Connect with us

Društvo

Bolje je i tamo GDJE SE RATUJE : BiH druga u svijetu po broju ljudi u dijaspori

Surova istina o kojoj građani odavno pričaju, a domaći stručnjaci upozoravaju, i zvanično je potvrđena. Bosna i Hercegovina je druga na svijetu po broju stanovnika koji žive u dijaspori.

Magazin Forbs objavio je listu od 151 zemlje sa najvećom dijasporom u odnosu na ukupan broj građana, na kojoj je BiH zauzela neslavno drugo mjesto!

– Bosna i Hercegovina, koja je proglasila nezavisnost 1992. godine tokom raspada komunističke Jugoslavije i nakon toga doživjela krvavi rat, 2020. godine je imala 34 posto stanovništva koje je živelo u inostranstvu – piše Forbs.

Lavina iseljavanja

Ispred nas je samo Gvajana sa 36,4 odsto stanovništva koje živi van njene teritorije, a na trećem mjestu nalazi se Albanija, sa 30,7 odsto stanovnika u dijaspori. Iza nas je i Sirija u kojoj je do nedavno bjesnio krvavi rat, mada ni danas stanje u toj državi nije mnogo bolje.

Najmalobrojniju dijasporu imaju Sjedinjene Američke Države, sa samo jedan odsto.

Lavinu iseljavanja iz BiH pokrenula su ratna zbivanja, ali ni period mira nije uspio da zaustavi ovaj negativni trend. Odlaze zanatlije, stručnjaci, mladi, a u posljednje vrijeme i cijele porodice pakuju kofere. Čim se jedan od roditelja smjesti, najčešće otac, pridružuju mu se žena i djeca, ostavljaju ovdje čak i kuću i stalni posao.

Građani govore da ih, pored loše ekonomske situacije i nezaposlenosti u zemlji, sve više tišti i nesređen politički sistem, obrazovanje, zdravstvo.

Prema procjenama Svjetskog saveza dijaspore BiH, u dijaspori živi više od dva miliona građana iz BiH. Najveći broj ljudi raselio se po evropskim zemljama, a potom u Ameriku, Kanadu i Australiju. Po zvaničnim podacima, oko 150.000 građana odreklo se državljanstva BiH i uzelo državljanstva drugih zemalja.

– Koliko je ljudi zapravo otišlo, niko ne zna, a vlastima ni ne odgovara da se zna tačan broj. Bojim se da je procjena u ciframa vjerovatno ispod realnog broja. Pretpostavljam da će se nakon ovih izbora još povećati odliv jer su mnogi građani čekali te rezultate i očekivali eventualna poboljšanja – ocjenjuje Vlastimir Vidić iz agencije “Global skener” Minhen, koja posreduje pri zapošljavanju u Njemačku.

Odlaze čitave porodice

Vidić naglašava da interesovanje naših ljudi za odlazak ne slabi, jedino što ih usporava u namjeri jesu strogi propisi. U Njemačkoj je i dalje velika potreba za radnom snagom gotovo svih profila tako da će svako ko je ambiciozan, ističe on, pokušati da ode.

– Sasvim je sigurno da bi broj građana koji su napustili BiH bio još do 300.000 veći da u Njemačkoj ne važe tako strogi propisi za dobijanje vize, posebno zapadnobalkansko pravilo za izvlačenje termina preko loto sistema. Ali, bez obzira na to, građani pokušavaju na druge načine. Lako se dobijaju vize u Hrvatskoj, Sloveniji, Slovačkoj, i onda poslije nekog perioda ljudi se prebacuju u Njemačku. Takođe, i Austrija je dosta liberalizovala propise. Posebno je zabrinjavajuće da sve više porodica sa djecom odlazi i to će sigurno uticati na još goru demografsku sliku BiH. Poneko se i vraća, to je tačno, ali to je zaista u malim brojevima – kaže Vidić.

Čak su i revizori upozorili da je nizak nivo nataliteta u Srpskoj u proteklih 20 godina već ostavio posljedice, pa se postavlja pitanje ko će rađati djecu u naredne dvije decenije, jer se učešće fertilnog kontingenta (broja žena u dobi od 15 do 49 godina) u ukupnom stanovništvu RS iz generacije u generaciju značajno smanjuje.

– Osobe koje su napustile ili namjeravaju otići iz zemlje, kao najčešći razlog navode nedostatak perspektive za svoju djecu. Takođe, migracioni obrazac se promijenio. Nekada je među migrantima najzastupljenija bila niskokvalifikovana muška radna snaga, dok su danas nosioci tih procesa visokoobrazovane osobe. Odliv stručnjaka, uz starenje stanovništva i opadanje ionako niske stope nataliteta, zasigurno predstavlja jedan od najvećih demografskih problema. Idu građani u zenitu reproduktivne sposobnosti, a njihovim odlaskom istovremeno se gubi vrijedan, često i nenadoknadiv, ljudski kapital – istakao je ranije za Srpskainfo demograf Stevo Pašalić.

GODIŠNJE ŠALJU 3 MILIJARDE KM

Na kontinuirani odlazak ljudi iz BiH ukazuje i porast doznaka iz inostranstva, koje oni redovno šalju porodici i rodbini. U posljednjih 10 godina dijaspora je BiH prebacila više od 25 milijardi KM, a samo lani ove doznake su iznosile rekordnih tri milijarde KM.

– Razlozi povećanja doznaka iz inostranstva, odnosno privatnih novčanih transakcija leže u boljem imovinskom stanju građana koji su od ranije u dijaspori, te sve većem broju migranata iz BiH u inostranstvu koji počinju da dostavljaju novac u zemlju – precizirali su iz Centralne banke BiH.

Društvo

JEDNO “DA” PORODICE SPASILO JE 4 ŽIVOTA: Zašto je donorstvo u BiH “tabu tema” i u 21. vijeku

Bosna i Hercegovina već godinama stagnira u oblasti transplantacione medicine transplantacije su rijetke, a svijest građana o doniranju organa niska.

Ipak, nakon prve transplantacije srca u Sarajevu prošle godine, najavljeni su novi koraci i u Republici Srpskoj.

Početkom iduće godine trebalo bi da počne s radom Zavod za dijalizu i transplantaciju, što pacijentima uliva novu nadu.

Među onima koji su već dobili svoju drugu šansu je Goran Račić iz Banjaluke – čovjek, koji danas slavi dva rođendana. Prošlog mjeseca, proslavio je onaj, kada je zahvaljujući donoru, u grudima zakucalo novo srce.

Prije samo dvije godine, za Gorana Račića iz Banjaluke nije bilo mnogo nade. Srce koje staje više puta. Sumorne prognoze. Crne slutnje. Dani koji prolaze u neizvjesnosti. Ali, onda je uslijedio poziv, koji je bio nova šansa.

– Neki božiji dar ili ne znam ni ja šta je, pojavio se organ, doktor je rekao da se spremam, da naveče idem na operaciju i tako uz božiju pomoć i uz pomoć doktora, koji je uspješno transplantiran. Oporavak je trajao nekih dva mjeseca u bolnici i došao sam potom kući i počeo novi život -kaže Goran Račić.

Život u kojem je Goran vedar i nasmijan. Ponosni otac dvoje djece. Dobar suprug. A prije nekoliko dana, potpuno nevjerovatno za njega, stigao da postane i ponosni djed. Sve to za Gorana nije bilo moguće u Republici Srpskoj. Transplantacije se ne rade. Dostupnost organa je na veoma niskom nivou. Dodatni problem je što svijest o potrebi doniranja organa nije dovoljno razvijena.

– Mislim da se malo priča o tome, ja isto naprosto nisam znao ništa o tome, sve je bilo novo i za mene i donorstvo, naprosto je tabu tema. U evropskim zemljama, pa i tu oko nas u Hrvatskoj, zakon je da je svaki punoljetan stanovnik je potencijalni donor, po zakonu, osim ko se izjasni da neće da bude donor, naprosto izbjegavaju taj momenat kada porodica mora da odluči da u teškim trenucima razmišlja o takvim stvarima – dodaje Goran.

Da bi donorstvo u BiH funkcionisalo, potrebno je da više od 50 odsto stanovništva budu potencijalni donori. Trenutno je potpisano u prosjeku 80.000 donorskih kartica. Da bi BiH postala dio Eurotransplant mreže, uslovi su 10 donora na milion stanovnika. Aleksandar iz Udruženja transplantiranih pacijenata, po pitanju članstva, skeptičan.

– Ja sam ubijeđen da to neće se desiti za našeg života, nažalost ali neće. To da bi se desilo prvo mi moramo biti jedno ministarstvo zdravlja – poručuje Aleksandar iz Udruženja dijaliznih i transplantiranih pacijenata Republike Srpske.

Zavod za dijalizu i transplantaciju u Republici Srpskoj trebao da profunkcioniše početkom naredne godine. Za to vrijeme, koriste se transplantacioni resursi iz Evrope. Ono što je dobra vijest je što za oboljele iz RS kompletne troškove transplantacije u zemlji ili inostranstvu snosi Fond zdravstvenog osiguranja. U Federaciji Bosne i Hercegovine u prošloj godini urađeno je 36 transplantacija, što je najviše u posljednjih deset godina. Broj onih koji čekaju, ostaje nepoznat.

Goran je priliku za novi početak dobio u Srbiji. Njegova priča podsjetnik je da samo jedno “da” može značiti spas nekoliko života. Podsjetnik i da donorstvo nije samo medicinski zahvat, nego najveći čin ljudskosti. No, Goran je izuzetak. Jedan od rijetkih koji je dočekao poziv. Za njegovog mlađeg brata, donor nikada nije pronađen.

– Porodica koja je meni donirala srce je spasila četiri života, njihov sin je nažalost izgubio bitku za život, ali eto živi i kroz mene i ja kažem ovo srce kuca i za mene i za njega i za mog pokojnog brata – poručuje Goran, piše Euronews.

Nastavi čitati

Društvo

UPOZORENJE NA POSKUPLJENJE HRANE: Tri razloga zbog kojih problem ne jenjava

ECB upozorava da su cene hrane u evrozoni od 2022. rasle izuzetno brzo i da i dalje ostaju ključni inflacioni pritisak.

Evropska centralna banka (ECB) upozorila je da cijene hrane u evrozoni već duže vrijeme rastu brže od opšte inflacije, što predstavlja izazov i za domaćinstva i za kreatore monetarne politike.

Dok se ukupna inflacija u zoni evra smirila i približila srednjoročnom cilju ECB-a od 2 odsto, banka navodi da je “inflacija hrane od 2022. godine izuzetna i uporna”. Prema njihovim podacima, prosječna korpa namirnica danas košta trećinu više nego pre pandemije kovida-19, dok su cijene hrane od 2015. godine porasle za više od 40 odsto.

Inflacija u evrozoni je sa rekordnih 10,6 odsto u oktobru 2022. godine pala na 2 odsto u posljednjim mjesecima. Ipak, prema izvještaju Evropske komisije, svaki treći građanin brine da neće moći da priušti hranu koju želi da kupuje. ECB podseća da poskupljenja hrane posebno teško pogađaju domaćinstva sa nižim prihodima, jer hrana zauzima znatno veći udio u njihovim rashodima.

Statistika pokazuje da su cijene govedine, živine i svinjskog mesa od 2015. skočile između 38 i 44 odsto, dok su mlijeko, maslac, kafa, maslinovo ulje, kakao i čokolada u poslednjih šest godina značajno poskupeli. Dodatni pritisak stvaraju klimatske promjene i ekstremni vremenski uslovi – suše u Španiji dovele su do rekordnog rasta cene maslinovog ulja, a loše vremenske prilike u državama izvoznicama poput Gane i Obale Slonovače poskupele su kafu i kakao.

ECB ističe da su događaji povezani sa klimatskim promjenama sve češći i da ozbiljno remete lance snabdevanja hranom. Uz to, rast cijena energije nakon ruske invazije na Ukrajinu, ali i veći globalni i lokalni prihodi, podstakli su potražnju, što dodatno podiže cijene.

Zašto rast cijena hrane zabrinjava ECB
Kupovina hrane je obavezna stavka u potrošnji i zato ima snažan uticaj na percepciju i očekivanja inflacije. Upravo ta očekivanja ECB pažljivo prati, jer su ključna za održavanje cjenovne stabilnosti.

U okviru zvaničnog indeksa HICP, kojim se meri inflacija u evrozoni, cijene hrane trenutno rastu najbržim tempom – 3,2 odsto. Njihov udio u ovom indeksu iznosi oko 20 odsto, što je dvostruko više od udela koji ima energija. Zbog toga poskupljenje hrane, pa čak i proizvoda poput čokolade, kafe ili maslinovog ulja, ima jači efekat na ukupnu inflaciju nego rast cijena energenata.

ECB navodi tri ključna razloga zbog kojih cijene hrane trenutno imaju posebnu težinu:

Otvorio se jaz između kretanja cijena hrane i opšte inflacije, veći i dugotrajniji nego ranije.
Cene hrane značajno oblikuju inflaciona očekivanja, presudna za odluke ECB.
Poskupljenja hrane nesrazmjerno pogađaju siromašnija domaćinstva.
Ako ECB procjeni da je cilj od 2 odsto inflacije ugrožen, moglo bi doći do novog podizanja kamatnih stopa. To bi značilo skuplje kredite, manja ulaganja i slabiji privredni rast u cijeloj evrozoni.

Nastavi čitati

Društvo

BRANKA BRANKOVIĆ, dugogodišnja novinarka iz Banjaluke, PREMINULA JE JUTROS u Univerzitetskom kliničkom centru u Banjaluci

Branka Branković, dugogodišnja novinarka iz Banjaluke, preminula je jutros u Univerzitetskom kliničkom centru u Banjaluci, nakon kratke i teške bolesti.

Brankovićeva je godinama bila prepoznatljiva kao portparol Turističke organizacije Banjaluka, a dugo je bila i dio redakcije “Nezavisnih novina”.

Na posljednjim lokalnim izborima 2024. godine bila je kandidat za načelnika opštine Petrovac.

Redakcija “banjaluka24” upućuje iskreno saučešće porodici naše kolegice Branke Branković.

Nastavi čitati

Aktuelno