Connect with us

Društvo

ALARMANTNO: Djeca rizikuju život zbog popularnosti!

Težeći da budu popularni među vršnjacima, djeca počesto rizikuju i život pokušavajući da realizuju kojekakve izazove koji se šire društvenim mrežama, a posljednji u nizu prema kojem zadržavaju dah dok ne padnu u nesvijest uznemirio je roditelje i javnost u Republici Srpskoj.

Na vidjelo je, prema pisanju pojedinih medija, isplivao snimak na kome učenik šestog razreda u jednoj školi u Srbiji izvodi “Tik tok” izazov tako što zadržava dah sve dok ne padne u nesvijest, dok mu drugari pomažu i snimaju cijelu akciju.

– Bez komentara sam zaista, šta sve neće djeci pasti na pamet. Ne mogu da ne dozvolim telefon svom djetetu kada svi njegovi drugari imaju. Isto tako koliko god ja kod kuće kontrolišem sadržaj koji gleda, ima djece koja nose telefone u školu i jednostavno sve im je dostupno. Zaista me strah šta se sve može dogoditi – kazala je Banjalučanka Maja L.

Profesor na Fakultetu političkih nauka u Banjaluci Nebojša Macanović za “Glas Srpske” je ocijenio da su ovakva dešavanja refleksija poremećenog sistema vrijednosti kod nas.

– Djeca više ne vide izazov u sportu da osvoje neku medalju na takmičenju, već im je izazov da naprave nešto loše. Sve ono što je danas zabranjeno i loše djeci je izazov. “Tik tok” im je dostupan 24 časa, tako da današnje generacije su potpuno drugačije i kada je riječ o socijalizaciji i vaspitanju, životnim interesovanjima. Oni ne vide životne ciljeve. Da ih pitate šta žele biti, rekli bi vam “jutjuberi” i “tiktokeri”. Na jednom predavanju koje sam držao osnovcima samo jedna djevojčica u razredu mi je rekla da želi biti doktorica – ističe Macanović.

Ocjenjuje da su ovakvi pogledi na svijet djece i omladine žalosni.

– Umjesto da uzmu reket u ruke i igraju tenis da im uzor bude Novak Đoković, djeca radije uzmu dvije marke od roditelja da odu u sportsku kladionicu da se klade na Đokovića – kazao je Macanović.

Psiholog Anja Eraković kaže za “Glas” da djeca imaju potrebu da budu prihvaćena u društvu, zanimljiva i popularna i to veoma često postižu kroz ovakve negativne pojave koje se šire društvenim mrežama.

– Nažalost, na taj način ugrožavaju svoj život, a da nisu toga ni svjesni. Ima primjera i kod nas gdje su neki negativni oblici ponašanja u pitanju, gdje djeca jednostavno ne biraju sredstva kako da postanu zanimljiva u društvu. Struka na tome mora da radi. I ne samo struka, već i porodica kao jezgro društva iz koga potiču sve prave vrijednosti – istakla je Erakovićeva.

Pomenuti izazov na društvenim mrežama samo je jedan u nizu. Naime, prije nekoliko godina, strah je sijao takozvani “plavi kit”, a potom i izazov “krvava marka” koji su bili popularni i među djecom u Srpskoj i BiH.

Vladanje
Nebojša Macanović je rekao da je ustaljeno pravilo da se sva djeca trpaju u isti koš pa na kraju svi imaju primjerno vladanje.

– Zašto se i vladanje ne ocjenjuje ocjenom od jedan do pet? Imate danas i odlikaše koji su jako bezobrazni, nekulturni, nema šta ne govore nastavniku, a imaju sve petice. Pa ne može tako – kazao je Macanović.

Related Topics:

Društvo

PODRINJE I BIRAČ PAMTE ZVJERSKI UBIJENE SRBE: 33 godine od zločina

U Bratuncu će ovog vikenda, u subotu, biti obilježene 33 godine od zločina nad 3.267 Srba iz srednjeg Podrinja i Birča, počinjenog tokom proteklog rata.

Pomen stradalima služiće patrijarh srpski Porfirije, u prisustvu visokih zvaničnika Srpske i Srbije. U Republici Srpskoj je u ovu subotu dan žalosti.

Vinko Lale, predsjednik Udruženja logoraša regije Birač, rekao je da kultura sjećanja na stradale u srednjem Podrinju i Birču mora obuhvatiti pamćenje mučenja, torture i ubistava Srba u srebreničkim logorima, te zatvaranje i iživljavanje nad djecom, trudnicama i starcima.

Lale navodi jedinstven slučaj da su u logor “pilićarnik” bili zatvoreni svi stanovnici srpskog sela Čumavići i okolnih zaselaka kod Srebrenice, koji su prvi popaljeni pod komandom Nasera Orića početkom maja 1992. godine. Tu su, dodaje Lale, bila djeca, trudnice, starci i nad njima su se iživljavali svi koji nisu imali časti i karaktera.

“Poznati su zločinački primjeri da su na panjeve stavljali glave dvogodišnje djece i izvodili roditelje da kažu koje će da zakolju, a koje da ostave”, podsjeća Lale i ističe da niko nije odgovarao za zločine počinjene u tim logorima.

Govoreći o torturama u srebreničkim logorima za Srbe, Lale je ukazao i na primjer iz februara 1993. godine, kada je jedna grupa logoraša dovedena u magacin teritorijalne odbrane, gdje su danima mučeni i premlaćivani tako da ih je šest podleglo tim zvjerskim iživljavanjima pripadnika Armije RBiH.

Lale navodi da su, prema svjedočenju preživjelih, Kostadina Popovića iz Kravice i još neke ubili bukovim cjepanicama. Naglašava da su tu tučeni i mučeni i maloljetnici, te napominje da je više od desetoro srpske djece bilo u logorima u Srebrenici, ne računajući djecu koja su bila u logoru “pilićarnik” u Potočarima.

Brano Vučetić iz Bratunca, koji je kao ranjeni devetogodišnjak bio zatvoren u logoru u Srebrenici, rekao je da za ubistvo njegovih roditelja i maloljetnog brata, kao i još 46 djece iz regije Birač, niko još nije odgovarao, što se nikada ne smije zaboraviti.

“Ne mogu zaboraviti svoje roditelje i brata. Preživio sam da njegujem sjećanje na njih. Da im prislužujem svijeće i pričam svojoj i drugoj srpskoj djeci o našem stradanju. Neka znaju i da se čuvaju”, ističe Vučetić.

Njegovo visokopreosveštenstvo mitropolit dabrobosanski i arhiepiskop sarajevsko-srebrenički Hrizostom izjavio je da je srednje Podrinje i Birač jedno od područja najstravičnijih stradanja srpskog naroda.

“Više nećemo dopustiti političkim i istorijskim mešetarima da srpskom narodu nametnu zaborav, već ćemo, ako Bog da, podignuti Memorijalni centar u Bratuncu sa spomen-crkvom i spomenikom koji će za sva vremena podsjećati kako nas Srbe, tako i druge koji prolaze kroz Podrinje i Birač, da je srpski narod upravo najstradalniji narod na području ove regije”, naglasio je mitropolit dabrobosanski u intervjuu za Srnu.

Fotografije 600 ubijenih i poginulih Srba, većinom civila, iz bratunačke i srebreničke opštine, prije nekoliko dana su postavljene pored puta od Bratunca prema Srebrenici sa ciljem da svi koji ovih dana dolaze u Potočare i Srebrenicu vide i uvjere se da su ovdje počinjeni zločini nad srpskim civilima.

Postavljanje fotografija organizovali su članovi organizacija porodica zarobljenih i poginulih boraca i nestalih srpskih civila iz ove dvije opštine, a njima se pridružila i predsjednica ove organizacije na republičkom nivou Isidora Graorac.

Graorčeva je istakla da fotografije potvrđuju da su ti ljudi postojali, da imaju imena i prezimena, ali da za njihova stradanja niko nije procesuiran. Predsjednik Organizacije porodica zarobljenih i poginulih boraca i nestalih civila Srebrenice Branimir Kojić rekao je da je ovo put srpskog vapaja i poruka svima koji ovuda prođu da se još jednom uvjere u istinu o velikom srpskom stradanju u ovoj regiji.

Nastavi čitati

Društvo

DAN ŽALOSTI U RS: Na svim institucijama Republike Srpske zastave će danas biti spuštene na pola koplja

U Republici Srpskoj je Dan žalosti povodom obilježavanja 33 godine od muslimanskog zločina nad Srbima u srednjem Podrinju i Birču, gdje je stradalo 3.267 Srba tokom Odbrambeno-otadžbinskog rata.

Odluku o proglašenju Dana žalosti donijela je Vlada Republike Srpske.

Na svim institucijama Republike Srpske zastave će danas biti spuštene na pola koplja, sve kulturne manifestacije će biti otkazane, a sportski događaji prilagođeni Danu žalosti.

Nastavi čitati

Društvo

NEMA DA FALI! Evo koliko koštaju obroci za zatvorenike u Banjaluci

Kazneno-popravni zavod Banjaluka ne puni medijske stupce spektakularnim pričama iz zatvora, ali zato troškovi hrane svakako zaslužuju pažnju. Jer, hraniti pritvorenike i osuđenike nije ni malo jeftino.

Kazneno-popravni zavod Banjaluka odlučio je tako da nabavi svježe i konzervirano voće i povrće koje će koštati više od 130.000 KM godišnje.

Tender je bio otvoren, javila su se dva ponuđača, a posao je na kraju dobila firma „Trnisa“ iz Laktaša. Ugovor traje tri godine, a ukupna vrijednost je 380.710 maraka bez PDV. Kad se sve podijeli, dolazimo do cifre od oko 127.000 KM godišnje i to bez PDV.

Samo za voće i povrće. Ali to je tek dio menija.

U martu ove godine, KPZ Banjaluka je sklopio još jedan trogodišnji ugovor i to sa firmom „Novo-teks“ iz Banjaluke, ovaj put za nabavku hrane. Ugovor vrijedan 1.709.400 KM bez PDV pokriva ostatak kuhinje: meso, hljeb, mliječne proizvode, suhomesnate proizvode i sve ono što zatvorska trpeza (ipak) podrazumijeva.

Kad se sve sabere, dolazimo do cifre od više od 2 miliona maraka za tri godine. To znači da nas zatvorska ishrana u Banjaluci godišnje košta preko 620.000 KM.

Naravno, ovdje ne govorimo o luksuzu, već o osnovnim obrocima koji moraju zadovoljiti zakonom propisane standarde ali i dalje, cifra nije mala.

Treba imati na umu da se u zatvorskom restoranu hrane i zaposleni, ali najveći dio ovog iznosa ipak otpada na potrebe osuđenika i pritvorenika. I tako, dok se na slobodi mnogi pitaju kako spojiti kraj s krajem, iza zatvorskih zidina, makar kad je riječ o tanjiru, stvari izgledaju prilično stabilno, prenosi Srpskainfo.

Jer zatvorski život možda i nije lak, ali ni džabe ne dolazi. Bar ne poreskim obveznicima.

Nastavi čitati

Aktuelno