Connect with us

Društvo

Evo šta je pokazalo istraživanje o vršnjačkom nasilju u školama u RS: IZVJEŠTAJ USKORO PRED POSLANICIMA

Dobijene podatke o vršnjačkom nasilju Ombudsman će Narodnoj skupštini RS predstaviti kao glas djece o ovoj jako važnoj i kompleksnoj temi.

Ombudsman za djecu proveo je istraživanje o vršnjačkom nasilju među učenicima od 1. do 3. razreda srednjih škola u Republici Srpskoj, a prema rezultatima koje su dobili deset odsto srednjoškolaca od 5.700 ispitanih izjasnilo se da su bili žrtve vršnjačkog nasilja u prvom polugodištu, a 20 odsto je navelo da su bili žrtve tokom školovanja.

“Čak 40 odsto je reklo da poznaje nekoga ko je bio žrtva vršnjačkog nasilja, a najzastupljenije je verbalno nasilje i socijalna isključenost. Učenici su navodili da se nasilje najčešće dešava u učionici”, navedeno je Posebnom izvještaju o vršnjačkom nasilju u vaspitno-obrazovnim ustanovama (možete ga pronaći u materijalima za sjednicu – LINK).

Pet odsto počinilaca su zaposleni u školi
Zabrinjavajuće je da je na pitanje „Ko je počinilac nasilja?“ 54 odsto učenika reklo da je počinilac bio učenik iz njihove škole, devet odsto da je to bio učenik iz druge škole, a čak pet odsto učenika je reklo da je to neko od zaposlenih u školi.

“Zanimljivo je da je u ovom pitanju ostavljena mogućnost da je nasilje počinjeno od strane zaposlenog i ono što nas zabrinjava je podatak da su učenici naveli da je u pet odsto slučajeva nasilje počinjeno upravo od onih koji bi trebali zaštiti, zaustaviti i spriječiti bilo koji oblik nasilja”, navodi se.

Porazni su i odgovori o reakcijama nakon prijavljivanja nasilja gdje se prema dobijenim podacima navodi da je njih 31 odsto reklo da nije bilo nikakve reakcije.

“Iz dostavljenih odgovora učenici su naveli da je najvećem broju slučajeva odreagovano i to od strane odjeljenskog starješine ili stručne službe, što je u pozitivnoj korelaciji i sa odgovorima na pitanje kome bi se povjerili i prijavili nasilje. Zabrinjava podatak iz odgovora učenika koji upućuje da se na prijavu nasilja ne reaguje. Zakonska regulativa je jasna u ovom dijelu, a akcenat se stavlja na adekvatnu i blagovremenu reakciju nadležnih organa i službi. Sam Protokol o postupanju u slučaju nasilja, zlostavljanja ili zanemarivanja djece propisuje dužnost svih zaposlenih u vaspitno – obrazovnim ustanovama za pojave nasilja nad djecom, te ih obavezuje na preduzimanje mjera radi otkrivanja i prijavljivanja problema i odgovarajuće pomoći djetetu”, stoji u Izvještaju koji će se pred poslanicima NSRS naći na 8. redovnoj sjednici koja će biti održana 12. marta.

Nema zvaničnih podataka
Na toj sjednici Ombudsman za djecu RS iznijeće i zaključak u kojem se navodi da i pored brojnih međunarodnih dokumenata, domaćih zakonskih i podzakonskih akata, koji uređuju oblast zaštite djece od svih oblika nasilja, zlostavljanja i zanemarivanja, nasilje nad djecom i među djecom je i dalje prisutno.

“Kada je u pitanju nasilje nad i među djecom poseban problem predstavlja činjenica da nema zvaničnih podataka, odnosno evidencija iz kojih bi se, pored toga, da li je i koji oblik nasilja u porastu, mogli pratiti i drugi parametri vezani za nasilje”, stoji u ovom izvještaju.

Ombudsman će predložiti i preduzimanje potrebnih mjera i aktivnosti radi zaštite djece od nasilja koje će biti upućene Ministarstvu prosvjete i kulture RS, Republičkom pedagoškom zavodu, svim vaspitno obrazovnim ustanovama i Ministarstvu porodice, omladine i sporta.

(Mondo)

Društvo

PATRIJARH PORFIRIJE: Kosovski zavet ne može biti i nije mit

Patrijarh srpski Porfirije ocijenio je danas kao veliki blagoslov to što je na praznik Svetog velikomučenika kneza Lazara i Svetih srpskih mučenika – Vidovdan, načalstvovao svetom Liturgijom u manastiru Ravanica, u zadužbini svetitelja u kojoj se čuvaju njegove mošti, te poručio da Kosovski zavjet za nas ne može biti i nije mit, kao i da nam je njime dato da budemo jedno.

„Braćo i sestre, zaista je za nas pravoslavne Srbe veliki dar Božiji i blagoslov da smo pravoslavni hrišćani, da služeći svetu liturgiju učestvujemo u Carstvu Božijem, a naročito je blagoslov da to na današnji dan činimo u svetoj obitelji, u manastiru Ravanica, pred moštima Svetoga velikomučenika kneza Lazara“, rekao je patrijarh.

Naglasio je da su danas mnogi došli u Ravanicu ne samo da se poklone moštima svetitelja, već da bi pokraj kneza Lazara pokazali da smo nasljednici Kosovskog zavjeta za koji se on opredijelio.

„Ovde u Ravanici smo došli da pored Svetog velikomučenika kneza Lazara pokažemo da smo nasljednici zavjeta za koji se on opredijelio, a mi ga zovemo Kosovski zavjet, koji za nas ni u kom slučaju ne može biti i nije mit. Za onoga koji je u zajednici sa Hristom, Kosovski zavjet je pojava, potvrda i veza sa Novim zavjetom. Kosovski zavjet, kao i Novi zavjet, potvrđuje da smo pozvani, ali i da nam je dato da budemo jedno“, rekao je patrijarh.

Patrijarh je podsjetio da se Sveti Lazar, prije nego što je otišao u boj, pričestio zajedno sa svima koji su vojevali i bojevali s njim, znajući sigurno da ne ide u boj da bi pobijedio i osvojio slavu i silu ovoga svijeta, nego da bi, kako se to u narodnoj pjesmi kaže, spasao dušu, da bi bio spasen Hristovom ljubavlju – što je, kako je naglasio, upravo zavjet svih nas, jer je to pojava Novog zavjeta.

„Pozvani smo da preslikamo tu istu realnost jedni na druge. A to ništa drugo nije nego zajednica, to je jedinstvo“, rekao je patrijarh i podsjetio da su se knez Lazar i srpski borci pričestili pred boj da bi svi bili jedno da bi bili jedno.

Patrijarh je naglasio da je Sveti knez Lazar dao svoj život za narod svoj i odbranu vjere pravoslavne, dao je život svoj za Gospoda.

„To dvoje ne može se razdvojiti – ljubav prema bližnjem i ljubav prema Gospodu“, rekao je patrijarh.

„Kosovski zavjet, kao Novi zavjet, potvrđuje da smo pozvani, ali i da nam je dato da budemo jedno“, kazao je on. Patrijarh je naveo da ćemo svi biti jedno u ljubavi prema Bogu i u ljubavi Božjoj prema nama, i tako što ćemo biti otvoreni jedni u odnosu na druge, što ćemo slušati jedni druge, što ćemo biti spremni da ponesemo međusobne slabosti i nećemo po svaku cijenu htjeti da bude onako kako baš ja hoću.

„To znači biti Hristov, to znači biti pripadnik Kosovskog zavjeta, to znači biti crkva. A sve to nije ništa drugo nego sadržaj raspoloženja pred bitku Lazarevu i svih koji su s njim otišli na tu bitku“, kazao je patrijarh.

Prema njegovim riječima, kada su se knez Lazar i oni koji su vojevali s njim pričestili, svako je tražio oproštaj od bližnjeg, svako je bio svjestan da nije dovoljan samom sebi, da mu je potreban drugi, i svako je praštao bližnjem.

„Danas smo ovdje došli pred Svetog kneza Lazara da potvrdimo da smo crkva služeći svetu liturgiju, ali i da stanemo pred njega i da se zapitamo i pojedinačno i kao narod – jesmo li na njegovom putu ili nismo“, kazao je patrijarh i naveo da se boji da skoro svako od nas zna odgovor.

„Po blagodati Božjoj, po ljubavi njegovoj jesmo, ali po onome što mi činimo – najčešće nismo“, rekao je patrijarh, prenosi TV Hram.

Prema njegovim riječima, odgovor se krije u pitanjima: da li sudimo i osuđujemo jedni druge, da li praštamo jedni drugima, da li hoćemo da slušamo jedni druge, ili hoćemo da namećemo sebe jedni drugima.

„Da li hoćemo da budemo jedno – jedan narod, narod Hristov, narod Svetoga Save? Ili bi svako od nas htio po svojoj slici i prilici da oblikuje ostale i da stvara neki novi narod?“, kazao je patrijarh.

Patrijarhu srpskom sasluživali su mitropoliti šumadijski Jovan, braničevski Ignatije, niški Arsenije, sveštenstvo i monaštvo iz više eparhija SPC, prenosi Tanjug.

Svetoj liturgiji prethodio je parastos kosovskim junacima koji je služio mitropolit braničevski. Počasnu stražu pored kivota Svetog kneza Lazara držali su pitomci Vojne akademije Univerziteta odbrane i studenti Kriminalističko-policijskog univerziteta.

Nastavi čitati

Društvo

TURISTA SKOČIO SA STAROG MOSTA, Mostarci ga pretukli (VIDEO)

Neodgovorno ponašanje jednog stranog turiste moglo je imati tragičan ishod juče u Mostaru, kada je nestručno skočio sa Starog mosta u rijeku Neretvu, uprkos upozorenjima lokalnog stanovništva.

Nakon što je izronio iz hladne vode, dočekala ga je grupa revoltiranih Mostaraca koji su odlučili da uzmu pravdu u svoje ruke i fizički su ga napali, ogorčeni njegovim nepromišljenim postupkom. Nekoliko njih je skočilo u vodu da bi se obračunali, dok je ostatak to nastavio na obali. Sve je bilo praćeno gomilom psovki.

Skok je zabilježen mobilnim telefonom i videosnimak se ubrzano počeo da dijeli društvenim mrežama.

Profesionalni skakači, koji nastupaju na takmičenjima pod nadzorom organizatora, godinama upozoravaju da ovakvi amaterski pokušaji mogu završiti teškim povredama, pa čak i smrću.

Nastavi čitati

Društvo

DANAS JE VIDOVDAN, dan posebnog značaja za srpski narod

Srpski narod danas obeležava Vidovdan – državni, verski i istorijski praznik ustanovljen u znak sećanja, poštovanja i zahvalnosti prema svim stradalima za otadžbinu, a značaj praznika kao simbola slobode, patriotizma i herojstva proističe i iz istorijskih događaja vezanih za taj datum.

Srpska pravoslavna crkva, njeni vernici i narod Vidovdan obeležavaju s posebnim poštovanjem, pre svega kao sećanje na svesnu žrtvu kneza Lazara i njegovih saboraca, u Boju na Kosovu protiv Turaka na Vidovdan 1389. godine.

Upravo zbog te svesne žrtve, koju su srpski ratnici tada odabrali, Kosovski boj postao je ključna odrednica srpske istorije, a žrtva Kosovskih mučenika na čelu sa Svetim knezom Lazarom, postala je okosnica nacionalnog predanja Srba, večita podsetnica na neophodnost otpora i borbe.

U boju je, od ruke srpskog junaka Miloša Obilića, koji je poštovan i oslikavan kao sveti ratnik, poginuo sultan Murat.
Knez Lazar je ubijen, od turske ruke, po zarobljavanju.

U prilikama u kojima se Srbija, i uopšte jugoistočna Evropa, nalazila te 1389, opredeljenje za borbu koju je predvodio knez Lazar bilo je svesna žrtva, što epika vidi kao opredeljenje za Carstvo Nebesko.

Iako su Turci do tada uveliko ovladali velikim delom ovog dela Evrope, i bili su neuporedivo brojniji, pritom obezbeđene zaleđine, verski i moralni motiv odredio je da se turskim napadačima ima pružiti otpor bez obzira na posledice.

Ključni događaj, kako je istoriografija odavno protumačila, bio je zapravo Boj na Marici, septembra 1371. godine, kada su braća Mrnjavčevići teško poraženi. Posle Marice više nije postojala mogućnost snažnog otpora, otuda je svesna žrtva koju je odabrao knez Lazar utoliko uzvišenija.

Smatra se da se u Boju na Kosovu borilo 15 do 20 hiljada ratnika na srpskoj strani, protiv oko 30.000 Turaka. Raspoloživi istorijski izvori ne dopuštaju jasniju sliku.

Nesumnjivo je da su žrtve na obe strane bile strahovite, o čemu svedoči i činjenica da su oba vladara poginula. Smrt sultana Murata u Boju na Kosovu na Vidovdan 1389. jedini je takav slučaj u celokupnoj turskoj istoriji.

Na najvišem državnom nivou Vidovdan je posebno prigodno obeležen povodom 500 godina Boja na Kosovu, 1889. kada je centralna manifestacija bila u Kruševcu, odakle je posle pričešćivanja u Lazarici, knez Lazar sa saborcima 1389. krenuo put Kosova, u boj s Turcima.

Petstogodišnjica 1889. bila je prilika za niz prigodnih manifestacija, od miropomazanja kralja Aleksandra Obrenovića, ili ustanovljenja najvišeg Ordena Svetog kneza Lazara, do svečane sednice Srpske kraljevske akademije posvećene Vidovdanu ili gradnje, na centralnom gradskom trgu Kruševca, monumentalnog spomenika Kosovskim mučenicima.

Sve potonje oslobodilačke borbe Srba uvek su bile i u znaku Kosova.

Vodeća odrednica oslobodilačke borbe Srba tokom čitavog 19. veka bila je poziv na oslobođenje Kosova.

San generacija ostvaren je pobedama Srba nad Turcima na Kumanovu i Velesu 1912. godine, u Prvom balkanskom ratu. Kosovo i Stara Srbija najzad su tada oslobođeni.

Vidovdan se pokazao kao dan posebne važnosti i u nizu potonjih događa srpske istorije.

Nacionalni revolucionar Gavrilo Princip usmrtio je nadvojvodu Franca Ferdinanda, naslednika krune Habzburga, upravo na Vidovdan, u Sarajevu, 1914. godine. Tim činom izražen je decenijma nagomilavani bes protivnika tuđinske vlasti u Bosni i Hercegovini.

Austrougarska je, nesumnjivo uz podsticaj Berlina, to iskoristila za napad na Srbiju, što se ispostavilo kao početak Velikog rata.

Pet godina kasnije, upravo na Vidovdan 1919. potpisan je Versajski mirovni sporazum, između zemalja Antante i Nemačke, vinovnice Prvog svetskog rata. Austrougarska nije preživela okončanje rata koji je započela, raspala se po raspadu Solunskog fronta.

Ishod velike srpske pobede u Velikom ratu bilo je obrazovanje Kraljevstva Srba, Hrvata i Slovenaca, čime su ostvareni srpski ratni ciljevi i okupljanje pod jednim državnim krovom srpskih istorijskih i etničkih zemalja. Vladalo je tada uverenje da su nacionalna stremljenja konačno ostvarena.

Prvi ustav nove zajedničke države donet je takođe na Vidovdan 1921. godine.

U potpuno izmenjenim okolnostima 1948. jedan od najdramatičnijih momenata poratne Jugoslavije, bio je takođe na Vidovdan, kada je u Bukureštu objavljena Rezolucija o stanju u KPJ. Sovjetski vođa Staljin obelodanio je tada nameru da razvlasti partijski i državni vrh u Beogradu, što je dovelo do dugogodišnjeg prekida odnosa s Moskvom.

Na Vidovdan 2001. godine, Tribunalu za bivšu Jugoslaviju u Hagu, izručen je Slobodan Milošević, prethodno predsednik Srbije i Savezne republike Jugoslavije, što su tadašnje vlasti objašnjavale kao slučajnost.

Nastavi čitati

Aktuelno