U toku je javna nabavka za izgradnju kuće „Predah“.

-Bio je ovo obiman posao i želim da se zahvalim, prije svega, roditeljima kao inicijatorima koji su željeli da jedan ovakav objekat, jedna ovakva ustanova nastane prvi put u Republici Srpskoj, i to baš u Banjoj Luci. Takođe, želim da naglasim da je gradonačelnik Draško Stanivuković prepoznao potrebu izgradnje jedne ovakve ustanove. U proteklih godinu dana mi smo intenzivno radili, dali svoj maksimum, kako roditelji, tako i gradska administracija, kako bi prvo pronašli adekvatnu lokaciju, što je prilično izazovno, pa uradili idejni projekat, pripremne radove, završili glavni projekat i evo, sada je u toku javna nabavka za izbor izvođača građevinskih radova – poručila je projekt menadžer Grada, Milada Šukalo.

Naglasila je da vjeruje da će do zimskog perioda, ukoliko sva procedura dobro prođe – Banja Luka dobiti jedan ovakav objekat, sa krovom i grubim radovima, te da se već, ukoliko sve bude teklo planiranom dinamikom, na naredno proljeće uredi unutrašnji prostor.

-Prva usluga koju ćemo uvesti jeste usluga predah, gdje ćemo omogućiti porodicama koje imaju lica sa poteškoćama u razvoju da privremeno ostave svoje članove porodice u jednom humanom okruženju, gdje će biti omogućeno zadovoljavanje svih njihovih potreba, a sve kako bi članovi porodice, najčešće majke i očevi mogli da to vrijeme posvete sebi za obavljanje nekih potreba koje su neophodne, a koje ove porodice često nisu mogle da ostvare. Na primjer, mi imamo roditelja koji imaju djecu sa razvojnim poteškoćama i treba da idu na operaciju, ali ne mogu da odu jer nemaju gdje da ostave svoje dijete. Nakon toga u nekom narednom periodu naša vizija je da ova ustanova bude i trening centar, gdje ćemo pripremati lica sa potešćama koja su u mogućnosti da žive samostalno uz podršku za stanovanje uz podršku, a naravno naš dugoročni cilj jeste da omogućimo i trajno zbrinjavanje lica sa poteškoćama jer sada nažalost oni završe u nekim psihijatrijskim ustanovama. Mi bismo željeli da otjeramo jedan od najvećih strahova koji roditelji imaju, a to je da šta će biti sa njihovom djecom kada njih više ne bude – istakla je ona.

Dodala je kako je najveći izazov kratkoročno, pored izgradnje i uspostavljanje ustanove.

-Ovo je prvi put da će se ovakva usluga moći obezbijediti kod nas i mi svakako dok radimo građevinske radove, radimo i sa našim pravnim timom koji opet čine i roditelji i roditelji koji su pravnici, a koji su upoznati sa ovom tematikom, te pravni tim iz Grada. Očekujemo i da će Vlada Republike Srpske, te ministarstva i sve relevantne ustanove da se uključe u osnivanje jedne ovakve ustanove – naglasila je Šukalo, dodavši da je potreba za jednim ovakvim objektom velika i da su svi projekti koji su realizovani nastali kroz osluškivanje potreba sugrađana.

Podsjećamo, nakon dugotrajne i zahtjevne procedure, prošle sedmice raspisana je javna nabavka za izgradnju kuće „Predah“. Zainteresovani ponuđači ponude treba da predaju do 7. avgusta ove godine.

Gradski menadžer Mirna Savić – Banjac uručila je danas rješenja o stipendiranju kategorisanim sportistima za 2025. godinu, a u okviru programa razvoja sporta na području Banje Luke.

-Od 2018. godine, Grad Banja Luka vrši kategorizaciju sportista i na osnovu te kategorije dodjeljuje sportske stipendije. Ove godine, stipendiju je dobilo 19 kategorisanih sportista, a ukupna sredstva izdvojena za tu namjenu iznose 35.400 KM – navela je Savić – Banjac.

Prema njenim riječima, iako uslovi za bavljenje sportom nisu uvijek idealni, naša je dužnost da podržimo mlade ljude koji predstavljaju naš grad i zemlju na najbolji način.

-Nastavljamo da ulažemo u sport. Podrška sportistima nije samo obaveza, to je ulaganje u našu budućnost – zaključila je Savić – Banjac.

Uzimajući u obzir da je Grad Banja Luka jedina jedinica lokalne samouprave, koja od 2018. godine, vrši kategorizaciju sportista i na osnovu te kategorizacije dodjeljuje sportske stipendije, kategorisani sportisti za 2025. godinu su:

1) Sportisti Internacionalnog razreda – seniori:

Jovan Lekić (plivanje).
2) Sportisti Internacionalnog razreda – juniori:

Filip Marinković (džiu džica).
3) Sportisti Prvog razreda – juniori:

Tibor Gajić (džiu džica),
Boris Blažević (plivanje),
Stefan Purišić (plivanje),
Marija Vulić (košarka),
Sergej Trbojević (plivanje),
Aleksa Đukanović (plivanje),
Katja Vujičić (sportska gimnastika),
Aljoša Travar (kajak),
Milana Railić (rukomet),
Ivana Bobić (rukomet),
Luka Pejić (karate),
Milan Dabić (karate),
Nika Popić (atletika),
Marija Damjanović (košarka),
Mihajlo Zrnić (karate),
Milica Bosnić (košarka), i
Ian Boloban (tenis).

Na fotografijama koje dijelim s vama, vidjećete mog Sergeja onakvog kakav je bio prije nesreće. Pun života, energije, ideja i planova. Dječaka koji se smijao srcem, koji je volio ljude, zivotinje, muziku, tehnologiju, koji je volio život.

Objavila je ovo Svjetlana Bendaš, majka Sergeja Stupara, koja je na Fejsbuku podijelila emotivnu poruku.

-Tačno su dvije godine otkako je život mog Sergeja stao na trenutak, a moj svijet se prelomio na prije i poslije. Njegova radoznalost nije imala granice, a osmijeh je imao moć da uljepša i najtmurniji dan. Ali, dvije godine nakon tog kobnog dana, živim neku sasvim drugu stvarnost. Bez njegovog glasa. Bez njegovih pokreta. Bez njegovih nestašluka. Bez njegovog pogleda koji mi je govorio više nego hiljadu riječi – napisala je Svjetlana. Poručila je kako je za 2 godine naučila kako izgleda borba bez predaha, kako izgleda kad majčino srce puca po šavovima, ali ne odustaje.

-Naučila sam kako izgleda voljeti dijete toliko snažno da ta ljubav postane tvoja pokretačka sila, čak i kada ti ponestane snage. Naučila sam kako izgleda nositi osmijeh za njega, iako ti duša vrišti. Sergej nije nestao. On je tu – u svakom pogledu, u svakom mom dahu, u svakoj molitvi. Ali nedostaje mi… nedostaje mi njegov glas, njegov zagrljaj, njegova pitanja, njegove ideje, njegova energija. Nedostaje mi on – baš onakav kakav je bio – navodi se u emotivnoj poruci.

Prema njenim riječima, iza nje su dvije godine svakodnevne borbe, dvije godine pokušaja da nadonkadi ono što je nezamjenjivo, dvije godine u kojima nije prestala vjerovati u čudo. -Dvije godine u kojima sam samo željela jedno: da mi se moje dijete vrati. Kad gledate ove slike, nemojte gledati samo osmijeh. Osjetite život u njegovim očima. I onda, ako možete, bar na tren, pokušajte zamisliti kako je to – kada vam sve to preko noći bude oduzeto. Zato danas ne tražim ništa osim da mislite na njega. Da ga ne zaboravite. Da vjerujete s nama. Jer Sergej je i dalje tu. I bori se. I čeka svoj povratak. A ja… ja sam tu da ga volim, čuvam, i nikada ne pustim – napisala je Svjetlana.