Mali heroj Srđan Jovanović rođen je u sedmom mjesecu trudnoće, tačnije u 30. nedelji.
Svoje prve dane života proveo je u inkubatoru, boreći se za život. Do sada je imao već nekoliko operacija i njegovo stanje ide na bolje, a poslije posljednje, koja je bila u februaru ove godine je izgovorio i svoje prve riječi. Kada je rekao mama, Milica, Srđanova majka, je cijeli dan plakala.

Ekipa emisije “Srce za decu” koja se emituje samo na Blic televiziji na MTS kanalu 115 , srijedom u 21.45 sati, na čelu sa voditeljkom Katarinom Manojlović obišla je malog heroja Srđana i njegovu porodicu i saznala da ono na šta Srđan najviše reaguje je muzika koja je i njegov lijek zbog čega mu je ispunila želju da upozna Svetlanu Cecu Ražnatović.

Prvi veći problem sa godinu dana kada su dobili i dijagnozu
Srđan je najmlađe od četvroro djece koliko ima ova hrabra porodica.

– Srđanovo stanje je nastalo poslije porođaja pošto je on dijete koje je rođeno u sedmom mjesecu ili u 30. nedelji. Prvi pravi problem se pojavljuje kada je imao tačno godinu dana. Tada su mu otkrili dve ciste koje su bile pred pucanjem. Kada su mu ciste operisane Srđan je, dva dana odmah poslije operacije, prestao da pomjera desnu ruku i desnu nogu. Taj prestanak rada ruke i noge je u stvari posljedica teške operacije. To je trebalo da se vrati u normalu poslije nekog vremena – kaže Milica Jovanović majka koja se hrabro bori za svog sina Srđana i kojoj samo na pomen njegove dijagnoze kreću suze:

– Na prvoj kontroli ja sam tražila da me upute fizijatru jer prosto nemoguće da poslije šest mjeseci on i dalje ne pomjera ruku i nogu. Doktorka koja nas je primila mi je rekla da je njeno mišljenje da je ovo već kasno otkriveno i bez pregleda, da je Srđanovo stanje cerebralna paraliza.

Milica je ostala zbunjena, “nisam mogla da shvatim da od svega toga može da se dovede u to neko stanje”, a onda je uslijedilo mnogo pitanja koja je sama sebi postavila.

– Prva moja rečenica njoj je glasila: “Doktorka je l’ vi znate šta ste sada rekli?”, žena stala, gleda u mene: “Znam šta sam rekla, ali ja vam kažem šta je” – priča Milica dok suze same teku i nastavlja:

– Taj prvi razgovor sa njom meni je bio “zašto ja”, “zašto moje dijete”, sve se svodilo na to da sam postavljala 101 pitanje prvo sebi, pa onda i doktorki jer nisam mogla da razumijem šta se dešava. Ja znam da je on rođen prevremeno u 30. nedelji, da je imao krvarenje na mozgu, znam da ima dijagnozu hidrocefalus, ali cerebralna paraliza… U tom momentu to me je pokosilo. Nisam znala ni šta da kažem, ni šta da osjećam, ni šta da mislim tog trenutka.

Milica sa Srađnom svakog dana vježba dva puta dnevno ujutru i uveče pred spavanje po sat i po vremena i pored toga što im dolazi terapeut koji takođe vežba sa njim.

– Kada se desi da je nervozan zna da reaguje burno, počne plakanje, pa nekada i ujede, kao što se vidi na mojim rukama, izgrebana sam, izujedana, ali uglavnom hoće da radi – kaže Milica dok radi vježbe sa Srđanom.I Srđanov tata se trudi da svaki slobodan trenutak bude sa sinom, radi pa je, kaže, kada dođe sa posla uglavnom sa djecom.

– Mama radi nekad, ajde zimi ne rade, onda ga mama malo nekada pazi. Brat, najstariji sin, on je najviše sa njim – kaže Ranko, Srđanov otac i dodaje:

– Hoće starija kćerka, ona ga presvuče, ali bude malo sa njim, a onda pobjegne.

Milici je trebao određeni period da se pomiri sa dijagnozom koju Srđan ima.

– Prvi put mi je trebalo nekih mjesec dana da se ja pomirim sa tim njenim riječima, da se pomirim sa tom njenom dijagnozom i onda sam stala i upitala se: “Hoćeš li Milice da pustiš to dijete da bude takvo?”. To je prelomilo, ja sam odlučila, ja ću to dijete dići na noge kako god znam i umijem. To je bilo ono što me je natjeralo da krenem u borbu – kaže ova hrabra majka koja od tog trenutka počinje borbu za svog sina.

Srđana su odveli i privatno kod ljekara kada je dobio i prvu terapiju za epilepsiju.

– Prvi ozbiljniji rad sa Srđanom je bio nako izlaska iz dječije bolnice gdje smo mi otišli privatno kod neurologa u Beogradu koji nam je i napisao zvaničnu dijagnozu da je to cerebralna paraliza i tada mu je uvedena prva terapija za epilepsiju. Terapija su lijekovi. Dobio je dve vrste lekova, pošto je to bio sam početak epilepsije – kaže Milica.

Prva Srđanova riječ poslije operacije koju je imao ove godine
Za sve ovo vrijeme koliko traje borba ove hrabre porodice napredak je vidljiv na šta su veoma ponosni i što im daje snagu da istraju u svemu.

– Napredak je ogroman ali nije nastao tek tako. Srđan je u februaru ove godine imao još jednu operaciju, operisan je u Turskoj, ugrađen mu je još jedan šant koji se nalazi pozadi. Sada ima dva, zato što je ovaj koji je ugrađen u Turskoj uradio veći posao nego da su mu ugrađena četiri druga – objašnjava Milica, a onda se osvrće na trenutak kada je njen sin izgovorio prvu riječ koju je toliko dugo čekala.

– Srđan do operacije u Truskoj koju je imao nije mogao da drži samostalno glavu, nije mogao samostalno da sjedi, nijednu jedinu riječ nije mogao da izgovori. Poslije operacije prvo što ja nisam mogla da vjerujem što mi i dan-danas kada pričam o tome, riječ koju sam dugo čekala da čujem iz njegovih usta, prvi put je izgovorio mama, poslije toga su se ređale riječi, baba, tata, bata. Ali kada je izgovorio mama… Teško je kada znaš da je to dijete koje već treba uveliko i da hoda i svašta da radi, a ne radi ništa. Nakon te operacije kažem, prvo što je izgovorio mama ja sam taj dan bukvalno preplakala – priča Milica ne skrivajući suze.

Tata Ranko priznaje da mu je pomalo krivo što prva riječ nije bila tata, ali je veoma ponosan na svog sina i njegov napredak.

– Kad krene nekoga da zove onda samo tog jednog zove. Evo, malo prije kada sam bio sa njim, sestru Sašku zove Kaka i samo nju zove. Nekada samo mama viče, nekada baba, da mu kažete da zove nekog drugog, ma ne, on samo šta on hoće – kaže Ranko, a na pitanje kako se osjećao kada je čuo sinovljevu prvu riječ tata zastaje i samo kratko uz uzdah kaže:

– Ne mogu da vam opišem.

Koliko su operacije kao i vježbe pomogle Srđanu, priča u emisiji “Srce za decu” mama Milica koja nije mogla da vjeruje kada je ugledala da je njen sin samostalno sjeo.

– Uz pomoć vježbi nakon operacije, on je počeo da drži glavu, počeo je da se uspravlja u sedeći položaj. Ja sam stala i gledala bilo mi je za nepoverovati, to je meni nešto ogromno, to nije mogao. Još imamo problem što on ne hoda i ne pomjera desnu ruku – kaže ponosna majka.

Srđan najviše voli da sluša Cecu
Milica je sebi zacrtala cilj, a to je da njen najmlađi sin stane na noge i kaže:

– Sama sam sebi dala cilj da ja neću stati dok moje djete ne stane na noge i ne prohoda. Prosto on to zaslužuje, on je naumiljatije dijete. On je miran, umiljat, voli da se mazi, voli da ljubi. To se desilo u proteklih mjesec dana, samo uzme, povuče me levom rukom koju pomjera, povuče me sebi i poljubi me. Takav je sa svima. Ovi troje su bili isključivo sa mnom takvi, dok je on potpuno drugačiji, voli da se mazi, da se igra, da mu se puptaju pjesmice. Najviše voli da sluša Cecu.

– Svi slušamo Cecu, ali on kada čuje, vi ne znate šta je to. On ne može da se izrazi, ne može to da pokaže na drugačiji način, ali sa njegovim igranjem poskakivanjem, skičanjem, udaranjem ja sam jednostavno bila bez teksta. Baš sam neki dan pričala sa suprugom, je l ovo relano, samo Ceca, neće nijednu drugu pjesmu za nepoverovati

– Puštao mu je brat neke druge pjesme, ali neće baš, samo Cecine, onda baš i skače i vrišti – kaže tata, a mama dodaje:

– To smo primjetili prije nekoliko mjeseci ja sam pustila Cecu, kad je on počeo, ja sam mislila prvo da je napad. Pokušavala sam nekako da dođem do nje, samo da odradi uživo neki snimak da on čuje, ali to je bilo malo teže.

Kada je Milica vidjela emisiju “Srce za decu” i tu mogućnost da svom sinu ispuni želju, nijedne sekunde se nije dvoumila da to i učini.

– Prvo što sam rekla, malo će zvučati smješno: “Želim da dođe Ceca”. To mi je bila prva zamisao. Suprug mi je rekao: “Ceca?”, rekla sam: “Slušaj, Srđan voli njene pjesme, ja za svoje dijete činim sve da on bude srećan, da bude zadovoljan, da bude veseo, ako ga to čini srećnim, ja ću iskopati rukama i nogama, naćiću neki način”. Kada ste mi rekli da je Ceca pristala ja sam prvo počela da plačem, prvi put da se ispuni neka Srđanova želja – kaže Milica.

U porodični dom Jovanovića ušetala je naša najveća zvijezda Svetlana Ceca Ražnatović.

– Kako si sladak i meden – rekla je Ceca kada je ugledala malog heroja Srđana, a kada je čula da ovaj mali heroj ima dijagnozu cerebralne paralize, epilepsije i hidrocefalusa i da matičnim ćelijama postoji riješenje upitala je samo koja su sredstva potrebna da mu se pomogne.

Na majčine riječi da je potrebno 19.000 eura i da ode u Tursku kao i da je sve pokušala da uradi bez matičnih ćelija, ali da je nemoguće Ceca je rekla:

– 19.000 evra? Ja ću vam pomoći, ja ću vam dati te pare. Nisam znala da to može.

Kada je majka zaplakala Ceca joj je kratko rekla:

– Nemojte molim vas, samo da postoji lijek. Rasplakaćete me, nemojte molim vas.

Ukoliko možete pomozite Srđanu, pošaljite sms 90 na 2407.
Pratite emisiju “Srce za decu” u srijedu u 21.45 sati samo na Blic televiziji na MTS kanalu 115. “Ti si mali heroj, čista duša, trudiš se da nasmiješ ljude oko sebe iako je to ponekad jako teško. A mi? Mi smo došli po tvoj osmjeh i daćemo sve da budeš srećan, daćemo SRCE ZA DECU”.