Svjedok u predmetu “Korona ugovori” Biljana Amidžić, koja je radila administrativne poslove u firmi “Procontrol”, ispričala je da je po zahtjevu direktora te firme, optuženog Slavka Bojića, od optuženog Dragana Dubravca preuzela kesu sa debljom kovertom u kojoj je bio novac i predala nepoznatom čovjeku na parkingu iza Instituta za javno zdravstvo Republike Srpske kod “Poliklinike” u Banjaluci.

Ona je to ispričala u Okružnom sudu u Banjaluci, u predmetu u kojem su optuženi bivši vršilac dužnosti direktora Instituta Branislav Zeljković, direktor “Procontrola” Slavko Bojić, direktor “Promedinga” Dragan Dubravac, vlasnik Turističke agencije “Travel 4 fun” Saša Marković i bivši direktor firme “Sineks laboratorija” Sani Crljić.

Amidžićeva je pojasnila da je novac predala nakon što je Institut konzorcijumu “Procontrol – Promeding” platio za nabavku 50.000 respiratornih maski KN95.

Amidžićeva je u sudu ispričala da je, nakon što su nabavljene maske i Institut za to platio, Bojić nju zvao putem telefona i rekao da sa računa prebaci 100.000 KM na račun “Promedinga”.

“Rekao mi je i da se čujem sa Dubravcem i da će on meni dati neke pare, a nisam pitala detalje. Zvala sam Dubravca i on je znao o čemu se radi te smo se dogovorili i sastali se kod Muzeja. Dao mi je ukrasnu vrećicu u kojoj je bila koverta. Nakon toga sam pozvala Bojića i on mi je rekao da odem na parking iza Instituta i tu kesu dam čovjeku koji će me čekati. Tako sam i uradila i na parkingu kod Poliklinike gdje su kontejneri bio je crni auto. Prišla sam i rekla ‘Slavko me je poslao’ i dala sam vrećicu”, rekla je između ostalog Amidžićeva i istakla da se ne sjeća kako je izgledao taj čovjek niti ga može poznati.

Potvrdila da je po uputama Bojića slala ponudu Institutu za nabavku respiratornih maski i sačinila ugovor o tome. Pojasnila je da se radilo o nabavci 50.000 respiratornih maski po cijeni od 6.9 KM po komadu, a koju je odredio Bojić.

Naglasila je da je ponudu po uputama Bojića slala putem e-maila Vanji Čanković u Institutu. koja joj je kasnije poslala tendersku dokumentaciju.

“Slavko mi je rekao da ćemo sa ‘Promedingom’ imati ugovor o konzorcijumu i da će ga sačiniti”, rekla je između ostalog Amidžićeva.

Pojasnila je da je na osnovu tenderske dokumentacije koju je dobila iz Instituta sačinila Ugovor o nabaci respiratornih maski, te sve to odnijela i dala Radmili Barašin. Prema njenoj izjavi, kasnije joj je Barašin dala Ugovor koji je imao potpis Zeljkovića, ali i Dubravca, dok je ona potpisala u ime Bojića.

Amidžićeva je rekla da je respiratorne maske nabavio “Promeding” i to njih 100.000, od čega je 50.000 za Institut.

“Prodato je nešto drugim firmama, a ostalo je na lageru oko 20.000 maski. Drugim firmama je prodavano po nižoj cijeni jer je to bilo u kasnijem periodu”, rekla je Amidžićeva.

Ona je na pitanje odbrane rekla da je “Prokontrol” nabavkom i isporukom pomenutih maski samo izgubio. Pojasnila je da je u to vrijeme u Kini nabavna cijena maski bila oko dolar po komadu i da se na to dodaju carina, porez, troškovi nabavke i prevoza, te da je konačna cijena viša. Na pitanje Bojića da li joj je ikad tražio da uradi nešto protivzakonito, Amidižićeva je rekla da nije.

Takođe je potvrdila da su joj u Tužilaštvu predočavane fotografije nekih lica i da je pitana da li je neko od njih onaj kome je dala kesu s novcem, ali da nije nikoga prepoznala. Potvrdila je da je tu bio tadašnji glavni tužilac Miodrag Bajić.

Amidžićeva je rekla da je konzorcijum “Procontrol – Promeding” sa Institutom imao zaključen ugovor i za nabavku zaštitnih odijela, ali je to raskinuto.

“Ugovor je raskinuo Institut jer odijela nisu nabavljena zbog problema u vezi sa uvozom. ‘Promeding’ je platio za ta odijela, ali nikada nije dobio sve pare nazad. Pošto odijela nisu isporučena firma iz Kine je vratila novac, ali je tada kurs dolara bio drugačiji pa je onda došlo do te razlike da ‘Promeding’ dobije manje novca nego što je dao”, navela je Amidžićeva.