Svega dva i po mjeseca nakon završetka višemilionskog remonta, Rudnik i termoelektrana (RiTE) Ugljevik ponovo je izašla iz pogona. Iz uprave preduzeća potvrđeno je da je proizvodnja električne energije obustavljena zbog kombinacije nedostatka uglja i tehničkih problema na postrojenju. Ipak, ovo je još jedan u nizu prekida rada koji dodatno otvara pitanje dugoročne stabilnosti jednog od najvažnijih energetskih objekata u Republici Srpskoj.

Novi zastoj, podsjetimo, dolazi u trenutku kada se preduzeće već suočava sa ozbiljnim finansijskim opterećenjima, obavezama proisteklim iz međunarodne arbitraže, problemima u obezbjeđivanju uglja, ali i višegodišnjim sporovima oko eksproprijacije zemljišta na području Starog Ugljevika, gdje mještani tvrde da obećanja o rješavanju njihovih problema i dalje ostaju bez konkretnog epiloga.

“Stanje je katastrofalno. Iz dana u dan sve veća neizvjesnost i pitanje št anas sutra čeka. Ne znamo hoćemo li na vrijeme početi raditi, hoćemo li doći u situaciju da ponovo ostanemo bez uglja, hoće li radijatori preko zime opet biti hladni. Sa druge strane, nemamo nikakvo rješenje ni po pitanju Starog Ugljevika , situacija je i dalje katastrofalna, od kako su bageri prišli naselju. Ljudi koji žive najbliže kopu više ne mogu normalno da spavaju, a na pojedinim kućama pojavljuju se oštećenja. Imamo i zvaničan dokument u kojem se priznaje da smo izloženi prašini i izduvnim gasovima, ali konkretnih rješenja nema.Sve nam je gore. Apelujemo na upravu Rudnika i termoelektrane, Elektroprivredu Republike Srpske i Ministarstvo energetike da dođu i uvjere se u kakvim uslovima živimo “, kaže za BUKU Miladin Radovanović, predsjednik Savjeta mještana Starog Ugljevika.

Nakon višegodišnjeg arbitražnog spora, Republika Srpska je ruskom biznismenu Rašidu Serdarovu isplatila oko 240 miliona KM zbog raskida koncesionog ugovora za projekat izgradnje nove termoelektrane, iako investicija nikada nije realizovana. Istovremeno, RiTE Ugljevik je, po osnovu arbitraže sa Elektrogospodarstvom Slovenije, preuzela obavezu isplate više od 120 miliona eura po osnovu glavnice i kamata za ranije neisporučenu električnu energiju, uz dodatnu obavezu da sve do isteka radnog vijeka elektrane slovenačkoj strani isporučuje trećinu proizvedene električne energije. U takvim okolnostima, pojedini analitičari i opozicioni političari upozoravaju da bi finansijsko iscrpljivanje preduzeća moglo predstavljati uvod u postepenu privatizaciju RiTE Ugljevik.

Slaviša Marković, poslanik u Narodnoj skupštini Republike Srpske, smatra da je proces već započeo kroz novu emisiju obveznica vrijednu 26 miliona KM, namijenjenu izmirenju dospjelih obaveza preduzeća.

“Elektroprivreda Republike Srpske ima pravo preče kupovine te emisije. Međutim, ukoliko to pravo ne iskoristi, obveznice će biti ponuđene na tržištu i moći će ih kupiti treća lica. Plašim se da bi upravo na taj način mogao biti otvoren put za ulazak privatnog kapitala u vlasničku strukturu RiTE Ugljevik. Moj utisak je da se preduzeće finansijski iscrpljuje kako bi se kasnije pojavio neko ko će biti predstavljen kao spas, a zapravo kroz otkup obveznica i potraživanja postepeno steći vlasnički udio. Ukoliko se takav scenario ostvari, privatizacija RiTE Ugljevik mogla bi biti sprovedena postepeno, na mala vrata”, smatra Marković.

Dok se gomilaju dugovi, proizvodnja prekida, a najavljuju nove emisije obveznica, pitanje više nije samo kakva je budućnost RiTE Ugljevik, već ko će na kraju platiti cijenu višegodišnjih promašenih odluka. Građani Republike Srpske za sada imaju garantovanu cijenu električne energije, ali iskustvo pokazuje da se finansijski problemi javnih preduzeća na kraju najčešće preliju na potrošače.

BUKA

Kantonalni sud u Tuzli donio je odluku o odbijanju žalbe Evropskog univerziteta “Kallos” iz Tuzle, a koju su podnijeli protiv Ministarstva obrazovanja i nauke Tuzlanskog kantona koji im je zabranio rad.

Ovom presudom je “Kallosu” potvrđena trajna zabrana rada.

“Imajući u vidu interes šire javnosti za ishod sudskog postupka u predmetu koji se odnosi na upravni spor pokrenut po tužbi tužitelja Evropski univerzitet ‘Kallos’ Tuzla, protiv akta tuženog Ministarstva obrazovanja i nauke Tuzlanskog kantona, u upravnoj stvari trajne zabrane obavljanja djelatnosti, obavještavamo javnost da je Kantonalni sud u Tuzli, u nejavnom rješavanju upravnog spora, dana 24.07.2026. godine, donio presudu kojom se tužba odbija kao neosnovana”, navodi se na stranici Kantonalnog suda.

Kako se navodi, protiv ove presude nije dozvoljena žalba.

Ministarstvo ranije zabranilo rad
Podsjećamo, Ministarstvo obrazovanja i nauke Tuzlanskog kantona zabranilo je rad ovom univerzitetu prema rješenju koje su donijeli ranije.

Kantonalno Ministarstvo obrazovanja i nauke 14. novembra 2025. godine donijelo je rješenje kojim se Evropskom univerzitetu “Kallos” trajno zabranjuje rad u Tuzlanskom kantonu.

U obrazloženju rješenja, između ostalog se navodi da je Ministarstvo obrazovanja i nauke TK, 29. aprila 2024. godine, donijelo rješenje te utvrdilo da Evropski univerzitet “Kallos” ne ispunjava prostorne i kadrovske uslove za obavljanje djelatnosti visokog obrazovanja na području Tuzlanskog kantona. Tada im je dat rok od jedne godine za otklanjanje nedostataka, a u tom periodu nisu mogli upisivati studente u prvu godinu studija.

Komora doktora medicine RS obustavila izadavanje licenci
Takođe, vrijedi pomenuti da je Komora doktora medicine Republike Srpske obustavila izdavanje licenci doktorima medicine koji su diplomirali na Medicinskom fakultetu ovog univerziteta, dok se, kako su naveli prije nekoliko dana, ne okončaju sudski postupci koji se vode u vezi sa statusom ove visokoškolske ustanove.

Otvoriš portal sa oglasima za posao, pronađeš poziciju za koju imaš obrazovanje, a onda naletiš na uslov koji deluje kao zid – obavezno radno iskustvo od najmanje godinu ili dvije dana. Tako za BL portal kažu neki od mladih Banjalučana koji se, kažu, poslije diplome vrte u začaranom krugu.

Za mnoge od njih, ta diploma ne garantuje brz ulazak u struku, o čemu svjedoči i Milica, diplomirani ekonomista, koja već dvije godine aktivno traži posao na području Banjaluke.

“Završila sam fakultet sa veoma dobrim uspjehom i u roku. Trudila sam se da steknem znanje, uporedo učila ‘sa strane,’ trudeći se i da mimo fakulteta stičem znanje. Nakon diplome, prijavljivala sam se na nebrojeno oglasa za posao, ali i mimo njih, a rijetko sam i dobila odgovor”, kaže za BL portal Milica.

Slično iskustvo dijeli i Marko, tehničar drumskog saobraćaja, koji trenutno radi kao konobar u centru grada.

​„Svi pričaju kako fali radne snage u Banjaluci, ali kada odeš na razgovor za posao u neku ozbiljniju firmu, ponude ti uslove od kojih ne možeš platiti ni stanarinu i režije ako živiš sam. Traže od tebe da od prvog dana znaš sve procese, a niko neće da ti posveti mjesec dana obuke. Zato nas dosta ostaje u ugostiteljstvu ili odlazimo na rad po primorju tokom ljeta – tu je novac brz, iako to nije ono za šta sam se školovao“, priča Marko za BL portal.

Šta se traži i šta piše u oglasima?
Što se tiče oglasa za traženje posla, u ponudi je dosta zanimanja, a prednjače administrativni radnici, konobari, mesari, pekari, medicinski tehničari, kuvari, skladištari, dostavljači robe, prodavačice, radnici u kol centrima. Poneki oglas se nađe i za mašinske i elektro inženjere.

U dosta oglasa se, kao uslov, navodi radno iskustvo od najmanje godinu dana, dok u nekim od njih, na primjer u oglasima za trgovce, iskustvo nije navedeno kao obavezno. Za konobare i kuvare najčešće je potrebno radno iskustvo na istom ili sličnim poslovima, kao i za medicinske sestre i tehničare, dok je na pozicijama skladištara navedeno da prethodno iskustvo predstavlja prednost.

Trivić o tržištu rada: U Krajini i Semberiji posla ima
Saša Trivić, potpredsjednik Unije poslodavaca Republike Srpske, smatra da je traženo iskustvo od radnika u suštini samo “stavka na papiru”. Svakome je draže da dobije nekog sa iskustvom, ali na kraju, kako kaže, prime i onoga ko ga nema.

“Ovdje je problem što su naše upisne politike takve, da školujemo ljude za zanimanja koja su nepostojeća ili koje niko ne traži. Moja je procjena da 80-90 % njih, kada pričamo o srednjoj školi, ne dobiju posao za koji su školovani. Osnovni razlog je upisna politika, ako ćemo gledati zanimanje. Ako ćemo gledati da dobiju posao, danas mogu svi da dobiju posao u roku od sedam dana, ko hoće da radi”, kaže Trivić za BL portal.

Kako kaže, fakulteti nemaju više nekih abnormalnih viškova, u smislu svršenih studenata. Uglavnom je to, po njemu, prilično usklađeno.

“Naravno, uvijek neko doktorira nešto što ne treba nikome, pa traži posao u struci. Neko ode u neke previše umjetničke stvari. Što se tiče fakulteta, mislim da je to negdje izbalansirano. S druge strane, škole nisu, jer pogledajte koliko imate konobara, a koliko ih se školuje. Ljudi završe druge škole, a rade kao konobari. Nema nezaposlenih, kada govorimo o Banjaluci. Možda u manjim mjestima, pogotovo na istoku Republike Srpske, tamo još ima nezaposlenih. Krajina, Semberija, sjeverni dio Republike Srpske, tamo nema toliko nezaposlenih”, tvrdi Trivić.

Pod pritiskom i nekadašnja “uzdanica”
​Iako je IT sektor u Banjaluci godinama važio za odskočnu dasku, a do posla se moglo doći još tokom studija, globalna i lokalna kretanja promjenila su pravila igre. Juniori danas znatno teže dolaze do prve prilike.

​Stefan, koji je nedavno uspio da se zaposli kao junior software developer, nakon nekoliko mjeseci volontiranja smatra da je ključ u samoinicijativi.

​„Ako čekaš da ti faks ili biro nađu posao – od toga nema ništa. Ja sam morao napraviti mnogo sopstvenih projekata od kuće, raditi besplatne prakse i konstantno pisati ljudima na LinkedInu dok nisam naletio na poslodavca koji je prepoznao moju volju za učenjem. Mladima u Banjaluci ne fali pameti ni želje, ali fali više programa koji bi poslodavcima olakšali da nas prime na praksu bez ogromnog finansijskog rizika“, zaključuje Stefan.