Izjava Edina Forte, ministra transporta i komunikacija BiH, da obnova željezničkog saobraćaja u BiH kasni 30 godina zbog politike, a ne iz tehničkih razloga, samo je novi u nizu dokaza kako izabrani zvaničnici, svi odreda, za svoj nerad ili probleme u državi isključivo krive jedni druge, a deblji kraj, kao po običaju, izvlače građani, koji su, izgleda, naučili te političare da ne budu pozvani na odgovornost.

A svakako da ovdje nije riječ samo o Forti, niti je on izolovan slučaj po ovakvim “epskim” izjavama, pa je tako, na primjer, njegov kolega iz Vlade Republike Srpske, nedavno kazao da poskupljenje namirnica i veće cijene koje građani moraju plaćati za svakodnevne potrebe nisu na djelu zbog marži, već je krivica svaljena na pretjeran uvoz.

Ni u jednom ni u drugom slučaju građane BiH ne interesuje ko je kriv, već oni očekuju da, ukoliko neki problem postoji, onda je red da zvaničnici koje je narod izabrao ili podržava, opravdaju svoju platu i učine sve da se taj problem riješi, a to je jedino moguće institucionalnom i međusobnom saradnjom na svim nivoima.

Ali, nadležnima u BiH izgleda da je lakše da jedni drugima vade krvna zrnca, što nacionalna, što politička, a onda da građanima prezentuju kako, eto, oni pokušavaju da im pomognu, ali da to nisu u stanju, jer ih koče oni drugi.

Nedavno su se političari uspjeli dogovoriti o Reformskoj agendi, i to, narodski rečeno, na jedvite jade i u pet do 12, ali je pitanje kako će se dalje situacija odvijati u vezi s tim pitanjem.

Sjetimo se onda tragedije u Donjoj Jablanici, od koje je već prošlo godinu dana, a koliko se dugo čekalo na obnovu pruge koja je tom prilikom porušena.

Šta tek reći za brojne puteve, auto-puteve, koji su na čekanju više decenija ili za one famozne evropske zakone koji bi trebalo da suzbiju kriminal i korupciju.

Politika u svemu vodi glavnu riječ.

“Politika u Bosni i Hercegovini na svim nivoima stvara probleme. Naravno da to nije normalno, jer životna pitanja građana ne smiju biti stvar politike. To su osnovne ljudske potrebe gdje bi trebalo da postoji dogovor da se što prije riješe. Naravno, nekada postoji politički interes, ali nažalost, zbog složenosti državnog uređenja to iziskuje dodatne procedure. Posljednji slučaj u vezi sa usvajanjem Reformske agende najbolje nam pokazuje stanje u kojem se nalazimo. Usvajanje Reformske agende postalo je glavna tema, a trebalo je da bude protokolarna stvar i bar u tim slučajevima ne bi trebalo da stranački interes bude ispred interesa građana”, kaže za “Nezavisne novine” Nikolina Lozo, politikolog.

Slušajući svakodnevno kakve izjave šalju političari te ocjenjujući njihov rad na terenu, sagovornici “Nezavisnih novina” izdvajaju dva suštinska zaključka.

Prvi je da su građani BiH naučili političare da ne moraju biti odgovorni za svoj (ne)rad, a drugi proističe iz prvog, a to je da je ovdje situacija dovedena do toga da građani više političarima ne vjeruju ni kada ovi govore istinu.

“Prema mom mišljenju, vlast jeste kriva, ali ljudi prelaze preko toga. Samo ću vam navesti primjer Kaknja iz kojeg dolazim. Nismo imali tri dana u gradu ni vode ni struje, cijevi su popucale. Odmah me sve podsjetilo na ono ratno vrijeme. Ko je odgovarao za ovo što smo imali u Kaknju – pa niko. Jednostavno, mi smo u BiH naučili da ćutimo i to je tako, a vlast to koristi i oni se samo međusobno glođu”, poručuje Ferida Kulović, predsjednica Udruženja potrošača opštine Kakanj.

Otkud tolika pasivnost kod građana BiH, pitanje je na koje Kulovićeva odgovara riječima da je mlade sve manje briga o stanju u državi, jer većina njih gleda u pravcu granice, dok su se oni stariji već navikli da je situacija na nekoj mrtvoj tački.

“BiH će ostati država starijih ljudi. Svijet ide, mladi odlaze čim završe školu, a stari su se navikli da trpe i navikli su da ih političari lažu, jer sada i neko od njih kad kaže istinu, mi im ne vjerujemo. Građani su u najvećoj mjeri izgubili povjerenje, žive dan za dan”, poručuje Kulovićeva za “Nezavisne novine”.

Najbolji primjer te pasivnosti, prema njenim riječima, upravo su potrošači, koji se žale na poskupljenja, ali ništa niko od njih ne preduzima.

“Jesu skupi troškovi uvoza, ali vlast je trebala nešto poduzeti, a ne da priča priče. Ljudi ne smiju da reaguju i to je, nažalost, tako”, dodala je Kulovićeva.