Patrijarh srpski Porfirije pozvao je u Božićnoj poslanici vjernike da se mole za mir svuda u svijetu, a posebno da se usrdno mole za djecu koju odrasli ubijaju u ratovima bez griže savijesti.

Patrijarh je rekao da su odrasli uspjeli da stvore i društvo u kome je sve više djece nasilnika i zločinaca.

“Primjera je mnogo – u Americi, u Evropi i drugdje – ali, nažalost, i usred Beograda: škola ‘Vladislav Ribnikar’ dovoljno o tome govori”, naveo je patrijarh u poslanici.

Zato je sve pozvao na “usrdnu, pokajničku i očišćujuću” molitvu za djecu i za sve ljude u našem narodu, ovdje i u rasejanju.

“Osobito za napaćeni, ali uspravni, vjerni i hrabri srpski narod na Kosovu i u Metohiji, kao i za sve ljude i narode na zemlji”, naglasio je Porfirije.

Apelovao je na sve da se bore za svetinju braka i porodice, naročito za uzrastanje djece “u strahu Gospodnjem” i istakao da to znači u pobožnosti i čestitosti, a ne u robovanju samoživosti i bolestima zavisnosti.

Patrijarh je naglasio da je dijete bez roditeljske ljubavi, brige i zaštite bespomoćno, ali da je i biće zajednice po preimućstvu, jer ne može da živimo, bez drugih, bez porodice, bez ljubavi.

“Bogomladenac Isus je po svojoj ljudskoj prirodi takođe bio bespomoćan, uz to odmah po Rođenju ugrožen mržnjom i smrtnom prijetnjom od strane oblasnog tiranina Iroda, opijenog svojom moći i vlašću, ali apsolutno nesvjesnog da to novorođenče, u kojem vidi svog budućeg konkurenta u nadmetanju za vlast, on ne može ubiti”, naveo je patrijarh.

Zapitao je šta to vidimo danas, u svijetu i kod nas, da li djetinjstvo i djecu vole ljudi, odrasli, ali otpali od Boga, kada bez griže savjesti ubijaju desetine hiljada djece.

“Nije važno čija su to djeca, palestinska, arapska ili jevrejska, ruska ili ukrajinska ili neka druga, među njima i srpska djeca; samim tim što su djeca, ona pripadaju Gospodu, Životodavcu i Promislitelju, ali i svima nama, vaseljenskoj porodici zvanoj čovječanstvo”, naglasio je patrijarh.

Ko je imao pravo da, na pitanje o nekih pola miliona djece koju je NATO vojska pobila u Iraku, odgovori da se to uprkos surovosti isplatilo, zapitao je Porfirije.

“Ko je dao pravo Hamasu da jevrejsku djecu otima i drži kao taoce, a ko izraelskoj vojsci da za nepuna dva mjeseca pobije nekih osam hiljada nevine palestinske djece, skoro polovinu od svih ubijenih? Ko je imao pravo da osudi na smrt 12 srpskih beba, prije više od četvrt vijeka u Banjaluci, sve u ime mirotvornih sankcija? Ko je imao pravo da ubije djevojčicu Aleksandru Zec i cijelu njenu porodicu u Zagrebu, malu Milicu Rakić u Batajnici, srpsku djecu u Goraždevcu kod Peći? Ako nastavimo da nabrajamo žrtve dječije Golgote, od Dahaua i Aušvica, Јastrebarskog i Јasenovca, do današnjih stratišta širom svijeta, ova božićna poruka, draga djeco naša duhovna, pretvoriće se u beskrajnu tužbalicu. Treba dodati i zlokobnu činjenicu da su odrasli uspjeli da stvore društvo u kojem je sve više i djece nasilnika, djece zločinaca”, rekao je patrijarh.

Naglasio je da je u turobnoj stvarnosti današnjice naš jedini odgovor, dostojan naše pravoslavne hrišćanske vjere, božićno slavoslovlje.

“Zato: Slava na visini Bogu i na zemlji mir, među ljudima dobra volja! (Luk. 2, 14; sr. 19, 38)”, poručio je patrijarh.

Porfirije je pozvao sve da Badnje veče proslave u porodičnom krugu, sa svojom djecom, u duhu vjekovne tradicije srpskog naroda, uz badnjak, u atmosferi koja će podsjetiti na ubogu vitlejemsku pećinu, sklonište pastirima i njihovim stadima.

“U njoj se, na beskrajno smiren način, rodio Car slave i bio položen u obične jasle umjesto u kolijevku jer za Njega, najvećega Gosta, Emanuila ili ‘Boga Koji je s nama’, ‘ne bejaše mjesta’ u ljudskim gostionicama onoga vremena (Luk. 2, 7), kao što ga ni danas nema ne samo u savremenim hotelima nego ni u nekim ljudskim srcima”, rekao je Porfirije.

Patrijarh je u Božićnoj poslanici podsjetio da je prošlo više od 2.000 godina otkada je u Vitlejemu, judejskoj varošici nadomak Јerusalima, neki neimenovani provincijski činovnik Rimskoga carstva zapisao dva imena, Јosif i Marija, kao i da je vjerovatno nekog od sljedećih dana, u toku popisa stanovništva, dopisao još jedno ime Isus, novorođeno čudesno dijete.

“Zapisao ih je sa jednakom ravnodušnošću sa kojom je zapisivao i sva ostala imena prilikom popisa, i ne sluteći da zapisuje jedinstvenu, neponovljivu Ličnost, Dijete Koje će zauvijek podijeliti istoriju na istoriju do Njegovog Rođenja i na istoriju po Njegovom Rođenju, a čovječanstvo na one koji su bezuslovno za Njega, na one koji su protiv Njega i na ‘treći rod’, one ‘mlake’ koji su čas za Njega čas protiv Njega, ali uvijek sa ‘zadrškom’ i ‘odstupnicom'”, naveo je patrijarh.

Kaže da pomenuti popisivač nije ni sanjao da novorođeno dijete, odnosno Isus ili Spasitelj predstavlja najveći dar neba zemlji.

Patrijarh je poručio da ne treba da zaboravimo da u svakome od nas do kraja ovozemaljskog života živi dijete i da je otkrivenje Božje upućeno upravo djetetu u nama, jer dijete duhovnom intuicijom razumije ono što odrasli ljudi, niti čuju niti razabiraju.

Porfirije je čestitao svima Božić uz sveradosni božićni pozdrav: “Mir Božji – Hristos se rodi!”