Drvna industrija Bosne i Hercegovine bilježi blagi pad izvoza i suficita u prvoj polovini ove godine, uprkos rastu količine izvezene robe, što ukazuje na orijentaciju sektora ka proizvodima niže dodane vrijednosti i sirovinama.

Naime, prema podacima Spoljnotrgovinske komore BiH, ukupan promet spoljnotrgovinske razmjene drvne industrije BiH za šest mjeseci ove godine iznosio je 1,113 milijardi KM, što predstavlja blagi pad od 0,6 odsto u odnosu na isti period lani, kada je iznosio 1,120 milijardi KM.

“Sektor i dalje ostvaruje značajan suficit, koji je u analiziranom periodu iznosio 547,7 miliona KM, ali je to smanjenje od 3,7 odsto u odnosu na isti period prethodne godine, kada je iznosio 568,7 miliona KM”, kazali su iz Spoljnotrgovinske komore BiH.

Dodaju da je u ovom periodu drvna industrija Bosne i Hercegovine ostvarila izvoz od 830,6 miliona KM, što predstavlja pad od 1,6 odsto, manje za 13,9 miliona KM u odnosu na isti period prethodne godine, iako je količinski izvezeno 644.326 tona, što je povećanje od 7,5 odsto u odnosu na prošlogodišnjih 599.302 tone.

“Posmatrajući rezultate izvoza, zaključujemo da BiH izvozi više količinski, ali po nižoj cijeni, što nam ukazuje na povećan izvoz sirovih ili polufinalnih proizvoda niže dodane vrijednosti”, kazali su iz Spoljnotrgovinske komore BiH.

Ističu da ovaj trend potvrđuje orijentaciju prema izvozu sirovina i proizvoda niže dodane vrijednosti, što je posebno izraženo kroz pad izvoza neobrađenog drveta i namještaja, a rast izvoza ogrevnog drveta i drugih osnovnih proizvoda.

“Za šest mjeseci primjetan je pad izvoza ka ključnim partnerima, pa tako izvoz Njemačkoj bilježi pad od 8,9 odsto, Hrvatskoj 2,3 odsto, Srbiji 1,5 odsto, ali i Nizozemskoj 18,6 odsto, Francuskoj 14 i Kini 52 odsto”, ističu iz Spoljnotrgovinske komore BiH.

S druge strane, rast izvoza zabilježen je prema Sloveniji, Italiji, Poljskoj, Bugarskoj i Albaniji, što pokazuje potencijal za širenje prisustva na tim tržištima.

“Najveći rast izvoza zabilježen je na tržištu Vijetnama 1.122,8 odsto i Ujedinjenih Arapskih Emirata 80,5 odsto”, kazali su iz Spoljnotrgovinske komore BiH.

Igor Andrić, sekretar Udruženja šumarstva i prerade drveta Privredne komore Republike Srpske, za “Nezavisne novine” ističe da je u Srpskoj zabilježen blagi rast izvoza.

“U prvih šest mjeseci ove godine izvoz iz Republike Srpske porastao je za oko 3,2 odsto. Prvi put nakon dužeg perioda bilježimo rast, iako se uglavnom radi o izvozu poluproizvoda i primarnih proizvoda, dakle proizvodima niže vrijednosti”, kazao je Andrić.

Prema njegovim riječima, fizički obim proizvodnje u Srpskoj i dalje je u padu, ali se taj pad postepeno smanjuje.

“U kontaktu s kompanijama saznajemo da postoje određeni pozitivni pomaci i najave proizvodnje, pa ostaje da vidimo kakav će biti nastavak godine”, zaključio je on.

Slaviša Ćeranić, direktor Sektora za makroekonomski sistem Spoljotrgovinske komore BiH, ističe da se privrednici iz ove grane moraju posvetiti tome da prave bolje i konkurentnije proizvode…

“Da povećamo produktivnost, da podignemo na viši nivo tehnološku osnovu, koja je veoma niska”, ističe Ćeranić.

Trbuhom za kruhom godinama unazad iz Bosne i Hercegovine odlazi sve više građana, a mnogi od njih, kada za to steknu uslove, odriču se i bh. državljanstva, što je samo u prvoj polovini ove godine učinilo 597 osoba.

Pokazuju to podaci Ministarstva civilnih poslova Bosne i Hercegovine, a poredeći sa istim periodom lani, broj onih koji su se odrekli državljanstva manji je nego u istom periodu prošle godine.

“Od 1. januara do 1. jula 2024. ukupno 929 osoba se odreklo državljanstva Bosne i Hercegovine. Nadalje, od 1. januara do 1. jula 2025. godine državljanstva se odreklo 597 osoba”, naveli su oni za “Nezavisne novine”.

S druge strane, dok se jedni odriču državljanstva, postoje i oni koji podnose zahtjeve za dobijanje bh. dokumenata. Međutim, i taj broj je manji u prvih šest mjeseci ove godine u odnosu na isti period lani.

“Od 1. januara do 1. jula 2024. godine primljeno je 238 lica u državljanstvo Bosne i Hercegovine, a od 1. januara 2025. do 1. jula 2025. godine u državljanstvo BiH je primljeno 206 osoba”, ističu iz Ministarstva civilnih poslova BiH za “Nezavisne novine”.

Odricanje od državljanstva nije besplatno, ali se i cijene razlikuju u odnosu na to čije državljanstvo se stiče.

“Odricanje od državljanstva nije besplatno, pa tako osobe koje podnose zahtjev za odricanje od državljanstva BiH dostavljaju uplatnicu od 200 KM za lica koja imaju, odnosno stiču državljanstvo država bivše SFRJ, po predmetu. Lica koja imaju, odnosno stiču državljanstvo drugih država dostavljaju uplatnicu od 800 KM administrativne takse po predmetu”, objašnjavaju iz ovog ministarstva.

Iako oni koji više ne žele da imaju bh. državljanstvo ne moraju navoditi razloge zbog kojih se odriču državljanstva, Aleksandar Čavić, demograf, u razgovoru za “Nezavisne novine” navodi da je najčešći razlog uzimanje državljanstva druge zemlje koja ne dozvoljava dvojno državljanstvo.

“Mahom, prema mom iskustvu i istraživanjima u koje sam imao uvid, to je zbog sticanja državljanstva drugih zemalja koje ne dozvoljavaju da se njihovo državljanstvo stekne kao dvojno. Drugi slučaj, osobe sa trajnom namjerom da pređu negdje, kada ostvare pravo na državljanstvo, prosto ne žele da imaju više ikakve veze sa zemljom porijekla, pa se odriču”, navodi on za “Nezavisne novine”.

Kako dodaje Čavić, mi imamo jaku i brojnu emigraciju, odnosno negativan migracioni saldo.

Cijene za odricanje od državljanstva ranije je za “Nezavisne novine” komentarisala i Mirhunisa Zukić, predsjednica Unije za održivi povratak i integracije u BiH, navodeći da je to preskupo.

“Kako nije skupo? Mi smo dozvolili da oni rade ono šta hoće. Ko su oni? To su političari koji samo traže novac. Nema više riječi koliko je to protiv naroda i istih onih birača koji su glasali za njih. Mi moramo reagovati, do nas je. Kako? Da li su ljudi umorni? Da li je ljudima hitno da dobiju papir da bi ostali u zemljama koje to traže od njih? Ali je licemjerno što se toliki novac uzima za odricanje od državljanstva”, rekla je ona.

Jesen je na pragu, a ovaj dio ljeta je vrijeme kad se pravi zimnica. Međutim, mnoge flaše i tegle i ove godine će ostati prazne zbog, kako kažu građani, visokih cijena voća i povrća, ali i modernog načina života. I pored toga smo pitali građane ono čuveno pitanje: Hoćete li ove godine praviti zimnicu? Nekada je jesen u našim domovinama mirisala na pečenu papriku, kuvani paradajz, voće koje se krčka i pretvara u sok, pekmez i slatko. Spremanje zimnice bilo je ritual koji je predvodila domaćica, a koji je spajao porodicu.

Danas je realnost drugačija: besparica, visoke cijene, suša i tropske vrućine… otjerali su miris zimnice iz mnogih domova.

“Cijene su visoke, nema se računa praviti, pogotovo ko je sam i sprema na struju”, kažu neke od anketiranih Bijeljinki koje zimnicu ne prave.

One koje se ipak odluče da je prave kažu da cijene jesu više nego prošle godine ali da će obavezno napraviti zimnicu.

“Napravićemo, pa makar i manju količinu, jer je domaće domaće, a i dio je tradicije.”

Neumoljiva računica opustošila je Kavntašku pijacu u Bijeljini, a ni na zelenoj pijaci nije mnogo bolje. Prodavaca na čuvenom “kvantašu” ima manje nego ranije. Roba očajnički čeka kupca, a kupaca nikad manje, iako je vrijeme za zimnicu, kažu proizvođači i prodavci.

“Na Kvantaškoj pijaci svoju robu faktički pokloniš. Nema ko da je kupi. Da li je narod negdje otišao, razišao se, da li je na odmoru, na moru, ne znam. Uglavnom, trenutno su cijene nikakve, a roba je stigla. Ako ne bereš, propada ti na njivi, a ako bereš, ne možeš ovdje da prodaš. To su velike muke i problemi”, kaže poljoprivrednik Dragan Đokić iz Velike Obarske kod Bijeljine.

Prodavac na Kvantaškoj pijaci u Bijeljini, Izet Ahmičić, priča da je prodaja prošle godine išla nekako, ali da ove ne ide nikako.

“Naroda nema, pobjegli su. Nema narod od čega da živi. Vidiš ti, penzija 200 KM, on da za ljekove i nema od čega da jede. Nema para da kupi. Gdje su im plate, fabrike? Koja fabrika radi? Gdje su nam preduzeća?”, pita Ahmičić, navodeći da građani uglavnom kupuju na kilogram, u marketima.

Iako se građani žale na visoke cijene, zbog kojih moraju da se odreknu zimnice ali i namirnica koje im trebaju svakog dana, Đokić kaže da su prinuđeni da svoju teško proizvedenu robu daju i ispod cijene.

“Ne možeš da držiš cijenu i ako hoćeš. Uvijek ima neko ko mora da proda robu. Moraš da se prilagodiš. Kilogram lubenice se prodaje za 18 ili čak 15 pfeniga ili poljoprivrednici daju čak cijelu prikolicu lubenica po cijeni od 200 KM. Odtoga nemaju ništa. Ulog za lubenicu je 1.000 KM. To je čist gubitak. Kupus ne možemo da prodamo, krstavac malo varira, nekad je na cijeni, nekad nije”, objašnjava Đokić.

“Uništava nas uvoz. Kad postignemo neku pristojnu cijenu, oni samo ubace robu iz uvoza i, tapija”, dodaje Ahmičić.

Stvarnost je umoljiva. Zato mnogima ostaje da tradiciju i nostalgiju za nekim drugim, boljim vremenima, zamijene realnošću. Špajz do plafona pun zdrave zimnice, koji je bio simbol blagostanja, ostaje samo uspomena za one koji se sjećaju. To je najrealniji, iako vjerovatno najtužniji, odgovor na pitanje sa početka: Hoćemo li ove godine praviti zimnicu?

(BN)