Borba pravosuđa u BiH protiv visoke korupcije mogla bi se često nazvati pucnjem u prazno, jer procesi traju godinama, a i tada se u ogromnom broju slučajeva završavaju oslobađajućom presudom.

Slikovitu “dijagnozu” stanja u praksi dao je Josip Muselimović, pravni stručnjak, koji ove godine slavi pola vijeka advokatskog iskustva, a koji ističe da je potrebna hitna intervencija kako bi domaći pravosudni poredak bio prilagođen našoj pravnoj tradiciji koja je, kako kaže, jako bogata, pošto nametanje zakona, ocjenjuje, očito nije dalo rezultate.

Neko bi, dodaje Muselimović, trebalo da učini napor i definitivno kaže da mi imamo pravnu tradiciju i da nam ne treba ničija “tuđa pamet”. Jer, dodaje, ne možete vi na jednom prostoru “nakalemiti” nešto što ne može zaživjeti.

“Ima jedna zgoda. U neko vrijeme u Hercegovini je vladao Ali-paša Rizvanbegović. On je predložio da se oko Konjica po vrhovima planina sade smokve i savjetovao je: ‘Kad zahladi, pokrijte ih, kada zasuši, zalivajte ih i biće plodova’. Kada je nakon par godina došao, rekli su mu da su sve radili što je rekao, ali nema plodova. Nema plodova u zemlji u kojoj postoji 30 pravnih fakulteta”, rekao je Muselimović za “Nezavisne novine”.

Naš sagovornik kaže da svoju advokatsku karijeru može podijeliti u dva perioda, prvi do rata i drugi koji se odnosi na postratno vrijeme, kada su na snagu stupili novi zakonski propisi.

“U vremenu do rata sudjelovao sam u velikim sudskim procesima, u Mostaru Sarajevu, Splitu, Beogradu, širom bivše države. I u pravilu sve je to završavalo isti dan, nekada je trajalo dva, a vrlo rijetko su bili sporovi glavne rasprave koji su trajali tri dana. Zašto? Zato što je tada krivični postupak započinjao istragom u kojoj su pravo imali sudjelovati branitelji. A danas se istraga vodi na način na koji se ne bi trebala voditi i najčešće je vode mladi i neiskusni tužitelji, tako da se predmeti znaju razvući na duži period. Ja sudjelujem u jednoj raspravi gdje je optuženo sedam ljudi i mi se deset godina povlačimo po sudskom procesu i on još nije ni blizu kraja”, rekao je Muselimović za “Nezavisne novine”.

Ocjenjuje i da je politika duboko ušla u naš pravosudni sistem.

“Visoka korupcija je u BiH uzela takvog maha da bi samo rigorozan pravni poredak u nekom doglednom vremenu mogao dovesti do nekakvog reda”, poručuje Muselimović.

Novinar Nebojša Tomašević smatra da zbog oslobađajućih presuda u maratonskim procesima neko mora da odgovara. Dok god se, dodaje Tomašević, ne uvede sistem odgovornosti, biće nam tako.

“Odnosno, imaćemo situacije da se podigne optužnica, suđenje traje godinama i na kraju – ništa. Sve to najviše plaćaju građani koji moraju da plate troškove krivičnog postupka i nadoknadu štete ‘nevinima’. Smatram da najveća odgovornost stoji na onima koji vode istrage i koji ne bi smjeli da dižu optužnice bez čvrstih dokaza. Da se to spriječi, treba uvesti princip odgovornosti za rad tužilaca, ali i sudija”, ističe Tomašević.

Damjan Ožegović, viši istraživač i saradnik za pravne poslove u “Transparency Internationalu BiH”, kaže da se slučajevi visoke korupcije ne procesuiraju, da je broj prijava u tužilaštvima u porastu, ali je broj otvorenih istraga u padu.

Ali ni to nije sve – prema riječima Ožegovića, sudski procesi u predmetima visoke korupcije traju nesrazmjerno dugo u odnosu na ostale postupke i najviše je oslobađajućih presuda, a kada budu osuđujuće, uslovne su ili sa simboličnim novčanim kaznama, dok je najmanje zatvorskih kazni, a i one su često takve da se mogu otkupiti.

“Visoka korupcija se mora sankcionisati, jer se na taj način šalje snažna poruka da se korupcija ne isplati, odnosno da bi i niži službenici mogli odgovarati. Dakle, preventivno se djeluje, jer se samo kažnjavanjem najvišerangiranih osoba može preventivno uticati na nižerangirane”, rekao je Ožegović za “Nezavisne novine”.

Koliko ovakvi procesi mogu trajati, svjedoči i podatak koji je nedavno stigao iz Vrhovnog suda Republike Srpske. Naime, taj sud je potvrdio presudu Okružnog suda u Banjaluci, čime je četvoro optuženih službenika Republičke uprave za geodetske i imovinsko pravne poslove (RUGIPP) oslobođeno optužbi da su raznim zloupotrebama omogućili da imovina grada Banjaluka pređe u tuđe ruke. Suđenje u ovom predmetu je trajalo šest i po godina.