Prijedorski Dom za stara lica (Dom penzionera) pretvoren je u poligon za stranačko potkusurivanje SNSD a, brutalni nepotizam i sistematsko izvlačenje javnog novca, dok najugroženija kategorija stanovništva – stari i nemoćni, koji pri tom debelo plaćaju usluge ove “ustanove” ispašta zbog potpunog rasula. Dok radnicima kasne dvije plate, doprinosi i naknade za prevoz, a računi ustanove su pod blokadom dobavljača, na površinu isplivavaju šokantni detalji o višemilionskim dugovima, namještenim tenderima i bizarnim izgovorima zaposlenih kojima smeta čak i video-nadzor.

Kamere kao „udar na privatnost“ ili strah od istine o tretmanu starih?

U atmosferi opšteg haosa, dijelu zaposlenih u prijedorskom Domu posebno smetaju nadzorne kamere postavljene unutar objekta, što pokušavaju predstaviti kao navodno narušavanje svoje privatnosti. Međutim, suština problema uopšte nije u kamerama, već u onome što bi one mogle zabilježiti – kako se radnici zaista ophode prema korisnicima doma, da li uopšte obavljaju svoj posao i kakav je nivo nebrige prema starim i nemoćnim licima, o čemu se u javnosti već ranije pisalo. Umjesto da fokus bude na zaštiti i dostojanstvu štićenika čije porodice skupo plaćaju njihov boravak, video-nadzor postaje smetnja onima koji bježe od bilo kakve kontrole i odgovornosti.

Kadrovski brodolom SNSD-a: Od milionskih dubioza do direktora bez odgovarajuće diplome

Ova ustanova godinama predstavlja stranački plijen prijedorskog SNSD-a, koji očigledno nije u stanju da pronađe ni minimum kadrovskog rješenja za njeno vođenje, pa su se direktori u posljednjih nekoliko godina smjenjivali kao na traci:

• Bojan Becner (SNSD) – Iza sebe je ostavio milionske dugove i finansijsku pustoš, ali za takvo poslovanje nikada nije snosio nikakvu odgovornost. Štaviše, po oprobanom receptu, nagrađen je novim pozicijama u upravnim odborima i angažmanom u drugoj firmi.

• Marija Ličanin – Preuzela je rukovođenje nakon Becnera, a njen mandat obilježile su brojne sporne nabavke, sumnjiva unapređenja i zapošljavanja, prije nego što je i sama smijenjena.

• Srđan Jovanović – Nakon smjene Ličaninove, prijedorski SNSD je Vladi Republike Srpske uputio prijedlog za njegovo imenovanje, ali su stranački puleni napravili nevjerovatan propust – nisu ni pogledali njegovu diplomu. Kada je utvrđeno da njegova stručna sprema uopšte ne odgovara uslovima za direktorsko mjesto, Vlada je prijedlog vratila.

• Ognjen Hrnjak – Posljednji u nizu prijedloga na direktorskoj fotelji izdržao je čitava dva mjeseca, nakon čega je podnio ostavku. Iako mu je Vlada RS samo dva-tri dana prije ostavke produžila ugovor na još dva mjeseca, Hrnjak se jednostavno povukao u kancelarije RŽR Ljubija i uopšte ne boravi niti radi u Domu.

Rezultat ovakve kadrovske politike je potpuna paraliza – Dom za stara lica u Prijedoru trenutno funkcioniše potpuno obezglavljeno, bez direktora i bez ikakvog upravljanja.

Hobotnica Nedeljka Kremenovića: Četiri majstora u Domu sjede, a privatna firma naplatila 34.000 KM

Dok se direktori mijenjaju finansijski tokovi u Domu godinama se vrte oko šefa tehničkog održavanja Nedeljka Kremenovića. Iako na platnom spisku ustanove ima čak četiri zaposlena majstora, Kremenović i njegova ekipa u Domu gotovo da i ne rade posao za koji primaju platu.

Umjesto toga, sve popravke ormarića, invalidskih kolica, fotelja, stolica i ostalog inventara obavlja Kremenovićeva privatna firma „Kremenović metalni namještaj“, u kojoj je upravo on naveden kao vlasnik. Nakon „obavljenih“ radova, privatna firma uredno ispostavlja fakture Domu penzionera. Prema podacima iz računovodstva same ustanove, Kremenović je na ovaj način za manje od godinu dana iz kase Doma izvukao i naplatio oko 34.000 KM, pribavljajući sebi direktnu imovinsku korist na račun ustanove u kojoj je zaposlen.

Njegov karijerni uzlet pratio je i ekspresni “akademski napredak”. U dogovoru sa bivšom direktoricom, nakon navodnih šest mjeseci „mukotrpnog učenja“, Kremenović postaje vlasnik diplome privatnog fakulteta iz Brčkog – smjer zaštita zdravlja. Ta diploma mu je preko noći donijela novo radno mjesto i povećanje plate za čak 1.000 KM.

Nepotizam bez srama: Otkaz radniku sa invaliditetom da bi se zaposlio sin muzičar

Bahatost u ovoj ustanovi dostigla je vrhunac kada je trebalo zbrinuti članove porodice. Kako bi se oslobodilo radno mjesto za Kremenovićevog sina, otkaz je uručen dotadašnjem portiru – mladiću sa invaliditetom, bez jedne noge. Na njegovo mjesto doveden je Kremenovićev sin, koji je po zanimanju muzičar i koji i danas radi na toj poziciji.

Gotovo istog dana kada je sin zasnovao radni odnos u Domu penzionera, Kremenovićeva supruga dobija zaposlenje u Domu zdravlja Prijedor. Ovakva kadrovska kombinatorika nije mogla biti sprovedena bez direktnog potpisa i odobrenja SNSD Prijedor.

Afera „Sanitet“ od 121.000 KM: Odbili vozilo od 90.000 KM da bi kupili neispravnu krntiju

Posebno poglavlje u finansijskom uništavanju ustanove predstavlja nabavka sanitetskog vozila. Iako je postojala ponuda i dostavljena dokumentacija ovlaštene firme iz Laktaša za vozilo procijenjene vrijednosti oko 90.000 KM, tadašnja direktorica Marija Ličanin, službenik za javne nabavke Mira Obradović i član komisije Nedeljko Kremenović mijenjaju uslove i kreću u tender za vozilo koje je na kraju plaćeno nevjerovatnih 121.000 KM – čak 31.000 KM skuplje od prvobitne ponude.

Novac je isporučiocu isplaćen odmah, ali je Dom za 121.000 KM dobio potpuno neispravno vozilo. Da apsurd bude veći, formirana je Komisija za prijem robe na čijem je čelu ponovo bila Mira Obradović, uz člana Nedeljka Kremenovića i još troje zaposlenih. Komisija nije obavila osnovnu zakonsku obavezu – nisu utvrdili tehničku ispravnost vozila niti obavili tehnički pregled.

Plaćeni sanitet je danas potpuno neupotrebljiv, neregistrovan i mjesecima stoji parkiran ispred Doma kao spomenik javašluku, dok odgovorni naknadno pokušavaju sačiniti zapisnik kojim bi pokrili isporučioca i potvrdili da je sve ispoštovano po ugovoru, čime je ustanovi nanesena ogromna materijalna šteta.

Nikad manje korisnika, nikad više izmišljenih radnih mjesta

Svi ovi potezi doveli su Dom penzionera u Prijedoru na ivicu ambisa. Radnicima nisu isplaćene dvije plate, doprinosi i prevoz, a računi ustanove su blokirani zbog dugovanja dobavljačima. Paradoksalno, dok broj korisnika u Domu konstantno opada i danas je na istorijskom minimumu, broj zaposlenih je najveći od osnivanja ustanove – radna mjesta se izmišljaju i popunjavaju kadrovima sa krajnje upitnim diplomama.

Iako prijedorski SNSD pokušava da opere ruke od katastrofe u ustanovi kojom godinama upravlja, informacije o kriminalu i zloupotrebama svakodnevno cure u javnost od samih ogorčenih radnika. Nakon svega što je izneseno, potez više nije na politici, već na nadležnom tužilaštvu i inspekcijskim organima koji bi morali hitno ući u prijedorski Dom za stara lica i preispitati svaki ugovor, fakturu i diplomu.

Banjaluka24

Sezona krsnih slava donosi i čestu dilemu šta pokloniti domaćinima, a da dar bude lijep, prikladan i koristan.

Cvijeće i praktični pokloni

Buket svježeg cvijeća ili saksijska biljka uvijek su lijep znak pažnje, dok šoljice za kafu, vaze, svijećnjaci i ukrasni tanjiri mogu biti korisni pokloni za dom.

Pri izboru je najbolje voditi računa o ukusu domaćina i birati jednostavne predmete koji se lako uklapaju u različite enterijere.

Koliko novca izdvojiti za poklon?

Ne postoji pravilo koliko bi slavski poklon trebalo da košta, jer njegovu vrijednost ne određuje cijena, već pažnja s kojom je odabran.

Poklon treba prilagoditi sopstvenim mogućnostima, bez potrebe za pretjerivanjem ili nadmetanjem. Najvažnije je na slavu doći s poštovanjem, dobrim namjerama i radošću zbog susreta, jer je poklon samo simboličan znak zahvalnosti porodici koja vas je pozvala da s njom podijelite ovaj važan dan.

Smrt člana porodice koji je godinama živeo ili radio u inostranstvu, osim emotivnog gubitka, može otvoriti i brojna pitanja o imovini koju je ostavio iza sebe.

Nasljednici ponekad nemaju potpune informacije o tome da li je preminuli posedovao nekretninu, imao novac na bankovnom računu ili zaključenu polisu životnog osiguranja.

Ono što mnogi građani Srbije možda ne znaju jeste da postoji mogućnost da se preko Ministarstva spoljnih poslova pokrene postupak provere postojanja zaostavštine u inostranstvu.

Kako je objašnjeno na zvaničnom sajtu Ministarstva, građani koji raspolažu relevantnim saznanjima o imovini preminulog srodnika mogu da podnesu pisani zahtjev za proveru.

Međutim, ovaj postupak ima određene uslove, a mogućnosti domaćih diplomatsko-konzularnih predstavništava zavise od propisa države u kojoj se imovina nalazi.

Ko može da zatraži proveru imovine?

Prema informacijama Ministarstva spoljnih poslova, postupak provjere postojanja ostavine u inostranstvu može da se pokrene ako je preminulo lice bilo državljanin Srbije.

Druga mogućnost postoji kada je nasljednik državljanin Srbije koji ne živi u zemlji u kojoj se zaostavština nalazi.

To znači da građani Srbije, pod navedenim uslovima, mogu da zatraže pomoć nadležnih institucija u pribavljanju informacija o mogućoj imovini preminulog srodnika u drugoj državi.

Važno je, međutim, naglasiti da ovaj postupak ne predstavlja automatsku pretragu svih računa i nekretnina širom svijeta. Provjera se obavlja na osnovu podataka koje nasljednici dostave i u granicama koje dozvoljavaju propisi strane države.

Ne provjeravaju se samo stanovi i kuće

Predmet interesovanja nasljednika ne moraju da budu isključivo nekretnine.

U zahtjevu se mogu navesti saznanja o različitim oblicima imovine preminulog lica, uključujući:

stanove, kuće i druge nekretnine;

novac na bankovnim računima;

životno osiguranje;

drugu pokretnu i nepokretnu imovinu.

Upravo zato je važno da nasljednici prikupe što više informacija o životu i poslovima preminulog člana porodice u inostranstvu.

Čak i podaci koji na prvi pogled djeluju sporedno, poput adrese na kojoj je osoba živjela ili naziva kompanije u kojoj je radila, mogu biti značajni za postupak provjere.

Šta je potrebno od dokumentacije?

Ministarstvo navodi da je za pokretanje provjere neophodno podneti pisani zahtjev.

U njemu treba navesti podatke o preminuloj osobi, uključujući datum i mesto smrti, adresu boravka u inostranstvu, naziv firme u kojoj je bila zaposlena, bračni status i druge relevantne informacije.

Potrebno je navesti i srodnički odnos sa preminulim, kao i podatak o tome da li je eventualno ostavljen testament.

Uz zahtjev se prilažu odgovarajući izvodi iz matičnih knjiga kojima se dokazuje srodstvo, odnosno pravni interes za podnošenje zahtjeva.

Ako postoji, potrebno je dostaviti i rešenje o nasljeđivanju kojim je već raspravljena imovina preminulog lica u Srbiji.

Prilažu se i raspoloživi dokazi o imovini u inostranstvu.

O načinu plaćanja administrativne takse podnosilac zahtjeva naknadno se obavještava pisanim putem.

Šta ako se utvrdi da imovina zaista postoji?

Ukoliko provjera pokaže da u inostranstvu postoji zaostavština, podnosilac zahtjeva dobija informacije o tome kako može da pokrene odgovarajući postupak pred nadležnim organima strane države.

Takođe se obavještava o dokumentaciji koja mu je potrebna i mogućnostima postupanja diplomatsko-konzularnog predstavništva Srbije.

Ipak, postoji važna razlika između pribavljanja informacija i samog nasljeđivanja.

Ministarstvo naglašava da diplomatsko-konzularna predstavništva ne mogu da zastupaju građane Srbije kao advokati pred stranim sudovima, niti da umjesto njih pokreću postupke koji nisu dozvoljeni propisima.

U pojedinim slučajevima može biti neophodno angažovanje advokata u zemlji u kojoj se imovina nalazi.

Troškove takvog angažovanja snosi ostavina, odnosno nasljednici.

Gde se podnosi zahtjev?

Prema zvaničnim informacijama, komunikacija sa strankama u ostavinskim predmetima obavlja se pisanim putem.

Zahtjev se može predati na pisarnici Ministarstva spoljnih poslova ili poslati poštom.

Iako postupak ne garantuje da će imovina biti pronađena, niti da će nasljednik automatski steći pravo da njome raspolaže, on omogućava građanima da, pod propisanim uslovima, provjere informacije o mogućoj zaostavštini i saznaju koje korake mogu dalje da preduzmu.

Za porodice čiji su članovi decenijama živjeli i radili van Srbije, takva provjera može biti važan prvi korak u rešavanju imovinskih pitanja koja su ostala otvorena nakon njihove smrti, prenosi Telegraf.rs.