Ispružena ruka, topla riječ utjehe i otvorena vrata doma u kom nema straha, boli i zlostavljanja je ono što Sigurnu kuću čini najboljim utočištem za žrtve nasilja, a kojih je sve više.

Iako u društvu još postoji stigma da je nasilje privatna stvar pa se strahote pretrpljene u četiri zida nerijetko guraju pod tepih, iz godine u godinu raste broj onih koji žele da progovore o ovoj teškoj temi.

Nažalost, kapaciteti banjalučke Sigurne kuće, u kojoj su smještene 24 osobe, nisu dovoljni da prime sve one kojima je ovakva vrsta podrške neophodna. Da je broj žrtava porodičnog nasilja u porastu, potvrdila je i koordinatorka ove ustanove Amela Bašić Tomić.

– Povećan je broj femicida, odnosno brutalnog nasilja nad ženama što potvrđuju i učestali pozivi na SOS telefon. Više je i korisnica koje se javljaju u pravno i psihološko savjetovalište. U posljednjih 20 dana imali smo četiri zahtjeva za smještaj u Sigurnu kuću – rekla je Bašić Tomić za “Glas Srpske” i navela da ovdje mogu boraviti žene, ali i djeca do punoljetstva.

Najmlađi stanar Sigurne kuće ima manje od dvije godine, dok najstarija žrtva nasilja, koja je ovdje pronašla spas i mir, ima 74 godine.

– Maksimalan period boravka u Sigurnoj kući je do šest mjeseci, ali postoji mogućnost da žrtve ovdje provedu dodatnih šest mjeseci ili da ostanu dokle god postoji potreba. Imali smo i takve situacije – navela je Bašić Tomić.

Mnoštvo je razloga zbog kojih žene ne prijavljuju nasilje i nasilnika, a jedan od njih je, kako je rekla Bašić Tomić, strah za sopstveni i život djece.

– Broj prijavljenih slučajeva je vrh ledenog brijega, jer je sporna tamna brojka onih koji nisu prijavili, ali i onih koji trpe nasilje, a nisu ga prepoznali – naglasila je Bašić Tomić.

Ona je naglasila da Organizacija “Udružene žene”, u okviru koje djeluje Sigurna kuća u Banjaluci, već treću godinu ima podršku Ministarstva za ljudska prava i izbjeglica BiH. Ministar Selvid Hurtić protekle sedmice je potpisao ugovore o dodjeli sredstava za osam nevladinih organizacija, koje vode sigurne kuće u BiH. Svakoj od ovih NVO pripalo je po 12.500 KM pa tako i banjalučkoj kući spasa.

– Novac će biti utrošen za pokrivanje troškova takozvanog hladnog pogona sigurnih kuća, odnosno za režijske troškove, higijenu i lijekove, a dio će se odnositi na komunalije – rekla je Bašić Tomić.

Kako je istakla, objekat podliježe stalnim potrebama da se nešto mijenja.

– Najveći problem je pronalazak sredstava za rekonstrukciju objekta, a neophodno je i da proširimo kapacitete. Ova potreba je sve veća kako se pojavljuju različiti vidovi nasilnih situacija – pojasnila je ona.

Broj 1264

Sve osobe koje osjećaju potrebu mogu da pozovu SOS broj 1264 i da, između ostalog, saznaju koja su njihova prava, kako da pronađu spas od beznađa i zlostavljača. Pozivi su besplatni i anonimni.

– Pozivom na ovaj broj mogu dobiti savjete ili preporuke te saznati na koji način da izađu iz nasilne zajednice – istakla je Amela Bašić Tomić za Glas Srpske.