Otvaranjem novih etaža parking-garaže kod Univerzitetskog kliničkog centra Republike Srpske očekivalo se da će biti riješen, ili barem značajno ublažen, dugogodišnji problem nedostatka parking mjesta.

Ipak, vozači se i dalje parkiraju na trotoarima, zbog čega su pješaci primorani da se kreću kolovozom, piše RTRS.

V.d. direktora UKC-a Republike Srpske Nikola Šobot istakao je za naš Јutarnji program istakao je da se problem parkiranja na trotoaru polako rješava.

Širimo zonu koja je fizički ograđena. Pokušavamo sve naše, kako zaposlene, tako i pacijente, da apelujemo da parkiraju kod UKC-a. Mogu da ostave automobile u garaže. Uvijek se naravno može doći do UKC-a, do ulaza, da se ostavi pacijent, a nakon tog parkirati u garaže. Imamo jedan čitav niz radova, kojim je obezbjeđen dovoljan broj parking mjesta, ovo sve drugo je stvar već navike – navodi Šobot.

Ističe da je potrebno da strpljenje.

– Kompletna garaža UKC-a će biti gotova na proljeće. Sve nakon tog biće veoma neumjesno da se parkira na trotar, ugrožavaju pješaci, i tada će se pristupiti sa nekim represivnim mjerama – navodi Šobot.

Dodaje da je dinamika radova dobra, te da sve ide po planu.

U Banjaluci danas je obilježen Dan primirja u Prvom svjetskom ratu. Ovom događaju su prisustvovali i predstavnici Grada.

Na groblju Sveti Pantelija kod Spomenika žrtvama banjalučkog Veleizdajničkog procesa služen je pomen žrtvama ovog procesa i svim ubijenim Srbima u Prvom svjetskom ratu.

Položeni su vijenci i cvijeće kod spomenika, a ovom događaju su prisustvovali i predstavnici Grada.

Kako je poručla ovlašteni potpisnik u Odjeljenjeu za brigu o prodici i demografiju Adriana Basara – naš narod je u brojnim ratovima podnio velike žrtve.

-Srpski narod podnio je ogromnu žrtvu, ne samo u Prvom svjetsko ratu, već i u svim drugim ratovima. Ipak, posebno se ističe stradanje u Prvom svjetskom ratu, kada je oko 1,3 miliona Srba izgubilo život braneći svoju zemlju, narod i ideju slobode. I Prvi i Drugi svjetski rat bili su veliki demografski udar na naš narod. Iz Banjaluke je dobrovoljno otišlo više od 24 hiljade ljudi, a ogromnu žrtvu podnijeli su i srpski intelektualci, koji su stradali u Veleizdajničkom procesu – kazala je ona.

Podsjetila je da je na inicijativu gradonačelnika Draška Stanivukovića podignut spomenik u centru Banjaluke, a koji je posvećen žrtvama Veleizdajničkog procesa.

-To je danas mjestu gdje se okupljaju djeca i mladi. Upravo na njih treba da prenesemo srpsku slobodarsku misao i svijest o istorijskom stradanju našeg naroda. To ne smijemo činiti isključivo kroz udžbenike istorije, u kojima je ova tema, kao i teme drugih odbrambeno-otadžbinskih ratova, nedovoljno zastupljena. Zato je važno da kroz različite vanškolske aktivnosti, obilježavanja i posjete spomen-obilježjima učimo našu djecu o žrtvi koju su podnijele generacije njihovih predaka, o njihovoj borbi za slobodu i o obavezi da tu istorijsku svijest prenosimo na buduće generacije – istakla je ona.

Podsjećamo, Banjalčuki Veleizdajnički proces vođen je od 1915. do 1916. godine protiv srpskih rodoljuba u Prvom svjetskom ratu.

Od ukupno 17 veleizdajničkih procesa koji su vođeni u BiH, banjalučki je bio najveći i uzburkao je evropsku javnost.

Potpisivanjem kapitulacije Njemačke u željezničkom vagonu u francuskom mjestu Kompijenj, 11. novembra 1918. godine okončan je Prvi svjetski rat.

Ulazak srpske vojske u Banjaluku 21. novembra 1918. godine označio je slobodu za srpski narod sa ovih prostora nakon viševjekovnog ropstva pod Turcima, te od 1878. godine pod Austrougarskom.

U Prvom svjetskom ratu poginulo je oko 1,3 miliona Srba, gotovo trećina stanovništva tadašnje Srbije.

Veoma, veoma mi znači, rekla je Ivanina majka.

Trinaestogodišnja Ivana Đurašinović iz Doboja, koja se od rođenja bori sa teškim oboljenjem spina bifida, dobila je novčanu pomoć od 10.000 KM od predsjednika Pokreta Sigurna Srpska i gradonačelnika Banjaluke Draška Stanivukovića, na čemu je njena majka Mirela Stjepanović izrazila veliku zahvalnost.

Kako je njena majka izjavila za BLink portal, ova pomoć porodici mnogo znači, posebno jer će novac biti usmjeren na Ivanovo liječenje, rehabilitaciju, ali i rješavanje stambenog pitanja, kako bi joj svakodnevica bila lakša.

-Veoma, veoma mi znači i drago mi je što je održao svoje obećanje da će pomoći. Novac ćemo utrošiti na banjsko liječenje i rehabilitaciju, jer ona ima zdravstvenih problema i potrebna joj je rehabilitacija. Takođe, rješavamo i pitanje lifta u zgradi, da je više ne bih morala nositi na leđima. Tako da ćemo sredstva podijeliti na ta dva dijela – rekla je Mirela.

Ivana je stopostotni invalid, a nakon operacije kičme ostala je i bez funkcije centra za mokrenje i stolicu. Uprkos brojnim zdravstvenim poteškoćama, pohađa onlajn nastavu i odlična je učenica.

Poseban problem za ovu porodicu predstavlja stanovanje na četvrtom spratu zgrade koja nema lift. Majka svakodnevno po nekoliko puta nosi Ivanu na leđima kako bi joj omogućila izlazak napolje.

Osim liječenja i pristupačnosti stambenog prostora, porodica se suočava i sa problemom nabavke invalidskih kolica, koja Ivana mora mijenjati kako raste.

-Problem su i kolica, pošto je ona sada porasla. Imamo pravo na kolica preko Fonda, ali aktivna sportska kolica koja ona koristi ne idu preko Fonda. Do sada smo se snalazili, neko nam pokloni ili ih uzmemo na revers u Trapistima u Zavodu „Dr Miroslav Zotović“, pa ih vratimo kada ih preraste. Međutim, moramo razmišljati i o tome za ubuduće – navela je Ivanina majka.

Dodala je da će im pomoć od 10.000 KM značajno olakšati da obezbijede ono što je Ivani trenutno najpotrebnije, kako bi imala bolje uslove za liječenje, rehabilitaciju i svakodnevni život.