Nakon hvalospjeva o samom sebi kao vrhunskom stručnjaku, intelektuacu i doktoru direktor UKC-a Srpske i predsjednik GrO SNSD Banjaluka Vlado Đajić danas je izgleda dobio poklon od Djeda Mraza (iako nije bio baš dobar) pa je objavio kako je sakupio 22 700 potpisa za opoziv gradonačelnika.

Kada se sklope kockice jasne su namjere Vlade Đajića i njegovog pulena Ljube Ninkovića koji je danas rekao da neće da zakaže sjednicu Skupštine i da je neće ni biti dok je on predsjednik. Takođe je i više nego jasna njihova politička, moralna i svaka druga nedoraslost kao i spremnost da žrtvuju 11 000 porodica zarad sumanute politike i lične mržnje. I ne samo to.

Planski i smišljeno tandem Đajić Ninković osmislili su da Banjaluku uvedu u potpunu blokadu u momentu kada je borba za Srpsku očigledna i onima koji nikada nisu pratili politiku, te da uoči 9. januara dana kada Srpska više nego ikada treba da bude jedinstvena i dignute glave idu u smjeru izazivanja socijalnih nemira na ulicama Banjaluke. Politička borba je jedno, ali to nikako nije ono što rade dva jarana koja su u Banjaluku doselila, ali pravi banjalučani nikada postali nisu.

Đajić se mjesecima mučio, trudio, pravio koncerte, kotlićijade, slao ljude od vrata do vrata i uspio je da skupi samo 22 700 potpisa za opoziv, dok je donja granica za isti 30 000 što je naravno izostavio da kaže. Takođe je izostavio da kaže i da se opoziv zakonski ne može sporovoditi u posljednjoj godini tekućeg mandata, ali mržnja zaslijepi čovjeka i to je u njegovom slučaju više nego očigledno.

U najnovijem intevjuu koji je doktor dao za banjaluka net još jednom je pokazao da njegov animozitet prema gradonačelniku nema nikakvih granica i da je spreman zajedno sa Ninkovićem da 11 000 porodica ostavi bez trpeze za novogodišnje i božićne praznike, što je Ninković danas i sam potvrdio. Kod pomenutog dvojca to sigurno neće biti slučaj, oni novcem koji imaju, a pri tom ne znaju ni kolika im je plata vrlo lako sebi mogu da naprave “Bijeli božić”, o trpezi da i ne govorimo.

Nije doktoru stalo ni do socijalnih kategorija, ni do vlasttih kadrova stalo mu je samo do budžeta Banjaluke, koji je daleko veći i bolji “plijen” od već iscrpljenog budžeta za pranje veša i garaža na UKC-u, ali ono što Đajić ne razumije je činjenica da ga Banjaluka ne želi i da nikada neće biti gradonačelnik, niti on niti njegovi saradnici poput Kike, Ćurle i Ninkovića. Pozvao se doktor na to da je on intelektualac i humanista nesvjestan realnosti u kojoj mu građani Banjaluke žele “Da propadne u crnu zemlju” te smatraju da je obična “seljačina” i “narkoman”. Kod njega kao i kod Ninkovića važi ona stara poslovica “Kad se opanak pocipeli”.

Loše namjere doktora Đajića jasne su od prvog dana jer ne propušta priliku da spomene milione pod zemljom, a po vlastitom priznanju na gražama je pod istu tu zemlju “gurnuo” pet miliona KM. Stanivuković je istovremeno Banjaluci donio šest miliona koje je lično obezbijedio kao donatorska sredstva.

Činjenica da je čovjek koji se nebrojeno puta pokazao kao vrlo nepredvidiv, a po svjedočenju onih koji ga poznaju i neuračunljiv dovoljno govori o tome da se poziva na ljude oko sebe koji kako kaže imaju diplome, a Stanivuković nema. Da, ali ponovo prećutkuje kako isti ti njegovi ljudi počevši od Ninkovića imaju sumnjive diplome privatnih fakulteta, a velik broj njih fakultet nikada nije ni vidio nego je diplome kupio jer tako se to radi u SNSD. Stanivukovićeva diploma Gimnazije vrijednija je od 700 lažnih dipolma Đajićevih stručnjaka koje će kad tad doći na provjeru.

Političko samoubistvo Vlade Đajića njegov je lični izbor štaviše građani mu žele što skoriji odlazak u političku penziju, ali rizikovanje socijalnih nemira i dovođenje u pitanje egzistencije 11 000 porodica itekako je stvar svakog građanina Banjaluke, ali i predsjednika Republike i njegovog stranačkog šefa koji prolazi sudski proces u Sarajevu i vodi borbu na više frontova, dok mu je 9. januar od izuzetne važnosti. Đajiću nije važno ništa, osim da se osveti Drašku Stanivukoviću.