Connect with us

Svijet

DAN D ZA ASANŽA: Hoće li biti izručen Americi

U sudu u Londonu sutra i prekosutra biće održana posljednja pravna bitka osnivača WikiLeaksa Džulijana Asanža (52) na kojoj će se odlučivati da li će on biti izručen Americi gdje mu prijeti višedecenijska robija.

Za sljedbenike, Asanž je plemeniti borac za istinu. Za kritičare, on je egzibicionista koji je ugrozio živote objavivši brojne osjetljive informacije, piše BBC. Oni koji su radili sa njim, opisuju ga kao napetog, motivisanog i izuzetno inteligentnog, sa izuzetnom sposobnošću razbijanja kompjuterskih kodova.

Osnovao je WikiLeaks, koji je 2006. godine objavio povjerljive dokumente i fotografije, dospjevši u udarne vijesti svjetskih medija u aprilu 2010. godine kad je objavio snimke na kojima se vidi kako američki vojnici ubijaju 18 civila iz helikoptera u Iraku. Asanž je od 2019. godine u zatvoru u Velikoj Britaniji i sutra će biti 1.776 dana koliko je proveo u britanskom zatvoru Belmarš, a SAD ga traže zbog odavanja tajnih vojnih dosijea 2010. i 2011. godine.

Ako bude izručen i ako ga američki sud proglasi krivim, prijeti mu i do 175 godina robije. Dok je u londonskom zatvoru Belmarš, nastavlja se Asanžova sudska borba protiv izručenja SAD-u.

Na ročištu povodom izručenja u septembru 2020. godine, psihijatar je rekao da se Asanž žali da čuje imaginarne glasove i muziku. Majkl Kopelman, koji je intervjuisao Asanža dvadesetak puta, rekao je na sudu da postoji “veoma visok” rizik od njegovog samoubistva ako bi bio izručen SAD. Viši sud u Londonu je 2021. godine odlučio da Asanž treba da bude izručen Americi, na šta je njegov tim uložio žalbu.

Vrhovni sud Velike Britanije, najviša sudska instanca u zemlji, u martu 2022. godine potvrdio je presudu. Ipak, Viši sud će 20. i 21. februara ponovo razmotriti Asanžov zahtjev da ospori prvobitnu sudsku presudu iz 2021. Njegove pristalice kažu da je ovo možda njegov posljednji pravni izazov. Asanžovi advokati tražili su od Evropskog suda za ljudska prava da razmotri njegov slučaj 2022. godine, ali ga je sud odbacio bez saslušanja.

Ko je Džulijan Asanž i šta je WikiLeaks?
Asanž se još kao tinejdžer probio u svijetu kompjuterskog programiranja. Tokom 1995. godine, sud u Australiji, njegovoj rodnoj zemlji, kaznio ga je zbog hakovanja, a izbjegao je zatvorsku kaznu, obećavši da to više neće činiti. Asanž je 2006. godine pokrenuo web stranicu WikiLeaks.

Od tada, WikiLeaks je objavio više od 10 miliona dokumenata, između ostalog mnoge povjerljive zvanične izvještaje u vezi sa ratovima u Iraku i Avganistanu, špijuniranjem i korupcijom.

U aprilu 2010. godine, WikiLeaks je objavio snimak ubistva civila u iračkom glavnom gradu Bagdadu, kao i hiljade povjerljivih dokumenata koje je dostavila bivša obavještajna analitičarka američke vojske Čelsi Mening. Dokumenti sugerišu da je američka vojska ubila stotine civila u neprijavljenim incidentima tokom ratova u Iraku i Avganistanu. Kasnije iste godine, vlasti u Velikoj Britaniji su mu odredile pritvor, da bi potom bio pušten uz kauciju nakon što je Švedska izdala međunarodnu potjernicu za njim pod optužbom za seksualni napad.

Švedske vlasti su htjele da ga saslušaju povodom navoda da je silovao jednu ženu i seksualno zlostavljao, a drugu naveo na seks u avgustu 2010. godine, dok je bio u Stokholmu da bi održao predavanje. On tvrdi da su oba susreta bila uzajamno dobrovoljna, ali je uslijedio dugi sudski proces zbog kojeg je zatražio azil u ekvadorskoj ambasadi u Londonu kako bi izbjegao izručenje.

Poslije skoro sedam godina života u ekvadorskoj ambasadi, Asanž je iz nje izašao, a britanska policija ga je uhapsila 11. aprila 2019. godine. Hapšenje je uslijedilo pošto je ekvadorski predsjednik Lenjin Moreno tvitovao da je njegova zemlja donijela “suverenu odluku” da mu povuče status azilanta.

Dok je živio u ekvadorskoj ambasadi, Asanža su posjećivale poznate ličnosti, među kojima pjevačica Lejdi Gaga i glumica Pamela Anderson.

Osnivač WikiLeaksa oduvijek je tvrdio da ne može da napusti ambasadu zato što se plaši da će iz Švedske biti izručen u SAD, a da će mu se tamo suditi zbog objavljivanja tajnih američkih dokumenata.

Policajci su ga izveli iz kruga ambasade i stavili u pritvor u centralnoj londonskoj policijskoj stanici. Prvog maja 2019. godine, Asanž je osuđen na 50 nedjelja zatvora zbog kršenja uslova njegove kaucije.

Nedjeljama kasnije, švedski tužioci ponovo su otvorili istragu na osnovu optužbi iznijetih protiv Asanža za silovanje iz 2010. godine. Kasnije istog mjeseca, SAD su podigle 17 novih tačaka optužnica protiv Asanža zbog kršenja Zakona o špijunaži, u vezi sa objavljivanjem povjerljivih dokumenata 2010. godine.

Saopštenje američkih vlasti, WikiLeaks je nazvao “čistim ludilom” i da predstavlja “kraj novinarstva o nacionalnoj bezbjednosti”. Dok se Asanž pripremao za borbu protiv izručenja SAD-u, švedski tužioci su saopštili da odustaju od istrage o navodima o silovanju iz 2010. godine. Tužioci su saopštili da “nema čvrstih dokaza za podizanje optužnice” protiv Asanža, okončavši tako slučaj koji je trajao čitavu deceniju.

U aprilu 2020. godine objavljeno je da je Asanž postao otac dva djeteta dok je živio u Ambasadi Ekvadora. Stela Moris, advokat, koja je rođena u Južnoj Africi, rekla je da je u vezi sa osnivačem WikiLeaksa od 2015. godine i da sama odgaja njihova dva sina. Tokom 2022. godine, Asanžu je bilo dozvoljeno da se vjenča sa Stelom Moris u zatvoru Belmarš.

Kako je američka vlada reagovala na WikiLeaks?
Ministarstvo pravde SAD je 2019. godine opisalo objavljivanje povjerljivih dokumenata kao “jedno od najvećih curenja povjerljivih informacija u istoriji Sjedinjenih Država”.

Američke vlasti su rekle da je objavljivanje informacija dovelo pojedince, čija su imena otkrivena, u Avganistanu i Iraku u “rizik od ozbiljne povrede, mučenja ili čak smrti”.

Asanž je insistirao da su dokumenti razotkrili ozbiljne zloupotrebe američkih oružanih snaga i da je slučaj protiv njega politički motivisan. Optužen je za zavjeru u namjeri da provali u vojnu bazu podataka radi dobijanja osjetljivih informacija i optužen je za 18 krivičnih djela.

Američke vlasti su započele postupak ekstradicije kako bi Asanžu bilo suđeno u SAD. Ako bude proglašen krivim, njegovi advokati kažu da mu prijeti kazna do 175 godina zatvora. Međutim, iz američke vlade kažu da je vjerovatnija kazna između četiri i šest godina.

Zašto Džulijan Asanž još nije izručen Americi?
Američki zahtjev za ekstradiciju 2019. odobren je nakon niza sudskih saslušanja, ali se Asanž godinama bori da poništi odluku.

On je 2019. godine zbog drugog krivičnog djela poslat u londonski zatvor Belmarš koji je strogo čuvan, dok čeka rasplet oko američkog zahtjeva za ekstradiciju. Vrhovni sud u Londonu je 2021. godine presudio da Asanž treba da bude izručen, odbacujući pretpostavke da bi zbog narušenog mentalnog zdravlja mogao da se ubije u američkom zatvoru.

Tadašnja britanska sekretarka unutrašnjih poslova Priti Patel potvrdila je nalog za ekstradiciju. Asanž sada od suda traži da preispita i obori tu njenu odluku.

Hakovanje
Asanž uglavnom nerado priča o vlastitoj prošlosti, ali je veliko medijsko interesovanje poslije pojavljivanja WikiLeaksa pružilo neke uvide u to šta je sve uticalo na njega u mladosti. Rođen je Taunsvilu, u australijskoj državi Kvinslendu 1971. godine, a djetinjstvo je proveo uglavnom bez nadzora dok su njegovi roditelji vodili putujuće pozorište.

Postao je otac sa 18 godina i ubrzo je uslijedila sudska borba oko starateljstva. Razvoj interneta pružio mu je mogućnost da iskoristi svoj rano otkriveni talenat za matematiku, mada je i to dovelo do poteškoća.

Asanž je 1995. godine bio optužen, zajedno sa prijateljem, za desetak hakerskih aktivnosti. Iako je njegova grupa hakera bila dovoljno sposobna da prati detektive koji su pratili njih, Asanž je na kraju ipak uhvaćen i izjasnio se krivim po optužnici. Kažnjen je novčano sa nekoliko hiljada australijskih dolara, izbjegavši zatvor pod uslovom da ne ponovi prestup.

Potom je tri godine proveo radeći sa naučnicom Sulet Drajfus, koja je istraživala sve izraženiju subverzivnu stranu internet, napisavši knjigu sa njom, “Podzemlje”, koja je postala bestseler u kompjuterskim krugovima.

Drajfusova je Asanža opisala kao “veoma sposobnog istraživača”, koji je “prilično zainteresovan za koncept etike, koncepte pravde, šta vlade smiju, a šta na smiju da rade”. Poslije ovoga uslijedio je kurs iz fizike i matematike na Univerzitetu u Melburnu, gdje je postao istaknuti član matematičkog društva, izmislivši složenu zagonetku u kojoj je, kažu njegovi vršnjaci, briljirao.

Rad na WikiLeaksu
WikiLeaks je osnovao 2006. godine sa grupom istomišljenika iz svih kutaka interneta, stvorivši web-zasnovano “poštansko sanduče” za buduće uzbunjivače.

“Da bismo zaštitili naše izvore, morali smo da raspodijelimo sredstva, enkriptujemo sve i premještamo telekomunikacije i ljude širom svijeta kako bismo aktivirali zaštitne zakone u različitim nacionalnim jurisdikcijama”, rekao je Asanž za BBC 2011. godine.

Postali smo dobri u tome i nikad nismo izgubili nijedan slučaj ili izvor, ali ne možemo da očekujemo od svakoga da prolazi kroz tolike mjere predostrožnosti kao mi, kazao je on tada.

Počeo je da živi nomadski, upravljajući WikiLeaksom sa privremenih lokacija koje su se stalno selile. Znao je da izdrži dugo vremena bez hrane i da se usredsredi na posao sa vrlo malo sna, prema Rafiju Hačaturijanu, novinaru časopisa “New Yorker” koji je proveo nekoliko nedjelja putujući s njim.

“On stvara atmosferu oko sebe u kojoj ljudi koji su mu bliski žele da se staraju o njemu, da mu pomažu da nastavi dalje. Rekao bih da to ima nekakve veze s njegovom harizmom”, kazao je Hačaturijan.

“Kampanja diskreditacije”
WikiLeaks i Asanž su postali poznati poslije objavljivanja snimka američkog helikoptera koji puca u civile u Iraku. Asanž je branio odluku da objavi snimak, baš kao i masivno objavljivanje povjerljivih američkih vojnih dokumenata o ratu u Avganistanu i Iraku u julu i oktobru 2010. godine.

Uzbunjivački sajt je potom objavio nove kontingente dokumenata, među kojima i pet miliona povjerljivih e-mailova američke obavještajne kompanije Stratfor.

Ali, morao je i da se bori za opstanak 2010. godine, kad je veliki broj američkih finansijskih institucija počeo da mu blokira donacije. Izvještavanjem o Asanžu potom je počela da dominira inicijativa Švedske da ga sasluša povodom optužbi za seksualni napad iz 2010. godine.

On je rekao da je ta inicijativa politički motivisana i sastavni dio kampanje diskreditacije. Asanž se potom za pomoć obratio tadašnjem ekvadorskom predsjedniku Rafaelu Koriji, budući da su njih dvojica u prošlosti dijelili slične stavove prema slobodi.

Njegov boravak u ekvadorskoj ambasadi bio je obilježen povremenim saopštenjima za štampu i intervjuima. Dao je doprinos britanskoj Levesonovoj istrazi o standardima štampe, rekavši da se suočio sa “široko rasprostranjenim netačnim i negativnim medijskim izveštavanjem”.

U avgustu 2014. godine javila se i briga za njegovo zdravlje, ali Asanž je odbacio navode da će napuštati ambasadu radi liječenja.

“Značajna pobjeda”
Asanž se kasnije žalio Ujedinjenim nacijama da ga nezakonito drže u pritvoru, jer ne može da napusti ambasadu, a da ne bude uhapšen. U februaru 2016. godine, Vijeće UN-a je presudilo u njegovu korist, rekavši da je “arbitrarno zadržan” i da treba da mu se dozvoli da slobodno izađe i dobije nadoknadu za “lišavanje slobode”.

Budući da je Švedska odustala od istrage protiv Asanža, evropski nalog za njegovo hapšenje više nije važio. Ali londonska policija je saopštila da i dalje važe neke manje optužbe protiv njega zato što se nije pojavio na sudu u junu 2012. godine, što je prestup koji je kažnjiv sa do godinu dana zatvora ili novčanom kaznom.

A bio je to nalog za hapšenje koji je i doveo do njegovog hapšenja 2019. godine. Policija je saopštila da ju je u ambasadu pozvao ekvadorski ambasador.

Promjena stava Ekvadora
Stav Ekvadora povodom Asanža promijenio se nakon što je predsjednika Koriju, vatrenog pobornika WikiLeaksa, na tom položaju naslijedio Lenjin Moreno.

Moreno i njegova vlada postali su izrazito nestrpljivi prema Asanžu i njegovom odbijanju da slijedi pravila koja su mu nametnuli zbog njegovog produženog boravka u ambasadi.

U video saopštenju, predsjednik Moreno je rekao da je “naslijedio ovu situaciju” i da je Asanž ignorisao zahtjeve Ekvadora da “poštuje ova pravila i da im se povinuje”.

Njegova odluka, rekao je Moreno, uslijedila je poslije Asanžovih “stalnih kršenja međunarodnih konvencija i protokola o svakodnevnom životu”. On je rekao, konkretno, da je Asanž “prekršio normu o nemiješanju u unutrašnje poslove drugih država”, najskorije u januaru 2019. godine, kad je WikiLeaks objavio dokumente iz Vatikana.

U video obraćanju, Moreno je tada rekao i da je zahtijevao da Velika Britanija pruži garancije da Asanž neće biti izručen zemlji u kojoj bi mogao da bude mučen ili osuđen na smrtnu kaznu.

Ključni datumi u sudskom procesu
Maj 2012: Britanski Vrhovni sud donosi odluku da se Asanž izruči Švedskoj da bi bio saslušan u vezi sa navodima o seksualnom napadu

Jun 2012: Ulazi u ekvadorsku ambasadu u Londonu

Avgust 2012: Ekvador mu odobrava azil, rekavši da postoji bojazan da će mu biti ugrožena ljudska prava ako bude bio izručen

Avgust 2015: Švedski tužioci odustaju od istrage o dva navoda

Decembar 2017: Dobija ekvadorsko državljanstvo

Oktobar 2018: Ekvadorska ambasada mu određuje set kućnih pravila kojih mora da se pridržava

April 2019: Ekvador povlači njegov status azilanta i hapse ga u ambasadi

Maj 2019: Osuđen je na 50 nedjelja zatvora zbog kršenja uslova njegove kaucije

Maj 2019: Švedska ponovo otvara istragu o seksualnom napadu

Maj 2019: Američko Ministarstvo pravde podiže 17 novih tačaka optužnice protiv njega

Novembar 2019: Švedski tužioci obustavljaju istragu o navodima za silovanje protiv njega

Januar 2021: Sud u Londonu je presudio da Asanž ne može da bude izručen Americi

Mart 2022: Vrhovni sud je preinačio odluku nižeg suda i presudio da Asanž može da bude izručen Americi i da nema opasnosti da će izvršiti samoubistvo u američkom zatvoru

Related Topics:

Svijet

NJEMAČKA UVODI VOJNI ROK: Pripreme u toku, planirana izgradnja kasarni

Njemačka planira da uvede program dobrovoljne šestomjesečne vojne službe, rekli su neimenovani izvori upoznati sa planom, dok Berlin pokušava da obuči više rezervista i ojača nacionalnu odbranu zbog bezbjednosnih zabrinutosti u vezi sa Rusijom.

U okviru programa, tražili bi se dobrovoljci za obuku u jednostavnim zadacima kao što su stražarske dužnosti, ali bi se mogla razmotriti vojna regrutacija za regrutovanje više ljudi ako se procijeni da je popunjavanje prenisko.

Budući da su evropske države koje su u NATO-u pod pritiskom američkog predsjednika Donalda Trampa da više ulažu u sopstvenu bezbjednost od ruske specijalne operacije u Ukrajini 2022. godine, ministar odbrane Boris Pistorijus želi da poveća broj vojnika u službi sa 180.000 na 260.000.

Njemačka se nada da bi program dobrovoljne šestomjesečne službe pomogao da se udvostruči broj obučenih rezervista sa trenutnog nivoa od oko 100.000 i da bi neki od dobrovoljaca nastavili karijeru u aktivnoj službi.

Ministarstvo odbrane je saopštilo da su pripreme za novi program vojne službe u punom jeku.

“Cilj ostaje da zakon o novoj vojnoj službi stupi na snagu u januaru. Naše akcije su usmjerene na to”, rekao je neimenovani portparol Ministarstva, dodajući da će detalji biti otkriveni kada zakon stigne do parlamenta.

Učesnici planiranog njemačkog programa imaće priliku da produže obuku kako bi dobili vozačku dozvolu za upravljanje kamionom ili se obučavali za vozača tenka.

Planiraju se i nove improvizovane kasarne kako bi regruti mogli da se obučavaju bliže kući.

Neimenovani izvori navode da Pistorijus želi da zakon bude usvojen do kraja sljedećeg mjeseca, a prvi regruti bi počeli sa obukom od maja 2026. godine.

Ostaju otvorena pitanja o planu, uključujući i to ko bi bio regrutovan za obaveznu službu ako vlada ne ispuni svoje ciljeve regrutovanja.

Nastavi čitati

Svijet

VUČE ZABRINJAVAJUĆE POTEZE! Gura li Tramp svijet u dužničku propast?

Put za novi Trampov poreski zakon američkog predsjednika Donalda Trampa sada je otvoren.

Nakon što je Predstavnički dom američkog Kongresa u četvrtak odobrio paket poreskih olakšica, američku ekonomiju očekuje injekcija od 4,5 biliona dolara u narednih deset godina, većinom finansirana novim zaduživanjem. Prema pisanju njemačkog Bilda, ovaj potez gurnuće Sjedinjene Američke Države u dosad neviđen nivo državnog duga.

Dok se u Evropi, na primjer u Njemačkoj, sedmicama raspravljalo o smanjenju poreza na struju vrijednom pet milijardi evra godišnje, u SAD-u se donosi zakon koji će državni budžet koštati čak 450 milijardi dolara svake godine.

Profesor ekonomije na Univerzitetu Harvard, Kenneth Rogoff, objašnjava koliko je ovaj „veliki, predivni zakon“, kako ga naziva sam Tramp, opasan ne samo za SAD, već i za cjelokupnu svjetsku ekonomiju.

„U Vašingtonu i dalje vlada uvjerenje da živimo u zemlji nultih kamatnih stopa, gdje je dug svojevrsni ‘besplatni ručak’ (eng. free lunch)“, ističe Rogoff.

Ta je pretpostavka, međutim, daleko od stvarnosti. Prema podacima agencije Fitch, troškovi kamata već sada predstavljaju drugu najveću budžetsku stavku SAD-a, sa iznosom od 1,1 bilion dolara godišnje, što je više čak i od izdataka za odbranu. Upravo zato je plan o daljem zaduživanju ovisan o niskim kamatnim stopama. Rogoff upozorava da su mnogi vodeći američki ekonomisti priznali kako su precijenili ideju o dugoročno niskim kamatama, „ali čini se da se većina članova Kongresa i predsjednik Tramp i dalje drže te zablude“.

Ironično, nakon što je Tramp budžetske deficite bivšeg predsjednika Džoa Bajdena postavio kao jednu od glavnih tema svoje kampanje za izbore 2024. godine, sada ga planira nadmašiti.

„S deficitima od šest do sedam posto ukupnog BDP-a do kraja svog mandata, Tramp će vjerovatno premašiti Bajdena“, predviđa Rogoff.

Novi zakon podiže zakonsku granicu zaduživanja za pet biliona dolara kako bi se spriječila insolventnost SAD-a već ovog ljeta. Godišnje zaduživanje Amerikanaca već je dostiglo 6,4 posto BDP-a, što je više nego dvostruko u odnosu na prosjek evrozone. Planirano je i oslobađanje dodatnih milijardi za vojsku i zaštitu granica. Ti troškovi trebali bi se djelimično finansirati rezovima u socijalnim davanjima.

Uprkos tome, stručnjaci predviđaju da će deficit u sljedećih deset godina porasti za dodatnih 3,3 biliona dolara. Ukupan iznos američkih državnih obveznica (što je takođe dug države) nedavno je dosegao gigantskih 30 biliona dolara.

Ako Trampova politika izazove dodatno nepovjerenje međunarodnih investitora prema SAD-u i tržište obveznica uđe u turbulencije (gdje svi žele prodati, a cijene padaju), raste opasnost od izbijanja nove međunarodne finansijske krize, zaključuje Rogoff.

Slično razmišlja i njemačka ekonomistkinja, profesorica Veronika Grimm. Ona smatra da bi se ovaj problem mogao preliti i na Evropu.

„Mnoge razvijene ekonomije nalaze se u istoj dilemi: izdaci za odbranu moraju rasti, a da bi se ostalo konkurentno, porezi za preduzeća moraju biti na atraktivnom nivou.“ Istovremeno, rezanje socijalnih davanja naišlo bi na ogroman otpor javnosti.

Činjenica da teret kamata značajno premašuje izdatke za odbranu, loš je znak za stabilnost cjelokupnog Sistema, prenosi Poslovni.hr.

Nastavi čitati

Svijet

NEŠTO SE KUVA NA DALEKOM ISTOKU! Japan više ne krije vojne ambicije

Japan se priprema za parlamentarne izbore Gornjeg doma koji bi trebalo da se održe 20. jula, u trenutku kada zemlja proživljava značajne političke, ekonomske i društvene potrese. Iako ovi izbori naizgled predstavljaju rutinsku obnovu polovine mandata (124 od ukupno 248 mjesta), kontekst je daleko od rutinskog.

Ova izborna runda ima potencijal da preoblikuje politički pejzaž zemlje – i to vrlo brzo, ali i da utiče na geopolitička zbivanja. Gornji dom japanskog parlamenta ima važnu zakonodavnu funkciju, iako njegova moć nije simetrična s Donjim domom.

Međutim, s obzirom na to da vladajuća koalicija Liberalno-demokratske stranke (LDP) i budističke stranke Komeito trenutno više nema većinu ni u Donjem domu, rezultati u Gornjem postaju pitanje političkog preživljavanja. Izbori za Gornji dom Japana u julu 2025. nisu, dakle, samo domaća politička priča. Oni imaju potencijal da oblikuju ne samo unutrašnji razvoj zemlje, nego i njenu ulogu na globalnoj sceni. Ako LDP zadrži većinu, očekuje se nastavak dosadašnjih politika – stabilnost, ali i stagnacija u reformama. Išiba bi mogao pokušati da polako uvodi promjene poput ustavnih reformi i dodatnih bezbjednosnih mjera, ali bez drastičnih pomaka, prenosi Dnevno.

Suprotno tome, gubitak većine otvorio bi vrata fragmentisanoj opoziciji za pregovore o koalicijama, što bi moglo da dovede do nestabilnih vlada i nesigurnosti u donošenju odluka. S obzirom na staru paradigmu japanske politike koja naglašava kontinuitet, takav scenario mogao bi iznenaditi i iznutra i spolja. Na kraju, izbori pokazuju kako Japan balansira između tradicije i modernizacije. Teme poput demografskog pada, useljeničke politike, rodne ravnopravnosti i rada mladih reflektuju se i na njegov globalni imidž.

Oblikovanje stvarnosti
Japanska sposobnost da se prilagodi “novoj normalnosti” može biti ključna za njenu meku moć, odnosno sposobnost da utiče na druge zemlje kroz kulturu, tehnologiju i diplomatiju. Premijer Šigeru Išiba i njegovi rivali bore se za budućnost Japana u vremenu punom izazova i neizvjesnosti. Rezultati izbora neće biti samo odraz trenutnih preferencija nego i indikatori pravca u kojem će se Japan kretati u narednoj deceniji. Na geopolitičkom planu, ovi će izbori signalizirati i saveznicima i protivnicima koliko je Japan spreman ili sposoban da odgovori na nove bezbjednosne i ekonomske izazove.

Za novinare, analitičare i posmatrače, ovi su izbori pravo polje za praćenje: politička scena koja se razvija, društvene promjene koje dolaze i pozicija Japana u globalnoj areni – sve to oblikuje našu stvarnost. Išiba, bivši ministar odbrane i nekada popularni glas unutar LDP-a, preuzeo je vlast krajem 2024, nakon što je njegov prethodnik Fumio Kišida podnio ostavku usljed političkih i etičkih skandala. Do kraja 2023. otkriveno je da su članovi moćnih frakcija LDP-a — uključujući Seiwakai (Abeova frakcija), Shisuikai i čak Kišidinu Kōchikai — prikrivali stotine miliona jena (4 – 6 miliona USD) kao “neprijavljene” prihode iz fondova za političko finansiranje. Išiba je imao zadatak da konsoliduje redove i vrati povjerenje javnosti, ali u tome nije uspio.

Prema najnovijem istraživanju koje je sproveo NHK u junu 2025, nivo podrške vladi iznosi 39%, što je skroman porast u odnosu na rekordno niskih 33% u maju. Reuters izvještava da 92% velikih japanskih kompanija smatra da Išiba nije dorastao izazovima s kojima se Japan suočava, uključujući inflaciju, pad kupovne moći i demografsku krizu. U razgovoru za Nikkei Asia, anonimni zvaničnik Komeita izjavio je: „Ovo nije obična izborna sezona. Ako ne pređemo prag, pitanje nije hoće li vlada pasti – nego kad.“

Fiskalne mjere
Posebno je upečatljiv porast cijena hrane – osnovna roba poput riže poskupjela je za više od 90% u odnosu na prošlu godinu, dijelom zbog geopolitičkih poremećaja, dijelom zbog monetarne politike Banke Japana. Vlada je najavila jednokratne subvencije i privremeno smanjenje poreza na osnovne prehrambene proizvode, ali kritičari kažu kako je to „gašenje požara benzinom“. U prilog tome ide i anketa Mainichi Šinbuna, u kojoj se 61% ispitanika izjasnilo kako ne vjeruje da će predložene mjere „imati stvaran učinak na trošak života u narednih šest mjeseci“.

Na izborima se bira 74 člana u većinskim izbornim jedinicama (jedan ili dva mandata po prefekturi) i 50 članova na osnovu nacionalne proporcionalne liste. Za razliku od Donjeg doma, Gornji dom ne može izglasati nepovjerenje vladi, ali ima ključnu ulogu u prihvatanju zakona. Ako stranke koje nisu u vladi preuzmu kontrolu, mogu spriječiti donošenje budžeta, reforme penzionog sistema i ključnih fiskalnih mjera. U političkoj teoriji Japana postoji termin koji se sve češće spominje – nejire kokkai, „uvrnuti parlament“, kada jednu komoru kontroliše vlast, a drugu opozicija. Išiba bi mogao postati najnovija žrtva te konfiguracije ako izbori ne završe u korist LDP-a.

Na kocki nije samo politička stabilnost – ulog su i međunarodni odnosi, bezbjednosna saradnja sa SAD-om, reforma penzionog sistema i strategija digitalizacije koja je dosad imala više PR-a nego stvarnih rezultata.

Japanski Gornji dom (Sangiin) nije specifičan samo po svojim ovlašćenjima nego i po načinu na koji se bira. Ovi izbori nisu parlamentarni spektakl u američkom stilu, već tiha, tehnički komplikovana bitka, koja se često odlučuje u ruralnim okruzima koje urbani birači jedva prepoznaju. I upravo su zato zanimljivi. Gornji dom ima ukupno 248 poslanika, od čega se 124 mjesta bira svake tri godine (mandat traje šest godina). Ova godina je „redovna“, što znači da se obnavlja tačno polovina poslaničkih mjesta.

Dvostruki glasovi
Od ta 124 mjesta, 74 se biraju u 45 izbornih okruga, većinom prefektura (ili grupa prefektura), koristeći većinski sistem: jedan ili dva mandata po okrugu. Ostalih 50 mjesta bira se proporcionalno na nacionalnom nivou, putem stranačkih lista i glasova koje dobijaju pojedini kandidati. Važno je znati da Japan koristi sistem dvostrukih glasova – birači daju jedan glas za kandidata iz svoje prefekture, a drugi za preferiranog kandidata ili stranku na nacionalnoj listi.

Od ukupno 45 izbornih okruga, čak 32 su tzv. jednočlani okruzi – u njima se bira samo jedan poslanik. To su često ruralna ili manje naseljena područja u kojima pojedinačni rezultati mogu odlučiti cijeli izborni ciklus. Oni su posebno važni jer je u njima vrlo teško predvidjeti ishod – svaki glas vrijedi više. Stranke često ulaze u „nacionalne pakte“ o nenapadanju kako ne bi cijepale opozicione glasove. LDP je tradicionalno jak u ruralnim sredinama, ali i tamo demografija igra važnu ulogu – mladi odlaze, a stariji su sve manje lojalni. Na prethodnim izborima 2022, opozicione stranke su u 11 od 32 jednočlana okruga pobijedile dogovorom o zajedničkom kandidatu. Ove godine, barem zasad, takvih dogovora ima manje, što bi moglo ići u prilog LDP-u.

Na proporcionalnoj nacionalnoj listi birači mogu glasati za stranku ili za pojedinog kandidata sa liste. Ovo je posebno zanimljivo jer se ne biraju samo stranke, nego i lica. Tu se vodi tiha bitka. Stranke se međusobno takmiče za ukupan broj glasova, a kandidati na listama za bolju poziciju putem preferencijalnih glasova – što često stvara unutrašnje tenzije. Zato se mnogi istaknuti kandidati – bivši ministri, novinari, sportisti, pa čak i jutjuberi – takmiče upravo putem nacionalne liste.

Manje stranke, poput Japanske inovacione stranke (Išin no Kai), nadaju se da će preko nacionalne liste probiti prag prepoznatljivosti. Istovremeno, nezavisni kandidati u ruralnim okruzima često uspijevaju ako imaju lokalni pedigre – bivši guverneri, ljekari i profesori.

Nepredvidiv sistem
Ova „mješavina sistema“ čini japanske izbore nevjerovatno nepredvidivim: stranka može imati visok nacionalni rejting, a izgubiti u jednočlanim okruzima – i obrnuto. Ako opozicija uspije da osvoji samo deset dodatnih jednočlanih okruga i dobije nešto na listi – mogla bi preokrenuti većinu. A to znači politički šah-mat Išibi. Japanska politička scena 2025. djeluje kao partija šaha na tri ploče istovremeno: tradicionalna vladina koalicija, fragmentisana ali ambiciozna opozicija, te niz novih i manjih političkih pokreta koji vrebaju svoje prilike.

Premijer Išiba, lider Liberalno-demokratske stranke (LDP), došao je na vlast sa aurom poštenja i integriteta nakon političkog pada Fumija Kišide. Njegova vojna i odbrambena retorika dobro „sijeda“ konzervativnom biračkom tijelu – posebno u kontekstu jačanja kineske mornarice u Istočnom kineskom moru i stalnih sjevernokorejskih raketnih testova. No njegova se vlada od početka bori s niskim rejtingom i nedostatkom harizme. Išibina popularnost trenutno oscilira između 30 i 40 odsto, a mnogi ga u sopstvenoj stranci vide kao prelaznu figuru. Prema analizi koju je objavio Asahi Šimbun, više od trećine LDP-ovih poslanika „privatno sumnja da će Išiba doživjeti kraj mandata“. Njegova je prednost to što LDP, uprkos svemu, ostaje najorganizovanija politička snaga u Japanu, sa dubokim strukturama u ruralnim okruzima i jakim poslovnim vezama.

Članove Japanske inovacione stranke (Išin no Kai) smatraju „nacionalistima s urbanim pedigreom“. Ta stranka, sa sjedištem u Osaki, trenutno je najbrže rastuća politička snaga u zemlji. Njihova kombinacija ekonomskog liberalizma i društvenog konzervativizma dopada se srednjoj klasi i mladim profesionalcima. Zalažu se za reformu državne uprave, strožu fiskalnu disciplinu, izmjene Ustava, uključujući član 9 (demilitarizacija)…

Ključne regije
Išin trenutno drži 16 mjesta u Gornjem domu, ali ankete sugerišu da bi mogli premašiti 25 ako dobro iskoriste proporcionalne liste i usmjere kampanju ka urbanim regijama. Ustavnodemokratska stranka Japana (CDP) tradicionalna je ljevica u novom ruhu. CDP je glavna opoziciona stranka lijevog centra, no dugo ih prati utisak neučinkovitosti. Njihov lider Kenta Izumi ima problema sa jasnoćom poruka i dosljednošću, što je postalo očigledno u nedavnoj debati, gdje nije znao da odgovori koliko će koštati najavljena „zelena reforma“.

Ipak, njihova strategija za 2025. fokusirana je na socijalno-ekonomsku nepravdu, posebno u kontekstu rasta cijena osnovnih namirnica, stagnacije plata i demografskog sloma. Njihova najveća šansa je uspješno postizborno koaliranje. Sami teško mogu dostići većinu, ali mogu postati jezgro anti-LDP saveza. Komeito tako ostaje oslabljen, ali ključan saveznik vlasti. Ova budistička stranka, tradicionalni partner LDP-a, ima disciplinovano biračko tijelo koje je godinama činilo razliku u tijesnim okruzima. Međutim, unutrašnje tenzije i razočaranje dijela glasača njihovom „bespogovornom vjernošću LDP-u“ počinju da nagrizaju njihovu bazu. Izgubi li LDP većinu u Gornjem domu, Komeito bi se mogao pokušati repozicionirati – čak i s opozicijom – kako bi sačuvao politički uticaj.

Tu su i manje stranke – Zeleni Japan, Socijalni demokrati, stranka Reiwa Shinsengumi, pa i poneki nezavisni kandidati – svi oni ciljaju na proporcionalnu listu, nadajući se da će preći prag i obezbijediti minimalnu zastupljenost. Njihov uticaj u donošenju zakona može biti disproporcionalno velik u situaciji „uvrnutog parlamenta“, gdje nijedna velika stranka nema jasnu većinu.

Tiha ucjena
U ovom trenutku LDP i Išiba imaju najbolju infrastrukturu, ali ne i energiju. Išin no Kai ima zamah, CDP potencijal za koalicije, a Komeito snagu tihe ucjene. Ulog su više od 124 mjesta, a ishod – politička arhitektura Japana do kraja decenije. Naime, izbori u Japanu nisu samo borba za mandate nego i borba za definisanje smjera zemlje u godinama koje dolaze.

Kampanja za Gornji dom 2025. fokusira se na četiri glavna stuba: ekonomsku krizu, bezbjednosne izazove, ustavne reforme i društvene promjene koje će oblikovati tzv. „novu normalnost“. Svaka od tih tema ne samo da pokreće političke debate, nego i duboko dira u svakodnevicu japanskog čovjeka.

Ekonomija je nezaobilazan faktor i glavna briga birača. Nakon decenija stagnacije, deflacije i društvenih promjena, Japan se suočava s novim izazovima. Inflacija od gotovo tri odsto godišnje – iako globalno relativno niska – za Japan je šok, jer je decenijama bio blizu nule ili u deflaciji. Posebno su osjetljive cijene hrane i energije. Riža, simbol japanske kulture i ishrane, poskupjela je za oko 90 odsto u godini dana, a troškovi gasa i struje dosežu rekorde.

To se odražava na kupovnu moć porodica koje već osjećaju pritisak zbog stagnirajućih plata i rasta troškova života. Vlada se kritikuje zbog sporog reagovanja i nedostatka efikasnih mjera za pomoć ranjivim kategorijama. Iako se unutar LDP-a raspravlja o „Abenomici 3.0“ – nazvanoj po bivšem premijeru Šinzu Abeu, čiji je model kombinovao monetarnu ekspanziju i fiskalne podsticaje – konzervativni otpor usporava odlučne korake. Vlada insistira na „uravnoteženom rastu“, što često znači – odgađanje hitnih reformi.

Nisu efikasni
Član 9 japanskog Ustava, koji zabranjuje rat i održavanje oružanih snaga osim u svrhu samoobrane, pod stalnim je pritiskom za reviziju. Premijer Išiba i LDP zalažu se za izmjene koje bi omogućile jaču vojnu prisutnost i potencijalni angažman u međunarodnim misijama, što je kontroverzna tema u japanskom društvu, naročito zbog iskustava iz Drugog svjetskog rata i američke bezbjednosne zaštite.

Nasuprot tome, opozicija – predvođena CDP-om i dijelom Išina – zalaže se za očuvanje statusa kvo ili za opreznije promjene. Išin no Kai ima pomiješan stav, ali blago naginje ka jačanju odbrane. Ova tema posebno je važna među mlađim biračima, koji su često podijeljeni između osjećaja bezbjednosti i pacifističkih vrijednosti.

Demografska kriza i promjene u radu takođe su u fokusu. Japan je zemlja s jednim od najstarijih stanovništava na svijetu i stopom nataliteta ispod 1,3 djeteta po ženi. Povećana useljenička politika, nekada nezamisliva, sada je nužnost – ali i društveni izazov. Rad od kuće, digitalizacija javnih usluga i rastuća svijest o mentalnom zdravlju dio su tzv. „nove normalnosti“. Opozicija pokušava kapitalizovati nezadovoljstvo birokratskim zastojima i nedostatkom modernizacije.

Ove četiri teme nisu samo izborni slogani nego jezgro sukoba i potencijalnih strukturnih promjena za Japan. Izbori 2025. mogu značiti nastavak stare paradigme – ili početak nove ere. Na kraju, glasovi će odlučiti ne samo o parlamentu, nego i o identitetu japanskog društva.

Dok kampanja za izbore u Japanu 2025. ulazi u završnu fazu, fokus medija, političkih analitičara i javnosti usmjeren je na rezultate brojnih anketa. Te brojke ne garantuju ishod, ali daju uvid u raspoloženje birača i potencijalne strateške pomake koje će stranke morati napraviti.

Ciljana grupa
Prema podacima NHK-a i istraživanjima renomiranih agencija kao što su Džidži Pres i Jomiuri Šimbun, trendovi u maju i junu 2025. pokazuju da LDP ima oko 35 do 40 odsto podrške u nacionalnim anketama za Gornji dom, što je blagi pad u odnosu na prethodne izbore 2022. godine. Gubitak popularnosti ponajprije je posljedica nezadovoljstva ekonomskom politikom i percepcijom da Išiba nema viziju za budućnost.

Išin no Kai ima između 15 i 20 odsto podrške. Posebno dobro kotira u urbanim sredinama i među srednjom klasom. Ankete pokazuju da je većina novih birača, pogotovo mlađih, sklona upravo njima.

CDP-u podrška varira između 10 i 13 odsto, što ih čini trećom najvećom snagom, ali i dalje ispod očekivanja. Komeito prema anketama drži stabilnih 6–8% podrške, što je ipak pad u odnosu na ranije godine. Ostale stranke i nezavisni zajedno čine 10–15% potpore, ali zbog disperzije teško je predvidjeti koliko će pojedinačnih kandidata uspjeti ući u Gornji dom.

Šta ankete ne govore i zašto ih treba uzeti s rezervom?
U Japanu one često precjenjuju stabilne, tradicionalne stranke zbog društvene želje za „pravilnim“ odgovorima ili zbog metodologije uzorkovanja. Uz to, relativno niska izlaznost i specifični izborni sistem čine predviđanja nezahvalnim poslom. Analitičar Taro Jamamoto, poslanik Gornjeg doma, jasno je to sažeo: „Glasovi u jednom jedinom okrugu mogu promijeniti dinamiku cijelih izbora. Ovdje je važno ne samo ‘koliko’ nego i ‘gdje’ i ‘kako’ birači izlaze na birališta.“

Zbog toga je izuzetno važna geografska analiza glasova, a posebno 32 jednočlana okruga, gdje se uglavnom odlučuje ko će imati prevlast.

Većina stručnjaka slaže se da će LDP ostati najjača stranka, ali bi mogao izgubiti svoju apsolutnu većinu u Gornjem domu. Išin no Kai i CDP mogli bi ostvariti značajne pomake, ali bez svojih koalicija neće imati snage da sruše vladajuću većinu. U slučaju da LDP izgubi većinu, Komeito će postati „jezičak na vagi“ i mogao bi, zavisno od političke klime, preispitati savez s Išibom.

Izborni šokovi koje treba pratiti
Neočekivani pobjednici u jednočlanim okruzima. Lokalne kampanje i poznata imena mogu preokrenuti očekivanja. Promjene na nacionalnoj listi mogu donijeti nove „pop-zvijezde politike“, ali i aktivisti mogu povući značajan broj glasova, a ključna će biti izlaznost.

Analiza anketa pokazuje da će izbori u Japanu 2025. biti tijesni i nepredvidivi. LDP će se boriti za očuvanje moći, ali postoji realna šansa za značajnije promjene koje bi mogle redefinisati političku scenu. Sve će zavisiti od sposobnosti stranaka da mobilišu svoje birače, uspostave koalicije i odgovore na ključna društvena pitanja.

Japan želi postati regionalna vojna sila
Japan se nalazi u složenoj geopolitičkoj poziciji. Rast kineske moći, posebno u Južnom i Istočnom kineskom moru, zajedno s kontinuiranim raketnim prijetnjama Sjeverne Koreje, prisiljava Tokio da balansira između tradicionalne bezbjednosne zavisnosti o SAD-u i sopstvenih strateških interesa.

Izbori će pokazati hoće li Japan odlučno krenuti prema jačanju vojne prisutnosti i potencijalnom preispitivanju bezbjednosnih saveza, ili će se držati svoje „mirne“ politike. Američka administracija već je jasno naglasila da SAD podržava „stabilnog i pouzdanog partnera u regiji“, što implicira da promjene u japanskoj politici pažljivo prate i u Vašingtonu.

Budući da su treća najveća svjetska ekonomija, japanski izbori, dakle, utiču na globalna tržišta i investicije. Poruke koje dolaze iz Tokija o fiskalnoj disciplini, poreskoj politici i tehnološkim ulaganjima prate investitori širom svijeta. Promjene u upravljanju japanskom ekonomijom mogle bi imati domino-efekat u azijsko-pacifičkoj regiji, naročito u oblasti digitalne ekonomije, zelene tranzicije i trgovinskih partnerstava.

Kompanije i Crkva ilegalno finansiraju stranke
Tradicionalno japansko društvo bilo je šokirano brojnim aferama zbog kojih je premijer Fumio Kišida morao odstupiti i sredinom 2024. najaviti da se više neće kandidovati za premijersku funkciju. Jedan od najupečatljivijih skandala bio je onaj s „crnim fondovima“. Do kraja 2023. otkriveno je da su članovi moćnih frakcija LDP-a – uključujući Seīvakāi (Abeova frakcija), Šisuikai i čak Kišidinu Kōčikai – prikrivali stotine miliona jena (4–6 miliona USD) kroz „neprijavljene“ prihode iz fondova za političko finansiranje.

Kišida je u decembru 2023. smijenio četiri svoja ministra koji su bili direktno povezani sa skandalom (uključujući Hirokazua Macunoa i Jasutošija Nišimuru). U januaru 2024. policija je uhapsila više aktera (bivši zamjenik ministra obrazovanja i saradnici) koji su skrivali oko 48 miliona jena. Kišida je tada raskinuo svoj frakcijski položaj i pokrenuo reforme političkog finansiranja, ali je skandal već ozbiljno narušio povjerenje javnosti.

Povezanost s Južnokorejskom Crkvom ujedinjenja (tzv. Munizam) takođe ga je koštala biračkog povjerenja. Nakon ubistva Šinza Abea 2022, mediji i javnost počeli su ispitivati veze između LDP-a i kontroverzne južnokorejske Crkve ujedinjenja. Otkriveni su sastanci i finansijske veze između predstavnika LDP-a – uključujući Kišidinu vladu – i vođa Crkve, što je izazvalo bijes javnosti i dovelo do ostavki više ministara. Javnost je zahtijevala transparentnost, a LDP je krenuo s prekidanjem veza s Crkvom, ali to nije bilo dovoljno da se povrati izgubljeno povjerenje.

Kišidina vlada pretrpjela je niz ostavki visokih zvaničnika zbog raznih prekršaja. Zamjenici ministara nisu plaćali poreze, koristili su usluge prostitutki, a činilo se da je vlada u stalnom stanju „upravljanja krizom“, što joj je dodatno urušilo rejting – koji je pao ispod 20% u jednom trenutku. Nakon otkrića svih tih skandala, Kišidina popularnost se strmoglavila: u decembru 2023. pala je na 23%, a do 2024. na samo 17%, što su najniže brojke od 2012.

Pod tolikim unutrašnjim i spoljnim pritiskom, postalo je jasno da njegov ostanak više nije moguć bez ozbiljnih posljedica za stranku. Najavivši povlačenje, izjavio je da to čini kako bi „pokazao da LDP može krenuti ispočetka“, čime je pokušao zaustaviti lavinu skandala koji su potresli japansku političku scenu.
Nezavisne

Nastavi čitati

Aktuelno