U Republici Srpskoj i Federaciji BiH se očekuje umjereno do pretežno oblačno vrijeme sa povremenim lokalnim pljuskovima, uz dnevnu temperaturu vazduha do 28 stepeni Celzijusovih.

U prvom dijelu dana na jugu i zapadu biće oblačno uz slabu i povremenu kišu, a u ostalim predjelima suvo uz sunčane periode i toplije.

Sredinom dana i tokom poslijepodneva prolazna kiša i pljuskovi će se premještati od zapada ka sjeveru i istoku, dok se tokom noći sa četvrtka na petak na sjeverozapadu očekuje jače naoblačenje koje do jutra donosi jaku i ponegdje obilniju kišu.
Jutarnja temperatura vazduha biće od osam do 13, u višim predjelima od šest stepeni, a dnevna od 21 do 28 stepeni Celzijusovih.

Duvaće slab do umjeren vjetar, na jugu i planinama povremeno jak jugozapadni.

Bosnu i Hercegovinu je tokom 2024. godine zadesio veliki broj požara, koji su zbog nepristupačnosti terena na kojem su buknuli nerijetko prijetili i stanovništvu, ali i uništavanju prirodnih bogatstava, prije svega šume i nacionalnih parkova.

Nažalost, u pojedinim situacijama imali smo primjer da nadležni nisu željeli dati saglasnost za djelovanje pomoći iz regiona i tako su zasigurno onemogućili da se problem, odnosno vatra, što prije ugasi, sa što manjim posljedicama.

Da li su nakon takvih dešavanja nadležni u BiH djelimično progledali, pa prije svega politiku ostavili sa strane, daće odgovor Savjet ministara BiH, kojem je Ministarstvo bezbjednosti BiH uputilo prijedlog odluke koja podrazumijeva da, ukoliko svi domaći kapaciteti budu angažovani u borbi sa vatrenom stihijom, bude zatražena i međunarodna pomoć.

Ona bi, kako piše u odluci, podrazumijevala angažovanje vatrogasnih snaga, sredstava i letjelica za gašenje požara sa posadom, a ta pomoć mogla bi biti zatražena od svih zemalja sa kojima BiH ima potpisane sporazume i memorandume o saradnji u zaštiti i spasavanju.

“Pomoć će biti zatražena isključivo u slučaju kada svi raspoloživi domaći kapaciteti, uključujući vatrogasne jedinice, resurse civilne zaštite, Oružanih snaga BiH i drugih nadležnih službi na svim nivoima vlasti, budu u potpunosti angažovani i kada procjena situacije ukaže na to da BiH vlastitim resursima nije u mogućnosti efikasno odgovoriti na prijetnju”, navodi se u odluci.

A dok nadležni pripremaju pomoć “za svaki slučaj”, provjerili smo koliki su zaista resursi i kapaciteti onih koji svake godine rizikuju svoje živote pri gašenju požara.

“Spremni smo apsolutno”, tvrdi Boris Trninić, direktor Civilne zaštite Republike Srpske.

On se nada da u slučaju eventualnih problema kao 2024. godine, političari neće biti u glavnoj ulozi, već će se podrediti spasavanju stanovništva, imovine i ostalog.

“Da se nije prošle godine miješala politika, ne bi bilo onoliko štete. Nadamo se da će primjenom pomenute odluke biti puno efikasnije ukoliko bude trebalo da se djeluje”, kaže Trninić za “Nezavisne” te uvjerava da Civilna zaštita RS ima dovoljno ljudstva i opreme, kao i da su tu i vatrogasne jedinice.

Najveći problem za vatrogasce i civilnu zaštitu su izuzetno nepristupačni tereni u BiH, gdje po pravilu i dolazi do požara. U takvim situacijama, sa zemlje je nemoguće djelovati, zbog čega veliku pomoć imaju od strane MUP-a Republike Srpske i Oružanih snaga BiH. Boban Kusturić, načelnik Uprave za vazduhoplovstvo MUP-a Republike Srpske, kaže za “Nezavisne novine” da na raspolaganju imaju tri helikoptera za gašenje požara.

“Imamo tri helikoptera sa kapacitetom hiljadu litara svaki. Plus imamo i jedan helikopter za izviđanje požara”, pojašnjava Kusturić. Ukoliko bi eventualno stigao poziv za pomoć pri gašenju požara sa nivoa Savjeta ministara BiH ili Oružanih snaga BiH, navodi da će o tome odlučivati Vlada RS.

“Procedura je da se treba obratiti Vladi RS, pa će oni odlučiti o tome”, kazao je Kusturić.

Letjelicama raspolažu i Oružane snage BiH.

Aldin Brašnjić, direktor Federalne uprave Civilne zaštite, kaže da OS BiH imaju četiri helikoptera, a da se najmanje dva koriste kada je to potrebno, što je i rađeno 2024. godine.

“Procedura je da se ide preko Ministarstva sigurnosti BiH, pa Predsjedništva BiH pa na Oružane snage BiH, kako bi angažovali pripadnike Oružanih snaga i njihovu opremu. To je prošle godine jako dobro funkcionisalo, iako je bilo najviše letova. Čak 14 gašenja požara je bilo prošle godine putem helikoptera. Angažovali smo dva puta i EUFOR, jednom i Hrvatsku, tako da imamo dovoljno kapaciteta”, poručuje Brašnjić.

Ipak, on priznaje da se sve ovo mora dodatno ojačati.

“Imamo problem kada su požari na otvorenim prostorima zato što se mora to gasiti samo letjelicama zbog nepristupačnosti prostoru. Drugi veliki problem je što i dalje imamo veliku površinu koja je minirana, opasno je slati ljude na neka mjesta, naročito po tim planinama i šumama i onda se moraju angažovati letjelice”, kaže on za “Nezavisne”.

Podsjeća da je još 2022. godine donesen zaključak o uspostavljanju agencije koja će se samo baviti konkretnim rješenjima za problem požara, ali da ništa nije urađeno.

“Mi smo predlagali da ta agencija u početku bude pri FUCZ, da nabavimo bar dva air traktora, ali onda i sami znamo da bi to svakako bio tehnički problem u smislu angažovanja pilota, jer su njihove plate mnogo veće nego što se može njima dati po zakonu o platama na federalnom nivou. Imamo tih nekih tehničkih problema, ali Vlada se mora odrediti kojom brzinom će to ići”, ističe Brašnjić.

Zato Vladu FBiH nisu čekali u kantonima u Hercegovini. Oni su početkom ove godine nabavili air traktor, koji je iznajmljen od Hrvatske i biće stacioniran u Mostaru.

Pored air traktora, Brašnjić navodi da bi od velike koristi bila i nabavka sistema za brzo otkrivanje požara.

“I tu imamo neke intencije da preko kantona zajedno krenemo u nabavku tih tzv. termalnih kamera koje otkrivaju požare. Radimo na tom planu, ali kao direktor FUCZ-a smatram da to može puno bolje i brže, ali i sami znate koliko je ovdje sve decentralizovano, jer imamo federalnu, pa kantonalnu te državnu upravu”, zaključio je Brašnjić.

Među članicama Evropske unije najduže rade Grci (39,8), Bugari (39), Poljaci (38,9) i Rumuni (38,8), a najmanje Nizozemci (32,1), te Danci, Nijemci i Austrijanci (33,9).

Prosječna radna sedmica u Hrvatskoj traje 37,8 sati. Među zemljama kandidatima rekorderi su Turci, koji na poslu provedu 43,1 sat, u Srbiji rade 41,3, a u BiH 41,2 sati sedmično.

S druge strane, prosječne plate dokaz su da su bogatiji oni koji manje rade.

Prosječna plata radnika u EU je 3.155 evra, a raspon zarada po državama je od 1.125 evra u Bugarskoj do 6.755 eura u Luksemburgu. Prosječna plata Danaca je 5.634, Iraca 4.890, Belgijanaca 4.832, Austrijanaca 4.542, Nijemaca 4.250 evra.

Zemlje u kojima su prosječne plate ispod 1.500 eura su Rumunija, Grčka i Mađarska. A prosječna plata u BiH je 1.506 KM ili 772 evra.

Ekonomski analitičar Igor Gavran kaže da bi prosjek u BiH bio i lošiji, ako bi se iz njega isključile plate u javnom sektoru, jer prosjek popravljaju oni koji najmanje rade i za to primaju najviše plaće, dok u drugim zemljama prosječna plata najvećim dijelom zavisi od onih u privredi.

– U ovim zemljama mnogo više zaposlenih radi u profitabilnijim sektorima poput finansija, komunikacija, visokih tehnologija i napredne proizvodnje. Logično je da višu platu ima radnik u Njemačkoj, koji radi u proizvodnji automobila, nego onaj u BiH koji za taj isti automobil proizvodi dijelove ili presvlake. Kada je riječ o broju sati, to se može objasniti produktivnošću, jer radnik na Zapadu uglavnom ima bolju tehnologiju i opremu, pa može uraditi više za manje vremena – kaže Gavran, prenosi Avaz.

Isti poslovi
S druge strane, nelogičnim smatra činjenicu da radnik u BiH, za iste poslove, zarađuje mnogo manje od radnika na Zapadu, a posebno problematičnim ocjenjuje slučajeve u kojima ista firma različito plaća radnike na istim poslovima u BiH i u svojoj matičnoj državi.

Uslovi na tržištu
– Dio opravdanja u višim opterećenjima na rad, u smislu poreza i doprinosa, opet ne može objasniti sve. Jednostavno je realnost da ih zapošljavaju u BiH upravo radi manjih troškova i veće zarade. Kao što je realnost da mnogi naši poslodavci itekako mogu platiti radnika više, ali ne žele, a uslovi na tržištu su takvi da ih radnik na to ne može natjerati. Mislim da je trenutno veći problem odnos cijena i plata, nego iznos nominalne plate, jer cijene kod nas su jako blizu ili čak i više nego u razvijenijim zemljama, a primanja nisu – istakao je Gavran.