Predsjednik PDP-a i gradonačelnik Banjaluke, Draško Stanivuković komentarisao je međunarodnu potjernicu koja je zatražena za Milorada Dodika, predsjednika Republike Srpske.

– Država kakva god da je mora pokazati da je jača od bilo kog pojedinca, ma kako se zvao i prezivao. Ako država pozove bilo kog pojedinca, država mora da reaguje – izjavio je Stanivuković za BN i dodao:

– Ako to ne bude onda je smisao pravne države uništen. Država mora da pokaže da li funkcioniše. Mi imamo paradoks, predsjednik RS neće da se odazove na poziv Tužilaštva jer ono za njega ne postoji, to je odlučila i NSRS, ne samo on. To znači da država ne postoji, onda ljudi oko njega ulažu žalbu Sudu BiH koji ne postoji – navodi Stanivuković.

Stanivuković je upitao koja je politika tačna da li Sud BiH postoji ili ne postoji, da li SIPA radi ili ne radi?

– Ne važi Sud ali ulažemo žalbu, to je kontradiktornost. Korjen svega ovoga je izmišljeni proces koji nema veze sa pravom nego sa politikom – dodao je.

Advokat predsjednika RS Milorada Dodika Goran Bubić pripremio je zahtjev za brisanje potjernice Komisiji za kontrolu dosijea Interpola u slučaju da ova međunarodna institucija prihvati zahtjev iz Sarajeva.

-Izdavanje potjernice bilo bi politički motivisano, što bi automatski bilo kršenje Statuta Interpola. Predsjednik Srpske nije počinio nikakvo krivično djelo. On je potpisivanjem ukaza na zakone koje je izglasala Narodna skupština, za šta se politički motivisano tereti, samo obavljao ustavnu funkciju predsjednika Republike. Jasno je da se pozvao na član 3 Statuta Interpola kojom je zabranjen, između ostalog, i progon po političkoj osnovi – istakao je Bubić za RTRS.

Kaže da je Dodik predsjednik RS, te da je u tom svojstvu dužan putovati u službne posjete drugim državama, te da bi ga potjernica u tome onemogućila.

Bubić je u zahtjevu objasnio pravno ustrojstvo i političku situaciju u BiH, te je naveo da Sud i Tužilaštvo nisu predviđeni Ustavom BiH, te da trenutno ove vanustavne institucije vode politički motivisan postupak zbog odredbe koju je nametnuo Kristijan Šmit, koji nema legitimitet za obavljanje funkcije visokog predstavnika, prenosi RTRS.

– Od sklapanja mira uočava se nastojanje Bošnjaka za unitarizacijom BiH i Srba za snažnijom autonomijom. Srbi smatraju da im je izvornim Dejtonskim sporazumom bila zagarantovana veća autonomija, od one koju sada imaju. U osnovi, zahtjev za Interpolovom potjernicom je nastao kao proizvod tih nesređenih nacionalnih i religijskih odnosa (muslimani – pravoslavni hrišćani) i pokušaja da se ustavno pravni položaj Srba vrati u okvire Dejtonskog sporazuma i pripadajućeg Ustava BiH, čiji je politički predstavnik Milorad Dodik, predsjednik RS, koji se progoni politički, ali i na nacionalnoj i vjerskoj osnovi. Zato pored političke pozadine postoji elementi nacionalne i vjerske diskriminacije u krivičnom postupku protiv Milorada Dodika, kao podnosioca zahtjeva – naglasio je Bubić.

Novostvoreni vojni savez Albanije, Kosova i Hrvatske, kako pišu regionalni mediji, zapravo ima jedan cilj: suprotstavljanje srpskim hegemonističkim tendencijama u regiji.

Iako je djelimično tačno, ovo ni na koji način ne odražava potpunu sliku složenih odnosa na Balkanu.

Poziv susjedima

Novoformirani odbrambeni savez, koji su potpisali Kosovo, Albanija i Hrvatska, izazvao je dramatičan odgovor predsjednika Srbije Aleksandra Vučića, koji je prozvao navedene države da počinju “trku u naoružanju”.

Prema Vučićevim riječima, ovaj savez predstavlja direktnu prijetnju Srbiji i interesima Srbije na Balkanu:

“Za nas je teška situacija, ali mi smo shvatili njihovu poruku. I štitićemo našu zemlju, odvraćati ih i uvek je uspešno braniti od svakog potencijalnog agresora, pa i ovog moćnog.”

Međutim, može se argumentovati kako ova alijansa u fokusu ima i Crnu Goru. Članstvo Crne Gore u NATO-u moglo bi biti ugroženo, jer proruski Vladini zvaničnici dobijaju sve veću političku moć. Aktuelni predsjednik Skupštine Crne Gore Andrija Mandić ima veze sa Srpskom pravoslavnom crkvom i državom Srbijom, dokazanim saveznicima Kremlja.

I dok Rusija ima za cilj da proširi utjecaj na Balkan, tri države su sklopile savez kako bi se protiv malignih utjecaja borile zajedno.

Kroz potpisanu deklaraciju Kosovo, Albanija i Hrvatska pozivaju i druge balkanske zemlje da se pridruže u formiranju zajedničkih odgovora na bezbjednosne prijetnje u regionu Balkana, razmjenu znanja, saradnju između vojnih industrija, suzbijanje hibridnih prijetnji i konačno, podršku euroatlantskim aspiracijama Kosova i Albanije.

Kosovo, sa kojim Srbija ima neriješene sporove, ne krije pretenzije da postane dio najveće vojne alijanse.

Imajući u vidu činjenicu da je Balkan od pamtivijeka bio most između Istoka i Zapada, kako zbog neprocjenjivog geostrateškog položaja i prirodnih resursa, tako i nestabilnog političkog krajolika, ne treba čuditi da su velike sile često pokušavale proširiti sfere utjecaja na ovaj region.

S tim na umu, ovaj savez može se shvatiti kao vrsta protuteže širim vanjskopolitičkim ciljevima Srbije i potencijalno Crne Gore.

Balkanske države danas i dalje su uglavnom sklone pridruživanju Zapadu.

Konkretno, Europskoj uniji i NATO savezu. Uz jednu anomaliju u ovoj pretenziji, naime državu Srbiju, Rusija ima za cilj iskoristiti ovaj “proxy” kako bi odvratila NATO, oslabila istočno krilo Alijanse, proširila svoj utjecaj i ponovo preuzela vlast nad regijom Balkana.

Dok je Srbija dugo već saveznica Ruske Federacije, glavno središte za širenje ruskog utjecaja Crna Gora se relativno nedavno pridružila ovom “savezu”. Time prosrpska struja dobija sve veći zamah u političkim krugovima u Crnoj Gori, te kao takva može da utječe na vanjsku politiku zemlje.

Od 2016. Crna Gora je pod stalnom ruskom prijetnjom i pritiskom da se pridruži Srbiji i Rusiji, gdje bi Rusija dobila još jednog saveznika u srcu Europe i na istočnom krilu NATO-a.

Podsjećamo, 2016. Crna Gora je uspjela spriječiti pokušaj državnog udara, sponzoriranog direktno iz Kremlja, a kojim se želio spriječiti ulazak Crne Gore u NATO. Inače, Crna Gora je formalno pristupila NATO-u 2017.

Moskvu, međutim, nije odvratio ovaj neuspjeli pokušaj puča i nastavila je sa različitim metodama hibridnog ratovanja. Uslijedili su cyber napadi masovnih razmjera koji su doveli do zastoja nekoliko javnih servisa. Podrška NATO-a pokazala se ključnom u održavanju reda u Crnoj Gori.

Timovi iz Slovenije, SAD, Francuske i Velike Britanije upućeni su u Podgoricu kako bi pomogli Vladi u suprotstavljanju ovim prijetnjama i napadima iz domena cyber sigurnosti.

Proruski zvaničnici
Iako je Crna Gora izašla kao pobjednik iz ove bitke, novoformirana vlada prijeti da uništi godine napretka ostvarenog u saradnji sa NATO saveznicima.

Aktuelna vlast ne bi se mogla formirati bez proruske stranke NSD/NOVA, na čijem je čelu Andrija Mandić. Ovaj srpski desničar, koji ima bliske veze sa Kremljom, Srpskom pravoslavnom crkvom i Srbijom, ima za cilj da u potpunosti promijeni veze Crne Gore sa NATO-om i Zapadom u cjelini.

Ovome u prilog idu izjave poput one koja dolazi od lidera DPS-a Danijela Živkovića, gdje, između ostalog, tvrdi da se Andrija Mandić zalaže za izlazak Crne Gore iz NATO saveza.

“Mandić u kontinuitetu tvrdi kako se zalaže za članstvo Crne Gore u NATO savezu. U programu NSD-a piše da se ta partija zalaže za iščlanjenje Crne Gore iz NATO-a, osim ako to niste na posljednjem kongresu promijenili”, poručio je Živković.

Tako na zvaničnoj veb-stranici NSD/NOVA piše: “NOVA se protivi članstvu Crne Gore u Sjevernoatlantskom savezu i insistira na referendumu građana o ovom pitanju.”

Bivši ministar odbrane Crne Gore Predrag Bošković za “Oslobođenje” kaže kako je NSD/NOVA samo jedna od vladajućih partija koja teži ka udaljavanju Crne Gore od Zapada. Od 2020. postaje jasno da Crna Gora sa prorusko-srpskom vladom jeste jedan izuzetno nepouzdan partner NATO saveza.

“Ipak, ovaj trend se prepoznaje u krugovima NATO-a, koji i te kako ima snage i mogućnosti da se nosi sa ovim izazovima”, ističe Bošković.

Na pitanje koliko je izgledno da vladajuće stranke iniciraju promjenu vanjske politike Crne Gore, kao i istupanje iz NATO-a, Bošković odgovara kako je opozicija te zemlje trenutno dovoljno jaka da ne dozvoli ovaj scenarij.

Bošković se osvrće i na posjetu generalnog sekretara NATO saveza Marka Ruttea Bosni i Hercegovini. Ova posjeta jeste odličan indikator posvećenosti i podrške NATO saveza dejtonskoj BiH, te očuvanju stabilnosti i mira kako u BiH, tako i u regiji Balkana, zaključuje bivši ministar.

Iako su spoljna politika Crne Gore i saradnja sa EU i dalje stabilne, NATO bi trebalo da prati ovu malu balkansku državu u kojoj je dio vlasti i dalje spreman da pomogne Rusiji i njenim interesima na Balkanu.