštenju je, kako je prijmetio, jednostavno pisalo: “Pozivamo sve strane da izbegnu eskalaciju”.

Njegov odgovor je bio trenutan: “Zašto to nisu uradili prije mjesec dana?”

Dodik je rekao da vjeruje predsjedniku Trampu i da vjeruje da američki lider može da se poistovjeti sa pritiscima sa kojima se suočava.

– Znam da, baš kao što ja ovde imam nitkove, i on ima nitkove i zlonamjerne ljude oko sebe – primjetio je Dodik.

Njegovo pitanje je bilo oštro: “Zašto je saopštenje objavljeno sada, a ne tri mjeseca ranije?”

Zašto, pitao je, Stejt department nije slijedio Trampov stav da ne bi trebalo da bude nametanja stranim državama.

– Ako ste fer, zašto ne kažete: “Pojedinac ne može da donosi zakone?” Sjedinjene Države plaćaju tom čovjeku, Šmitu, 24.000 evra mesečno i pokrivaju 40 odsto budžeta nekoga poput njega – rekao je Dodik.

Dodik kaže da Šmita plaćaju novcem poreskih obveznika SAD da obavlja “prljave poslove” bez odobrenja Savjeta bezbjednosti UN.

– On nema saglasnost potpisnika, nema saglasnost Srbije, Hrvatske, Republike Srpske ili Federacije BiH – jasan je Dodik.

Sendi Berger protiv Madlen Olbrajt
Prema Dodikovom riječima, sudbina BiH je mogla biti veoma drugačija da je Vašington izabrao mirovni plan Sendi Berger umjesto plana Medlin Olbrajt.

U vrijeme kada su Sjedinjene Države stvarale rješenja za mir u BiH, podsjetio je Dodik, postojala su dva “jednakopravna koncepta” – jedan koji je promovisala NSA Sendi Berger, a drugi Medlin Olbrajt i njen tim, uključujući O’Brajena i druge, što je kasnije rezultiralo Dejtonskim sporazumom.

– Bergerov prijedlog — sada deklasifikovan — bio je razuman i racionalan: da narodi budu podijeljeni duž prirodnih granica, gdje im je i mjesto. To bi bilo pravedno, umesto ovog produženog mučenja – rekao je Dodik, donoseći presudu o nečemu što je već učinjeno.

Dodik se prisjetio da su Klintonove simpatije bile naklonjene Olbrajtovoj.

– Sada znamo, poslije svih ovih godina, da je rekao: “U redu, hajde da pokušamo sa ovim dejtonskim konceptom”. Nikad nije kasno za drugi koncept – naveo je Dodik.

Za Dodika, taj “drugi koncept” – Republika Srpska odvojena, ali sa otvorenim granicama, slobodnim kretanjem ljudi i robe i bez nametanja – bio je pravedniji put.

– Ako ne funkcioniše, ne funkcioniše. Upravo to je Dejtonski sporazum i priznao, na kraju krajeva. Ali stvari su otišle predaleko. Osamdeset i šest originalnih dejtonskih ovlašćenja Republike Srpske oduzeto je odlukama visokog predstavnika – dodao je on.

Dodik tvrdi da je pravosuđe na nivou BiH nametnuto nelegitimno, ističući da Ustav BiH ne predviđa Sud BiH, niti Tužilaštvo”.

Rekao je da je obje institucije jednostrano stvorio bivši visoki predstavnik Volfgang Petrič i da su opravdane “bonskim ovlašćenjima”, uprkos tome što visoki predstavnik nema ustavna ovlašćenja.

Na pitanje zašto OHR i dalje tvrdi da ima moć da smjeni izabrane lidere tri decenije nakon rata, Dodik je bio direktan.

– Muslimani su nezadovoljni BiH jer žele unitarnu BiH. Mi se borimo protiv te unitarizacije – jasan je Dodik.

Pod unitarnom, objasnio je, misli na BiH bez Republike Srpske, “zasnovanu na građanskom principu u kojem su muslimani većina i u kojem bi kontrolisali sve odluke i sva tela koja moraju da izaberu” – vizija za koju je rekao da se unapređuje “zahvaljujući podršci elemenata prethodnih američkih administracija”.

Nastavi čitati

Politika

ELEK SPAŠAVA IZRAELCE! Ponudio im besplatan smještaj na Jahorini dok NE DOBIJU PAPIRE

Predsjednik Nadzornog odbora Olimpijskog centra “Jahorina” Nedeljko Elek pozvao je izraelske turiste, kojima su u hotelu u Sarajevu izgubljeni pasoši, da dođu i besplatno borave na Jahorini dok ne dobiju dokumenta.
Elek je u izjavi Srni istakao da se, nažalost, Sarajevo iz dana u dan pokazuje kao loš domaćin, bilo da je riječ o jevrejskim turistima, djeci iz Srbije ili učesnicima rabinske konferencije.

“Zbog svega toga, pozivamo turiste iz Izraela, da dođu i budu naši gosti na Jahorini, da budu u Republici Srpskoj i uživaju u gostoprimstvu”, istakao je Elek.

On je napomenuo da je ove godine više od 90 odsto turista na Jahorini iz arapskih zemalja.

“Na Jahorini i u Republici Srpskoj su svi dobrodošli”, poručio je Elek.

Nastavi čitati

Politika

DRINIĆ “Tri decenije ćutali, a sada glume SAVJEST NARODA i napadaju izgradnju CENTRALNOG SPOMEN OBILJEŽJA”

Oni kojima tri decenije nije smetalo to što nemamo centralni spomenik poginulim borcima, jutros u studiju RTRS-a glume savjest naroda. Kritikuju nas koji smo napokon pokrenuli izgradnju, bez mogućnosti da im odgovorimo. Da li je RTRS javni medijski servis svih građana ili instrument jedne političke stranke?

Rekao je ovo Nebojša Drinić, šef Kluba odbornika PDP u Skupštini grada Banjaluka, koji je pitao i zašto postoji bojazan od sučeljavanja stavova, ako vjeruju u svoje argumente?

– Kakav je kredibilitet onih koji se nisu sjetili da pitaju: zašto porodice palih boraca u Banjaluci i dalje čekaju 15 stanova, dok političke spletke blokiraju isporuku; gdje je obećana bespovratna pomoć od 8.000 KM iz 2022. Godine, zašto se demobilisanim borcima neustavno isplaćuju 3 KM po mjesecu u ratu; zašto se ponižavajuće povećanje od 15 feninga predstavlja kao „briga“? Da li su ova pitanja vrijedna pažnje za RTRS? – dodaje Drinić.

Kada u emisiju na javnom medijskom servisu pozovete samo jednu stranu, ističe Drinić, to nije analiza.

– To je sramota i monolog s političkim ciljem. Narod i borci dali su nam i Republiku Srpsku i RTRS. Ne zaboravljajte to kada birate ko može da govori, a ko ne – poručio je Drinić.

Nastavi čitati

Aktuelno